Danas, u razgovoru sa starješinama tamo gdje sam radio, reče mi jedan od starješina koji je završio između ostalih i tenkovsku školu u Fort Benningu u americi, ako sam dobro razumio ime škole, u samoj školi postoji izložba "neprijateljskih tenkova" i među njima je i tenk M84A, ofarban u pustinjsku žutu boju i koji je u odličnom stanju. Tu stoji pored tenka T72.
Znam da M84 ima u državama bivše SFRJ, u Kuvajtu 149 komada, u Rusiji 1 komad, u Iraku (ako nisu uništeni) 4 komada, i neki dijelovi tenka u Kini, Pakistanu i u Iranu. Nekoliko komada su Slovenci odvezli u neku NATO kasarnu, valjda u Poljskoj, u neke zajedničke snage.
Najvjerojatnije je ovaj koji se nalazi u američkoj vojsci zapljenjen u Iraku od onih 4 komada koje je iračka vojska pokupila u kasarni u Džahri, u tenkovskoj školi po napadu na Kuvajt u avgustu 1990 godine.
Što se tiče ovoga nosača meteosenzora, konstruisao ga je VTI. I odmah nakon početka upotrebe je došlo do otkaza, više se ne sjećam, više od 100 komada meteosenzora, i to zbog loše konstrukcije. Ja sam dobio zadatak da istražim zašto se je to desilo, i nakon dva tri mjeseca sam napisao izvještaj o korištenju meteosenzora na nekih ( opet se ne sjećam dobro) 160 listova teksta. I taj izvještaj je dobila Direkcija projekta Kapela i ostali nadležni. I bilo je vremena da se riješi problem, međutim, u VTI-ju su nekad sjedili ZVANIČNO pametni ljudi. Zvanično. Mislili su da su najpametniji na svijetu i ništa im se nije moglo prigovoriti. Danas tamo skoro i da nema stručnjaka. Trbuhom za kruhom. Bilo je vremena da se problem riješi. Isto kao i sa balistikom ze tenk. Čajevačko rješenje je puno bolje i tačnije, ali VTI je odabrao da se koristi njihovo rješenje. A naše rješenje, tada, je radio sada najpoznatiji softveraš u SAD koji je sada vodeći svjetski stučnjak za vještačku inteligenciju mašina i radi na samoučenju mašina i na projektu da računari sami pišu softver za sebe. Vodeći svjetski stručnjak koji je osnovao najveću američku laboratoriju za vještačku inteligenciju.
http://hi.uncc.edu/dr-mirsad-hadzikadicVTI se je oslonio na softver koji je obavještajna služba ukrala Boforsu 1992 godine na Manjači i u kojem se je potkrala namjerna podmetnuta greška.
Ništa se tu nije moglo učiniti. Pa mi smo imali hrđanje dijelova na tenku, pojavu plijesni u tenku, kontaktnu koroziju i još puno toga, ali VTI nije htio da reaguje, jer bi pokazao da neko zna više od njih. Za resetovanje računara u prvoj seriji je kriv isključivo VTI. I ja sam na svoju ruku izmjenio softver u skoro svim tenkovima prve serije i tako rješio problem neispravnog rada računara (u 47 tenkova u Kraljevu). Bez odobrenja VTI-ja. Ja sam pravio dijelove "za sebe" u Čajevcu i mjenjao po kasarnama na svoju ruku. Mjesto brunira dijelove sam zaštićavao sa cinkom, pravio sam dijelove na kojima se na javlja kontaktna korozija, koji su otpornina pojavu plijesni itd, itd, i to sam sve mjenjao po kasarnama. Sva upustva su morala biti odobrena sa viših mjesta. Mi, proizvođaći, nismo na to mogli uticati. Danas, nakon 20 godina, otvorim Upustvo za Tenk M84, izdanje UOMJ 1990 godina i na stranici koju sam slučajno otvorio nađem grešku u upustvu. Na prvoj stranici koju sam otvorio. Žešća greška. Pogledaću sutra ko je to pisao.
Prvi komandni tenk M84 na šasiji prve serije tenka M84 reg. broj 21426 sam napravio ja, jer je VTI počeo da kopira komandni tenk T72 reg. broj 20641, te je previše filozofirao sa svojim pravljenjem komandnog tenka da posao otegao koju godinu i na kraju su napustili posao zbog početka rata u BiH. Oba tenka rastavljena i u dijelovima po kasarni, ništa se nije moglo uklopiti ni sa čim. Međutim, odvojio sam dva mjeseca rada i završio oba tenka (uz malu pomoć mojih prijatelja iz Čajevca, OOUR Telekomunikacioni uređaji) sa dvije radio stanice i unutrašnjom vezom koju sam dobio sa komandnog vozila Vidra. Iskustva sa agregatom iz komandnog tenka sam dobio održavajući agregat u komandnom tenku M84ABK u Kuvajtu, a i uradio sam i prepravke na tom agregatu koje je napravio Bartol Jerković iz ĐĐ za komandni tenk za Kuvajt. Samo sam pokupio tuđe znanje i trud. I to sve bez VTI-ja.
Mi smo pravili uređaje po odobrenju VTI-ja, a po narudžbi JNA. Upustva su pisana u nekim Upravama, a opet niko od naših nije radio recenziju.
Tehnička upustva nisu napisana, ali su pare za to uzete. Uzeli su ih visoki oficiri i tražili od nas da to napišemo besplatno. Nedavno je jedan od njih objavio sliku na FB-u iz Poreča, iz stana koji je kupio od para koje je dobio za tehničko upustvo kojeg nema.
Kod nas su nadležni govorili "Razumijem", grebali se za čin i bolje mjesto. Jednom je u Čajevac (u moj OOUR) došao pukovnik Božidar Dragojević iz Direkcije Kapela i tražio izvještaj o temperaturi lemilica na traci za montažu komponenti, jer mu je neko iz VTI-ja rekao da zbog pregrijanih čipova u računaru resetuju računari. I to se je razmatralo mjesecima i mjesecima.
Itd, itd