Prije nekoliko dana mi je došao u posjetu prijatelj iz inostranstva sa kojim sam išao naokolo po različitim zemljama i radio na tenkovima. Pa smo onda pozvali još prijatelja sa kojima smo radili, pa smo malo sjedili. Bio je tu i profesor sa Elektro tehničkog fakulteta u Banja Luci, doktor, Slavko Šajić, najveći stučnjak za frequency hopping na ovim našim prostorima (konstruktor ove radio stanice o kojoj govoriš), a i puno šire (nekad je i on radio sa nama na automatici tenka M84, pa je prešao sprat više na radio uređaje). Prije koju godinu smo razgovarali sa predstavnicima firme Rohde & Schwarz na jednom velikom sajmu vojne tehnike (na svu sreću tu nije bilo one gamadi iz SDRP-a) i kad smo im pokazali dokle smo sad došli sa frequency hopping-om nisu mogli vjerovati. Jednu verziju radio stanica sa tim sistemom zaštite su neke službe koje baš nisu naklonjene ovim našim zemljama ukrale sa ispitivanja u TOC Žarkovo, da bi se nakon desetak godina iste radio stanice pojavile na buvljaku u Pančevu gdje ih je jedan bivši radnik Čajevca prepoznao, kupio za sitne pare i vratio doktoru Šajiću, a koji ih sada drži u svom kabinetu na fakultetu.
Vojska Srbije ima neke zahtjeve koje je postavila nekim svojim firmama o modernizaciji tenka M84, o osvajanju proizvodnje dijelova za M84 u Srbiji, itd.
Ova moja ekipa ima već rješeno puno toga, radio uređaj (nije izraelski, a koji Izraelci mogu uvijek prisluškivati kao što je slučaj u nekim komšijskim vojskama), BMS (menadžment ratišta) softver je davno rješen, a i veliki dio hardvera. Komunikacija između tenkova ide hopingom, podatci, dok video kanal (za monitor ispred komandira tenka) između tenkova ne može ići hopinhom zbog brzine prenosa slike, nego ide na drugi način.
Sada u to pakujemo i SUV. Ovaj SUV koji se nalazi u tenku M84 je rađen na tehnologiji iz sedamdesetih godina, izrađen je u osamdesetim, a prestao se je praviti u devedestim.
Radilo se je po sistemu daj da bude što prije gotovo, a i da bude što skuplji. Dok smo pravili prve komade tenka jedino o čemu se je pričalo je bilo kad će ovo da bude gotovo, da bi one podrepne buve mogle reći svojim, onim više njih koji su imali više zvjezdica na ramenu, da je urađeno to i to. Što bi se reklo, grebalo se je za činove. Više smo tada vremena gubili na raznim izvještajima kad će šta biti gotovo nego na samom poslu, tehničkom. A iza nas, u razvojnom timu, su se stalno muvali neki generali kojima smo morali objašnjavati nešto, a za šta smo sami znali da oni o tome pojma nemaju.
Nismo se bunili kad su dolazili neki crni mercedesi iz tadašnjeg SIV-a, RIV-a, itd sa nekim guzonjama, jer su sa njima uvijek bile i sekretarice koje su se sa onim svojim suknjicama penjale na tenkove. Tad smo mi silazili sa tenkova i bili jako blizu tenka.
Kad su nam smetali sa libijskim generalima nije bilo tih sekretarica.
Tad je urađeno tako kako je urađeno i napravljeno.
Sada sav SUV može da stane u dimenzije malo veće od kutije cigara. Na tome radimo. Tim. Profesori, doktori, razno razni stučnjaci. Uvezivanje radio opreme (prenos podataka o ratištu između tenkova, a i prema višoj komandi i od komande niže), BMS (Battle Management System) i SUV.
Imamo neke razgovore i pregovore sa nekim prijateljskim zemljama, a ako bude mogućnosti, a na tome i radimo da ovo sve ugradimo u neke nama poznate tenkove M84.
Pozdrav
Vlado
