Radio sam sa Kinezima. I sa Kineskinjama.
Na novom kineskom tenku. T85-III. U Kini, u gradu Bao Tau, u najvećoj svjetskoj fabrici tenkova.
Već sam pisao o kvaliteti kineskog topa. Kineski top je neuporedivo, neuporedivo bolji od istog takvog ruskog topa. Bukvalno se ne troši kod gađanja. Pokraj nas su u Pakistanu bili i Ukrajinci sa tenkom T80UD i prema podatcima pakistanskih ljudi iz tehnike, nešto kao naš TOC i VTI zajedno, ukrajinski top KBA3 (KBA tri) se trošio kao sir u odnosu na ovaj kineski. Ispalio sam stotine granata iz tog tenka, top je od početnih 125,02 došao na 125,05 mm. Iz istog tenka su gađali i Kinezi i Pakistanci. Top se ne krivi na suncu, skoro pa nikako, i ne uvija se kod opaljenja. Izmjerili smo pritisak u ležištu zrna kod opaljenja potkalibarnog zrna i iznosio je 6600 atmosfera. Od oštećenja u unutrašnjosti bilo je jedno površine nokta na malom prstu. Za to vrijeme su Ukrajinci mjenjali top na svom tenku. Top se mjenja zavrtanjem sa vana.
A sad malo o Kinezima.
Radili smo u fabrici ujutru od osam do dvanaest, pauza za ručak od dvanaest do dva, pa od dva do šest, pauza za večeru pd šest do osam i od osam pa dokle možemo da izdržimo. Obično smo završavali oko jedanaest naveče.
Međutim, primjetim da nam neko dira tenk naveče kad mi odemo.
I vratim se u Banja Luku i tražim od softveraša da mi napravi izmjene u softveru na ovome tenku. Već smo bili ubacili izmjene zbog balistike, drugačija municija, a sad smo na to dodali u računar tenka, datum, vrijeme, vrijeme uključenja, vrijeme isključenja sistema, vrijeme opaljenja, vrstu municije sa kojom je gađano, ukupan broj opaljenja, kao i pojedinačan broj opaljenja za svako zrno, itd, itd. Podatci o opaljenjima su se pamtili za deset zadnjih opaljenja.
Vratim se u Kinu i zamjenim softver u tenku.
I svako jutro vidim da je rađeno sa tenkom, po noći, nakon što mi odemo iz fabrike. Tj, iz prototipske radionice fabrike tenkova, a koja je oko pet šest kilometara daleko od fabrike.
I nakon pet, šest dana zovnem Kineskinju koja je sa nama radila. Pitam je da li iko dira tenk kad mi odemo. I normalno, kaže ona da ga niko ne dira.
Uđemo u tenk. i ja se dovatim komandne table računara. I počnem da isčitavam podatke. Datum taj i taj, Vrijeme isto kao na mom satu. I onda. Dana tog i tog u toliko sati uključen sistem, pa isključen. U toliko sati gađano na daljini toj i toj sa takvim zrnom, itd, itd. I još dosta podataka o kojoma nisam pisao.
Sličan softver sam ugradio i u jedan sistem upravljanja vatrom u Kuvajtu, ali sa još nekim dodatcima. Već sam pisao o tome kako mi je došao otvoren koverat koji sam tražio da mi pošalju sa mojim šemama i crtežima i sa ovim softverom. Normalno SDPR je kopirao sve što je bilo u koverti, a to se je vidjelo i prije koju godinu na modifikovanom tenku M84 koji je imao unutrašnju havariju (eksploziju) na gađanju u Nikincima gdje su se vidjeli uništeni dijelovi tenka na kojima je ta modifikacija.
A i u Kuvajtu je neko dirao tu modifikaciju nakon što sam otišao sa posla. I to svaki dan, oko desetak dana, u trajanju od sat dva. Kuvajćani nisu znali da ja tu nešto radim, nego ovi iz predstavništva SDRP-a. A tu smo još dodali elektroniku da top ne može da udari u zemlju i da pokupi zemlju u sebe. Međutim, ovi iz SDRP-a sigurno nisu vidjeli koje je rješenje za neudaranje topa u zemlju.
Dakle, kradu se rješenja. U Pakistanu kad sam radio na tenku T59 bila mi je u hotelskoj sobi obijena torba sa šemama. U torbi je bilo i oko 5000 dolara. Pare nisu nedostajale, samo sam vidio da su šeme složene drugačije nego što ih ja slažem.
Kad smo radili sa Šveđanima iz Boforsa na tenku T55 naše službe JNA (o kojima se ne priča) su im ukrale dokumentaciju. Na Manjači pored Banja Luke, sve iskopirali tu noć u Beogradu i ujutru im vratili u auto koje se je "pokvarilo" na Manjači. Međutim, oni su bili iskusniji od nas, te su nam podvalili verziju dokumentacije koja je bila namjenjena da se ukrade, imali su već takva iskustva, pa smo mi imali loše rezultate gađanja u Siriji sa T55 i Pakistanu sa T59. A namjernu grešku u softveru sam slučajno ja otkrio radeći na sasvim drugoj stvari za tenk M84, na elektronici simulatora nagiba horizonta za M84, a tu sam koristio balistički računar od T55, jer se ti signali isto obrađuju u svim sistemima, a računar od T55 mi je bio pri ruci, najbliži.
A kad smo radili u fabrici tenkova u Čehoslovačkoj, Česi (ili Slovaci) su nam dali dokumentaciju koju nisu smjeli da nam daju, ali su nam dali zato što mrze Ruse iz dna duše. A mi im rekli da nam to Rusi nisu dali, i da traže za to puno para. Samo smo morali da isječemo sastavnice crteža, ali to nam nije bio problem za kasnije. Radilo se o elektronici koja smanjuje oscilovanje topa.
Itd.
Institut za fiziku Zemun nije mogao da napravi meteo senzor za tenk. Kad su ljudi iz Instituta otišli u Švajcarsku, u kontrolu, jer je bilo otkazalo stotinjak meteo senzora, ali oni nisu otkazali zbog samog meteo senzora nego zbog izuzetno glupe konstrukcije nosača meteo senzora (još je uvijek isti glupi nosač u Vojsci Srbije. U Sloveniji i Hrvatskoj su ga promijenili) vidjeli su tehnološki postupak nanošenja platine na ugljenik i ukrali tehnologiju Švajcarcima. Dovoljno je bilo vidjeti.
Dakle, mi smo krali Šveđane. Šveđani su dio elektronike ukrali od Finaca. Finci su dio elektronike ukrali od Rusa. Česi su nam pomagali. Kinezi su nas krali. Pakistanci su nas krali, mi smo krali Švajcarce, SDRP nas je sve krao, i sve to ide u krug.
Svi koji rade u ovom poslu su toga svjesni.
Tako da ....
Pozdrav
Vlado
