Tenk M-84

[Vladimir Ivanović]

Na šasiji postoji ukucan broj na prednjoj kosoj ploči. Malo niže od sajle. Na donjoj slici sam označio crvenim pravougaonikom na kom mjestu je ukucan broj.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Iz koje vojske je ovaj tenk.

Ti brojevi označavaju pripadnost seriji tenkova


00006 prva serija tenkova
0007D druga serija domaći natpisi
0007T natpisi na engleskom
00061 treća serija tenka
00059 četvrta serija tenka
00097 četvrta serija, druga partija
000150 peta serija

Možda sam negdje pogriješio, nisam kod kuće, pa ovo pišem "iz glave". Bilo je i još nekih oznaka po partijama serija. Možda napišem kasnije, kad se vratim kući.

Pozdrav

Vlado

[S.PALESTINAC]

Predhodni dana sam se družio i popio piće sa mojim bivšim saradnicima iz ĐĐ.
Malo smo evocirali uspomene a imali smo šta i da pričamo jer tu smo bila nas trojica od manje grupe koja je u periodu 81-85 tehnički postavili proces montaže tenka i doveli ga na nivo serijske proizvodnje.
Tu svakako treba dodati i nekolicinu majstora koji su sa nama rdaili ponekad i danonoćno ali je rezultat svega bio u to vreme na zavidnom nivou pa smo i danas ponosni na to.
Složili smo se da je naš rad tada bio timski i kolegijalan pa smo iako mladi i bez iskustva uspeli da sve odradimo skoro bez greške.
Pomoć smo imali od ruskih stručnjaka pri demontaži uzoraka ali je prerano došla pa nam nije nešto koristila.
Proizvođači komponenata su se bavili svojim delom i nisu imali veze sa montažom a nismo ih ni zvali, VTI je takođe tek startovao tako da ni oni nisu dolazili.
Marljivo smo proučavali licencnu dokumentaciju i trudili se da sve ostvarimo prema planiranoj dinamici.
Mi nismo bili samo saradnici već i prijatelji koji su zajedno išli na zimovanje a kad se formirala grupa za privatnu kuvajtsku kompaniju EIE pozvali su me da im se pridružim. Tamo smo takođe bili tehničko jezgro za održavanje naših tenkova i obuku kuvajtski majstora.

Na žalost haos nastao 90-tih postavio je pred nas nove izazove pa smo morali da se prilagodimo i snalazimo.
 Ipak mislim da je naša celina Montaža SV ĐĐ bila dobro organizovana gde su se cenila vrednosti i kvalitet ali i poštovala prava pojedinaca, zbog čega su vladali prijateljski odnosi kao da smo jedna velika porodica.

Zbog postignutih rezultata a i gore navedenih detalja predlažem mojim bivšim saradnicima (ako prate ovaj forum) koji su u prilici da organizuju jedno okupljanje i druženje!
Pozdrav,:  Paša.

[Vladimir Ivanović]

Da li si to bio sa ovim koji su prešli u 14-to oktobar Kruševac, Stevo, Pero Pivaš i ostali, ili si bio u Slavonskom Brodu.

[S.PALESTINAC]

U 14 oktobar su pored mene još došli pokojni Stevo Zdravković i Stevo Vuinović a kasnije je došao i Pivaš u kontrolu i niko više.
Nisam se sa njima družio nego sa mojim kolegama iz ,startne tehničke postave montaže ĐĐ, koji su nastavili da rade u ĐĐ a danas su u mirovini a videli smo se u Brodu.
Trebalo je da se vidim još sa nekim prijateljima ali zbog korone , leta i mojih obaveza nismo se videli možda nekom drugom prilikom.

Moji bivši saradnici su me posećivali i u Kruševcu a imao sam i čast da se početkom 92 sretnem sa mojim direktorom SV. ĐĐ i još dvoicom kolega na jednom sastanku direktora projekta Kapela ali sam ja tada bio član domaćina ekipe 14 oktobar.
pozdrav,

[Davidzabrofsky]

Hello. Is infrared floodlight useful for passive fire control systems and does it affect their efficiency? Can you explain this to me with pictures?

[HrcAk47]

Hello. Is infrared floodlight useful for passive fire control systems and does it affect their efficiency? Can you explain this to me with pictures?

Hi. Short answer is - it depends. Consider the historical context of the 1970s - combined with 1st gen NV with practical visibility of a few hundred meters, it was the only possibility of night combat, aside from using a visual spectrum floodlight. Naturally, this is not one-way: if you're emitting your IR floodlight, anyone can see you shining like a Christmas tree to anyone else with a NV device. Even while being quite dangerous, it was a fully workable solution for the expected lifetime of a tank crew in the 1970s, at European combat ranges of <1500 m.

Soon after, 1980s came, and with them came the thermals. First editions were bulky and required cooling with cryogas of some sort, but soon that was bypassed with a Stirling device. Thermals do not require a floodlight. The West invested heavily into the technology, and proliferation of thermals on Western tanks came rapidly, allowing for dramatic results in the Gulf War.
In Soviet use, a huge reluctance existed towards implementing (early) thermals, as they'd have required a separate logistic chains for cryogas. Combine that with an industrial/technological output that could not even supply enough fire control systems (which is a dramatic game changer of an improvement in tanks), and a technological gap became very apparent in the late 80s. Even today, IR spotlights are a common sight on Russian tanks. Not only that, Russia was even toying around of using a heavily focused IR spotlight made out of IR laser output, which is also an absurd way to go around night combat. Only in the last decade did Russia see a proliferation of thermals in its army.

In Yugoslav use, 2nd gen NV tubes were adopted very early on in our domestic tank production, obviating the need for an infrared floodlight. Combined with a highly capable, state of the art FCS, that made the M-84 tank the finest T-72oid in the world. Introduction of thermals in Yugoslav tanks was planned for the early 90s, which was sadly interrupted by the civil war and breakup.

[Vladimir Ivanović]

Kad već govoriš o noćnom kanalu, termo verziji, ekipa koja je radila na SUV-u i na termo kanalu i na nišanskoj spravi radila je i u Francuskoj, u Sagem-u na njihovim sistemima, u Izraelu, u Elbitu, na njihovim sistemima upravljanja vatrom za Merkavu, sa američkom firmom Huges na njihovim tenkovskim sistemima upravljanja vatrom. Ekipa je radila i sa turskim proizvođačem nišanskih sprava na tenku Altay.

Postoji i verzija SUV-a za tenk T72, a zasnovana na SUV M84 sa termo noćnim kanalom.

Međutim ekipa koja je to sve radila je nestala, neki su umrli, neki su u inostranstvu, neki u penziji, a jedan član ekipe je prije dvije godine bio glavni i odgovorni za spuštanje vozila na Mars. Opreme više nema, skoro sve je rasprodano, a nešto malo je ostalo, tako da od svega nema ništa.
Samo ima dijelova iz Banja Luke i iz Sarajeva naokolo po svijetu. U mnogim poslovima je bio glavni zadatak da se sakrije poslovanje sa svijetom od SDRP-a, je se onda cijene povećavaju do te mjere da kupci odustaju.


Pozdrav

Vlado

[vlajko]

Malo fotki od pre neki dan

[Vladimir Ivanović]

Danas sam razgovarao sa prijateljem koji je bio sa nama u Kuvajtu u onim ratnim danima, te smo se dotakli pokojnog Radeta Radulovića iz naše ekipe koji je tragično nastradao u Kuvajtu 1991 godine, pa problemima oko transporta njegovog tijela u Beograd. U Kuvajtu nema mrtvačkih sanduka.

Dotakli smo se i pukovnika Vlatka Martinovića koji je bio sa našom ekipom u Saudi Arabiji u toku operacije Pustinjska oluja, te bio veza sa Ministarstvom odbrane Kuvajta u toku rata u Kuvajtu.

Zna li ko šta je sa pukovnikom Vlatkom Martinčevićem iz Direkcije projekta Kapela. Sreo sam ga zadnji put negdje 1995 godine u Ministarstvo odbrane SRJ.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

pukovnik Vlatko Martinčević. Slika je iz Saudi Arabije.

Pozdrav

Vlado

[dzumba]

Malo fotki od pre neki dan

Шта значи ова бројка на петој слици одозго?