Nije dobijen softver za sistem, nego su obavještajne službe JNA ukrale softver od radnika Boforsa, koliko se sjećam u avgustu 1982 godine.
Ne znam zašto ali obožavam čitati ovu temu, samo hrabro naprijed.

poz.
Mogao bi još i da napišem detalje, jer sam bio prisutan u toj "akciji". Možda jednom napišem kako se je Šveđanima probušila guma, "slučajno" na Volvu (onaj ko pozna Manjaču, na prvoj uzbrdici kad se krene sa poligona u Banja Luku, pored kontrolne tačke, tamo u blizini nekadašnjeg magacina municije), pa im se nakon nekih kilometar "slučajno" probušila i druga guma na Volvu, pa su onda prešli u naš kombić (mi smo išli malim kombijem), a neki "majstori" iz kasarne su preuzeli njihovo auto da zakrpe i zamjene gume. Tu onda ulijeće izvjesni Simo iz Beograda (izletio je tu negdje iz šume gdje se je drugi put probušila guma), otvara gepek od njihovog auta (brzinom najvećeg kriminalca iz auto mafije), uzima njihov softver i sjeda u auto koje ga tu čeka i vozi u Beograd. To veče smo imali zajedničku večeru (VTI, TOC, SSNO, Bofors, Čajavec, starješine iz kasarne, nišandžije tenka, kapetan Milijan Bogičević, tada stariji vodnik Milan Božić, vezisti, municijaši, oružari, neki profesori sa Mašinskog fakulteta iz Beograda, neki čika Branko (predavao je optiku na Mašinskom fakultetu u Beogradu) kojeg su svi nešto pitali i koji je sve znao, itd, itd) u hotelu Bosna u Banja Luci gdje su bili i Šveđani. Pošteno su se napili, tako da su sutra krenuli na poligon oko podne. Za to vrijeme sva "akcija" je bila završena. Ali tu su bili i neki iz nekih službi o kojima se ne priča. Ti koji su "zbavili" softver.
Ispitivanja balističke tačnosti sistema SUV T55 vodio je pukovnik, magistar, Petar Vasković iz VTI-ja. Magistrirao je na meteorologiji, tj uticaju meteorologije na balistiku leta zrna.
Međutim, Šveđani su "razmišljali unaprijed", i očekivali su ovako nešto, te su u softver na veoma komplikovan način sakrili namjernu grešku u softveru. Ta namjerna, sakrivena, podmetnuta greška u softveru nas je veoma skupo koštala. Bofors je tražio 8.000.000 švedskih kruna za softver. To je bilo otprilike oko 8.000.000 tadašanjih njemačkih maraka. Zbog ovog softvera su izgubljeni poslovi u nekoliko država gdje bi zaradili ogromne pare, a gdje je na prikazima SUV T55 bilo jako loše gađanje. Sve dobro urađeno, sve dobro podešeno, sva matematika ispravna, ali tenk promašuje.
I negdje u februaru, martu 1992 godine sam pravio neku elektroniku da bi ubrzao ispitivanje sistema M84 u proizvodnji, a koristio sam mješano, uređaje od T55 i M84. I tad sam našao, uz pomoć sada pokojnog softveraša Rajka, grešku u softveru SUV T55.
Kasnije, kada sam radio u Kini na tenku T85-III imao sam takve neke greške u papirologiji, jer sam očekivao da će ukrasti šeme. U Kini, frka, trka, rokovi da tenk završimo, a oni nas vode nekih stotinjak kilometara daleko čitav dan na izlet. To sam već doživio u Pakistanu kada sam radio na T59. Slična priča je bila i u Iranu kad sam radio na tenku M60. Svaki dan smo išli na ručak u lovačku kuću Šahovog brata u Teheranu koja je bila nekih 25 do 30 kilometara daleko od njihovog Vojno tehničkog instituta gdje smo radili, a nazad smo išli u tačno određeno vrijeme, iako smo ručak završavali oko pola sata ranije. Isto je bilo i kad sam predstavljao modifikaciju tenka M84 u Kuvajtu gdje smo predstavljali novi softver za tenk i elektroniku sa kojom je onemogućeno da top udari u zemlju ispred sebe, jer sam očekivao da će hijene iz SDRP-a ukrasti moje šeme i softver. I isto se je ponovilo kad sam ponio moje šeme u Iran kad smo radili na tenku Al Karar. Vode nas na bazen, u grad, nekih desetak kilometara daleko u šetnju, na spomenik palom vojniku itd.
Pozdrav
Vlado