Владо, мени никако није јасно зашто сте ви конструктори и како искомпликовали одржавање тог тенка модификацијама.Или можда неко трећи, немам појма. Заправо, ако се и уводила модификација зашто паралелно није одмах рађена и на старијим серијама.
Moj veliki šef je na moje traženje da napravimo izmjene po jedinicama nakon što smo uočili problem je govorio "Neka vojska pazi". A najbolje smo radili kad je moj veliki šef bio oko godinu dana u Pljevljima gdje je radio na razvoju ručnog radara, a kasnije je dobio prekomandu u VP 9599 Beograd, Direkcija Kapela. Tad sam bio oslobođen birokratskog razmišljanja.
Najveća je glupost kad smo prešli sa DNNS-2 na DNNS-2A gdje su izmjenjeni naponi u kutiji pojačavačkoj prema nišanskoj spravi, jer DNNS-2A traži drugačije napone, tražio sam da se regulacija napona radi u nišanskoj spravi, a ne u kutiji pojačavačkoj, tako da sve nišanske sprave i kutije pojačavačke budu kompatibilne bez obzira na seriju i godište, i verziju. Odgovor mog šefa je bio "Neka vojska pazi", a vojska nikad ne mjenja ovu kutiju, niti nišansku spravu.
Ova filozofija "Neka vojska pazi" je dovela negdje osamdesetih godina prošlog vijeka do spaljivanja SUV-a na čitavoj četi tenkova u VP 6592 Niš.
Kad crkne jedna dioda u računaru, ona prouzrokuje spaljivanje nekoliko tranzistora u kutiji pojačavačkoj. I moraju se istovremeno popraviti i računar i kutija pojačavačka. Jedan zastavnik u Nišu je tražeći kvar uzimao ispravan računar iz jednog tenka i stavljao ga u drugi. I tako je spalio i taj računar, jer nije otklonio kvar u pojačavačkoj kutiji. I kad je vratio taj računar u tenk iz kojeg je izvadio taj računar spalio je u njemu i kutiju pojačavačku. I tako mjenjajuči kutije spalio je čitavu četu tenkova. I tu sam tražio izmjenu šeme, ali šef je rekao "Neka vojska pazi".
Najveći fazon je u tome da kad se napravi neka izmjena na sistemu stara dokumentacija, šeme i crteži se zamijene sa novim, te nema tragova kako je bilo na starijim verzijama. Jedini spas je u tome što nas ima nekoliko koji se sjećamo šta smo nekad radili.
Nažalost, od tih koi su nekad radili i koji se sjećaju, ja sam ostao zadnji i poslednji i jedini. Prošle godine je umrlo osam radnih kolega sa sistema upravljanja, a ove godine jedna gospođa. A ja sam već skoro četiri godine na bolovanju, zadnja operacija je bila prije devet dana, a sad sa se vratio sa terapije i infuzija. A pošto ja ne mogu ići nigdje, sutra mi u Banja Luku dolazi delegacija iz inostranstva zbog razgovora oko nekih modifikacija M84 u Kuvajtu. Imamo ambasadora koji vrti i burgija.
A o tome koliko o tenku znaju VTI, TOC, SDRP i ostali tatini sinovi i kćeri, vidi se po "modifikovanom" tenku M84AS2. Trese mu se kupola kao luda, a mi smo taj problem riješili još 1989 godine. Poznato je da su ove firme sklonište za generalske sinove i kćeri.
Nekadašnji šef je još živ, ali on nema pojma o svom poslu, jer se je bavio šefovanjem. a da bi bio strog šef uvijek je nešto zakerao samo da bi bio "šef".
A sistem, makar za mene, nije komplikovan. Držao sam nastavu o tenku na nekoliko mjesta u JNA (SFRJ), međutim, tu su bili neki da popune brojno stanje na nastavi, a nisu imali ni predznanje, a ni školsku spremu za takvu nastavu.
Nekoliko puta sam pisao nadležnim u Vojsci Srbije, ali detalje o tome bolje da ne govorim.
Kad sam nekoliko puta pisao o detaljima sa slika koje su bile postavljene na FB grupi Ministarstvo odbrane Republike Srbije bio sam blokiran od administratora ove stranice. A tenkovi sa ozbiljnim kvarovima, a još ih postavljaju na svoju FB stranicu i hvale se sa tim.
Pozdrav
Vlado