Moj zvanični posao je bio kontrola kvaliteta. Bio sam povratna veza od korisnika (nisam samo na tenkovima radio) nazad do proizvođača, odnoso do moje firme.
Ali ovje je bio problem u nečemu drugom. VTI nije smio da prizna da je pogriješio. Mi smo stalno pisali i tražili, molili za neka promjene, ali smo nalazili na tvrdolinijaše. U razvoju softvera za tenk paralelno su radili Čajavec i VTI, a na kraju je VTI dobio zadatak da odluči čiji je softver bolji, i naravno da je odlučio da je VTI pametniji.
Puno puta su iz JNA, oklopnjaci, davali primjedbe na tačnost gađanja i neke druge detalje vezane za tenk. Negdje krajem 1988 godine, na znam tačno kada, ali je bila gadna zima, pa sam se smrznuo kao nikada u životu, na Krivolaku, je bilo gađanje koje je inicirano stalnim greškama u gađanju, a i ostalim greškama u SUV-u, a koje su nastale zbog softvera. Na gađanju je bio vrh VTI-ja, uprave OMJ, direkcije Kapela, ĐĐ, Čajavec, Zrak i još nekoliko firmi. I tu je nakon nekoliko godina problema opet dokazan problem sa softverom na tenku. I opet se je VTi izvlačio iz problema. Međutim, ja sam već dosta toga rješio sa zamjenom softvera u tenkovima. Stavljao sam čajavečko rješenje. Čak sam na nekoliko tenkova u Kraljevu stavio i softver sa autodijagnostikom koji sam pokaže na displeju TRK podatak i broj eventualne greške u SUV-u. I opet VTI ništa nije uradio.
Međutim, to mi je jedno od nezaboravnih gađanja. Spavali smo u hotelu u Negotino i te sve ekipe su izašle naveče u jednu poznatu kafanu koja se nalazi između Negotina i Kavadaraca. Bila je naka dobra muzika, dnevnice bogovske, te smo počeli malo lumpovati ja i Barto Jerković, kasniji direktor ĐĐ. Malo smo lumpovali, ali smo razbili sve što je bilo čaša u kafani. Pjevaljka na stolu, trubači na uvce,....
Sutradan smo pošli na poligon, pa smo svratili ujutro na kafu u tu istu kafanu. Svratiti na kafu znači popiti po neko piće. I nas nekoliko traži pivo i donese nam konobar pivo, ali bez čaša. Pitamo ga šta je bilo, što nema čaša (taj konobar nije bio prošlu veče), a on odgovori:"Ma bili bre neki Bosanci, sve su nam čaše u kafani razbili".
Kasnije smo taj čajavečki softver koristili u Kini gdje je tenk bio precizan kao snajper. Međutim, u taj softver smo dodali pamćenje podataka o zadnjih deset opaljenja topa, vrsta municije, daljina, korigovani tablični ugao, bočni i uzdužni nagibi, pritisci, temperature, tačno vrijeme i datum opaljenja itd. Bio je dodan i broj uključenja, vrijeme i datum uključenja SUV-a, ukupno vrijeme rada, ukupan broj opaljenja po vrsti zrna i još dosta toga. Ovo sam morao uraditi jer su Kinezi čačkali po tenku kad mi odemo sa tenka.
Prije neki dan sam našao taj softver u kući kad sam se spremao za ovaj posao koji sam počeo raditi prije neki dan. Imam čak i opis softvera sa postupcima isčitavanja podataka o opaljenjima.
Evo ga jedan klasični problem koji nije rješen još od početka druge serije tenka. Mislim, sad je rješen u ovoj jedinici gdje sam radio ovih dana.
Radi se o meteosenzoru. Zašto je crklo više od stotinu komada meteosenzora u drugoj i trećoj seriji. U samom meteosenzoru postoji senzor atmosferskog pritiska. Veoma osjetljivo integralno kolo koje ima "dimnjak" na sebi sa super osjetljivom membranom.
I meteosenzor se uvuče u nosač i na to se navuče ova gumena kapa. Mi smo to gumeno navlakalo zvali drugačije, ali ne bih sad išao u detalje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
I šta se desi. U nosaču se poveća količina vazduha za ovu količinu vazduha kolika je zapremina ovoga gumenog navlakala. Odnosno, poveća se atmosferski pritisak jako puno. van svih limita koje može da izdrži senzor pritiska vazduha. I na kraju je crklo preko stotinu meteosenzora. Ne sjećam se više tačno.
To je samo jedan od problema sa nosačem. Pucanje sajle za izvlačenje i uvlačenje senzora, oštećenje spiralnog kabla u nosaču sa spiralnom oprugom koja je u oko tog kabla, ulazak vode itd, itd.
I VTI to nikad nije rješio. Kao i puno toga ostalog.
