Ukrajinci već merkajuPisao sam pre neki dan o tome i potencijalnoj zainteresovanosti Ukrajinaca i izgleda da je stvarno počelo ukrajinsko merkanje i licitiranje nabavkama sistema iz Sirije....jedino ako Izraelci ne unište sve u vazduhoplovnim napadima na baze nekadašnje SAA, što trenutno i čine. Sravnjene su vazduhoplovna baza Meze kod Damaska, a na udaru su i vojne baze u Dari, Suvajdi, Damasku, Tartusu. Neki izvori javljaju da je većina MiG-29 uništena na zemlji.
"Nove vlasti" u Siriji se "čudom čude"....Kakvo je zaista interesantno oružje za Ukrajinu u Siriji i koliko je realno da se odatle nabavi?Na prostoru Sirije zaista možete pronaći mnogo zanimljivih primeraka tehnologije, ali „prozor mogućnosti“ ovde može biti izuzetno kratakU nedelju, 8. decembra 2024. godine, režim Bašara el Asada je pao u Siriji, a to posebno znači da čitav arsenal opreme i naoružanja koji je nekada pripadao vladinim snagama sada može pasti u nove ruke. U tom kontekstu, sasvim je umesno postaviti pitanje kakvo bi oružje u Siriji zanimalo Ukrajinu. Štaviše, ima zaista mnogo zanimljivih primeraka.
Na primer, Sirija je čak imala na raspolaganju ruske obalske protivbrodske komplekse „Bastion” pod nadzvučnim protivraketnim odbrambenim sistemom tipa
P-800 „Oniks”. Pored same Sirije, koja je ove komplekse dobila otprilike 2013. godine, Rusija je isporučila „
Bastion” za izvoz samo u Vijetnam.
Može se samo zamisliti koliko su sirijski
Bastioni retki i zašto bi Ukrajini bilo važno da nabavi ove komplekse za proučavanje kako bi razvila nove metode suprotstavljanja ruskim raketnim napadima.
Na osnovu
Vojnog bilansa 2024, snage režima Bašara el Asada su početkom ove godine raspolagale i sa neutvrđenim brojem raketa
Točka-U, Elbrus i iranskih
Fateh-110.
Sirijska balistika Iranske proizvodnje bi Ukrajini mogla da bude relevantna bar za proučavanje kako bi se predvidele moguće pretnje; koliko bi bilo realno staviti komplekse
„Elbrus” (Skad, prim. Kubovac) u službu OSU – pitanje je zapravo diskutabilno; ali raspoloživi sirijski kompleksi
„Točka“ bi mogli biti potrebni Ukrajinskoj vojsci za dalje raketne udare na objekte ruskih snaga.
Kopnena komponenta PVO Sirije uključivala je 3 diviziona sistema
S-300PMU2 sa najmanje 20 lansera, 6 diviziona sa do 36 lansera
S-125-2M „Pečora-2M“, neutvrđen broj lansera
S-200 i
Buk-M2E. A ovde čak i ne morate posebno da objašnjavate koliko bi bilo važno da se ovi sistemi PVO ojačaju ukrajinsku PVO. (Sirija je takođe nabavila i 36 raketno-topovskih kompleksa
Pancir S1, a danas je verovatno i dalje preko 20 i dalje na stanju,
prim. Kubovac)
Ako pođemo od dostupnih podataka o sirijskom artiljerijskom parku na početku tekuće godine, onda je vredno istaći činjenicu prisustva raketnih bacača 220 mm „
Uragan“ i 300 mm
„Smerč“, čija municija je u nedostatku na svetskom tržištu.
Što se tiče avijacije, ovde slika izgleda ovako. Početkom ove godine Sirija je imala ukupno 184 vojna aviona, od kojih bi najviše interesovanja moglo biti do 30 aviona
MiG-29, od kojih su neki nadograđeni u modifikaciju
MiG-29SM (moguće je koristiti rakete vazduh-vazduh tipa
R-77 i rakete vazduh-zemlja tipa
Kh-31P i
Kh-29, kao i vođene avionske bombe), a takođe i do deset bombardera tipa
Su-24MK.
A osim toga, Sirija je imala na raspolaganju i četiri protivpodmornička helikoptera
Ka-28 i pet
Mi-14, koji su najverovatnije potpuno neispravni, ali mogu biti „donatori rezervnih delova“.
Ali ako govorimo o praktičnim izgledima za dobijanje određenih vrsta naoružanja pomenutih u tekstu, onda čak i ne govorimo o stvarnom stanju ove opreme. Ovde se od početka postavlja pitanje sa kim je u Siriji moguće pregovarati o eventualnoj nabavci ove opreme i naoružanja.
I još – koliko ima vremena za postizanje potrebnih dogovora, budući da je izraelsko vazduhoplovstvo već počelo metodično da gađa vojne baze na teritoriji Sirije sa ciljem da pogodi sve značajnije zalihe naoružanja.
Izvor