Od šest znanstveno dokazanih primjeraka mješanca domaće i divlje beštije, čak četiri se šetaju po selima nedaleko od Splita.
BIĆE IZ LEGENDI - POSTOJI! Vukopas je u Dalmatinskoj zagori domaća životinja.Vukopas, mješanac vuka i psa, biće iz legendi, životinja kojom se straše mala djeca, u posljednje vrijeme jedna od glavnih kuloarskih tema stanovnika Dalmatinske zagore, izvorište priča o njegovoj, navodnoj, divljoj ćudi i agresivnosti, uistinu postoji. Križanje sivog europskog vuka i psa vrlo rijetko se realizira, no usprkos tome, nije nemoguća misija.
To nam je svojom pričom dokazao čovjek koji je na imanju pokraj Dinare prije nekoliko godina uzgojio križanca vučice i domaćega psa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Od smrti je spasio u prirodi pronađeno žensko štene vučice, i uz kućne pse ga odhranio kao ljubimca. Kasnije, nakon što se ona parila s jednim mješancem, uspio je od nje dobiti hibrida domaće i divlje životinje, popularno nazvanog vukopas. Tražio je anonimnost u ekskluzivnom raugovoru za Slobodnu Dalmaciju, ne želeći u vremenu kada su vukovi na zlu glasu privlačiti pažnju okoline. A vukopsi od toga ne mogu pobjeći.
- Vukovi su nepovjerljive životinje, dugo im treba da se zbliže s ljudima. Vučicu sam dobio od pastira koji su je našli u šumi. Bila je štene, uginula bi da je netko nije uzeo sa sobom. Othranija san je na mliku, s dicom mi je ležala po kauču. Bila nam je stalno oko nogu, šetala je slobodno, bez uzice. Imam veliko imanje, puno šume okolo, mogla je ići di je tila. I nikad nije bižala.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na moju veliku žalost stradala je. Ali prije toga ipak se jednom uspješno uparila. Kako bi van reka, to se uparenje rijetko događa, ipak je to vuk, a vuk traži svoje. A kako je bila u kući, dogodilo se to nakon dugo, dugo godina, s jednim od mojih pasa. Bio san sritan ko malo dite. Puno san čita o vukovima i zna sam da tih vukopasa ima, ali rijetko i malo. Okotila je dva šteneta – kaže naš sugovornik.
Ni agresivan ni društvenDobila je ženku koja je po okotu uginula i mužjaka nazvanog Vuki. Dečko, hibrid domaćeg i divljeg, nije pokazivao znakove agresivnosti, ali ni želje za druženjem. Od ukućana se najviše zbližio s jednim od sinova, koji je svakog dana po nekoliko sati boravio s njim u društvu, pokušavajući ga socijalizirati. Vuki je bio izgledom ista mama, kaže naš sugovornik, govoreći da je štenčić stalno pokazivao želju za osamljivanjem i nepovjerljivu ćud.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
- Na fotkama koje su mi momentalno jedina uspomena na mog Vukija, ima je četri miseca. To je snimljeno kraj Promine, u šetnji. Nije nikad ka pas pokaziva veselje kada bi mu se prišlo, ili donosilo hranu. Nema tu mahanja repa, lajanja, režanja... niti jednom ga nisan čua da je zavija. Ali uvik je nekako gleda ka ispod sebe. Nepovjerljiv. Osamljen. Ko samotnjak. Prekrasan je bija. Srce mi je puklo kada je pobiga.
Ima je negdi oko godine dana. Nikad ga nismo držali vezanim, na lancu, bio je u velikom ograđenom prostoru. Opet... razumin ga, ipak je to divlja ćud. Pobiga je na proliće, taman kad je uša u pubertet. Očito je iša napravit svoj čopor, tražit ženku. Žaj mi je puno šta je otiša – doznajemo njegovu priču.
15-godišnje istraživanjeDa vukopsi nisu mistična činjenica dokazuje prof. dr. Josip Kusak sa Zavoda za biologiju zagrebačkog Veterinarskog fakulteta, stručnjak za vukove, koji je sa stručnim timom nakon 15 godina istraživanja, i više od 200 obrađenih uzoraka, otkrio postojanje hibrida, među ljudima nazvanih vukopasa.
Analiza DNK pokazala je da se vukopsi uistinu šetaju našim gorjima, a od šest dokazanih primjeraka četiri stižu iz Dalmacije. Zašto baš tu?
Dr. Kusak pojašnjava to narušenom socijalnom strukturom populacije i povećanom smrtnošću vukova koji često stradavaju na cestama, u lovačkim hajkama. Mlade vučice koje napuste čopor puno će prije pronaći muškog psa nego muškog vuka. I tako u prirodi dobivamo hibride.
- Projekt praćenja vučjih populacija u Hrvatskoj traje već 15 godina, tijekom kojih smo analizirali uzorke 203 vuka i psa. U kategoriji sumnjivih od deset jedinki imali smo tri križanca, a još dva križanca smo našli u skupini vukova. Oni su po svemu izgledali kao vukovi. Jedan križanac dolazi iz zatočeništva, a na osnovi izgleda bio je svrstan u pse.
Svih pet križanaca iz prirode bili su kombinacija vučice i psa, a jedini križanac iz čakovečkog zatočeništva bio je kombinacija vuka i kuje. Od pet križanaca iz prirode, četiri su bila iz Dalmacije, a jedan iz Like. Nađeni su, primjerice, na području Kosova pokraj Knina, Donjih Srijana, Maljkova, Krivodola – Berinovca – kaže dr. Josip Kusak.
TANJA ŠIMUNDIĆ-BENDIĆ
FOTOGRAFIJE: PRIVATNI ARHIV
Parenje sa srodnicimaU nedostatku partnera, vukovi se osim sa psima, mogu pariti i u srodstvu, brat i sestra ili roditelj s potomkom. Tada češće dolazi do pojave anomalije kao što je albinizam. Vučica koja je jednom napustila svoj roditeljski čopor i ima leglo, bilo s drugim vukom ili psom, ne može se vratiti u roditeljsko okružje. Vukovi to ni inače ne rade u prirodi. Vukovi i inače u Dalmaciji hranu često pronalaze na ilegalnim deponijima, pa vučica koja mora sama odgajati leglo, jer joj pas ne pomaže u tome kao što bi vuk, može u tome i uspjeti. Lakše joj je kopati po smeću nego loviti plijen. Smanjena sposobnost preživljavanja križanaca posljedica je, pojašnjava dr. Kusak, njihove lošije genetike, a smatra se i kako se teško u prirodi mogu uklopiti u vučju populaciju.
Ilegalne borbe u BosniO postojanju bastarda na području srednje Dalmacije govorilo se još prije nekoliko godina, što je izazvalo negodovanje zagovornika stroge zaštite vučje populacije u Dalmaciji. Međutim, učestali su napadi puno krvoločniji nego što je to slučaj kod običnog sivog vuka. Vukovi su u Hrvatskoj dobili ozbiljnog protukandidata koji bi mogao ugroziti njihovu genetsku čistoću. Iako se radi o nepopravljivoj šteti, te onečišćenju vučje populacije, zaštitnici vuka tvrde kako će se ipak za nekoliko godina očistiti pseći geni. Fama oko vukopasa je vezana i uz narodske glasine o njihovu korištenju u ilegalnim borbama pasa, uglavnom, kažu ti isti izvori, organiziranih u BiH. Kruži priča kako se vukopsi stvaraju u kontroliranim uvjetima zabačenih sela naše Zagore i BiH. No prilično je upitna baš zbog činjenice da je vrlo teško u točno određenom trenutku za parenje pronaći adekvatne životnje, a usto i, ako se oplodnja s uspjehom dogodi, dignuti štenad na noge. Većih saznanja o takvim ilegalnim operacijama nismo dobili od brojnih nam sugovornika, mahom poznatih uzgajivača pasa i kinoloških stručnjaka. Gotovo nitko od priupitanih vukopse u životu vidio nije, ali ni čuo da ih je itko koristio u okrutnim borbama.
M. Nejašmić
Izvor :
SD
