Naši kućni ljubimci

[lord]

Moram da prokomentarišem... Pit bul (evo ga na mojoj slici) je stvoren za ubijanje - pacova. Pošto te zvjerke znaju biti uporne, stvorili su psa koji je dovoljno hrabar za takav lov. Treba mu i vremena da osjeti bol, i napola mrtav če se braniti. Inače su to psi koji če biti najbolji u onome što ti želiš od njih. Naš Kratos je velika maza. Na žalost su ljudi našli vir zarade u njima i tako su počele borbe, a oni su najbolji za to baš zbog svoje upornosti i niskog praga bola (borba duže traje). Nevjerovatno inteligentni psi sa karakterom. Agresija im nije prirođena. Našeg je več više pasa napalo a on je još uvjek dobrica sa psima. Imali smo čak situaciju, kada smo se šetali naišao je ovčar (pušten bez gospodara) i ravno na nas u napad. Kratosa smo maknuli u pozadinu, da mu se ne bi šta desilo (veterinari su ipak skupi), a ja sam se postavila između njih dvoje. Pošto ovčar nije prestao da ide prema nama, kratos ga je svom silom gurao preko ceste i kada su bili dovoljno daleko (kada je prokužio da nisam u opasnosti) moj junak je sjeo i pričekao da dođem po njega. Čista odbrana bez agresije.
Kratos je inače Američki Pit Bul.

[lord]

Evo još jedna slika zvijeri. 

[ORIĆAREB]

Stanujem na Toploj u Herceg Novom. Privatne kuće. Moj Garo (potpuno je bijel, ali su ga djeca tako prozvala), je pravi car.
Slobodan, nikad ga ne vežem, ima svoju teritoriju, čuva posed, nikud ne odlazi, javlja svaki dolazak nepozvanog gosta, svi ga u okolini znaju i cijene. Nikad nikog ni noktom nije zagrebao. Na vrijeme zapišava gume svakog auta koje dođe blizu nas. Genije. Star oko 9 godina. Rasa nepoznata, klasična džukela verovatno. Omanji debeljuca. Imao je par borbi sa zalutalim "divljacima" i svaki put izlazio kao pobjednik. Sin kaže kad ga pitaju koje je rase da je "Banatski lubeničar", (niži - debeljuca). Oko kuća nema nikakvih ograda, mogao bi otići kad god zaželi, ali to nikad nije iskoristio. Toliko o mom svatanju ljubimaca. A da, omiljeni mu je drugar onaj komšiski mačor na prethodnim slikama - specijalac. Često znaju prirediti šou u voćaru, kao neko ćeranje, a onda slatko zaspu pod smokvom i krnjaju sve u šessnest... 

Garo - Banatski lubeničar

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[švercer011]

Ti banatski pulini su najpametniji i nabolji cuvari koje covek moze da ima,ja sam ga imao trinaest godina i da zivim jos sto godina takvog pametnog  kera nikad vise necu imati.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[madmitch]

Zna vozit, odmara ko čovek, ne da se iznervirat od svake mačke (ovo bi na Slovenskom bolje zvučilo  ), izuje cipele pre nego što uže. Je, možemo vjerovat da je čak bio pametniji od puno ljudi. 

[Trifko]

Ja samo znam da nikada ne bih pozelio Pitbulla ili Staforda za kucnjog ljubimca.

@ Zeljko011 na fotografiji Laki2.jpg ona sara na tepihu izgleda kao kriv, na prvu sime trznu mislio sam da ti je pas zadavio macku.

@ORIĆAREB Lubenicar ti je odlican.

[ML]

Slike govore više od rijeći.<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/pn7b2MgZ56E?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

[SHOOTER]

Hahahahaha! Dobar video, neko se bas potrudio da ih lepo pretstavi

Pozdrav,

SHOOTER

[ORIĆAREB]

@ORIĆAREB Lubenicar ti je odlican.

Rekao sam mu i zahvaluje se...

[Hrundi]

Ja sam bivši kinološki sudac, specijalnost engleski i kontinentalni ptičari. Godinama sam se kao sasvim mlad time bavio, učio, polagao ispite, posjećivao izložbe, natjecanja, odgajivačnice, završio pripravnički staž... i kad sam postao sudac smučile su mi se izložbe, kreteni koji svoje nedovršene živote pokušavaju ispraviti psima i na psima, frustrirani glupani koji frustracije prenose na pse i sve to. Na trećoj izložbi koju sam sudio digne mi frku neki lokalni funkcioner, klasična budala, što kuju njegove kćeri nisam ocjenio najvišom ocjenom. A kuja je bila fizički savršena, izvrsne građe, dlake kakvu nisam nikad prije ni poslije vidio (kozmetika te kuje za jednu izložbu bila je skuplja nego sva kozmetika jedne normalne žene za godinu dana) - ali ta životinja nije imala karakter psa. Ni najmanje, a ne još lovnog, ptičara. I nisam joj htio dati najvišu ocjenu ni mrtav. A bahata budala računala da sam mlad i novi sudac pa će me prestrašit. Nisam agresivan ali umijem krvoločno pogledat - a nisam ni mali i samo sam ga stegnuo za ruku kojom mi je mahao pred nosom i rekao da je sad dosta i da progovori li još jednu bijem.  I onda dođem doma i zapitam se koji će to meni kua u životu imat posla sa idiotima i prestanem sudit. Inače su te izložbe jedna neprirodna manifestacija i parada kiča i materijal za psihijatre. Izuzimam, naravno, sve vrste radnih natjecanja za lovačke i službene pse koja su nešto sasvim drugo.

Dok sam lovio uživao sam loviti sa psima neobičnih rasa, nekadašnjim lovcima sa kojima se danas rijetko lovi, posebno kod nas. Imao sam izvrsnog irskog setera, inače tvrdoglava i svojeglava pasmina, ali vrhunskog lovca. Uživao sam s njim ić na jarebice, cijeli dan radim sa psom i možda opalim jedan ili dva metka a vratim se ispunjen. Lovio sam i sa srednjom francuskom pudlom, izvrstan vodeni pas. Posebno su mi dragi bili talijanski oštrodlaki ptičari i veliki francuski goniči, čak sam i sa basetom išao u lov na divlju svinju, oni su izvrsni tragači i još bolji krvosljednici. Većini pasa lako se izazivaju genetski usađene osobine, samo treba u leglu prepoznati inteligentne i znatiželjne pse i raditi s njima strpljivo, uporno i konzistentno od malena. I nikako ne 'preučiti' psa, ne pretvoriti ga u robota. Mora mu se očuvati prirodni karakter, razviti mu osobnost i dopustiti mu da se osjeća slobodno. Samo tada pas osjeća zadovoljstvo u radu i uzvraća odličnim rezultatima.

Onda me život odveo na druge strane, prestao sam se i lovom bavit i držat pse i ne vjerujem da ću se tome ikad vratit. Staru ljubav prema tome ponekad zadovoljim radeći sa psima svojih prijatelja iako i to rijetko jer je lako izgubit prijatelja kad mu kažeš da nešto sa psom krivo radi. A začudili biste se koliko ljudi duboko griješi u odnosu sa psima.

Prvo, pas nije igračka. Pas zahtijeva vrijeme - svaki dan. Zahtijeva i stalnost u stavu, ne može se psu jednog dana nešto dopustiti a drugog dana, kad je vlasnik nešto nadrkan, kaznit ga za istu stvar. Psa to izluđuje, on ne razumije kako je to moguće. Psu to nije normalno - jer i nije. Druga velika pogreška je učiti psa besmislenim stvarima. U redu je psa naučit da sluša zapovjed, da sjedne, ode na mjesto, nešto donese... To je sve u skladu sa prirodnim ponašanjem psa. Već davanje šape, prevrtanje na leđa i slično spada u besmislene aktivnosti. Ali najveća pogreška kod vlasnika pasa, a vjerojatno i najčešća, je kad pas ne zna tko mu je pravi gospodar, kad se svi u obitelji ponašaju kao da su gospodari psa. I to psa izluđuje ali baš je to najteže ljudima objasnit. Ne može psa danas šetat otac pola sata popodne, sutra kćer dva sata po noći... Ne ide. I na kraju hrana. Tu me najviše izluđuju žene koje inače imaju tendenciju kupovanja ljubavi hranom (i prema ljudima, ne samo prema psima). Točno se zna što, kada, kako i koliko određena pasmina mora jesti u kom periodu života i za koje aktivnosti, posebno u koje doba dana i u kojim obrocima. E, ali tu onda ide čuvena rečenica 'ali on me tako milo gleda'.

Mene je izluđivala moja vlastita majka. Imala je običaj mome psu davat kolače, krijući to od mene. I govorio, i molio i prijetio - ništa. Ona psu mijesi kolače. Sjednem ja s njom kažem 'stara, liječnica si, znaš fiziologiju. Pas nema mehanizme razgradnje šećera jer to nije njegova hrana. Sa svakim kolačem koji mu daš dovodiš mu život u opasnost'. I ona shvati - do prve prilike, i opet mu mijesi kolače. I tako pas dobije cirozu jetre i ugine.

I na kraju, moj vrlo čvrst stav da velikoj većini pasa nije mjesto u stanu. Što god govorili vlasnici, a mogu govoriti satima uvjereni da me mogu natjerat da promjenim mišljenje, ne može promijeniti činjenicu da, na primer, jedan ovčarski pas zahtijeva najmanje 15 sati tjedno aktivnog kretanja u prirodi. Ne 15 minuta u parku, ne trčanje po kući, nego smisleno kretanje u njegovom prirodnom ambijentu. To je, recimo, sat vrlo aktivne šetnje sa promjenom ritma radnim danom i po 5 sati subotom i nedjeljom. Za sve ove godine upoznao sam tek jednog vlasnika koji to redovito omogućava svome psu.

[Trifko]

Vuk čuva imanje

 
13.05.2011
SANSKI MOST - Dugogodišnji lovac Murat Beširević, iz sela Modra, kod Sanskog Mosta, u posljednje četiri godine uzgaja neobičnog ljubimca, sivog vuka iz grmečkih šuma.
Beširević odbacuje primjedbe da vukovi nisu životinje koje se mogu pripitomiti te kaže da je njegov ljubimac miran poput jagnjeta.
"Otkako ga imam, spavam mirno kao bubica. Boljeg čuvara nisam mogao ni zamisliti, niti jedan pas mu nije ravan", tvrdi Beširević.
Kaže da je do ove zvjerke došao tokom lova, kada su njegove kolege lovci ustrijelili odraslu vučicu. Skupa s njom bio je i mladunac star svega nekoliko sedmica. Beširević ga je prisvojio i odlučio da ga zadrži kao kućnog ljubimca.

"Nećete vjerovati, ali nevjerovatno je poslušan. Hoda po dvorištu i nema šanse da napadne neku domaću životinju ili, ne daj bože, čovjeka. Jedino za lopove nisam siguran, ali od kada se pročulo da sam ga nabavio, takvi na kilometar zaobilaze moje imanje", sa smijehom kaže domaćin.
Zanimljivo je da je Beširević svog ljubimca uredno evidentirao u ovdašnjoj veterinarskoj stanici te da vuk redovno prolazi sve zdravstvene kontrole, uključujući i cijepljenja. Iskusniji lovci kažu da do sada nije bilo slučajeva da se vuk pripitomi i potpuno zatomi svoju divlju ćud i prirodu, ali Beširević to kategorički negira.
Izvor: www.nezavisne.com

[Brok]

Imao sam jako dugo crnog vučjaka, koji je u imao vučiju krv. Zapravo seljaci su uhvatili živu vučicu i parili je sa vučjakom, tako da je mom, tačnije ćaletovom crnom vučjaku baba bila prava vučica.

Pas je bilo dresiran, vakcinasan, imo je svoj broj na ogrlici, svoje papire, uredno na lancu kako je propisano (mislim ne kraćem od tri metra), redovno šetan, hranjen, negovan i sve što treba ali komšije napišu peticiju tako da je ćale morao da ga odnese u neko selo. Žalosno.  

A u mlađim danima držao sam golubove srpske visokoletače. I to je bilo izvanredno iskustvo.
Nisam se nikada zvanično takmičio. Imao sam ne tako dobar nezvaničan rezultat od 4 sata.
Pored takmičenja jako je bitno uraditi dobru selekciju da bi priplod bio što bolji za takmičenje.
Priploda sam imao, ali nikada zarađivao na tome kao mnogo već samo za svoju dušu.
Imao sam i alke sa svojim brojem koje se stavljaju piletu strarotsi nekoliko dana na nogu, tako ako se golub zagubi što nije bila retkost uglvanom se vraćao vlasniku, mada bilo je i onih koji to nisu poštovali.

[Deligrad]

Sara na mom dvosedu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[lovac]

Hrundi, čestitam!
Rekao si sve što treba imati na umu kada razmišljamo o kerovima kao kućnim ljubimcima!
Bitno je da je pas slika i prilika gazde, pas nije igračka, držanje psa je velika obaveza, pas treba da ima jednog gospodara i najvaženije je da pas ima svoje specifične potrebe koje se razlikuju od ljudskih. Vlasnik psa to mora da zna i da ih redovno i savesno ispunjava ako želi imati zdravog veselog i upotrebljivog prijatelja koji je spreman dati sve za svog gospodara......

U prilogu deo kućnog ambijenta kada je moja bretonka imala štence

[lovac]

I još jedna interesantna sličica štenaca moje bretonke.