Podmorničarske oznake na tlu Jugoslavije

[Barkman]

Jugoslavija ima tradiciju podmorničarstva dugu skoro devet decenija. Pripadnost ovom elitnom sastavu nosila je osim velike odgovornosti i potrebu da se jasno iskaže pripadnost sastavu podmorničarske flotile. Tokom dvadesetih i tridesetih godina prošlog veka, ppdmorničari su na levom džepu bluze nosili posebnu oznaku. Razlikovale su se dve oznake, prva koja je na je imala siluetu podmornice Hrabr/Nebojša i oznaka sa siluetom podmornice Smeli/Osvetnik. Uredbom od 10. decembra 1937. godine definisan je izgled značke, materijal (srebro čistoće 900/1000) i pravo na nošenje. Značka je privremeno dodeljivana svi članovima posade podmornice, odnosno stalno, oficirima koji su proveli minimu šest godina kao članovi posade uz položeni kurs za komadante podmornice, odnosno oficirima koji su minimu dve godine komandovali podmornicom.
Tokom aprilskog rata, podmornica Nebojša je izbegla zarobljavanje i neopaženo se izvukla iz Boke i zaputila Egejski morem ka aleksandrijskoj luci gde je dočekala kraj rata.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U vreme SFRJ, nastavljen je razvoj flotile podmornica. Pripadnici ovih elitnih snaga su takođe nosili značku na levom džepu. Najpre je bila izrađena  oznaka koju su dobijale starešine. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] (značka je iz lične kolekcije). Slična ovoj bila je i značka koja se dodeljivala stranim državljanima i Jugoslovenima koji su bili posebno zaslužni za razvoj podmorničarstva. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Početkom 70-ih uvode se nove oznake a dotadašnje se počinju dodeljivati mornarima koji su u tokom služenja svog vojnog rokaobavljali dužnosti na podmornicama. Premda su bili u obazi da značke po završetka vojnog roka vrate, največi broj njih ih je prijavljivao kao izgubljene i zadržavao uz simboličnu naknadu.
Starešine su najpre dobijale srebrnu podmorničarsku oznaku a nakon deset godina službe na podmornicu i zlatni podmorničarski znak.
Objavljivanjem u Službenom vojnom listu od 27. januara 1998. godine, pripadnici flotile podmornica su dobili novi znak. Nažalost raspadom Zajednice SCG, podmornice koje su se zatekle u bazama na crnogorskoj obali su doživele tragičnu sudbinu. Najveći broj njih je završio kao staro gvožđe. Negde sam pročitao da je jedna od njih odteglčjena u Hrvatsku gde je posatla deo privatne kolekcije poklonika pomorstva koji planira da otvori svojevrsni muzej.

[stgt011]

Jesu li ovo komadi iz licne kolekcije ?

[Plavnik]

Podmorničke značke u svim mornaricama na prostoru bilo koje YU bile su regulirane Pravilnicima koji su bili objavljeni u Službenim listovima.
Želio bi se ovdje izjasniti o podmorničkoj znački koju je kolega Barkman postavio a nosi oznaku az9vkh.jpg. Na internet stranicama Udruženja podmorničar Beograd (www.podmornicar.com) objavljeno je da su do sada poznate dvije takve značke i nije poznato za koga su izrađene ni kojom prigodom. Jednu takvu značku ima Pomorski muzej u Piranu a drugu jedan kolekcionar iz Beograda.
Na stranicama raznih portala koji obrađuju tematiku kolekcionarstva ponekad se nađe da netko nudi ili traži podmorničku značku. Zapazio sam da se na tom tržištu svojevremeno pojavio izvjestan broj srebrnih i zlatnih podmorničkih znački bez broja. Čitanjem diskusija na kolekcionarskim forumima saznao sam da je svojevremeno netko u Beograd donio izvjesnu količinu tih značaka i rasprodao ih po sajmovima. Navodno su to značke iz skladišta koje nisu dodjeljivane pa se neko dosjetio da ih unovči. Nije mi poznato kakva je njihova kolekcionarska vrijednost. Prošle godine na nakom portalu nudila se srebrna podmornička značka, (bio je naveden i broj) po cijeni od 2500 kuna.
Inače, svaka srebrna i zlatna podmornička značka koja je dodjeljivana imala je svoj broj i odgovarjuće Rješenje. Podmorničke značke za mornare nisu imale broj ni Rješenje.
Do početka 1970. godine mornari i starješine imali su istu podmorničku značku a od 1970. uvedene su za starješine srebrna podmornička značka i zlatna podmornička značka. Dotadašnja podmornička značka dodjeljivala se mornarima.
Starješinama se srebrna značka dodjeljivala sa pravom nošenja nakon završenog Kursa prekvalifikacije a nakon provedenih pet godina na podmornicama dodjeljivana im je u trajno vlasništvo sa pravom nošenja. Sve to popračeno je odgovarajućim Rješenjima.
Zlatna podmornička značka dodjeljivala se starješinama u trajno vlasništvo nakon deset godina provedenih u službi na P sa pravom nošenja.
Znači, starješine su imale pravo nošenja podmorničke značke i naon odlaska iz jedinice ako su proveli na P duže od pet godina.

[Plavnik]

Mornarska podmornička značka dodjeljivala se mornarima koji su bili u jednici podmornica a završili su Kurs u spašavanja iz potonule P. Načelno, značku su zaduživali i vračali po odsluženju vojnog roka. Večina značaka je bila izgubljena pa su ju mornari plačali. Negdje osamdesetih godina odlučeno je da značke mornarima ostaju u vlasništo pa ju više nisu morali "gubiti".
Prilažem sliku mornarske podmorničke značke.

[Plavnik]

Srebrna podmornička značka starješinama je dodjeljivana nakon završenog Kursa prekvalifikacije za službu na P. Uz značku se dobijalo i Rješenje o pravu na nošenje značke. Nakon pet godina provedenih na P ista značka je dodjeljivana Rješenjem u trajno vlasništvo.
Znači, srebrnu podmorničku značku su uobičajeno pratila dva Rješenja (ako je starješina na P bio duže od 5 godina). Značka je imala broj, nisam potpuno siguran ali čini mi se da smo mi u Komandi 88. brP sami udarali brojeve. Evidencija se vodila također u Komandi.

[Plavnik]

Ovo je trebalo ići uz prethodni post.
Ispičavam se.

[Plavnik]

Rješenja koja prate srebrnu podmorničku značku.

[Plavnik]

Zlatna značka je istog oblika kao i srebrna samo je podmornica bila pozlačena. Na mojoj znački pozlata se večim dijelom izbrisala pa na slikama izgleda skoro kao i srebrna. Razmišljam o tome da ju negdje odnesem i raspitam se o mogučnosti ponovne pozlate.
Vidio sam također na nekim internet stranicama da netko nudi zlatnu i srebnu podmorničku značku koja je ista kao i mornarska značka, međutim nije mi poznato da su takve uopće i postojale niti da su nekome dodjeljivane.

[vlade021]

код Стеве Чечука налази се примерак подморничарске значке коју су носили припадници подморничарске флотиле у Краљевини Југославији.значка има редни број 12 и израђена је у Загребу али назив произвођача није довољно видљив. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Barkman]

Evo i mene posle dužeg vremena. Imam problema sa logovanjem na forum. Značke u mojoj koleciji su samo iz perioda JNA. Što se tiče peridoda kraljevine, znam da jedan momak iz Podgorice ima u svojoj kolekciji podmorničarsku oznaku o kojoj je govorio stgt011. Jedan primerak sam video u vojnom muzeju prošle godine koja je pozajmljena od naslednika oficira Kraljevske mornarice.

[vladimir bošković]

Na fotografiji 1596/1597 te az9vkh/29b2hhw je značka koju su dobijali svi članovi posade na podmornicama 3 i 4 odnosno “Smeli” i “Osvetnik”. Posade na podmornicama “Hrabri“ i „Nebojša“ su imale drugačiju značku. Proizvođač, „Greisbach i Knaus“  ih ima u svom Katalogu  iz 1930, mada ih navodi kao „podmorničari 1“ i „podmorničari 2“
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Napisao sam ranije na temi o podmorničarskoj flotili u Kraljevini, pa ću tekst prebaciti ovdje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Dakle:
Izradu podmorničarskog znaka u Kraljevini SHS naručio je tadašnji zapovjednik mornarice, odmah po nabavci dvije jedinice drugog, francuskog tipa podmornica. Naručene su tom prilikom dvije varijante te značke, jedna za posade na starijem, egleskom tipu podmornica a druga za podmorničare na francuskom tipu. Te iste, 1929, graveri u zagrebačkoj Tvornici zlatne i  srebrene robe  “Greisbach i Knaus” (nakon WWII i nacionalizacije nama poznatija kao Industrijska kovnica “Orešković Marko” ili IKOM) izradili su prve značke za oba tipa podmornica.
Obije značke su urađene u pozlaćenoj bronzi  i obije imaju u osnovi isto idejno rješenje. Na prvom tipu je silueta podmornice “Hrabri” ili  “Nebojša” sa topom i isturenim periskopom, ispod koje su stilizovani reljefni talasi. Na drugom tipu je silueta podmornice “Smeli” ili “Osvetnik”, takođe sa topovskim naoružanjem i izvučenim periskopom, ali bez talasa u reljefu ispod siluete. Oba tipa imaju isti lovorov vijenac koji se završava na vrhu istom krunom ispunjenom crvenim emajlom. Oba vijenca su u dnu povezana mašnom: na prvom tipu sa čvorom, na drugom bez njega. Dimenzije prvog tipa 52x56mm, a drugog 46x51mm (visina x širina). Na poleđini oba tipa, na vijencu,   utisnut je evidencijski broj koji je bio evidentiran u Knjizi nosilaca i izdatih znakova.

05. novembra 1937. godine, ustanovljen je jedinstveni znak za posade na svim tipovima podmornica u Kraljevini Jugoslaviji. Znak je ustanovljen kao “vidno priznanje za naporno i opasno službovanje na kraljevskim podmornicama”. Iskovan je iz dvije komponente. Osnovu čini vijenac u obliku ležećeg ovala kojeg sačinjavaju dvije grane: lijeva sa lovorovim i desna sa hrastovim lišćem. Na vijenac je nakovana silueta podmornice “Smeli” ili “Osvetnik”, takođe sa isturenim periskopom I vidljivim topovskim naoružanjem. Ispod podmornice i iza podmornice, od korjena vijenca do kraljevske krune,  nalazi se admiralitetno sidro sa užetom. Na sidrenom srcu je štit sa grbom Kraljevine Jugoslavije. Znak je izrađen od srebra čistoće 900/1000, težine 30gr i dimenzija 50x65mm. Na poleđini znaka je utisnut evidencijski broj, oznaka za plemeniti metal i žig proizvođača Greisbach i Knausa (G&K). Iza krune i grba su matice i šrafovi za kačenje na uniformu, u realnosti često zamjenjivani horizontalnim ili vertikalnim patent iglama, alkama za prišivanje, šnalama i drugim improvizacijama koje su za cilj imale sačuvati uniformu od para vidljivih rupa.
Vijenac, sidro, kruna i grb su pozlaćeni, ispoliranih spoljnih i patiniranih unutrašnjih ivica. Silueta podmornice je nakon kovanja izlagana oksidaciji radi estetskog patiniranja srebra. Na nijednom od pet primjeraka koje sam imao priliku vidjeti u živo, ova pozlata nije sačuvana.
Pravo na privremeno nošenje znaka imali su oficiri, podoficiri i mornari ukrcani na podmornicama kao aktivna i rezervna posada, za vrijeme dok traje ukrcanje. Pravo na stalno nošenje Znaka, prema Naredbi o ustanovljenju, imali su:
- pomorski oficiri koji su uspješno komandovali podmornicom u opremi ili u pripremi, najmanje dvije godine.
- pomorski oficiri koji imaju ukupno šest godina podmorničarske službe i položen ispit za komandanta podmornice.
- svi pomorski oficiri, oficiri drugih struka i podoficiri koji su služili ukupno osam godina na podmornicama.
U slučaju smrti nosioca znaka (trajnog ili privremenog nosioca) Naredba predviđa da Znak prelazi u svojinu njegove porodice. Podmorničar koji je izgubio pravo na nošenje znaka, bio je dužan da ga vrati komandantu podmorničarske flotile.
Troškovi podmorničarskog znaka su podmirivani iz budžeta mornarice za razliku od, recimo, pilotskih i ostalih letačkih znakova koje su nosioci nabavljali o vlastitom trošku.
Naredbom je bio propisan način nošenja znaka, i to: na sakou tamnoplave uniforme između prvog i drugog dugmeta odozgo, na redengeatu između drugog i trećeg dugmeta odozgo, na bijeloj bluzi na sredini donje polovine lijevog džepa, te na mornaričkoj bluzi u visini lijeve sise.
Obavezno nošenje je važilo za svakodnevnu, službenu i svečanu uniformu. Znak se nije nosio tokom službe i radova na podmornici na vezu ili u vožnji, kao ni tokom boravka na matičnim brodovima “Hvar” i “Sitnica”. Predpostavljena količina iskovanih znakova je 250+250+300 primjeraka po jednim odnosno 400+400+400 po drugim kolekcionarima.

Kompletan lot sva tri znaka je ekstremno rijedak, koliko mi je poznato u kolekciji ga je imao jedino pokojni Radomir Stolica, poznati falerista i istoričar umjetnosti. Ostatak kolekcionarskog svijeta ima jedan ili dva od tri prikazana znaka, no i to se može smatrati jako rijetkim.   

Ovo je kopija jedinstvenog podmorničarskog znaka iz 1937, prodaje se po simboličnoj cijeni.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Originalni znak apliciran na srebrenoj tabakeri i time kolekcionarski uništen, makar za faleriste.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vladimir bošković]

Što se tiče podmorničarskog znaka u drugoj Jugoslaviji, stvari stoje ovako:
Naredbom Vrhovnog komandanata OS iz 1961 (Službeni vojni list 12/61), ustanovljena je jedinstvena značka za mornare, podoficire i oficire na podmornicama. Značka je bila izrađena od bakra, visine 40, širine 55mm, dizajnirana kao štit u obliku romboida na čijem je vrhu emajlirana petokraka a po širini položena silueta podmornice, najvjerovatnije stare “Save” P-802, u dizajnu koji dosta podsjeća na stilizaciju podmornica  “Smeli” i “Osvetnik” na podmorničarskim znacima Kraljevske jugoslovenske ratne mornarice. Na donjoj polovini robmboida je reljefno more u talasima, a lijevo i desno od romboida su “prema na dolje” postavljena admiralitetna sidra sa konopcima. Značka je blago ispupčena od reversa prema aversu. Znak je pozadi bez  evidencionog broja, matica za šraf je aluminijska i na njoj stoji: IKOM Zagreb. Pravilom je propisano nošenje na lijevoj strani bluze, u visini grudi.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Državni sekretarijat za NO je Pravilnikom o podmorničarskoj znački iz 1970 (Službeni vojni list 5/70) ustanovio  posebnu značku za aktivna vojna lica među podmorničarima (podoficire i  oficire). Dotadašnja jedinstvena značka za sve podmorničare, postala je podmorničarska značka za mornare u posadama podmornica.
Značka za aktivna vojna lica je ustanovljena u dva stepena, kao srebrena i kao zlatna podmorničarska značka. Dizajn obije značke je identičan: osnovu čini lovorov vijenac koji se završava crvenom petokrakom u vrhu, kroz njega je provučena silueta podmornice (očito tipa P-811 “Sutjeska” ili “Neretva”) ispod koje je žuti reljef sunca u izlasku i morskih talasa plave boje na kojima je u centru istaknuto hallovo sidro. Kod srebrene podmorničarske značke silueta podmornice je srebrena, a na zlatnoj podmorničarskoj znački je presvučena 14k pozlatom.
Srebrene i zlatne podmorničarske značke iskovane u periodu 1970-1974 izrađene su od srebra čistoće 900/1000 i blago ispupčene. Na poleđini imaju utisnut evidencijski broj, žigove za plemeniti metal i oznaku proizvođača (IKOM Zagreb). Matica je od tombaka, sa utisnutim imenom proizvođača i identična matici na letačkim znacima.
Primjerci kovani od 1974 pa na dalje, izrađeni su od tombaka, bez ispupčenja su, na poleđini imaju utisnut evidencijski broj čije cifre su dvostruko većih dimenzija od onih na primjercima izrađenim od srebra. Matica na šrafu za kačenje je od bronze, identična matici na podmorničarskoj znački za mornare.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Podmorničarska značka za mornare u periodu 1970-1991., dizajnom je identična znaku kojeg su u periodu 1961-1970 dobijali svi podmorničari. Izrađivana je od tombaka ali bez ispupčenosti u kovanju, srebreno je patinirana, sa maticom za šrafljenje od bronze – identičnoj  onoj na srebrenim i zlatnim podmorničarskim značkama za oficire i podoficire nakon 1974. Po nekim spekulacijama, mornarima na podmornicama su do kraja 70-tih davane značke starijeg tipa iskovane do od 1961 do 1970 (bakarne), dok je kovanje novijeg tipa (tombak) počelo sredinom sedamdesetih a dodjeljivanje krajem te decenije. Mornari su značku dobijali “na revers i korištenje”, odnosno bili su je dužni vratiti t.j. razdužiti sa uniformom. To se rijetko dešavalo, obzirom da su ih mornari prijavljivali kao izgubljenu stvar uz simboličnu naknadu ili i bez nje, odnosili kući za uspomenu.
Dakle, jedinstvena podmorničarska značka je dodjeljivana svim podmorničarima od 1961 do 1970, uključujući i mornare,  a u istom dizajnu je značka dodjelivana mornarima u posadama podmornica od 1970. do 1992. Među kolekcionarima se često vodi polemika da li se radi o dva tipa iste značke ili dvije različite značke. Obzirom da je ova značka dodjeljivana mornarima neprekidno od 1960. do 1992., a uzimajući razlike u materijalu i djelimično u kovanju, mislim da nema sumnje da se radi o dva tipa jednog istog znaka koji je uveden 1960. i prestao da važi 1992.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ovaj znak se  može se sresti i u varijanti sa 14k pozlatom. Radi se o znački koja se dodjeljivala kao poklon, a vrlo često i u promotivne svrhe kao i minijature srebrenog i zlatnog znaka za podoficire i oficire. Ova značka nije podmorničarski znak pa, osim što je lijepa, nije kolekcionarski zanimljiva. Na poklon su inače dijeljene i podmorničarske značke za AVL, recimo zlatni znak sa brojem 363 je poklonjen general pukovniku Stevanu Mirkoviću, dok je bio načelnik GŠ.
Zagrebački IKOM je od 1976 izrađivao minijature srebrene i zlatne podmorničarske značke. Dizajn je identičan velikoj znački, osim što je minijatura zlatne podmorničarske značke kompletno pozlaćena. Njihove dimenzije su 16,5mm širina i 19mm visina, kače se na uspravnu iglu. Ove značke je kasnije, u identičnom dizajnu i veličini ali sa malo manje oštrine u detaljima izrađivala Aurea-Celje. Minijature nijesu zvanična značka odnosno zvanična minijatura. Dobijali su ih pripadnici diviziona podmornica ali su prvenstveno bile namjenjene poklanjanju.

Prema Pravilu o vojnim uniformama OS kojeg je 1989., kao jednu vrstu kodifikacije pravila o izgledu uniformi u JNA i načinu njjihovog nošenja,  izdao Savezni sekretarijat za NO, podmorničarska značka se nosi samo na uniformi, na lijevoj strani grudi: na tamnoplavoj bluzi iznad gornjeg od tri dugmeta na lijevoj strain, na bijeloj svečanoj i službenoj kaki unigormi i košulji – na sredini gornjeg lijevog džepa.
Pravo na nošenje srebrene podmorničarske značke, podoficir i oficir je sticao  završetkom
Kursa prekvalifikacije za službu na podmornicama odnosno nakon polaganja ispita, a nakon pet godina provedenih na podmornicama ili u komandi jedinice sticao je trajno pravo na nošenje te značke – i po napuštanju jedinice. Podmorničari koji su u jedinici proveli manje od pet godina, prema Pravilniku su bili dužni da vrate podmorničarsku značku.
Zlatna podmorničarska značka je tajno dodjeljivana za deset godina provedenih  na podmornici. Po Pravilniku, dobijanjem zlatnog podmorničarskog znaka, podmorničar je bio dužan da vrati srebreni. U praksi se to, koliko znam, nije događalo.

[vladimir bošković]

Ispravak zadnjeg pasusa: Zlatna podmorničarska značka je trajno (a ne tajno) dodjeljivana za deset godina provedenih  na podmornici.
(da ne ispadne da je masonska ceremonija )
Malo i o replikama. Pomenuo sam da je izrađena relativno solidna replika jedinstvenog znaka podmorničara u Kraljevini Jugoslaviji. Taj znak se prodaje kao replika, po simboličnoj cijeni. Replike podmorničkog znaka za podmorničare na podmornicama 1 i 2 i podmornicama 3 i 4  još uvijek se nijesu pojavile, vjerovatno zbog zahtjevne procedure ulivanja i pečenja emajla u kruni.
Što se tiče podmorničarskih znakova Ratne mornarice u FNRJ/SFRJ, sve su kopirane,  i sve kopije se najčešće nude kao originali.
Na slici su kopije podmorničarske značke iz 1961 i podmorničarske za mornare od 1970. do 1992., obije značke su prodavane u inostranstvu i najvjerovatnije tamo  izlivene.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kopija zlatne podmorničarske značke, ima ih na  sajmovima militarie u Beogradu gdje je vjerovatno izrađena, ali i na sajmovima militarie diljem Evrope. Nije kovana pa su detalji manje plastični u odnosu na original, bez evidencijskog je broja, a nejasno je zašto nijesu iskorištene matice sa neke jeftine IKOM oznake, recimo vojničke petokrake, umjesto matice Megaplast. Model je očito skinut sa originalne zlatne ili srebrene značke prvog tipa (primjerci kovani od 1970. do 1974.), vidljivo je po ispupčenom aversu. Izrada je vjerovatno išla nekoj skromnijoj lost wax tehnologiji, obzirom  da gumeni alati danas stvaraju nevjerovatne mogućnosti - dovoljno je vidjeti  replike oznaka Wehrmachta.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Fantazijski znak iz neke od beogradskih radionica, (u ovom slučaju navodno Alveto), mada ga trgovci nude uz priču da se radi o prelaznom znaku od 1992. do 1998.,  kada je pravilnikom ustanovljen novi znak. Ista priča kao i kod prethodne replike, model skinut sa najvjerovatnije istog originala, u nekoj gumi sklonoj jačem skupljanju jer su primjerci i "na oko" manji od originala. Na mjestu petokrake je navarena značka sa grbom SRJ, a pozadi izgleda pokušana i neka numeracija tipa "za odabrane": 008.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 

 

[vladimir bošković]

Navedeni podmorničarski znaci socijalističke Jugoslavije su bili na snazi do 09.06.1992., trenutkom preimenovanja RM JNA u RM VJ je prestala zvanična važnost svih dotadašnjih oznaka RM JNA. Ministarstvo odbrane SRJ je 22.01.1998., donijelo Pravilnik o plaketama i značkama VJ (Službeni vojni list 1/98), koji je u članu 26 utvrdio standard novog podmorničarskog znaka za oficire i podoficire.  Prema Pravilniku, znak je dvostepen: srebreni i zlatni, izrađen od srebra čistoće 900/1000, visine 56mm i širine 46mm, a odredbe o sticanju i nošenju su iste kao i u Pravilniku iz 1970.
Dvoglavi orao u kandžama drži krakove admiralitetnog sidra na čijem je struku postavljen trougli štit sa plavom osnovom, a na štitu podmornica sa heraldičkim delfinima oko tornja i hallovim sidrom preko. Nijesam siguran, čini mi se da je autor dizajna uzeo podmornicu „Nebojša“ kao osnovu za stilizaciju. Na poleđini je matica za šrafljenje i evidencioni broj.
Ne ulazeći u vizuelnu dopadljivost ovog, meni  „regresivnog“ rješenja, mislim da je šteta što ova značka nije zvanično izrađena i dodjeljivana. Na tržištu se relativno često mogu sresti značke izarađene prema navedenom rješenju: proizvedene su u preduzeću Alveto u Beogradu. Primjerci nijesu kovani nego liveni i to prilično loše, nijesu od srebra kako propisuje pravilnik, bez utisnutog su evidencionog  broja, a osim što su u neskladu sa pravilničkim standardom - nikada nijesu dodjeljeni (prema tvrdnjama nekih jesu, mala količina "u najužem krugu", no to niko nije potvrdio ni fotografijom izrađenog znaka tako da, što se mene tiče - ovaj znak je ostao na papiru). 
Znak na fotografiji je čest i  na tržištu se nudi po cijenama koje su desetostruko različite,  što potvrđuje da nema kolekcionarsku vrijednost.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[vladimir bošković]

Da dovršim priču o podmorničarskim znacima Kraljevine Jugoslavije, ovim nedavnim "otkrovenjem" kod kolege iz Maribora.
Kružila je "urbana legenda" naime, da je prvih deset primjeraka značke za posade na P1 i P2 izrađeno u Britaniji i podjeljeno tokom boravka na obuci. Identičan takav znak, sa razlikom što je umjesto matica imao dvije uspravne igle za kačenje na uniformu, izrađivao je nedugo kasnije Griesbach i Knaus, a taj dizajn je očito bio osnova i za stilizaciju podmorničarskog znaka za posade na francuskom tipu podmornica. Iako se nagađalo o postojanju ovog znaka za P1 i P2 izrađenog u Britaniji u malom broju primjeraka i tamo dodjeljenog, nije bilo nikoga ozbiljnog ko je to mogao potvrditi. Prije par sedmica je slovenački kolega uspio da identifikuje i otkupi ovaj znak.
Dakle, i lot  Radomira Stolice, svi su izgledi nije bio kompletan, obzirom da nedostaje ova prva varijanta prvog tipa podmorničarskog znaka.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pokušaću na kraju nešto o cijenama jugoslovenskih podmorničarskih znakova, premda je dosta nezahvalno govoriti o njima zbog niza razloga. Jedinstveni podmorničarski znak iz 1937 može postići cijenu 1500 do 2000 eur ako je u stanju odlične očuvanosti. Na tržištu se pojavi u prosjeku jedan komad u dvije do tri godine. Podmorničarski znak za posade na francuskom tipu podmornica se mnogo rjeđe pojavljuje i mislim da takav znak može postići cijenu preko 2000 eur. Podmorničarski znak za posade na engleskom tipu podmornica, u izradi Griesbach i Knaus nikada do sada nijesam sreo u ponudi i njegova cijena bi sigurno išla preko 3000 eur. Podmorničarski znak za posade na engleskom tipu podmornica - u engleskoj izradi i dodjeli, nikad nije prodavan i jedini poznati komad se sada pojavio, tako da predpostavljam da će na nekoj aukciji otići na 5000 eur.
Replike podmorničarskog znaka iz 1937 se prodaju po cijeni 10-15 eur komad.
Za podmorničarske znake JRM nije moguće dati stabilnu procjenu. Za razliku od oznaka podmorničara u Kraljevini Jugoslaviji čiji se danas sačuvani broj može na prste izbrojati, ovdje se radi o stotinama komada koji su gotovo svi sačuvani  (dok nijesam nabavio značku na broju +800 mislio sam da je -800 plafon srebrene starješinske značke).  Teško se srebrena starješinska značka može prodati  za cijenu upola manju od 2500kn, radi se o web aukcijskim ponudama kojima prodavci-kolekcionari najčešće stvaraju bolju poziciju za trampu tipa: ja tebi kokoš od deset miliona, ti meni deset jaja od po milion - a para nigdje.
Mornarska podmorničarska značka se neko vrijeme prodavala za pedesetak eur, onda je naprasno izronio sanduk tih znački i cijena im se prepolovila. Nema previše sakupljača pa svaka malo veća ponuda rezultira velikim padom cijena. Značka starješina površinskih brodova se do nedavno jedva prodavala za desetak eur po komadu jer je neko odnekud iznio priličnu količinu tih oznaka.
Generalno, ove podmorničarske značke kupuju fanovi JRM i njihov broj je prilično mali, a tražene su još jedino od entuzijasta koji sakupljaju komplet JNA i takvih je još manje. Sakupljača RV je recimo mnogo više, šta je razlog tolike fascinacije avijatikom ne znam, ali trgovina ili razmjena letačkih znakova ide neuporedivo brže od mornaričkih.
Kopije podmorničarskih znački u JRM se najčešće nude kao originali pa je cijenu nepotrebno komentarisati.
"Podmorničarski znak" RM VJ prikazan na slici ranije, prodaje se za 10 do 20 eur.