Prvi jugoslovenski digitalni računar - CER 10 (1960.)

[kilezr]

 Kartica iz Računskog centra nekda moćnog IPK " Servo Mihalj" Zrenjanin. Doduše iz kasnijeg perioda.

  [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[pvanja]

Mi bi i danas mogli puno toga napraviti, ali samo u sferi Softvera. I to u izvornom smislu. Ali koči nas Hardver. Nemamo tehnologiju kao
i sve ostale male zemlje. Kad bi imali neometanu hardversku pordšku, u Softveru bi se sigurno mogli nositi i na svjetskom nivou i to
ravnopravno i više. Sve se svodi na kraju na ono što je morao uraditi i Nikola Tesla. Otišao je tamo gde su mu se umne mogućnosti mogle i pretvoriti u stvarnost....

Ima jos potencijala kod nas. Ima dosta privatnih firmi pogotovu oko faktuleteta u Beogradu i Novom Sadu koje su sposobne ne samo da naprave softwer vec i hardwer a neke cak imaju iskustva i u projektovanju cipova.
Glavni problem bi bio proizvodnja samih cipova ali sa tim problemom se srecu i mnogo vece drzave jer se pogoni sele u Kinu.

[manemebasat]

Ja sam bio siguran, da je prvi bio u Institutu Tomos u Kopru, gde je moj otac radio. Bio je to IBM, 64Kb. Godina tamo negde 1975?

[madmitch]

Tamo negdje, sredinom sedamdesetih, računalo je dobio i ZZZS u Ljubljani. Njegova snaga je bila takva, da su svoje kapacitete nudili i ostalima, recimo Litostroju za kojeg su obrađivali plate radnika i to se zvalo AOP. Taj je bio još na kartice. Sljedeči je več koristio trake, one bubnjeve od oko 40-50cm što su jih kuriri prenosili po gradu. Ta su računala i posthumno bila dosta koristna, imala su odlične, strašno tačne i jake koračne elektro motore. Jednom smo jih na predstavništvi IBM u Ljubljani (Intertrade) dobili mufte nekih 60 od kojih smo bacili par komada. Ustvari nije bilo besplatno, jer smo trebali odvest kućišta na odpad i zato smo mogli pokupiti šta smo htjeli, čak su nam dali neke nove novcate iz servisa. Upotrebili smo jih za izgradnju linije za pakovanje i sortiranje za neki mali tvornički (obrtnik) pogon.

[Solaris]

Konačno sam je pronašao. Bušena kartica iz Splitskog Srca.
Kad smo mi bili u posjeti već se prešlo na tvrde diskove.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
poz.

[Trifko]

Film: 50 godina digitalnog računarstva u Srbiji
Prvi dio:
http://blip.tv/interfejs/film-4-dela_deo1-4592832

Drugi dio:
http://blip.tv/file/4574565

Treći dio:
http://blip.tv/file/4574646

Četvrti dio:
http://blip.tv/file/4574789


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Cer 10 u Institutu M. Pupin u Beogradu

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Cer 10 u TANJUG-u 1963. godine


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
ЦЕР-10 (ЦП изнутра), изложен у МНТ-САНУ

[nv]

Konačno sam je pronašao. Bušena kartica iz Splitskog Srca.
Kad smo mi bili u posjeti već se prešlo na tvrde diskove.

poz.

SRCE (Sveučilišni Računski CEntar) bio je u Zagrebu (u srednjoj školi 1979. god. smo išli na stručnu ekskurziju vidjeti ga). ZERC (Zajednički elektronički računski centar) bio je projekt u doba MIS-a (Mediteranske igre Split 1979.) u kojemu je niz splitskih poduzeća zajedno uložio sredstva, nabavio i pokrenuo zajednički računalni sustav IBM 4381 sa VM CMS-om kao operativnim sustavom. Tako skup i velik sustav s gomilom terminala na udaljenim lokacijama nije mogao netko nabaviti sam za sebe. ZERC je bio vrlo uspješan projekt, a centralna jedinica računala bila je smještena u prizemlju zgrade konstrukcijskog ureda Brodosplita. Na svakom je terminalu korisnik imao osjećaj da je jedini, tj. da radi na svom vlastitom računalu.

Zanimljivo je da je sa zajedničkim ulaganjem za kupnju računala u Splitu krenulo još ranije. Jugoregistar i Lavčević su osnovali svoj zajednički računski centar u Slavićevoj ulici, iznad Prime Grad, još 1969. god. koji je uspješno radio sve do 1984. To je bio IBM 1130, centralna jedinica s 16 kB memorije, 2x jedinice diskova s po 512 kB, čitačem/bušačem kartica, s printerom prvo IBM 1132 a zatim puno bržim IBM 1403, bez terminala i ekrana, ali s teleprinterom na konzoli.

Što se uopće moglo računati s 16 kB RAM-a (nije pravi RAM, nego magnetske jezgrice), kad znamo da recimo iPhone danas ima 2000 puta veću memoriju, a stane u džep, za razliku od IBM 1130 kojemu je trebalo 30-tak kvadrata tlocrtne površine? Odgovor je fascinantan: čvrstoća krovne konstrukcije poljudskog stadiona izračunata je na tom IBM 1130 računalu programom STRESS. Kartice su nakon višetjedne pripreme učitane u petak popodne, IBM 1130 je računao cijelu subotu i nedjelju, a prvi su rezultati izašli isprintani u ponedjeljak oko podne, kako se i očekivalo. 

 

[Brok]

Sada vidim ovaj rek sa kartama računara CER 10 koji je izložen u SANU. Ne znam kako ih nije sramota da ovako nešto izlažu, pa barem je mogla rđa da se očisti.
Ako sam dobro shvatio to su nekompletni procesorski moduli.

Proletos u Novom Sadu na jednom skupu informatičara sam upoznao magistra informatike Žarkovića koji je mentor na katedri informatike u Novom Sadu i veliki je zaljubljenik u računarsku egzotiku.
Imao je u maju mesecu u Novom Sadu izložbu starog hardvera (bilo je u našim vestima). Kod njega hardver može da se izloži samo ako u potpunosti radi.
Baš tada mu je drugi profesor informatike iz inostranstva doneo traku za štampač koji je integrisan u prvom Epson laptopu iz 1981. godine.
Ako ovi iz SANU ne znaju šta će, bez ikakvih problema ima ko će time da se bavi, usput mr. Žarković redovno predaje i sve stiže. Izvrstan mladić sa puno duha.

Još par slika CER 10

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Brok]

Iz prve ruke o računaru CER-10, kao i računaru CER-11 - namenski konstruisanom računaru za potrebe JNA, pa sve do prvog Jugoslovenskog PC računara Galaksija...

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/IAU9joMCbmw?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

Pri kraju su već priče koje se više tiču samo Srbije.

[Brok]

Još malo iz Vikipedije, slobodne enciklopedije o liniji računara CER

CER (Cifarski Elektronski Računar) je serija ranih računara bazirana na elektronskim cevima i tranzistorima, koje je proizvodio Institut Mihajlo Pupin tokom 1960-tih i 1970-tih godina.
Modeli:

• CER-10 - 1960, prvi jug. digitalni računar konstruisan u SFRJ, projektovan je u Institutu „Vinča“ a završen 1960. u Inst. M. Pupin. Zasnovan je na elektronskim cevima, tranzistorima, elektronskim relejima, feritnoj memoriji, papirnim bušenim trakama. Radio u zgradi SKNE-Tanjug za potrebe Savezne vlade SFRJ od 1963-67.g.
• CER-2 - 1963, model-prototip
• CER-20 - 1964, CER-30 - 1966, prototipovi " elektronske knjigovodstvene mašine" za Ei- Niš i RIZ-Zagreb.
• CER-200 - 1966, serija od 18 „elektronskih knjigovodstvenih računara“.
• CER-202 - 1968, CER-203 - 1972, novije verzije knjigovodstvenih mašina.
• CER-11 - 1966, Mobilni-terenski vojni računar za JNA, zasnovan na tehnologiji tranzistora, feritne memorije, papirne trake za teleprinter i sl.
• CER-22 - 1967, serija od tri računara, koji su korišćeni za bankarske on-lajn operacije i poslovne obrade podataka u preduzećima. Zasnovani su na tehnologiji tranzistora, MSI kola, feritnih memorija, bušenih kartica i papirnih traka, izmenljivih paketa magnetnih diskova CDC-854, brzog linijskog štampača itd.
• CER-12 - 1971, " elektronski računarski sistem za poslovne obrade podataka " u ERC Inst."M. Pupin" i Kreditne banke-Zrenjanin. Zasnovan je na VLSI-tehnologiji na wire-wraped pločama, sa magnetnim izmenljivim diskovima CDC, jedinicama magnetnih traka Ampex, brzim linijskim štampačem, displej-monitorima i drugom savremenom periferijskom opremom.
• CER-101, Kosmos - 1973, mobilni terenski računar u spec. vojnom kamionu korišćen u VTI-JNA. Zasnovan je na tehnologiji VLSI-kola, feritnoj memoriji, papirnim trakama, teleprinterima, magnetnom dobošu Vermont 1004, linijskom štampaču i sl.
• CER-111 - 1975, mobilni-terenski vojni računar korišćen uspešno u JNA do 1989. godine. Zasnovan je na tehnologiji VLSI-kola na matičnim wire-wraped pločama, sa HD-diskom Singer i brzim linijskim štampačem.

Najuspešniji modeli CER u primeni bile su manje serije računara:CER-22, CER-200 i CER-12 za poslovne obrade podataka u mnogim preduzećima, bankama i državnim službama i ustanovama ; neki primerci bili su u aktivnoj upotrebi sve do početka 1990-tih odnosno do raspada države SFRJ.

[Solaris]

Konačno sam je pronašao. Bušena kartica iz Splitskog Srca.
Kad smo mi bili u posjeti već se prešlo na tvrde diskove.

poz.

SRCE (Sveučilišni Računski CEntar) bio je u Zagrebu (u srednjoj školi 1979. god. smo išli na stručnu ekskurziju vidjeti ga). ZERC (Zajednički elektronički računski centar) bio je projekt u doba MIS-a (Mediteranske igre Split 1979.) u kojemu je niz splitskih poduzeća zajedno uložio sredstva, nabavio i pokrenuo zajednički računalni sustav IBM 4381 sa VM CMS-om kao operativnim sustavom. Tako skup i velik sustav s gomilom terminala na udaljenim lokacijama nije mogao netko nabaviti sam za sebe. ZERC je bio vrlo uspješan projekt, a centralna jedinica računala bila je smještena u prizemlju zgrade konstrukcijskog ureda Brodosplita. Na svakom je terminalu korisnik imao osjećaj da je jedini, tj. da radi na svom vlastitom računalu.

Zanimljivo je da je sa zajedničkim ulaganjem za kupnju računala u Splitu krenulo još ranije. Jugoregistar i Lavčević su osnovali svoj zajednički računski centar u Slavićevoj ulici, iznad Prime Grad, još 1969. god. koji je uspješno radio sve do 1984. To je bio IBM 1130, centralna jedinica s 16 kB memorije, 2x jedinice diskova s po 512 kB, čitačem/bušačem kartica, s printerom prvo IBM 1132 a zatim puno bržim IBM 1403, bez terminala i ekrana, ali s teleprinterom na konzoli.

Što se uopće moglo računati s 16 kB RAM-a (nije pravi RAM, nego magnetske jezgrice), kad znamo da recimo iPhone danas ima 2000 puta veću memoriju, a stane u džep, za razliku od IBM 1130 kojemu je trebalo 30-tak kvadrata tlocrtne površine? Odgovor je fascinantan: čvrstoća krovne konstrukcije poljudskog stadiona izračunata je na tom IBM 1130 računalu programom STRESS. Kartice su nakon višetjedne pripreme učitane u petak popodne, IBM 1130 je računao cijelu subotu i nedjelju, a prvi su rezultati izašli isprintani u ponedjeljak oko podne, kako se i očekivalo.  

Apsolutno si u pravu nv, ja sam pomješao davno je bilo kad smo sa školom bili tamo.
I hvala puno na ovom postu, više si ti napisao nego sve šta se da naći po netu.

To je pretpostavljam bilo u ovoj zgradi koja je sad preuređena.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ima još slika > ovdje <

Ako se dobro sjećam niže kad se ide ka centru je bila neka slastičarna i ženski đački dom.

poz.

[nv]

Apsolutno si u pravu nv, ja sam pomješao davno je bilo kad smo sa školom bili tamo.
I hvala puno na ovom postu, više si ti napisao nego sve šta se da naći po netu.

To je pretpostavljam bilo u ovoj zgradi koja je sad preuređena. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ako se dobro sjećam niže kad se ide ka centru je bila neka slastičarna i ženski đački dom.

Mali ispravak: U to doba prikazana zgrada nije postojala, izgrađena je mnogo kasnije.
Slastičarna je bila malo (kojih 30 m) prema gradu, danas je tamo neka prodavaonica bižuterije.
Ženski đački dom je bio u paralelnoj ulici na zapadu (Ćiril-Metodovoj), a i danas je tamo.

Sad najvažnije: ERC Jugoregistar-Lavčević bio je prizemno između dva nadsvođena prolaza točno nasuprot pekare, koja je i danas tamo, ali osim kruha danas peče i prodaje i suhe kolače. U to je doba vlasnik pekare bio Šime Puljić, otac pok. splitskog gradonačelnika Zvonimira Puljića, dipl. ing. elektrotehnike. Prvi posao je pok. Ing. Puljić dobio u firmi Digitron Buje, upravo kad su radili džepna računala Digitron db 800, 801, 802, ...
Uvijek se s ponosom sjećao tog vremena, kad su inženjeri u Digitronu znali i mogli napraviti što im se prohtije.

Danas je u prostorima ERC Jugoregistar-Lavčević neka radnja koja je prodavala ručni alat, ali je čini se propala (nažalost, kome danas treba alat).

Isprika zbog ovakvog toka asocijacija, ali me jednostavno ponesu emocije kad se sjetim toga vremena. Računski centri i kompjuteri u njima bili su samo za povlaštene, a ja, 16-godišnji balavac na ljetnoj praksi u ERC Jugoregistar-Lavčević radim na kompjuteru. Znao sam upaliti IBM 1130 (prvo klima uređaj, pa cold-start, crvena sistemska kartica u čitač, pa na centralnoj jedinici: Immediate Stop-Reset-Program Load; -već i tada su se kompjuteri pokretali pomoću Stop, nije to naslijeđe Windowsa), pripremati kartice, pokrenuti program, naučio programirati u Fortranu, čak i u Assembleru, promijeniti diskove, namjestiti papir u printeru, ispravljati formalne i logičke greške u programu, ali i boriti se s porukama tipa 5004 (oštećen disk), F10A (indeks iskočio iz polja-nije problem), F101 (pokušaj čitanja iza zadnjeg sloga datoteke-živi užas). Poruke su naravno bile na konzoli u heksadecimalnom kodu (16 lampica). Šef centra, a kasnije i nedostižni voditelj EOP-a davali su mi postupno sve više i sve složenijih zadataka. S nestrpljenjem sam čekao sljedeću ljetnu praksu, a tokom godine svako malo odlazio u ERC. Osjećao sam tada: samo nebo mi je granica, jer točno znam što se u kompjuteru zbiva, do razine 16-bitne riječi (2 byte-a).

Ipak, nekako sam osjetio da ću ostanem li samo na ERC razini biti sluga/servis (onaj koji vino nosi), a ne gazda (onaj koji vino pije), jer sam vidio da se više cijene oni koji su naručili i tumače rezultate, nego oni koji ih isprogramiraju. Tako sam se upisao na fakultet i uhvatio prave struke (strojarstva), u kojoj sam na fakultetu maksimalno (i više od toga ) iskoristio poznavanje računala i znanje programiranja.

Danas je sve drukčije (čak i više nego što sam slutio). Nema više ERC-a, voditelja EOP, šefa ERC-a, programera, operatera, bušačica, verificirki, ... prošlo svršeno vrijeme. Danas kad izlazim iz firme vidim na porti čistačicu, koja prije početka popodnevne smjene, gleda na Internetu omiljenu seriju, a zna je i pronaći.

Mnogi programeri iz tog doba postali su informatički dinosauri. Zašto su stradali dinosauri? Bili su najveći i najjači, ali se nisu prilagodili novim uvjetima nakon katastrofe. Tako i oni: nisu shvatili da će PC zavladati svijetom, živjeli su u iluziji da će ERC biti vječan.


  

[nv]

O čemu ovaj gore uopće priča tako razdragano. Pa evo o čemu:



Ovo je IBM 1130. Točno takav (crveni) je bio u ERC. U sredini je centralna jedinica (32 kB, jer ima i lijevi dio), iza je s lijeva nadesno jedinica diskova (ova je samo s jednim diskom, ERC je imao s 2 diska), pa čitač/bušač kartica IBM 1134, do njega bušilica za kartice, desno printer IBM 1132. Na centralnoj jedinici desno straga je plotter (programirali su ga samo genijalci, ja nisam). Ekran po sredini mogao je prikazati samo nekoliko najvažnijih 16-bitnih registara i to binarno. Ispod njega je teleprinter/konzola i tastatura.

Čemu služi lajsna na desnoj nagnutoj strani centralne jedinice. Ukras? Urbana legenda je pričala o tome kako je jedan od naših programera njenu svrhu vidio uživo na obuci u Beču, u jednom ogromnom zamračenom ERC-u, s desetak ovih IBM 1130 ...

 

[Brok]

I ako nije reč o jugoslovenskom računaru, nadam se da će narednih par rečenica biti zanimljive za pojedince, naručito mlađe korisnike koji za ovo nisu znali.

Reč "baguje mi nešto" se toliko odomaćila da se u srpskohrvatskom jeziku odavno već i piše "po Vuku". Bug, ili na engleskom buba.
Kako je došlo do toga da je ta reč postala termin za neispravnost u radu softvera. "Baguje mi nešto ovaj web preglednik, ma prelazim na Firefox". A dosta često se čak može čuti da se upotrebljava i za neispravnost hardvera . "Baguje mi nešto računar, izgleda hard disk..." "možda je i napajanje"

Sve je krenulo od prvog elektronskog računara koji je napravljen za potrebe američke vojske (zato i ima neke veze sa temom, ipak je reč o računarskoj istoriji, i računaru za vojne potrebe).

ENIAC (Elektronski Numerički Integrator I Računar - Electronic Numerical Integrator And Computer), zvan i Eni.

Izgradnja računara započeta je tokom Drugog svetskog rata, 1943. godine, za potrebe američke vojske. Namena računara je bila izračunavanje balistike artiljerijske vatre.
Računar ENIAC biva završen 1945. godine, a u upotrebi je bio sve do 1955. (ovde ima jedna pojedinost, ENIAC je kao što se da predpostaviti bio modularan računar, i pošto su se sklopovi vremenom menjali, kako se zameni neki sklop neki su mu davali novo ime, dok su ga neki zvali po izvornom imenu).
Jako robusan, dugačak 8.5 metara, zauzimao je površinu od 680 kvadratnih metara, ukupno težine 27 tona.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Sastojao se od 17.468 vakumskih cevi, 7.200 dioda, 1500 releja , 70.000 otpornika i 10.000 kondezatora.
Bio je u stanju da obavi 100.000 operacija u jednoj sekudni.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
programerke na ENIAC-u

Dobrovoljka, matematičarka i informatičarka, (kasnije kontraadmiral) Grejs Mari Hoper (1906-1992), na Univerzitetu Harvard 1945. godine nailazi na veliku grešku kod jedog proračuna. Više sati tragajući za kvarom nailazi na bubu sprženu na releju koja je bila uzrok kvara. Od tada se u informatici termin buba (bug) koristi za neispravnost tj. grešku softvera. Inače u to vreme ENIAC je već bio prekršten u Mark 1. (zato se negde može naći da je ENIAC radio do 1947, negde '48, a negde 1955. godine, to je posledica zamena delova i davanja novih imena)

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
prvi "dokumentovan" bug  spržena buba koja je bila uzročnik kvara na ENIAC računaru

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
pronalazač prvog bug-a, kontraadmiral Grejsi Mari Hoper

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
ENIAC u muzeju