dadomir73
mornar
 Offline
Gender: 
Posts: 21
|
 |
« on: June 20, 2011, 09:34:51 pm » |
|
Leonida je bio drugi sin spartanskog kralja Anaksandrite II.i njegove prve supruge.Točna godina Leonidina rođenja nije poznata,ali se smatra da je to bilo oko 540god.B.C. Pripadao je rodu Agijada koji su kraljevsku vlast u Sparti djelili sa rodom Euripontida (vladavina dva kralja).Ime mu znači "SIN LAVA" koje je dobio po djedu Leonu (Lav)
Prema legendi Leonidino porijeklo potječe izravno od Herakla,poznatog grčkog junaka i poluboga.Veći dio Leonidina života je nepoznat povijesti jer su kraljevski sinovi bili pošteđeni strogog odgoja i naporne vojne obuke koje je spartansko društvo nametalo muškoj djeci,da bi postali Spartijati,tj.punopravni građani Sparte.Ipak,kako su spartanski kraljevi bili vrhovni vojni zapovjednici,koji su po zakonu prvi morali ulaziti u bitku i posljednji je napuštati,da se zaključiti da je Leonida u ranoj mladosti stekao punu vojnu naobrazbu,kako na bojnoj,tako i na taktičnoj razini
Leonida je neočekivano postao kralj.Dvojica starije braće,najstariji Kleoment(Anaksadridin prvorođenac i Leonidin polubrat,1.pretendent za kralja) i Dorirej su umrli,a kako nisu imali muškog potomka,predstolje je prešlo na Leonidu koji je prednost nad najmlađim bratom Kleombrotom imao i zato što je oženio kći svog polubrata Kleomena,Gorgo.Koliko je poznato,njih dvoje su imali jednog muškog potomka,sina Plistarha.Po zakonu dvokraljevske države,Leonida je svoju kraljevsku dužnost dijelio sa Leotihidom iz roda Euripontida
PERZIJSKA PRIJETNJA:
Leonida je postao spartanski kralj godinu dana nakon poraza Perzijanaca na Maratonskom polju od strane Atenjana.Tu su,naime Perzijanci pokušali vojno kazniti Atenu zbog njene podrške grčkim ustanicima u zapadnoj Maloj Aziji.Atenjani su predhodno pozvali u pomoć Spartance,ali se ovi nisu odazvali jer im je zakon branio ići u vojne pohode tijekom karnejskih svečanosti u čast boga Apolona Karnejskog.Te su svečanosti trajale devet dana do mjesečeva uštapa koji je bio sveti dan za Spartu.Tako su Spartanci propustili dati svoj obol u Maratonskoj bitki i cijela čast pobjede je pripala Ateni.
Deset godina kasnije,dolaskom Kserksa I.(kralj kraljeva)na perzijsko predstolje,Sparti se ukazala prilika da dokaže svoju čast i isprave propust Maratonskog polja.Kserkso je naime žudio za osvetom Maratona i jednom zauvjek poraziti Grke.Četiri je godine pažljivo pripremao svoju vojsku,da bi 481.g.BC.krenuo u novi vojni pohod na Grčku.
Prema povijesnim zapisima,Perzijska vojska je brojila u tom pohodu oko 200 000 vojnika i oko tisuću napadnih lađa (bireme,trireme).Ta je vojska sastavljena od brojnih naroda koji su se pokoravali perzijskoj vlasti i svojim izgledom i vojnom opremom su se poprilično razlikovali jedni od drugih.Među njima je bilo i 10000 perzijanaca nazvanih "besmrtinici",elitna garda perzijskih kraljeva,kojima su za života bili određeni zamjenici (bez obzira na gubitke,postrojba je uvijek brojila 10000 vojnika posebno odgajanih samo za tu svrhu).Besmrtnici su u boj išli ukrašeni nakitom,na glavi su imali mekane lanene šešire,lica prekrivenih crnom svilom.Odjevali su šarene veste sa rukavima i našivenim željeznim pločicama te duge široke hlače.Od naoružanja su imali četvrtaste štitove od pletenog šiblja presvučenog kožom koji su usput služili i kao nosači za tobolce sa strelama.Imali su kratka koplja,velike lukove koji su se,po potrebi mogli rastaviti na dva dijela i kratke mačeve obješene o pojas uz desni bok,a donji dio futrole bi bio zavezan o desno bedro.To je bila elita elite,glavna perzijska udarna sila te su samim primanjem u postrojbu dobijali plemićki status.Po tome se mogu usporediti sa Spartijatima u Sparti.
GRČKO OKUPLJANJE:
Prije vojnog pohoda,Kserkso je u grčku poslao svoje izaslanike da od grčkih polisa zatraže zemlju i vodu kao znak potpune predaje.Atenu i Spartu je "poštedio" tog običaja,čime je jasno dao do znanja da ih želi vojno poraziti i uništiti.Negdje krajem 481g.BC. u Korintu su se sastali predstavnici 31 grčkog polisa pod vodstvom Atene i Sparte.Tu je stvoren ratni savez koji je preko poslanika imao ovlasti tražiti vojnu pomoć od svih članova saveza,a vijeće saveza je onda tu vojsku po potrebi upućivalo na određene strateške položaje.Vijeće saveza je prvo dogovorilo da se glavna točka obrane postavi u dolini Tempi,uz donji tok rijeke Peneja,između Makedonije i Tesalije.Vojska i mornarica je već bila upućena na taj položaj,ali su se ,nakon dojave makedonskog kralja Aleksandra I. o brojnosti perzijske vojske,morali povući jer im je iza leđa bila Tesalija koja nije pristupila savezu grka.
U proljeće 480g.BC. Kserkso je sa vojskom prešao tadašnji Helespont (Dardaneli) i ogromna perzijska vojska je stupila na europsko kopno.Atenski admiral Temistoklo došao je pred vijeće saveza sa novim planom kako da se zaustave Perzijanci.Predložio je da grčke postrojbe zauzmu obrambeni položaj u Termopilskom klancu koji svojom topografijom onemogućuje manevriranje velikih vojnih postrojbi i samim tim da se poništi prednost perzijanaca u brojnosti.Termopile je trebao braniti mali broj branitelja,a glavna bitka se trebala odigrati na moru,gdje su grčke pomorske snage trebale spriječiti perzijsko brodovlje kod tjesnaca Artemizija,kod sjeverne obale Eubeje,a samim tim su branili Termopilsko zaleđe sa morske strane.Vijeće saveza je prihvatilo taj plan,a Peloponeski polisi su dogovorili i pričuvni plan obrane Korintske prevlake.Atenjani su cijelo stanovništvo koje nije bilo sposobno za borbu premjestili u polis Troezen na Peloponesu.
Kserkso je,što zbog brojnosti svoje vojske,što zbog Olimpijskih igara u kolovozu organiziranim sporim maršem tri mjeseca napredovao do Grčkog teritorija.U kolovozu su se u Grčkoj odvijale Olimpijske igre,na snazi je bilo olimpijsko primirje,a u Sparti je trajao i Karnejski festival,pa je bilo kakav vojni pohod spartanske vojske u to doba godine značio dvostruko svetogrđe.Ipak vijeće 60 staraca,efora,koji su imali veće ovlasti od samih kraljeva,donjeli su odluku da se,zbog ozbiljnosti situacije,vjerski običaji mogu zanemariti.Uostalom i samo vijeće ratnog saveza grčkih polisa je Sparti povjerilo zapovjedništvo u obrani Grčke od perzijske agresije.Vijeće efora je izdalo zapovijed kralju Leonidi da zapovjeda obranom Termopilskog klanca.
SPARTANSKA VOJSKA:
Da bi se shvatio tok bitke kod Termopila,potrebno je opisati spartansku vojsku i odgoj!
Spartanci su bili smatrani najboljim vojnicima u staroj Grčkoj.Legenda govori da jedan spartanski vojnik vrijedi najmanje pet vojnika iz bilo kojeg drugog polisa.Sparta je,za razliku od ostalih državica,bila uređena po strogom vojnom načelu.Punopravni građani,spartijati ili jednaki su služili u vojsci kao teško pješaštvo-hopliti.Konjica se koristila više za izviđanje nego u borbi,ali i u konjici su služili samo spartijati.Zauzvrat vojnoj službi,spartijati su dobivali državnu zemlju na korištenje.Perijeci su bili slobodni stanovnici sparte,ali bez građanskih prava i statusa,a po potrebi su također bili novačeni u teško pješaštvo.Heloti su bili isključivo robovi u vlasništvu države (nikako pojedinca),obrađivali su zemlju spartijata,a u borbi su sudjelovali kao lake i pomoćne postrojbe (praćkari,strelićari,logistika).Temelj spartanske vojske bilo je teško pješaštvo,a poseban odred od tristo ljudi koji su pratili kralja u vojnom pohodu zvali su se "hipeji".Za ulazak u postrojbu hipeja,koji su se svake godine iznova birali,hoplit je morao biti iskusan vojnik,predhodno dokazan u boju i morao je imati muškog potomka koji će nastaviti lozu.Od dva kralja,samo je jedan mogao ići u ratni pohod,a drugi je morao ostati u Sparti.
Obaveza spartijata da služi u vojsci počinjala je od njegove 18god i trajala do 60g.Spartanski dječaci su do punoljetnosti prolazili stroguvojnu obuku.U dobi od sedam godina bili bi oduzeti majkama,razvrstavani u skupine i stacionirani u vojarne.Prisiljavani su podnositi oskudicu i hladnoću jer su dobivali hrane i odjeće koliko im treba da prežive.Iz tih razloga su bili prisiljeni na krađu,a kad bi bili uhvaćeni u krađi onda bi bili kažnjavani,ne zbog čina krađe nego zato što su otkriveni.Dječaci su poticani da se u grupama natječu jedni protiv drugih u igrama i vojnim vježbama i da njeguju duh zajedništva.Postrojba od 15 vojnika se nastojala održati cijelo vrijeme.Podučavali su ih čitanju i pisanju i pjevanju ratničkih pjesama.S dvanaest godina se pojačavala tjelesna obuka.Uz svakodnevne naporne tjelesne vježbe su dobijali i više zadataka,a i disciplina je postajala sve stroža.Morali su hodati bosonogi,a i zimi i ljeti su bili jednako lagano obučeni.Sve je to imalo za cilj da se od spartanskog dječaka stvori izdržljiv i hrabar vojnik koji u najtežim trenucima donosi najlogičnije odluke.
Djelatna vojna služba je bila ograničena na muškarce od 20 do 50 god,a mlađi i stariji od te dobi su bili u vojnoj pričuvi.Obično bi muškarci između 18 i 20 god služili kao obučavatelji mlađih dječaka.Spartijati su sve do svoje tridesete godine bili obavezni svakodnevno vježbati i prolaziti obuku.
Hrabrost je za Spartance bila najveća moralna vrijednost.Spartanske majke su sinove ispraćale u vojne pohode riječima:"vrati se sa štitom ili na njemu",kao uputa da se iz boja vrati noseći sam svoj štit,a ako je ranjen ili poginuo,da ga drugi vrate majci.Time su im davali do znanja da se bore do samog kraja, da ne sramote familiju jer bi hoplit u bijegu najprije bacio svoj štit.Osim štita,koji je sa unutarnje strane bio od drvenog kruga preko kojeg je iskovan brončani vanjski dio štita,hoplit je imao koplje od 180cm i kratki dvosjekli mač.Koplje je nosio u desnoj ruci,a mač mu je visio na lijevom boku.Gornji dio trupa mu je bio zaštićen metalnim oklopom,a trbuh i butine su bili zaštičeni kožom sa metalnim učvršćenjima.Noge su bile zaštićene od gležnja do koljena metalnim nazuvcima.Na glavi su imali tzv korintsku kacigu sa perjanicom od konjske grive za časnike i bez perjanice za obične hoplite.Ispod oklopa su nosili vunenu košulju bez rukava,a preko oklopa crveni plašt.
Hopliti su se borili u formaciji falange,raspoređeni rame uz rame tako da bi njihov red izgledao kao brončani zid.Spartanska falanga jeimalaa tri do četiri reda sa osam do dvanaest vojnika,a kad su se borili za svoje saveznike,Spartanci su se borili na počasnom desnom krilu.
OPIS BOJIŠTA:
Termopili su uzak klanac na južnoj granici Tesalije prema Lokridi i središnjoj Grčkoj između brda Eta i Malijskog zaljeva.Ime mu u prevodu znači "Topla vrata",a tako su nazvani zbog dva obližnja izvora tople vode.U Leonidino doba Termopili na morskoj obali i bili su široki samo četrnaest metara.Na južnoj strani staze uzdizale su se litice,a sjevernu je stranu zatvarao zaljev.Staza se sužavala na tri mjesta,a središnje, najizrazitije suženje je bilo dodatno zaštićeno zidom koji su podigli Fokiđani radi obrane od Tesalskih napada.Upravo je na tom središnjem suženju Leonida odlučio postaviti obranu.Na taj način je Termopilski klanac postao savršen obranbeni položaj.Hoplitska falanga je na tom položaju sa lakoćom mogla zapečatiti prolaz bez straha da joj protivnik napadne bok.U tih četrnaest metara je pedesetak hoplita moglo odbijati napad daleko brojnijeg napadača jer je na tako uskom bojištu brojnost zapravo postala nedostatak,a ne prednost.Svaki dan u kojem su Grci obranili položaj bio je ravan pobjedi,a Perzijanci su morali da se probiju ili da se povuku(čime gube rat)jer zbog svoje brojnosti ne smiju ostati na istome mjestu zbog sve teže opskrbe trupa.Jedina slaba točka branjenog položaja je bila planinska staza koja je vodila na visoravni pokraj Termopila,a tom stazom se moglo doći braniteljima iza leđa.Leonida je čuvanje staze povjerio odredu Fokiđana. Snage pod Leonidinim zapovjedništvom su bile puno manje od perzijskih,ali su bile dovoljneUz kraljevsku stražu od tristo spartijata te sa pomoćnim odredima perijeka i helota,Spartanaca ukupno nije bilo više od 2000 ljudi.U maršu do Termopila Leonidi su se pridružili saveznici sa Peloponeza.UZ Tespijce i Fokiđane koji su ih čekali na položaju smatra se da je Leonida pod svojim zapovjedanjem imao oko 7000 vojnika.
Perzijanci su došli nadomak Termopila sredinom kolovoza 480g.BC.Zatečeni mnoštvom Perzijanaca,Grčki su časnici održali sastanak.Peleponežani su se zalagali za povlačenje do Korinske prevlake,a ostatak je zagovarao obranu klanca i slanje po pojačanja.Leonida je donio odluku da brani Termopile jer je cijela obrambena strategija Grka ovisila upravo o obrani tih četrnaest metara
SRAZ NA BOJIŠTU:
Stigavši pred klanac,Kserkso je Leonidi poslao pregovarače.Braniteljima je ponudio slobodu,status u perzijskoj vojsci i bolj zemlju za naseljavanje.Leonida je to glatko odbio.Zatim su perzijski pregovarači zatražili od grka da predaju oružje.Leonida im je odgovorio poznatom rečenicom:"Dođi i uzmi!"Ako Perzijanci žele grčko oružje moraju ga oteti na bojnom polju.Kserkso je četiri dana odgađao napad u nadi da će Grci sami otići kad shvate da nemaju šanse.Kako se to nije dogodilo,peti dan je naredio frontalni napad.Grci su se utaborili iza obnovljenog fokiđanskog zida,a borili su se ispred njega.Perzijski vojnici su trpjeli velike gubitke,a Grci su mogli izmjenjivati ljude u svojoj formaciji,da izbjegnu umaranje.Kserkso je sa sigurne udaljenosti promatrao boj,a po zapisima je poslje drugog vala napada u borbu poslao i svoje Besmrtnike.Ipak su se Perzijanci na kraju dana morali povući.
Drugi dan je završio kao i prvi što najbolje pokazuje koliko je grčki položaj bio čvrst i koliko je perzijska brojčana nadmoć poništena na uskom prostoru bez mogučnosti manevriranja.Frontalnim napadima se nije moglo ništa postići,a perzijski moral je bio sve niži.Tada je Kserksu pomogao izdajnik među Grcima Efijalt iz Malide,oblasti na sjevernoj strani Malijskog zaljeva.U zamjenu za malu nagradu je odao Kserksu kako može planinskom stazom zaći braniteljima iza leđa(i danas je riječ Efijalt na grčkom sinonim za izdaju).Kserkso je poslao snažan odred Besmrtnika da zađu Grcima iza leđa.Ujutro,trećeg dana borbe Fokiđani,koji su čuvali stazu,vidjeli su perzijsku predhodnicu i povukli su se na vrh brda,da se brane sa povišenog položaja,ali Perzijanci nisu ulazili u borbu sa njima nego su nastavili svoj obuhvatni manevar.
Kad su grčki izviđači dojavili da su se Perzijanci probili planinskom stazom,Leonida je sazvao časnički brifing.Grčki zapovjednici su bili podjeljeni,jedni su zagovarali povlačenje,a drugi su htjeli ostati i braniti klanac.Leonida je,svjestan situacije,raspustio postrojbe koje su željele otići,a on je sa svojih tristo Spartanaca te sa Tespijcima i Tebancima,oko 2000 vojnika ostao braniti klanac i na taj način osigurao sigurno povlačenje glavnini grčkih postrojbi.Vjeruje se da je na tu njegovu odluku utjecalo i proročanstvo koje su Spartanci dobili prije odlaska u pohod od poznate proročice Pitije iz Apolonovog hrama u Delfima.Pitija je naime prorekla da će u nadolazećem ratu sa Perzijancima ili Sparta goriti ili će poginuti jedan od njezina dva kralja.Kako se Leonida oprostio od svoje žene Gorgo davši joj upute da se nakon njegove smrti uda za dobrog muškarca i izrodi mu puno djece,predpostavlja se da se svjesno žrtvovao za spas Sparte.
Kserkso je naredio napad kasno posljepodne,nakon što je Besmrtnicima dao dovoljno vremena da se spuste sa brda i pregrupiraju svoje redove.Grci predvođeni Leonidom su u posljednjem jurišu pomakli svoj borbeni red dalje od zida prema širem dijelu klanca.Poneseni bijesom i znajući da im je ostalo jedino riješenje da pobiju što više Perzijanaca prije nego što sami padnu,najprije su izvršili napad kopljima,a zatim su kratkim mačevima sjekli i ubijali Perzijance na sve strane.Leonida je pao na samom početku posljednjeg boja i svojim junaštvom postao besmrtan.Poginuo je u šezdesetim godinama svog života.
U očajničkoj borbi koja se razvila oko njegovog tijela,Grci su odbijali napad za napadom,ali su se u srazu sa sve većim brojem Besmrtnika morali povući na brežuljak Kolonos nedaleko od zida.Osim Tebanaca koji su pristali na predaju,ostatak preživjelih Grka je dotučen salvom strijela.
POSLIJE BITKE:
Nakon bitke Perzijanci su pronašli Leonidino tijelo i Kserkso je u bijesu naredio da mu se odsječe glava,a tjelo da se razapne na križ.Inače su Perzijanci iskazivali dužno poštovanje prema odvažnim ratnicima,ali se u pobjedi kod Termopila Kserkso nije osječao kao pobjednik.
Bitka kod Termopila je nesumljivo bila Perzijski uspjeh i njihov pohod na Atenu je nastavljen.Nakon neodlučenog pomorskog boja kod Artemizija se povukla i grčka mornarica.Perzijanci su bez otpora zauzeli napuštenu Atenu i spalili je,ali nakon toga je za njih sve pošlo po zlu.Atenski admiral Temistoklo je uspio namamiti perzijsku mornaricu u uzak morski prolaz između otoka Salamine i obale Atike i ondje je Grčka,samo mjesec dana poslje Termopilskog boja potpuno potukla Perzijance.Propast perzijske namjere da pokore Grčku zapečačena je godinu dana poslje u velikoj kopnenoj bitki kod Plateje.Vrhovni zapovjednik grčke vojske u toj bitki je bio Spartanac Paunazija.Od 40000 Grka,8000 vojnika su bili Spartanci željni osvete za Termopile
Bitka kod Termopila je bila moralna pobjeda za Grke i tu je posijano sjeme ujedinjenja Grka u jednu naciju.Pogibja Leonide i njegovih suboraca je prerasla u legendu.Četrdeset godina nakon Leonidine pogibje,njegovi posmrtni ostaci su vraćeni u Spartu gdje su pokopani uz sve vojničke i kraljevske počasti,a zahvaljujući starogrčkim pjesnicima i povjesničarima,uspomena na junaštvo "SINA LAVA" održalo se sve do danas.
|
