Podmornička flotila Pula-Deutsche U-Halbflotille Pola

[jadran2]

 

[ML]

U bazi je živahno, popunjavaju se zalihe, krcaju torpeda... [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

U pulskom brodogradilistu
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[marinero]

Podmornicka baza u Puli.

[marinero]

Čuvena U-21 i još čuveniji Otto Hersing na njoj u Boki.

[jadran2]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[marinero]

Covjek je dobio nadimak "Die Schlachtschiff Zerstorer" samo petnaestak dana kasnije nego sto su ove fotke u Boki snimljene... Legenda!

[jadran2]

Ranije postavljena fotografija "u Bokokotorskom zaljevu" sada je jasnija i vidi se da je to U-65 iz klase "63". Snimljena 1917-18.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
 

[jadran2]

Iz kotorske baze
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ML]

Iako je kratko pripadala flotili Pula, da je spomenemo, to je U-8(austrijska oznaka) inače njemačka UB 8, ima i austrijsko markiranje na pramcu.Svega dva mjeseca je pripadala flotili Pula, da bi od juna 1915 do maja 1916 bila u Constantinople Flotili, a posle toga prodana je Bugarskoj, gdje se zvala Пoдвoдник №18. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sveukupno su iz Njemačke pre svega za pomoć Turskoj, u dijelovima transportovane tri male obalne podmpornice tipa B I, u Pulu, UB-7, pomenuta 8 i UB 3, one su dobile austrijske oznake 7,8 i 9.
U-8 je do Otranta teglila Novara, 7 je teglio Triglav i obe podmornice su stigle u Tursku bez problema.9-tku je teglio Warasdiner do ulaza u Boku, odakle je nastavila sama svojim pogonom, tu joj se i gubi svaki trag.

[ML]

Začudo ova još nije bila U-38. Ova podmornica je treća po efikasnosti, potopila je 138 broda sa 299,985 tona.
Bila se i zapetljala u mrežu Otrantske baraže, ali se izvukla, pre svega radi konfuzije savezničkih snaga izazvanih napadom austrijskih brodova na baražu. [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[jadran2]

Iz Jadrana je operirala pod komandom Maxa Valentinera; poznat je njegov slucaj potapanja britanskog civilnog broda Persia juzno od Krete 30.12.1915. kada je poginulo 343 civila. Valentiner nije postupio u skladu s tzv. "Arapskim jamstvom" njemacke komande Kaiserliche marine od 18.9.1915. prema kojemu se putnicima i posadi nenaoruzanih putnickih brodova daje trideset minuta vremena da napuste brod.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
(kod brojnog ordenja istice se otomanska Galipoljska zvijezda koju su dobijali oficiri Centralnih sila za angazman na otomanskom podrucju)

[ML]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ova slika  je već bila, ja je postavio i napisano u dobroj vjeri, U 35 susret sa neindentifikovanom podmornicom tipa B I.
Odudarao mi je od slike oficir u nimalo pomorskoj uniformi što se šetka ponositim korakom po palubi. Kasnije sam u knjizi »Mediterranean Submarines«,  vidio da se ne radi o podmornici U 35, već o podmornici U 33. Čudna osoba  (čudna za palubu podmornice) je britanski officir , zarobljenik, kapetan s Wilson, kraljev kurir.
U-33 pod komandom komandanta Ganssera, 4. Decembra je hitcem ispred pramca zaustavila grčki parobrod »Spetse«, vezala se je uz bok putničkog broda radi pregleda. Njemci su zatražili liste putnika i posade, na kojim su bila i tri britanska oficira, podpukovnik Napier, vojni ataše u Ateni, i pomenuti gospodin S Wilson, kraljev kurir, takođe i član Parlamenta, te konačno Dr Finlay koji je bio radnik Crvenog krsta. Prva dva su zadržana na podmornici dok je treči pušten nazad na brod.
Pred zarobljavanjem se na brodu odigravala prava drama. Wilson je u kabini imao četiri vreče pisama, jednu za ministarstvo rata, dvije za ministarstvo vanjskih poslova i jednu za Pariz.
Kada je podmornica ispalila granatu, brod je zaustaavio motore i čekao da podmornica priđe na bok broda. To je potrajalo oko 10 minuta. U međuvremenu Wilson je otišao prema svojoj kabini da se riješi papira. Srećom je susreo američku damu Mrs Herbine koju je ranije upoznao (uvijek treba nastojat upoznati dame), koja ga je upitala šta misli uraditi sa poštom i sama se ponudila da preuzme brigu o jednoj vreći.
Ona je rekla:Ako mi donesete vreču u kabinu , ja vam se kunem na Bibliji, da je niko neće dirati. Ni Austrijski ni Njemački oficir neće moći ući u moju kabinu jer sam ja Američki građanin.
Takođe je napomenula da hoće učiniti nešto da pomogne Englezima u ratu.
Wilson joj je povjerio poštu za ministarstvo rata koja je zbilja i stigla na odredište.
Ostale su još tri vreće, jednu je još uspio dotegliti do ograde broda i digavši je sa dvije ruke (govori o težini) baciti je u more sa suprotne strane od veza podmornice. Sa užasom je zaključio da vreča pliva i neće potonuti. Druge dvije je zaključao u njihovo spremište.
Podmornica je zarobivši dva Engleza pustila putnički brod da nastavi putovanje, a sama je posle par dana uplovila u Boku i u Hercegnovom iskrcala zarobljenike. Poručnik sa pomornice je dva dana nakon dolaska u Boku, obavjestio kapetana Wilsona i podpukovnika Napier-a, da je podmornica dobila specijalni zadatak da pretraži područje susreta parobroda i podmornice u cilju traganja za dokumentima koji su možda bačeni u more.
Kako je kasnije Wilson objašnjavao na sudu (istraga je izvršena 1918 i on je oslobođen), to je posledica potpunog i slikovitog opisa u engleskim novinama, gdje je i spomenuta vreća sa poštom koja je ostala plutati na moru, kao i o ulozi kapetana S Wilsona.
Podmornica je uspješno izvršila zadatak i pronašla vreću, tako da je 1. Januara 1916g kapetan Wilson po prvi put vidio kopije pisama iz te vreće.
Tu treba nadodati da je U 33 imala dignutu Austrijsku zastavu.

[jadran2]

Lijepa zgoda.