Rusija više neće čuveni kalašnjikovBranko VLAHOVIĆ 01. oktobar 2011.
www.novosti.rsVojni vrh Rusije neće više kupovati AK-47 najčuveniju automatsku pušku u istoriji ratovanja. Već je u pripremi novi automat koji bi trebalo da bude precizniji i većeg dometaOD STALNOG DOPISNIKA: MOSKVA
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Rusko ministarstvo odbrane rastužilo je Mihaila Kalašnjikova (92), legendarnog konstruktora sovjetske automatske puške. U Moskvi je odlučeno da prestanu da kupuju poslednju modifikaciju dobro poznatog i slavljenog u svetu “kalašnjikova”, skraćeno AK. Armijsko rukovodstvo je saopštilo da ne namerava da kupje te puške ne samo ove godine već i ubuduće. Generali ne skrivaju razlog zašto ne žele da za nju troše novac: vojna skladišta su krcata tim automatima koje je proizvodio zavod u Iževsku na južnom Uralu.Procenjuje se da u skladištima ima “kalašnjikova” za narednih od 15 do 20 godina. Generali ne spore da su sadašnji automati AK-74 znatno bolji od “kalašnjikova” u vojnim skladištima. Oružari tvrde da se starije puške mogu modernizovati, ali takvi planovi ne postoje. Najverovatnije da će se ruska armija automate prodati nekoj zemlji koju više zanima povoljna cena nego domet te čuvene automatske puške.
Iako nije govorio o brojkama i načelnik ruskog Generalštaba, general armije Nikolaj Makarov je potvrdio da je odluka o prestanku kupovine donesena jer “kalašnjikova” u skladištima ima deset puta više od realnih potreba.
- Koristićemo “kalašnjikove” koje imamo, a onda ćemo kupovati nove modele pušaka na kojima sada rade konstruktori - kaže general-armije Nikolaj Makarov koga u vojno-industrijskom kompleksu već sada doživljavaju kao “baba-rogu”. General Makarov ima i podršku predsednika Rusije Dmitrija Medvedeva koji je nekoliko puta otvoreno rekao da će se novac trošiti za kupovinu samo modernog oružja.
Vojno rukovodstvo želi da ruski konstruktori naprave znatno precizniji i sa većim dometom automat, ali koji će biti pouzdan kao “kalašnjikov”. Taj automat se upravo proslavio po tome što nije zahtevao veliku “higijenu”, pa mu nije smetala ni prašina u Africi i na Bliskom istoku, ni vlaga prašuma Južne Amerike.
Fabrika oružja u Iževsku ima tradiciju još iz carskih vremena. Počela je da radi 1807. Međutim, svetsku slavu je stekla zahvaljujući Mihailu Kalašnjikovu.
Rukovodstvo zavoda “Ižmaš“ obećalo je generalima da do kraja 2011. predloži novi automat koji su konstruktori već napravili. Dok se bude analizirao novi model automatske puške “Iževski mašinostroiteljni zavod” će nastaviti da izvozi “kalašnjikove”, a povećaće i proizvodnju sportskog oružja.
Osnovni model automata “kalašnjikova” konstruisao je 1947. Mihail Timofejevič Kalašnjikov koji će uskoro napuniti 92 godine. Sovjetska armija je “kalašnjikov” počela da koristi 1949. Kasnije je na osnovi tog automata napravljeno mnogo modela - od AKM do najnovije modifikacije AK-74.
Zbog jednostavnosti rukovanja i održavanja kao i niske cene “kalašnjikov” je postao najrasprostranjenije oružje na svetu. Prema procenama eksperata ta vrsta automata - što napravljena u Rusiji ili po licenci u drugim zemljama, a kasnije i bez poštovanja autorskih prava - čini petinu celokupnog pešadijskog oružja na svetu. Armije u više od 60 država imaju “kalašnjikov” u svom naoružanju. U osam država se proizvode kopije “kalašnjikova” koje se prodaju za od 50 do 200 dolara. Posebno mnogo tih pušaka prodaje Kina.
Ruski konstruktori i proizvođači tvrde da su kineski i rumunski “kališnjikovi” znatno slabiji, jer je cev napravljena od nekvalitetnog materijala pa se brzo zagreje i deformiše. Posle toga automat se može koristiti samo za blisku borbu jer je neprecizan.
Što se tiče automatske puške koju je proizvodila kragujevačka “Crvena zastava” mnogi kažu da ona ne samo da nije lošija, nego je bila čak i bolja od ruske. Balkanski ratnici tvrde da se kineski i rumunski “kalašnjikovi” često kvare.
Interesantno je da se “kalašnjikov” nalazi na državnom grbu Mozambika, Zimbabvea i Istočnog Timora, što konstruktor Mihail Kalašnjikov često ističe u razgovoru sa novinarima. Doduše , Kalašnjikov dodaje da mu nije drago što od kalašnjikova u ratovima gine mnogo ljudi jer ga je on konstruisao da bi njegovi saborci imali čime da brane svoju zemlju.
Godinama je SSSR dobro zarađivao na prodaji “kalašnjikova”. Međutim, kad se SSSR raspao te zemlje su prestale da plaćaju licencu.
Inače, ruski generali su nezadovoljni i kvalitetom domaćih snajperskih pušaka. U Generalštabu se sve češće čuje da se na Zapadu kupuju snajperske puške, jer će u novoj koncepciji svaka brigada imati specijalnu jedinicu snajperista.
- U poslednjih desetak godina dosta toga se izmenilo u ratovanju, pa su za gradske i bliže borbe važniji dobri snajperisti nego tenkovske jedinice - smatra general Makarov.
- I do sada su u ruskoj armiji postojali snajperisti. Ali oni nisu prolazili specijalnu obuku borbe i samostalno izvršavanje zadataka, već su bili zajedno sa ostalima u četi - kaže Aleksandar Hramčihin, rukovodilac analitičkog odeljenja Instituta političkih i vojnih analiza. Rusko ministarstvo odbrane već je kupilo snajperske puške AI, britanske kompanije “Accuracy International”. Britanske ili finske snajperske puške će koristiti specijalci. Ponuda kvalitetnih snajpera na svetskom tržištu je velika.
Kupovina snajperskih pušaka u inostranstvu nije veliki izdatak, jer treba uvesti komada. Problem nije u novcu, već u prestižu. U Rusiji snajpere proizvode u Iževsku i Tuli. U “Ižmašu” prave i poznatu snajpersku “dragunov”, poznatiju kao SVD. Konstruktori tih fabrika tvrde da njihove puške mogu da zadovolje potrebe armije.
U Ministarstvu odbrane Rusije tvrde da će snajperska puška “dragunov” ostati u naoružanju armije. Predstavnici Ministarstva odbrane morali su da umire javnost i svoje proizvođače objašnjenjem da će osim specijalaca drugi delovi armije i dalje imati puške “dragunova”. Inače, tu pušku konstruisala je 1963. grupa sovjetskih konstruktora, pod rukovodstvom Jevgenija Dragunova.
Priča o “kalašnjikovu” i snajperu “dragunova” samo pokazuje da ruski vojni vrh hoće da natera svoje proizvođače da budu konkurentni ne samo cenom već i kvalitetom sa onim što nude poznati zapadni oružari. U današnjoj Rusi vojni budžet nije kao u Jeljcinovo vreme prazan, zato su i zahtevi generala postali veći i stroži.
NIJE MISLIO NA SLAVUKad sam konstruisao automat imao sam samo jednu želju, da za sovjetske vojnike napravim pušku koja se neće kvariti i koja će biti pouzdana. Tada nisam mogao ni da sanjam o tome da će mi ona jednog dana doneti slavu, ispričao je Mihail Kalašnjikov autoru ovog teksta u pauzi jednog kongresa KPSS krajem osamdesetih godina u Moskvi.
U to vreme sa legendarnim konstruktorom su se mogli sresti samo novinari iz socijalističkih zemalja. Kasnije smo više puta sreli Mihaila Kalašnjikova. Ostao je skroman mada su njegovo ime iskoristili kao naziv votke koja se prodavala na zapadu. Tada je on prvi put od kapitalista primio novac.
www.novosti.rs