Još pre 2005 godine Strane snage na Kosovu su objavile šta kosovski rudnici imaju da ponude svetskim rudarskim kompanijama. Na prvo mesto, kao najznačajniji resurs, strani stručnjaci su stavili rude cinka i olova. Prema ovim procenama, na lokacijama Belo brdo, Crnac, Stari trg, Ajvalija i Novo brdo ima ukupno oko 21,5 miliona tona rude koja sadrži olovo, cink i srebro, u količinama ekonomski isplativim za eksploataciju. Osim toga, nudi se još i oko 1,7 miliona tona boksita (uz potencijalnih još četiri-pet miliona), kompleks Feronikl sa oko 14 miliona tona rude u kojoj ima oko 1,3 odsto nikla i 0,07 odsto kobalta, zatim magnezit iz Strezovca (2,8 miliona tona; 38–45 odsto MgO) i Goleša (1,7 miliona tona; 46 odsto MgO). Rezerve lignita procenjene su na 8,3 milijarde tona uz još deset milijardi potencijalnih rezervi, koje je potrebno dodatno ispitati. Pošto je poznato da kosovski lignit nije baš najboljeg kvaliteta (vlaga čini 42–49 odsto težine, pepeo 14–17 odsto, energetska vrednost je tek 7800 kJ/kg uz visoku koncentraciju sumpora), u supertajni "adut" kosovskih rudnika ubrajaju se retki minerali, pre svega indijum, kadmijum, germanijum, talijum i galijum.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ovi retki minerali koriste se u industriji visokih tehnologija, zbog čega mnogi smatraju da su ovi resursi glavna meta "belosvetskih" kompanija. Trenutno najraširenija primena indijuma je u obliku indijum-kalaj oksida, od koga se proizvode providne elektrode za LCD monitore. Kadmijum se koristi u proizvodnji nikl-kadmijumskih baterija (Ni-Cd) i drugih elektronskih komponenti, a germanijum, talijum i galijum u proizvodnji infracrvenih spektroskopa, poluprovodnika, foto-ćelija, komponenti u nuklearnoj industriji, kao i u drugim delatnostima.
www.vreme