M-114 (do 60ih godina oznake M-1A2) konstruisana je u prototipu ubrzo posle završetka WWI, ali je serijska proizvodnja počela tek tridesetih godina, pa je do ktaja WWII proizvedeno oko 6.000 ovih haubica. Cev je monobločna, zatvarač klipni, protivtrzajni uređaj je hidraulični, promenljive dužine trzaja, sa opružnim izravnjačem horizontalnim, sa strana. Mezanizam pokretanja po elevaciji i azimutu je sektorni zupčasti, omogućava elevaciju od -2 do 65* i pokretanje po azimutu od 49* Dvokraki lafet je kutijastog preseka, dva točka velikog prečnika su sa gumama kamionskog tipa, a prednji deo lafeta se učvršćuje u podlogu, točkovi se podižu, pa je haubica prilično stabilna pri raznoj elevaciji. 60ih godina je uvedena modernizovana varijanta sa benzinskim motorom 35ks radi pogona hidraulike putem kompresora, a moguća je i vožnja do 15km/h na kraća rastojanja.
Barutno punjenje je vrećastog tipa, promenljivo,sa 7 različitih punjenja.
Kalibar | 155mm |
L cevi | 20kal. |
Posluga | 11 |
Masa na položaju | 5,76t |
V0 granate | 564m/s |
Masa zrna | 43,1kg |
Maks. domet | 14,6km |
brzina gađanja | 2/min |
dužina na maršu | 7,32m |
širina | 2,44m - odgovara normalnom drumskom gabaritu. |
FNRJ je na ime pomoći dobila veliki broj ovih haubica, a usvojena je domaća verzija pod nazivom M-65. Korišćena je u sukobima 1991-1995.
Za savremene uslove ima mali domet i malu trajnu brzinu gađanja, ali je tek nedavno povučena iz naoružanja zbog pouzdanosti.
Nekoliko zemalja je takođe proizvodilo ovu haubicu po licenci ili je kopiralo, a Holandija npr. je napravila svoju verziju sa novom cevi od 39kal. i odgovarajućom standardnom barutnom komorom.