TNT024
Prijatelj foruma
vodnik I klase
Offline
Gender:
Last Login:January 05, 2025, 02:48:48 pm
Location: Subotica
Posts: 699
|
|
« Reply #63 on: December 29, 2011, 11:18:38 am » |
|
Dragi prijatelji, sinoć sam sa pažnjom pročitao sve Vaše postove, i naterao sam sebe da prespavam "prvu loptu", takođe sam pročitao i ove današnje. Ovde želim da iznesem neka mola lična viđenja koja sam doživeo u Muzeju. Posle prvog odlaska u njega bio sam više nego ushićen (a nisam bio klinac), kasnije (posle 1992.) kada je "obogaćen" sa onolikim brojem G-2, J-21, J-22, MiG-21 itd. sam pomislio "**bo te" al će od ovoga da ispadne nešto. (mladost - ludost). Da krenem nekim redom, svaki sledeći odlazak i boravak u Muzeju, sve manje oduševljenja a sve više razočaranja. Postavka nije menjana više od 20 godina, ako ne računamo dodatke iz 1999. godine. Svaki odlazak, zatičeš sve manje letelica u "zabranjenom" prostoru. "Zabranjeni prostor" - "džukela - pas" koji nije hranjen više od 30 dana, nema šanse da priđeš. OK tako treba pošto nije u redu da se tamo mota svako, ali da li je moguće da se ne može organizovati "kulturan" obilazak istih. Kada pitaš, da li može da se obiđe, odgovor je: "NE, to je vojno i to je VOJNA TAJNA". Na moju sreću (ili nesreću) kada sam to pitao, pored mene su prošla 2 (DVA) džipa sa registarskim oznakama Velike Britanije (GB). Na moje pitanje kako oni mogu, odgovor je:"Oni su kupci". (?!!). Na to im odgovorim da sam i ja kupac i da želim da razgovaram sa nekim odgovornim. Odovaraju ljudi a šta me interesuje, ja odgovaram MiG-21 jer mi baš treba da ga stavim u dvorište i da nerviram komšiju. Kažu, MiG-21 nije na prodaju jer se planira da od svakog modela ostane po 1 primerak u postavci Muzeja, a preostali treba da se iskoriste za razmenu. Ovo kad sam čuo, bio sam presretan. Posle toga im kažem da me interesuje Kraguj u letnom stanju i da sam spreman da platim da ga oni dovedu u isto. E, tu je već nastao problem, te nema nadležnog, ostavite broj telefona da vas kontaktiramo itd.
Sledeći odlazak u Muzej je bio po mene još gori. Pripremio sam "domaći zadatak" i krenuo sa pitanjima po odgovore. Dolazak u Muzej, blejiš dok ti neko ne naplati kartu. Kažeš zašto si došao, odgovori su vojni kustos trenutno nije tu, dobro "civinli" ni on (ona). Može u biblioteku. Ne, zatvorena je. Radi bife, da, molim vas pivo, nema piva, dobro može "špricer" ne, nema kisele. Dobro, cola, ima, ali nije hladna. Nema veze, daj. Kao siroče, gledam kroz prozor u zabranjenu zonu, dva majstora gledaju u mene i pitaju šta ja to gledam (zamalo da ispadnem špijun), ja odgovaran ove "brodove u Muzeju avijacije". Kažu oni znamo da "****bavaš", ali šta te muči. Muči me to da NEĆU stalno da gledam iste stvari u Muzeju, da biblioteka ne radi, da nema nikoga od odgovornih i da želim da se približim ovim avionima u "žici". Kažu lepo ljudi, nema tog koji može da ti to dopusti. E tu proradi "vrela balkanska krv" i nazove jedan broj telefona. Razgovor teče otprilike ovako: "T" Alo G ovde T. Šta radiš? "G" Evo me na poslu, a ti? "T" Evo me u Muzeju. Ovi slepci kažu da niko ne može da dozvoli da se obiđu avioni oko Muzeje. "G". Nemaš problema, sređeno. "T" Hvala, vidimo se. "T" sam ja, a "G" je jedan moj prijatelj pukovnik-avijacije pilot, tada u Ministarstvu odbrane. Mislim da je ovo uvreda za sve ljubitelje avijacije, a pogotovu za one koji nemaju "vezu".
Moje dileme su sledeće: 1. Da li je to Muzej avijacije ili Muzej Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva ? Ako je Muzej avijacije, mišljenja sam da država treba da obezbedi DOVOLJNA sredstva za funkcionisanje istog, jer je to istoriska baština. Ako je to Muzej Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, onda država i MO moraju da obezbede DOVOLJNA sredstva, s tim da MO obezbeđuje tehničku logistiku a država sve ostalo. 2. Koliko ima kustosa u Muzeju. Jedan ili dva (vojni ili vojni i civilni). Sve jedno, kada dođeš nema ni jednog. 3. Radno vreme. Lepo kaze od utorka do nedelje, u zavisnosti od godišnjeg doba od do sati. Ali opet vidiš samo ono od prošli put. Ako nekoga i "uloviš" da pitaš, odgovor na skoro svako pitanje je "Vojna tajna". Bre koja vojna tajna kada pitam nešto od pre 60 godina. 4. Ostali sadržaji. Da li je zaista tako teško to osmisliti.
Moji zaključci: 1. Da sve što je u Muzeju je vlasništvo Drževe a samim tim i njenih građana. Ništa se iz Muzeja NEMOŽE otuđiti ako nemaš još jedan identičan primerak istog (tu mislim na Ju-87, P-38, Fiat G itd.). Razlog: da su čuvali, imali bi. Pojašnjenje, ako ja za sliku koja je u vlasništvu moje porodice preko 70 godina, moram da tražim dozvolu Istoriskog arhiva da bi je prikazao negde na izložbi, onda sam mišljenja da ni jedan (NI JEDAN) šraf iz Muzeja ne može da bude iznet (NE otuđen) na drugi način. 2. Ova priča o direktoru Muzeja, je kao večita dilema da li direktor bolnice treba da bude lekar ili ekonomista (menadžer). Moje mišljenje je da direktor Muzeja treba da bude menadžer a da ima nekoliko pomočnika (pomoćnik za vojni deo - ujedno i kustos, pomoćnik za civilni deo - ujedno i kustor - isotičar, kao i pomoćnika za tehnički deo - za postavke, restauracije itd., naravno i neko za marketing). Prosto mi je neverovatno da u Beograd dolaze tolike hiljade ljudi a da se njima ne može ponuditi poseta Muzeju. Isto tako putnici na a. Beograd ako imaju više od dva sata boravka na aerodromu, ponudite im Muzej. Reklama je čudo. 3. Oko aerodroma Surčin ima više DC-3 nego u Muzeju. Pa šta oni tamo traže, treba da se plati JAT-u da bi dao aviona za Muzej. Kako kaze jedan moj drug ako sam sisao vesla, čamac još nisam progutao.
Izvinjavam se na ovoj opširnosti, ali ni prospavana noć nije uspela da umanji moju ogorčenost na ovu temu.
|