Torpedo podvodno oružje u Mornaricama Svijeta

[duje]

Vir: Defender
http://www.defender.hr/

Australijski projekt razvoja domaćeg torpeda konačno pred završetkom
 
Datum objave:
20.08.2013

Australska ratna mornarica ovih je dana obavila prvo gađanje sa MU-90 Lightweight ASW torpedom, čime je okončana faza testiranja, priopćilo je australsko obrambeno ministarstvo. Fregata klase Anzac HMAS Stuart ispalila je torpedo na cilj u području pomorskog vježbovnog poligona na istoku, izjavio je viceadmiral Ray Griggs.  Ovo gađanje predstavlja konačni korak prije nego što torpedo bude prihvaćen u operativnu službu australske ratne mornarice. MU-90 je dug 3 metra, težak 300 kg, ima domet veći od 10 km, te je namjenjen otkrivanju i napadu na duboko uronjene tihe podmornice, ističe se u priopćenju.

[RADSIM39]

Drago mi je da ste započeli temu o topedima, samo mislim da redosled nije u redu, jer uglavnom pišete o novijim torpedima, a o starim ništa. Koliko je meni poznato kod nas je torpedo konstruisano mnogo ranije i to u Rijeci. To torpedo je bilo upravljano sa obale. JRM je imala najveći broj torpeda 450 mm. Posle 1964. godine torpedni čamci su se pretvarali u torpiljarke, pa raketne čamce itd. Možda grešim ali i o torpednim čamcima se govori uglavnom o novijim, a nigde ili sasvim malo o prvim torpednim čamcima koje smo dobbili od Amere, koji su b ili bez radara i tome slično. Kada sam već ovde da pitam za sudbinu TČ 106 i 156, na kojima sam ja bio, neznam za njihovu sudbinu, a za sve ostale se zna.

[kumbor]

I sam imam dobru knjigu o Riječkom torpedu - prvom na svijetu. Tema o torpedima provlači se i kroz druge teme. Tako sam u mom članku o motornim torpiljerkama nemačkog projekta u KJRM (klasa Orjen), objavljenom u Vesniku Vojnog muzeja br.38 za 2011. godinu podrobnije opisao nabavku francuskih torpeda 23DT za motorne torpiljarke i njihove karakteristike. Članak je skeniran na Palubi u temi o ovim TČ.

[duje]

Drago mi je da ste započeli temu o topedima, samo mislim da redosled nije u redu, jer uglavnom pišete o novijim torpedima, a o starim ništa. Koliko je meni poznato kod nas je torpedo konstruisano mnogo ranije i to u Rijeci. To torpedo je bilo upravljano sa obale. JRM je imala najveći broj torpeda 450 mm. Posle 1964. godine torpedni čamci su se pretvarali u torpiljarke, pa raketne čamce itd. Možda grešim ali i o torpednim čamcima se govori uglavnom o novijim, a nigde ili sasvim malo o prvim torpednim čamcima koje smo dobbili od Amere, koji su b ili bez radara i tome slično. Kada sam već ovde da pitam za sudbinu TČ 106 i 156, na kojima sam ja bio, neznam za njihovu sudbinu, a za sve ostale se zna.

Ima dosta o torpedima, pogotovo onim koje je uptrebljavala JRM (45 ab, 53/4, 53VA, SET 53...). Treba pogledati u temi o podvodnom oružju. Detaljno je napisano i o nastanku torpeda u tvornici "Torpedo" u Rijeci. (povodom 100-godišnjice prvog torpeda).

[duje]

Vir: Defender hr
http://www.defender.hr/

Novi talijanski torpedo Black Shark na ispitivanjima

Datum objave:
03.02.2014

Ispitivanja novog torpeda kojeg proizvodi Whitehead Sistemi Subacquei pokrenuta su od strane talijanske ratne mornarice. Tvrtka je priopćila kako je torpedo Black Shark ispaljen iz podmornice Scire u "push out " režimu pod snažnim pritiskom vode. Ispaljivanje je bio test za procjenu napretka u razvoju torpeda, koji će zamijeniti torpeda A-184 torpeda u službi talijanske ratne mornarice.

"Black Shark je rezultat talijanskog razvoja i vrhunske tehnologije ", rekao je Alessandro Franzoni , glavni izvršni direktor tvrtke WASS, " primjer nacionalne izvrsnosti u području podvodne obrambene opreme kroz korištenje inovativnih tehničkih rješenja za sustave propulzije, generatora i elektroakustike.

[MOTORISTA]

Zar ovo torpedo nije već u upotrebi nekih 10-12 godina?

[kumbor]

Verovatno je toliko vremena prošlo od isporuke prvih primeraka - IOC- početne operativne sposobnosti - do prevazilaženja svih problema, pune serijske proizvodnje i potpuno pouzdane operativnosti. Englezi su na torpedu Mk24 Tigerfish raduckali 20 godina, da bi torpedo bilo u operativnoj službi relativno kratko - nešto preko 20 godina. Kratko... s obzirom da ga je zakačio kraj hladnog rata i smanjene potrebe stalne gotovosti. Moderno teško torpedo je komplikovana mašina.

UZGRED, KAKO JE U JU. PODMORNIČARSTVU "KRŠTENO" TORPEDO, JE LI MUŠKOG ILI SREDNJEG RODA. Ja ga imenujem srednjeg roda, po navici iz ruske literature (torpedo je kod Rusa "ono").

[firedrake19]

UZGRED, KAKO JE U JU. PODMORNIČARSTVU "KRŠTENO" TORPEDO, JE LI MUŠKOG ILI SREDNJEG RODA. Ja ga imenujem srednjeg roda, po navici iz ruske literature (torpedo je kod Rusa "ono").

Po jezičnom savjetniku http://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=193

Imenice torpedo, torzo i saldo u hrvatskome su standardnom jeziku imenice muškoga roda u jednini, a u množini mogu imati nastavke muškoga i srednjega roda. To se odnosi i na ostale imenice stranoga podrijetla na -o.
U jednini se sklanjaju ovako: N torpedo, G torpeda, D torpedu, A torpedo, L torpedu, I torpedom,
a u množini: N torpedi i torpeda, G torpeda, D torpedima, A torpede i torpeda, L torpedima, I torpedima.
Pravilno je dakle: Torpedi su razorili luku i Torpeda su razorila luku, ubojiti torpedi i ubojita torpeda. Pogrešno je: *Ovo je torpedo veoma teško, a pravilno je: Ovaj je torpedo veoma težak.

[kumbor]

Hvala, Firedrake, to je detaljan odgovor. Ne vidim razlog da isto pravilo ne bude i u Srpskom.

[MOTORISTA]

Jedno lansiranje sa Tb-a KuK Km.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[Jester]

Prenjeti ćemo zanimljiv i stručno napisan članak autora Vilija Kezića u dva dijela na temu "Kako se suprotstaviti torpedu, opasnoj ugrozi površinskih brodova?" ,članak je objavljen u časopisu "Hrvatski Vojnik"

Kako se suprotstaviti torpedu, opasnoj ugrozi površinskih brodova?

Unatoč razvoju i poboljšanjima mnogih protubrodskih oružja tijekom posljednje četvrtine prošlog stoljeća, torpedima se na najdjelotvorniji način još uvijek mogu potapati površinski brodovi. Suvremena torpeda su tiha, brza, opremljena senzorima velikih dometa i sofisticiranim logikama. Rastuće prijetnje takvih torpeda, uz njihovu sposobnost napada bez znakova prethodnog upozorenja, rezultirale su sve strožim zahtijevima
za boljom protutorpednom obranom površinskih ratnih brodova. Postojeće istraživačke i razvojne osnovice obećavaju razvoj djelotvornih obrambenih sposobnosti površinskih brodova kojima će se moći zaštiti sve skuplji ratni brodovi od napada najsuvremenijih torpeda

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Torpeda predstavljaju opasnost za brodove suvremenih ratnih mornarica, skoro u istoj mjeri kojom su ugrožavala i prekooceanske konvoje tijekom svjetskih ratova. Iako je torpedo već 120 godina glavna prijetnja površinskim brodovima i podmornicama, posljednja tri desetljeća mornarički stručnjaci su znatno više pozornosti poklanjali obrani broda od protubrodskih projektila lansiranih s letjelica, površinskih brodova i podmornica, što je donekle bila i logična posljedica naglog porasta broja takvih projektila u velikim i malim mornaricama. Za većinu ofanzivnih sustava protubrodskih oružja razvijene su protumjere ili protuoružja kojima se može osujetiti napad na površinski brod. Sustavi protuzračne i proturaketne obrane, poput američkog Aegisa, štite brod od protubrodskih projektila uporabom elektroničkih protudjelovanja, mamaca, PZ projektila i CIWS sustava. No, unatoč svim nastojanjima, sadašnji brodski obrambeni sustavi još uvijek ne mogu u potpunosti spriječiti uništavajuću moć teškog torpeda. Takav torpedo s velikom bojnom glavom i uz pomoć nestlačive vode lomi kobilicu broda, uništava njegovu plovnost, ubija veliki dio posade i brzo potapa brod.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Štetni učinci mina i krstarećih protubrodskih projektila na pogođenoj brodskoj strukturi razmjerno su manji od uništavajućeg djelovanja torpeda. Usporedbom oštećenja na nekoliko pogođenih ratnih brodova u nedavnoj prošlosti očita je nadmoć torpeda nad protubrodskim projektilima. Američka fregata USS Stark (FFG-31) klase Oliver Hazard Perry pogođena je 17. svibnja 1987. s dva protubrodska projektila AŽrospatiale AM 39 Exocet, pri čemu su poginula 32 člana posade, a brod nije potopljen. Fregata iste klase USS Samuel B. Roberts (FFG-58) je 14. travnja 1988. oštećena kontaktnom minom, ali bez ljudskih žrtava. Nakon remonta oba broda nastavila su službu u floti US Navy.
S druge strane, posljedice torpednog napada pakistanske podmornice Hangor (S 131) klase Daphne na indijsku fregatu INS Khukri (F 49) klase Blackwood 9. prosinca 1971. bile su mnogo tragičnije. Taj prvi ratni brod torpediran nakon 1945. potonuo je za tri minute uz 191 poginulog člana posade. Britanska nuklearna podmornica HMS Conqueror (S 48) klase Valiant torpedirala je 2. svibnja 1982. argentinsku krstaricu ARA General Belgrano klase Brooklyn uz užasan učinak od 321 poginulog člana posade (od njih 95 posto izravno je poginulo od pogodaka) i potonuće broda 45 minuta nakon napada.

Teška torpeda ne lansiraju samo podmornice već ona prema površinskom brodu mogu biti lansirana i s drugih površinskih brodova, s obale i otoka (posebice u zatvorenim morima), s naftnih platformi u blizini plovnih puteva i sličnih mjesta.
Globalni posthladnoratovski scenarij kao značajku ima naglo smanjenje "tradicionalne" opasnosti od podmorničke flote bivšeg SSSR-a na oceanima, uz istodobno povećanje prijetnji u okvirima mogućih regionalnih sukoba u priobalnim morima. Glavni ciljevi suvremenih teških torpeda postaju tihe konvencionalne podmornice i površinski brodovi velikih brzina u plitkim vodama, oboje opremljeni sofisticiranim protutorpednim sustavima.
Suvremena torpeda mogu se nabaviti na otvorenom tržištu, a u flotama zemalja Trećeg svijeta sve je više vrlo djelotvornih platformi tj. podmornica, što može rezultirati nizom opcija taktičke uporabe i nepredvidljivim načinima napada. U tim novim okolnostima smanjuje se potreba praćenja i zaštite pomorskih konvoja, ili općenitije, zaštite pomorskih plovnih putova (komunikacijih ruta) od podmorničkih opasnosti, dok novi scenariji kao prioritet nameću unapređenje samoobrane ratnog broda od podmorničkih prijetnji. Neki programi brodske protutorpedne obrane na kojima se počelo raditi prije više godina nisu izgubili na važnosti ni nakon završetka Hladnog rata, već, naprotiv, intenzivirao se njihov daljnji razvojni trend, i to posebice zbog sve naprednijih tehnologija u sustavima samonavođenja i propulzije novijh torpeda.

Značajke torpednih prijetnji

Za poduzimanje bilo kakvih protutorpednih aktivnosti na brodu-cilju nužno je poznavati značajke torpeda koje napada brod, i to njegovu brzinu, domet, obilježja senzora, ugrađenu inteligenciju, sposobnost ponavljanja napada i sl. S obzirom na te značajke, postojeća torpeda u naoružanju ratnih mornarica mogu se svrstati u tri skupine:
1.) "pravocrtni trkači" (Straight-Runners),
2.) "pratioci brazde" (Wake-Followers ili Wake-Homers)
3.) akustički samonavođena torpeda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 :

a) Potkraj osamdesetih godina u službu američke ratne mornarice ušao je teški torpedo Mk 48 Mod 5 ADCAP (Foto: Us Navy)
b) Švedska ratna mornarica odnedavno pod oznakom Tp 62 u naoružanju ima teški torpedo Bofors Tp 2000 (Foto: Bofors)
c) Suvremeni i vrlo sofisticirani talijansko - francuski teški torpedo Black Shark (Foto: WASS/DCN)

"Pravocrtni trkači" su teška torpeda (Heavyweight Torpedo, HWT) koja nemaju ugrađene senzore za samonavođenje na cilj, pa se lansiraju s malih do srednjih udaljenosti od cilja. Napad s male udaljenosti omogućuje sigurniju selekciju cilja, a napadnutom cilju ostavlja malo vremena za obrambene reakcije na salvu torpeda u napadu. Torpeda jure prema cilju po prethodno određenim putanjama (upravljana žiroskopom) te nemaju sposobnost ponovnog napada (re-attack). Iako lansiranje torpeda s manjih udaljenosti povećava vjerojatnost pogađanja, takvo približavanje cilju izlaže lansirnu platformu većem riziku "tvrdog" protunapada na nju. Tijekom Faklandskog (Malvinskog) rata argentinska krstarica ARA General Belgrano pogođena je s udaljenosti od oko 1800 metara upravo s dva takva neinteligentna, vrlo stara britanska torpeda Mk 8.
S gledišta akustičke uočljivosti, ta torpeda proizvode razmjerno visoku razinu akustičkog šuma, pa ih je, u usporedbi s drugim skupinama torpeda, lako otkriti. Očito, napadi "pravocrtnim trkačima" na površinski cilj s većih udaljenosti imaju manju vjerojatnost pogađanja, jer ih je moguće rano otkriti akustičkim senzorima na brodu-cilju.
Zbog nedostatka inteligencije (sustava samonavođenja ili vođenja), napadnuti cilj može se suprotstaviti "pravocrtnim trkačima" samo odgovarajućim manevrom izbjegavanja ili djelovanjem "tvrde" samoobrane (hard-kill defense).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U skupinu "pratioci brazde" svrstana su torpeda sa sustavom samonavođenja na brazdu koja ostaje iza broda. Značajke medija u brazdi razlikuju se od značajki okolne vode, što akustički senzor može osjetiti te generirati informacije sustavu upravljanja torpedom, koji će ga navoditi prema brodu-cilju. Jedini akustički senzor na torpedu usmjeren je prema morskoj površini, kojim se otkriva i lokalizira brodska brazda koja se može protezati iza broda i na udaljenosti od nekoliko milja. Torpeda te skupine lansiraju se pod kutem koji osigurava presjecanje smjera brazde, čime se osigurava prva registracija brazde sa sonarom za samonavođenje, a zatim torpedo nastavlja praćenje brazde programiranom cik-cak putanjom koja se sužava približavanjem brodu-cilju.
Torpeda te skupine obično se lansiraju sa srednjih udaljenosti od cilja. Brod-cilj može se braniti od njih promjenama kursa i brzine plovidbe, ili, pak "tvrdom" obranom. Takav način samonavođenja gotovo je nemoguće ometati akustičkim ometačima i mamcima.
Najrasprostranjeniju skupinu čine torpeda s akustičkim samonavođenjem (aktivnim ili pasivnim). Ona su tiha u pasivnom režimu samonavođenja i teško ih je otkriti. Zavisno od stupnja sofisticiranosti, akustička torpeda mogu bolje ili lošije rabiti informacije o cilju iz vlastitih akustičkih senzora, te djelotvorno eliminirati pojave eventualnih signala lažnih ciljeva. Ukoliko takva torpeda s ugrađenom inteligencijom slučajno izgube akustički kontakt s napadnutim ciljem, ona, po zadanom programu, mogu započeti novu akviziciju i napad prema zadanom cilju.
Teška torpeda koja lansiraju podmornice prema površinskim brodovima, većinom su, uz sustav samonavođenja u torpedu, vođena i žicom (tanki bakreni vod ili optičko vlakno) preko koje se s lansirne platforme pomaže sustavu samonavođenja dodatnim instrukcijama za točnije navođenje na cilj i za prepoznavanje lažnih ciljeva (prirodno ili namjerno generiranih). Korelacijom podataka iz akustičkih senzora na brodu i onih iz senzora u torpedu pomaže se klasifikaciji cilja, posebno u okruženjima djelovanja sofisticiranih protutorpednih mjera. Protiv akustički samonavođenih torpeda napadnuti brod može se suprotstaviti "mekom" (Soft-Kill Measures) i/ili "tvrdom" obranom. Uz opisano svrstavanje torpeda u skupine ovisno o načinu navođenja na cilj, svi oni se klasificiraju u dvije temeljne kategorije: laka i teška torpeda.
Mase lakih torpeda (Lightweight Torpedoes, LWT) su između 200 i 350 kg, a njihov kalibar je otprilike od 300 do 400 mm. Bojna glava s eksplozivom obično ne prelazi težinu od 60 kg. Po ruskim definicijama laka torpeda su nešto veća oružja koja mogu nositi i do100 kg eksploziva.
Teška torpeda imaju bojne glave mase od 100 do 300 kg, njihov kalibar je otprilike od 500 do 650 mm, dužina oko 6 m i ukupna masa do 1800 kg. I u toj kategoriji Rusi imaju superteška torpeda ukupne mase do 4000 kg, a masa njihovih bojnih glava je i do 400 kg uz kalibre do 650 mm.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U posthladnoratovskom razdoblju podmorničke snage mornarica Zapada djelomično se udaljavaju od snažne usmjerenosti prema protupodmorničkom ratovanju i sve više pozornosti usmjeravaju operacijama protiv površinskih ratnih brodova, pri čemu raste važnost teških torpeda i ulaganja u njihov razvoj.
Protiv površinskih brodova određenu prednost imaju pasivno navođena torpeda, jer su neosjetljiva na smetnje zrcalnog efekta od morske površine i morskog dna (što inače stvara ozbiljne probleme sustavima aktivnog akustičkog samonavođenja), a uz to na raspolaganju su im i izvori intenzivnih šumova - brodski strojevi i brodske brazde prema kojima se mogu dobro navoditi akustički sustavi samonavođenja torpeda. Takva tiha torpeda imaju znatno veću vjerojatnost neprimjetnog približavanja cilju, što pridonosi taktičkom iznenađenju kada brod-cilj nema vremena krenuti u manevar izbjegavanja napada niti poduzeti djelotvorne ("meke" ili "tvrde") protutorpedne mjere. Posebne specifičnosti teških protubrodskih torpeda su veliki dometi i brzine. Neka suvremena teška torpeda kreću se brzinama do 65 čvorova, uz domete do 50 km.
Izbor i izvedba sustava samonavođenja torpeda ovisi o zahtjevanoj brzini, jer proizvedene turbulencije pri višim brzinama, odnosno vlastiti akustički šum smanjuju ili potpuno "zaglušuju" akustički senzor za samonavođenje torpeda. Sofisticiranijim procesiranjem primanih akustičkih signala, u skoro realnom vremenu omogućuje se uskopojasna frekvencijska analiza koja je značajna u djelotvornoj diskriminaciji signala ciljeva u odnosu na signale ometanja i obmanjivanja, zatim u potiskivanju osnovnih šumova podvodnog okruženja i eliminiranje neželjenih signala - reverberacija i refleksija od morskog dna i morske površine. Mali broj, do sada razvijenih, teških torpeda raspolaže takvom žilavošću koja je potrebna u novim scenarijima podmorskog ratovanja u priobalnim morima. Uz njih, još uvijek su u naoružanju mnogih ratnih mornarica, i to u znatno većem broju, teška torpeda starijih generacija, pa čak ona iz II. svjetskog rata, što treba imati na umu kod organizacije protutorpedne obrane površinskih brodova.
Do 2003./2004. godine očekuje se opremanje nekih ratnih mornarica s najsuvremenijim teškim torpedima, kao što su, primjerice, njemački STN-Atlas DM2-A4, švedski Bofors Tp 2000 i talijansko - francuski WASS/DCN Black Shark.
Razvoj visokosofisticiranog torpeda Black Shark/IF21 počeo je 1997. U njegovoj glavi za samonavođenje ugrađena je ravna rešetka akustičkih senzora koja može generirati isodobno više snopova zračenja. Primopredajnik radi s impulsnom kompresijom i to istodobno na više frekvencija, uz neovisno procesiranje signala na svakoj frekvenciji i u svakom snopu. Takav sustav samonavođenja može funkcionirati u aktivnom (FM ili CW) i pasivnom režimu, omogućujući trodimenzionalno pretraživanje podmorja, te praćenje i samonavođenje na otkriveni cilj. Sonari u sustavima samonavođenja starijih naraštaja torpeda obično su radili na višim frekvencijama u opsegu od 25 do 35 kHz, dok Black Shark s velikim brojem akustičko-električnih pretvarača prekriva područje od srednjih frekvencija (oko 10 Hz) do visokih. Uz pomoć snažnih računala, sustav vođenja torpeda može pratiti više ciljeva, uz mogućnost prepoznavanja ometača i mamaca. Izravan rezultat te povećane sofisticiranosti glave za samonavođenje je skokovito povećanje dometa akvizicije (traženja naznačenog cilja), od 2 km u starijim visokofrekventnim torpedima, na 7 km kod Black Sharka.
I prije 1997. godine teškim torpedima se pružala i dodatna opcija potpore tijekom traženja cilja preko žice ili optičkog vlakna kojim je ono povezano s lansirnom platformom, a s nje operator prati situaciju koju "vidi" senzor u torpedu te ukoliko je potrebno dodatnim naredbama obavlja korekciju putanje. Time se platformi omogućuje dvosmjerna komunikacija sa sustavom samonavođenja, pritom pomažući torpedu u procesu diskriminacije naznačenog cilja u mnoštvu smetajućih signala: prirodnih iz okruženja i namjerno generiranih signala "mekih" protudjelovanja (ometanje i obmanjivanje). Vlaknom se pomaže i pri izdvajanju pravog cilja od drugih neutralnih ili vlastitih objekata koji se mogu slučajno nalaziti uz dugu putanju torpeda od lansirne platforme do cilja koji može biti udaljen i nekoliko desetaka kilometara od lansirne platforme.
Najrasprostranjeniji američki teški torpedo Mk 48 povezan je žicom dužine 18 km, a švedski torpedo Tp 62 (izvozna oznaka Tp 2000) s 30 km bakrene žice, dok je njihov "najmlađi rođak" Black Shark upravljan s platforme kroz optičko vlakno iznenađujuće duljine 60 km, uz najveću brzinu iznad 50 čv.
Načelno, teška torpeda lansiraju se iz podmornica na površinski brod s velikih udaljenosti, većih od 10 km, te se "tiho" približavaju cilju, rabeći akustički senzor u pasivnom režimu. Tek nakon nedvojbenog otkrivanja cilja i ostvarenja dobrog kontakta, uključuju se aktivni sustavi samonavođenja s programiranim logikama navođenja-praćenja cilja te potiskivanja eventualnih "mekih" protudjelovanja.
Suvremena torpeda zrače vrlo nisku razinu šuma, pa su protupodmorničke snage, odnosno brod-cilj prisiljene rabiti aktivni sonar za otkrivanje torpeda. Kako se takva teška torpeda lansiraju s velikih udeljanosti prema površinskim ciljevima, brodski sonari trebaju raditi na vrlo niskim frekvencijama zbog znatno nižih gubitaka prostiranja, odnosno većih dometa otkrivanja. Nepovoljni i teško predvidivi uvjeti prostiranja zvuka, posebice u priobalnom moru, u nekim prirodnim okolnostima pridonose znatno većim dometima otkrivanja od očekivanih, a u drugim, ipak do smanjenja dometa otkrivanja torpeda, što unosi određenu nesigurnost u aktivnosti protutorpedne obrane površinskog broda.

[Jester]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Kako se suprotstaviti torpedu, opasnoj ugrozi površinskih brodova? (II. dio)

Unatoč raširenoj uporabi protubrodskih projektila, obrana ratnog broda od torpednog napada ne gubi na značenju, pa je brzo otkrivanje lansiranog torpeda i dalje iznimno važno, no već se pojavljuju i nova vrlo brza podvodna oružja koja će temeljito promijeniti načine vođenja obrane broda od opasnosti iz podmorja

Suvremena teška torpeda i danas su vrlo učinkovita oružja za napade na površinske brodove, pa na morima (posebice onim zatvorenim) i oceanima svijeta i sada postoji realna opasnost od njih, što zahtijeva stalna poboljšavanja protutorpedne obrane plovnih jedinica. U prvom nastavku članka uz značajke torpednih prijetnji, dana je podjela torpeda te opisani načine njihovog vođenja i djelovanja uz pregled nekih teških torpeda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Slojevita obrana broda od torpednog napada

Obrambeni sustav protutorpedne obrane trebao bi se suprotstavljati torpednim napadima s velikih, ali isto tako i onima s malih udaljenosti, što očito nije moguće postići samo s jednim obrambenim rješenjem, već su nužni različiti načini obrane. U takvoj situaciji pribjegava se slojevitim obrambenim konceptima, u kojima se pristup "mekom" obranom primjenjuje protiv torpednog napada na velikim udaljenostima, a "tvrdom" obranom se suprotstavlja bližim napadačima.
Vrijednost takve slojevite obrane ovisi o mogućnosti ranog otkrivanja torpeda i djelotvornosti "mekih" protudjelovanja. No, analize takvog koncepta slojevite obrane upućuju i na njezine nedostatke u nekim taktičkim situacijama, primjerice, kada započeto djelovanje Ňmeke" obrane može spriječiti aktiviranje "tvrde" obrane, i to u slučaju kada "meka" obrana nije bila djelotvorna. Razlog tome je obično informacijska zbrka na brodu-cilju koja nastaje kao posljedica činjenice kako je vrlo teško procijeniti učinke procedura "mekih" djelovanja, odnosno pouzdano pratiti tijek obrambenog protutorpednog scenarija. U takvim situacijama nesigurnosti, pa i panike na brodu-cilju možda je svrhovitije ignorirati opciju "meke" obrane i djelovati samo "tvrdom" obranom.
Rano otkrivanje torpeda je odlučujuće za bilo koji način obrane broda od torpeda. Vjerojatnost preživljavanja broda znatno ovisi o njegovoj sposobnosti otkrivanja torpedne opasnosti brodskim podvodnim senzorima. Suvremeni brodovi već se opremaju sustavima za automatsko otkrivanje i upozorenje na torpedni napad, skraćujući time vrijeme obrambenih reakcija.
Postoji kritična udaljenost otkrivanja torpeda u napadu, koja ovisi o performansama torpeda i načinu lansiranja. Otkrivanje torpeda na manjim daljinama od kritične naglo smanjuje djelotvornost protutorpedne obrane i povećava vjerojatnost neizbježnog pogađanja cilja. Jasno je kako je temeljna zadaća bilo kojeg proptutorpednog djelovanja ponajprije pokušati spriječiti torpeda u napadu da prijeđu tu kritičnu "kružnicu uništenja" oko broda-cilja. Iz toga proizlazi nužnost visoke vjerojatnosti otkrivanja torpeda na velikim udaljenostima, što se postiže samo vrhunskim akustičkim senzorima.

Suvremeni protutorpedni brodski sustav sadrži tri temeljna elementa:

1.) niz ili nizove senzora sonara za otkrivanje nadolazeće torpedne prijetnje
2.) visokoautomatizirani procesor koji redom obavlja funkcije: otkrivanja, klasifikacije i lokalizacije, procjene opasnosti te savjetuje poduzimanje     obrambenih taktika manevara izbjegavanja brodom-ciljem i/ili aktiviranje drugih protutorpednih mjera
3.) "meke" protutorpedne mjere, kao što su tegljeni mamci i izbačeni izvanbrodski mamci koji su namijenjeni odvlačenju nadolazećeg torpeda dalje od putanje prema brodu-cilju.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 8 : Foto: a) DCN, b) Whitehead
a) Od 1989. torpedom F17 Mod 2 naoružane su francuske konvencionalne i nuklearne podmornice
b) Talijanski teški torpedo Whitehead A184 Mod 3

Pretraživanje morskih dubina i otkrivanje torpeda

Kako bi se spriječio iznenadni torpedni napad u kriznim područjima i vremenima od brodskih sonara se traži: pretraživanje kruga od 360 stupnjeva oko broda uz iznimno nisku razinu otkrivanja lažnih ciljeva (False Alarm Rate), visokoautomatizirane funkcije i veliki domet pretraživanja koji će osigurati dovoljno vremena za poduzimanje odgovarajućih protutorpednih djelovanja. Takvo pretraživanje omogućuju sonari sa senzorima u trupu broda, te bočni i/ili tegljeni nizovi akustičkih senzora.
Domet otkrivanja torpeda ne ovisi samo o značajkama sonara već također o vrlo promjenljivim i često nepredvidljivim čimbenicima kao što su uvjeti ambijenta, posebice s obzirom na prostiranje zvuka kroz morsku vodu, zatim o brzini broda te o razini vlastitog akustičkog šuma koju zrači torpedo. Vjerojatno nigdje borbena djelovanja ne ovise toliko o čimbeniku prirodnog okruženja kao u podmorničkim, protupodmorničkim i protutorpednim operacijama. Sve etape protutorpednih djelovanja ovise o ponašanju tijela i uređaja u podvodnom okruženju, čije su značajke različite od mjesta do mjesta, i promjenljive iz dana u dan, a često i iz sata u sat. Značajke mora su slojevite po dubini, što rezultira kontinuiranom promjenom brzine zvuka s dubinom, odnosno refrakcijom akustičke energije, pa putanje akustičkih valova u moru većinom nisu ravne crte, već su to krivulje. Povijanje putanja prostiranja akustičke energije u moru može uzrokovati povećanje ili smanjenje dometa sonara u odnosu na proklamirane domete (Hrvatski vojnik br. 21 i 22, ožujak i travanj 1997.).
Pretraživanje podmorja normalno se obavlja u pasivnom režimu, otkrivajući i prateći jako izražene specifične zvukove brzih propelera torpeda (ili vodomlaznih propulzora) i/ili zračenja aktivnog sonara kada se torpedo samonavodi na taj način.
Kvalitetni sonari trebali bi u normalnim okolnostima otkriti torpedo na udaljenostima od 4 do 5 km. No, ta vrijednost može pasti na 2 km u posebno nepogodnim uvjetima prostiranja zvuka, ili u izrazito pogodnim uvjetima povećati se na oko 10 km. Ali, i sam brod može utjecati na domete sonara u pasivnom režimu pretraživanja. Ukoliko njegova operativna brzina u nekim situacijama mora biti veća od 18 do 20 čv, drastično će se smanjiti dometi otkrivanja sonara zbog štetnog djelovanja povećanog vlastitog šuma broda, a pri brzinama većim od 27 do 30 čv otkrivanje torpeda najčešće neće biti moguće.
Otkrivanje torpeda je bilo problematično i u oceanskim dubinama, no u plićim, priobalnim morima uvjeti postaju još teži zbog zamršenijih akustičkih okolnosti koje smanjuju domete otkrivanja i povećavaju broj lažnih signala koji se mogu često klasificirati i kao torpedna prijetnja.
Čim se otkrije signal nalik torpedu, koji je definiran razinom određene vrste šuma i njegovom strukturom, signalprocesor treba brzo odrediti položaj i obaviti klasifikaciju te identificirati torpedo. Samo u slučaju kada se može točno odrediti-izmjeriti parametre torpeda što bliže njihovim stvarnim vrijednostima, mogu se poduzeti djelotvorne protumjere. Kada će se na brodu-cilju, nakon otkrivanja torpedne opasnosti, aktivirati postupci obrane i odlučiti koje vrste obrambenih akcija će se pokrenuti, ovisi o poznavanju parametara prijetnje: tip torpeda, udaljenost i brzina, te o raspoloživim opcijama protutorpedne obrane.
Ukoliko je otkriveni torpedo daleko od broda-cilja i ima ugrađenu nisku razinu inteligencije, obrambene rekcije broda-cilja razlikovat će se u usporedbi sa situacijom kada je otkriven inteligentni torpedo razmjerno bliže cilju.
U prvoj situaciji brod-cilj ima znatno bolje izglede za preživljavanje tj. izbjegavanje pogotka. U drugoj situaciji zahtijeva se vrlo brza i djelotvorna procjena situacije, koja bi trebala rezultirati definiranjem obrambenog rješenja i akcija koje treba poduzeti brod-cilj, uključujući izbacivanje akustičkih ometača i mamaca (u engleskoj literaturi zovu ih effectori) pripremljenih za suprotstavljanje različitim parametrima torpedne opasnosti, i/ili djelovanjem "tvrde" obrane na sigurnoj udaljenosti od broda kako eksplozija torpeda ne bi oštetila i brod-cilj.

"Meko" suprotstavljanje torpednoj opasnosti

Torpedu s akustičkim samonavođenjem, koji je otkriven dosta rano na velikoj udaljenosti, moguće je prekinuti akustički kontakt s brodom-ciljem pravodobnim poduzimanjem "mekih" protudjelovanja, odnosno izbacivanjem akustičkih effectora na dovoljno veliku udaljenost od broda-cilja.
Znatno manja je vjerojatnost uspješnog ometanja ili obmanjivanja akustički samonavođenih torpeda koja su vođena i žicom, a potpuno uzaludno je suprotstavljanje "mekom" obranom neinteligentnim "pravocrtnim trkačima", pa u tim situacijama brodu-cilju preostaje mogućnost izbjegavanja torpeda povećanjem brzine uz odgovarajuće manevriranje, i/ili uništenja torpeda "tvrdom" samoobranom.
Ukoliko se torpedo otkrije tek na malim udaljenostima od cilja (manjim od 1000 m), "meka" obrana neće biti djelotvorna, već preostaje suprotstavljanje "tvrdim effectorima".
U načelu, tri su vrste akustičkih učinaka koje mogu proizvesti effectori "meko" braneći brod od nadolazećih torpeda: 1.) zasićenje, 2.) zasljepljenje i 3.) obmanjivanje-zavođenje sustava samnovođenja torpeda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 9 : Foto: Dario Vuljanić
Tegljeni izvor šuma AN/SLQ-25 Nixie namijenjen zavođenju pasivno akustički samonavođenih torpeda na krmenoj palubi francuske male fregate (avisio) klase D'Estienne D'Orves

1.) Velikom snagom akustičkog šuma pokušava se dovesti u zasićenje ulazne krugove sonara u torpedu, generirajući razmjerno visoke napone na ulazu predpojačala-prijamnika, koje će biti potpuno blokirano ili čak uništeno. S obzirom na uobičajene veličine effectora i izvore električne energije u njima, oni većinom ne mogu proizvesti takav "razarajući" učinak na većim udaljenostima.
2.) Zasljepljenje ulaznih krugova sonara u torpedu postiže se s dovoljno visokim akustičkim signalima, odnosno naponima u predpojačalu, koji su znatno viši od signala odraza od napadanog cilja-broda. Tako "prekriven" odraz cilja, snažnim šumom kojega generira effector-ometač, torpedo neće moći otkriti.
3.) Effector-mamac generira signal što više nalik signalu odraza koji sonar torpeda očekuje od stvarnog cilja-broda. Kako je effector udaljen od broda, on odvlači torpedo dalje od tog, njemu zadanog cilja. Tu varku je moguće izvesti jedino uz prethodni prekid akustičkog kontakta između torpeda i broda-cilja uz pomoć ometača.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 10 : Ilustracija: Vili Kezić
Načelna shema samonavođenja torpeda aktivnimsonarom na brazdi broda

[Jester]

Suprotstavljajući se sve pametnijim torpedima, simulacija signala-mamca treba biti vrlo bliska signalu stvarnog odraza od broda-cilja. Signal odgovora mamca je složena kompozicija načinjena od imitacija izvornog impulsa sonara nadolazećeg torpeda, a uz dodatne modulacije kojima se imitiraju specifičnosti broda, sonar torpeda prepoznaje tako "izmješan" signal kao vjerodostojan odraz cilja.
Prevaru sofisticiranih torpeda nije moguće izvesti nepokretnim mamcima, već se oni moraju i dinamički prilagođavati kutu gledanja i udaljenosti do cilja koju očekuje logika nadolazećeg torpeda. Kako bi se postigli takvi učinci, već je u projektnom zahtjevu za sustav "meke" protutorpedne obrane potrebno tražiti:

- dovoljno visoku razinu ometačkog signala kojim će se moći prekinuti akustički kontakt torpeda s ciljem,
- veći broj effectora na brodu koji će se uporabiti za sprječavanje ponovnog napada nakon gubitka prvog kontakta (re-attack),
- brzinu kretanja effectora koja će biti bliska brzini broda kojeg štiti,
- zalihu effectora na brodu i njihovu učinkovitost koja brodu mora biti dovoljna za istodobno suprotstavljanje većem broju nadolazećih torpeda.
Softwareom treba programirati ponašanje effectora u njegovoj ulozi ometača i/ili mamaca, vremenski početak djelovanja, putanju gibanja nakon lansiranja, te akustičke aktivnosti effectora tijekom obavljanja zadaće. Sve to može se postići uz visoku moć procesora i vrlo pouzdane akustičke komponente u effectoru.
Postoje dvije vrste effectora: a) oni koji se tegle za brodom kojeg štite i b) oni koji se izbacuju s broda, od kojih jedna podvrsta ostaje plutati na mjestu gdje je pala na morsku površinu, a druga se giba programiranom brzinom i putanjom.
Izbačeni "meki" effectori imaju šire područje primjena i nešto veći učinak na torpeda. Njihova temeljna prednost, u odnosu na tegljene effectore, je djelotvornost u krugu 360 stupnjeva, jer oni mogu biti lansirani i/ili se mogu kretati u bilo kojem smjeru od broda-cilja.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 11 : Ilustracija: Vili Kezić
Načelna shema samonavođenja torpeda akustički - pasivno

Tijekom sedamdesetih godina veći broj ratnih mornarica počeo je razvijati i proizvoditi sustave za "meku" protutorpednu obranu: ometače i mamce. Proizvedeno je mnogo tipova ometača s različitim akustičkim značajkama i ponašanjima. Protiv suvremenih torpeda sa sofisticiranim procesiranjem najdjelotvorniji ometači su oni koji generiraju visoku razinu snage "bijelog" šuma (Wide Band Noise, WBN) preko frekvencijskog opsega akustičkog senzora u torpedu. Razina akustičke snage i moguće trajanje zračenja zavisi od veličine effectora. WBN ometači ostvaruju učinkovit maskirajući efekt na torpeda, smanjujući njegov domet pasivne i aktivne akvizicije. No, kako šumni ometači mogu aktivirati u nadolazećem torpedu režim "navođenje na ometač" (Home on Jam), to pri izbacivanju samo jednog šumnog effectora treba oprezno birati njegov položaj u odnosu na brod-cilj.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 12 : Ilustracija: Vili Kezić
Slojevita protutorpedna obrana površinskog broda

Postoje stariji tipovi "točkastih" (zrači samo na jednoj postavljenoj frekvenciji) ometača i veća skupina širokopjasnih šumnih ometača čija frekvencija se mijenja u određenom opsegu različitim brzinama, zavisno od parametara torpedne prijetnje. Djelovanje takvih ometača je ograničeno na zavođenje samo nekoliko tipova akustičkih jednofrekventnih senzora u starijim naraštajima torpeda, u čije prijamnike se lako može "ubaciti" lažni šumni odraz.
Nešto sofisticiranji su impulsni ometači koji zrače kodirane pakete šumnih impulsa. No, i djelovanje tih ometača na suvremena torpeda vrlo je ograničeno.
Mamci-prijenosnici (Transponders) odgovaraju signalom kojeg su primili od aktivnog sonara torpeda. Oni su načinjeni od jednog pretvarača (Transducer) koji djeluje kao hidrofon-prijamnik i projektor-predajnik. Njihov odgovor je obrađeni i zakašnjeli impuls s "utisnutim" odgovarajućim modulacijama, kako bi on bio što više nalik stvarnom odrazu cilja. Temeljni nedostatak mamaca-prijenosnika je nemogućnost učinkovitog odgovora inteligentnim torpedima koji rade s predimpulsima i s kodiranom frekvencijsko-vremenskom tehnikom.
Mamci-ponavljači (Repeater) rabe odvojeni hidrofon i projektor, pa je moguća trenutačna predaja odgovora na zračeni impuls torpeda, istodobno dok još traje prijam tog impulsa hidrofonom. Mamac-ponavljač u stvarnom vremenu odgovara na svaki ulazni signal primljen hidrofonom. Odgovor može reproducirati akustičke značajke štićenog broda, zbog čega se takav mamac naziva i emulator cilja. I vrlo sofisticirani sustavi samonavođenja torpeda teško mogu razlikovati takav odgovor od pravog odraza broda. Jedini element moguće diskriminacije između takvog mamca i broda-cilja je razlika njihovih fizičkih veličina. Mamac je razmjerno malen, točkasti izvor akustičkih signala, dok su izvori šumova raspoređeni široko uzduž trupa broda. No, torpedo može prepoznati tu razliku tek na maloj udaljenosti od mamca, ali tada je kasno jer je već zaveden s puta prema cilju.
Prostorna odvojenost između broda-cilja i effectora bitan je čimbenik djelotvornosti zavođenja torpeda. Suvremeni effectori gibaju se autonomno vlastitom propulzijom, te gibajući se zadanom brzinom odvlače torpednu prijetnju sve dalje od broda-cilja. Mnogi tipovi effectora mogu se gibati i u vertikalnoj ravnini, no ta značajka je ograničene uporabljivosti u plitkim, priobalnim morima.
Suvremeni protutorpedni sustavi effectore lansiraju iz višecijevnih lansera, koji su nalik ili isti kao i oni oz kojih se izbacuju proturaketni chaffovi, i mogu istodobno lansirati više različitih tipova effectora.

Sustavi "meke" protutorpedne obrane

Neke od opisanih značajki mogu su prepoznati u effectorima koji su proizvedeni posljednjih desetljeća, od kojih su samo neki spomenuti u daljnjem tekstu.
Najrasprostranjeniji protutorpedni mamac u zemljama Zapada bio je američki Frequency Engineering Labaratories AN/SLQ-25 Nixie. To je tegljeni izvor šuma namijenjen zavođenju pasivno akustički samonavođenih torpeda. Prva inačica bila je razvijena sedamdesetih godina, kada je zamijenila stari američki effector T Mk 6 Fanfare iz pedesetih godina. Nixie je usavršavan, pa konfiguracija Phase I sadrži, uz poboljšani Nixie, i magnetski uređaj kojim aktivira blizinski upaljač torpeda prije približivanja brodu-cilju. Novijoj inačici, Phase II dodan je i ometač kojim će se ometati i torpeda koja se navode na brazdu broda.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 13 : Ilustracija: Vili Kezić
Načelna shema zavođenja torpeda konceptom "projiciranih mamaca"

Britanska Kraljevska mornarica rabi effector Type 182 koji je razvijen za protutorpednu zaštitu razarača i fregata pri brzinama do 25 čv, te većih brodova pri brzinama do 18 čv. U razmjerno velikom tijelu (promjera 533 mm), koje se tegli na 400 m iza broda, smješten je ometač. On može generirati modulirani "bijeli" šum s intenzitetom 20 dB višim od razine brodskog šuma u frekvencijskom opsegu od 20 do 80 kHz, kojim zavodi pasivno samonavođena torpeda, ili generira jake zvučne signale na frekvenciji koja "šeta" četiri puta u sekundi preko opsega od 20 do 80 kHz s modulacijom 1 ms-uključen/1 ms- isključen. Tim zvukom ometaju se (ne zavode!) torpeda s aktivnim samonavođenjem. Type 182 je dokazan u borbenim okolnostima tijekom Faklandskog rata 1982. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 14 : Ilustracija: Vili Kezić
Rezultati istraživanja djelotvornosti protutorpedne obrane broda uz pomoć mamaca C-310D (Program SLAT)

Poboljšana izvorna inačica effectora Type 182 ima oznaku G 738. On istodobno generira dva nezavisno upravljana izlazna signala koja zrači tegljeni effector. Jedan je amplitudno modulirani šum koji simulira šum brodskog vijka (propelera), kojim se pasivno samonavođeno topredo zavodi dalje od broda, a drugi je CW signal promjenljive frekvencije kojim se ometa aktivni sustav samonavođenih torpeda, stvarajući u njemu zbrku i smanjujući vjerojatnost pogotka.
Posljednjih godina razvijani su integrirani brodski sustavi posebno namijenjeni protutorpednoj obrani, kombinirajući funkcije i učinke nekoliko uključenih podsustava. Jedan od njih je razvijan u zajedničkom francusko-taljanskom (proizvođači: francuski DCN i Thomson-CSF, te talijanski Whitehead-Alenia Sistemi Subacquei, WASS) programu SLAT (Systeme de Lutte Anti-Torpille) koji uključuje tri temeljna modula: motrilački modul - ALERTO, modul procjene opasnosti - RATO i modul protutorpednih djelovanja - CMAT. Sustav je namijenjen nosačima aviona i drugim najvažnijim ratnim brodovima.
Motrilački modul ALERTO sadrži namjenski, protutorpedni tegljeni niz akustičkih senzora (do 100 snopova) i standardni niskofrekventni cilindrični niz senzora u trupu broda.
Signali primljeni motrilačkim senzorima prosljeđuju se u modul RATO na procjenu i odlučivanje. Njegov program sadrži veliki broj pripremljenih manevara izbjegavanja torpednog napada i načina aktiviranja effectora (ometača i mamaca). Ukoliko RATO procijeni da je cilj izložen torpednom napadu, on automatski aktivira programirane "meke" protumjere i manevre izbjegavanja. Temeljno načelo sustava je koordinirano postavljanje effectora na određene polažaje i manevriranje brodom po putanji izbjegavanja, i to na integrirani način.
Modul CMAT uključuje nekoliko različitih obitelji effectora, od kojih su posebno značajni elektroakustički mamci. To su stacionarni ometači i stacionarni simulatori cilja C-309 te pokretni simulator cilja C-310D.
Ometači i simulatori cilja C-309 smješteni su u cilindru promjera 76 mm. Nakon izbacivanja raketom i raspršivanja, oni plutaju na površini na unaprijed određenim mjestima s kojih ometaju ili zavode aktivne i/ili pasivne sustave samonavođenja torpeda.
Simulator C-310D smješten je u cilindru duljine oko 1 m i promjera 127 mm, mase oko 14 kg s vremenom djelovanja od 5 do 10 min. Simulator cilja C-310D pokriva široki frekventni opseg, u kojem ponavlja-odgovara u stvarnom vremenu akustički odraz broda-cilja odgovarajuće razine te zrači vlastite šumove broda, pa tako "izazovan" i pokretan odvlači torpedo dalje od njemu namijenjenog cilja. Tipična daljina djelovanja effectora-mamaca C310D je od 400 do 500 m daleko od branjenog cilja.
U trećoj obitelji effectora su mamci s plinskim mjehurićima. Oni se mogu zamisliti kao golema šumeća tableta koja proizvodi zavjesu mjehurića kojom se pomaže djelovanje elektroakustičkih mamaca protiv aktivnih sustava samonavođenja torpeda. S mjehurićastim effectorima mogu se zavoditi ili dovesti u zasićenje (zagušiti) i "pratioci brazde".
U sklopu programa SLAT francuska tvrtka Lacroix razvijala je piroakustički generator nalik granati. Grubom snagom ("brute force") akustičkog šuma on potpuno "zaglušuje" pasivne sustave ili prekida signale aktivnih sustava samonavođenja torpeda. Šum vrlo visoke razine (>205 dB na 1 Hz) pokriva široki frekventni opseg s donjom granicom na oko 100 Hz.
Putem zajedničkog projekta SSTD (Surface Ship Torpedo Defence) SAD i Velika Britanja razvijali su sustav protutorpedne obrane, koji bi ponajprije trebao osiguravati nadzor podmorske situacije i pravodobno upozoravati na torpednu opasnost. Oživljavanje vrlo sofisticiranih teških torpeda iniciralo je projekt SSTD kojim treba osigurati protutorpednu obranu svim površinskim ratnim brodovima, pomoćnim brodovima i trgovačkim brodovima angažiranim u ratnim okolnostima. Planira se kako će SSTD sustav biti ugrađen na oko 150 američkih i na od 20 do 30 britanskih brodova. Protupodmornički sustav General Electric AN/SQQ-89(V), koji je ugrađen na mnogim američkim razaračima i krstaricama, bio je temelj koji se nadograđivao i poboljšavao jeftinijim rješenjima komercijalne namjene (Commercial-off-the-Shelf, COTS).
Najprije je trebalo unaprijediti postojeće sustave "meke" obrane, kao što su američki AN/SLQ-25A i LEAD (Launched Expandable Acoustic Device). Novi AN/SLQ-25B omogućio je integraciju sa sustavom za automatsko otkrivanje i prepoznavanje torpedne opasnosti MSTRAP (Multi-Sensor Torpedo Recognition and Alertment Processor). MSTRAP je, kao i SLAT, sposoban platformi-cilju preporučiti jedan od programiranih menavara izbjegavanja, te izbacivanje i postavljanje akustičkih effectora LEAD, koji su nalik američkom ADC Mk 2 ili britanskom Bandfishu. MSTRAP je sofisticirani digitalni procesor s posebno razvijenim algoritmima za automatsko otkrivanje, klasifikaciju i lokalizaciju torpedne opasnosti. U obavljanju funkcije upozorenja odnosno uzbune MSTRAP integrira ulaze iz sonara u trupu broda, iz bočnih - konformalnih akustičkih nizova, iz akustičkih plutača i iz tegljenih nizova. Projektili LEAD lansiraju se iz postojećih šesterocijevnih lansera chaffova i proturaketnih IC-mamaca sustava Loral Hycor Mk 36. Vitalna komponenta cijelog sustava je konzola pokazivača na kojoj su svi podaci prijeko potrebni za vođenje izbjegavanja torpedne opasnosti i za aktiviranje "mekih" protumjera.
Na većim ratnim brodovima Ruske Federacije ugrađen je višeslojni sustav protutorpedene obrane UDAV-1M koji sadrži niz elemenata "meke" i "tvrde" obrane kojima se formiraju protutorpedne barijere. Upravljački dio sustava UDAV-1M prima signale opasnosti iz posebnog protutorpednog sonara. Nakon prijama signala desetocijevnom lanseru KT-153 šalju se naredbe za okretanje u smjeru nailaska torpedne prijetnje i za redoslijed lansiranja određene vrste protutorpednih "mekih" i/ili "tvrdih" projektila. Na raspolaganju su tri različite vrste projektila (kalibra 300 mm) dometa od 100 m do 3000 m.
Vanjski sloj obrane, na udaljenosti 3000 m od broda-cilja, tvore akustički mamci 111SO namijenjeni stvaranju akustičke zbrke i odvlačenju sustava samonavođenja nadolazećih torpeda na velikim udaljenostima, koji prekidaju eventualni akustički kontak torpedo-cilj i zatim odvlače torpedo dalje od cilja. Sljedeći obrambeni sloj čine programirane mine 111SZ s akustičkim upaljačima 111VN, koje uništavaju teški torpedo ukoliko prođe blizu njih. U unutranjem sloju "tvrde" protutorpedne obrane rabe se projektili 111SG (dubinske bombe s kontaktno-vremenskim upaljačem kojim se aktivira njihova visokoeksplozivna bojna glava).
UDAV-1 je integriran s brodskim sustavom protupodmorničkog ratovanja iz kojega dobija podatke za optimalno postavljanje mamaca i uporabu oružja "tvrde" obrane. Prema nekim izjavama, sustav UDAV-1 je sposoban onemogućiti "pravocrtne trkače" , pa čak i "pratioce brazde".

"Tvrdo" suprotstavljanje torpednoj opasnosti

"Meke" protutorpedne mjere su vrijedna i potrebna opcija, no njima ne završavaju sve protutorpedne akcije. Sljedeći korak prema "tvrdoj" obrani nije samo logičan već i nužan. Samo "tvrdi" effector može uništiti torpedo, ili u najmanju ruku otkloniti opasnost od broda. Naime, sve analize djelotvornosti različitih koncepata "mekih" protutorpednih mjera upozoravaju na kritičnu daljinu od broda-cilja ispod koje je "meka" obrana nedjelotvorna.
Mogućnosti "tvrdih" protutorpednih djelovanja, koja bi bila komplementarna "mekim" protudjelovanjima, još uvijek su skromne. Raspoloživa ponuda "tvrdih" protutorpednih oružja vrlo je ograničena. Takvim oružjima opremljeni su uglavnom ruski brodovi. Uz opisani sustav UDAV-1, na ruskim brodovima instaliran je i sustav RBU-1000 iz kojega se lansiraju dubinske bombe na putanju nailazećeg torpeda. Njihova zadaća je uništenje torpeda, međutim, i prekidanje akustičkog kontakta torpedo - cilj vrijedan je rezultat jer se time omogućuje brodu vrijeme za bijeg, prije negoli torpedo ponovo zahvati cilj.
Nekoliko ratnih mornarica razvija protutorpedna torpeda (Anti-Torpedo Torpedo, ATT). Putem zajedničkog američko-britanskog projekta pokušava se razviti protutorpedni torpedo, koji se temelji na američkom lakom torpedu Mk 46. Takve napore ulažu Italija i Francuska u modifikaciju lakog torpeda MU90 Impact, ponajprije namijenjenom za protupodmorničku borbu, a s manjom preinakom on će služiti površinskim brodovima kao protutorpedni torpedo. Jednostavnom zamjenom dijela bojne glave torpeda MU90 Impact i uz instalaciju posebnog softwarea, on se pretvara u "ubojicuÓ teških torpeda s oznakom MU90H.K.
Njemačko poduzeće STN-Atlas Electronic razvija "tvrdi" effector - vođeni mini torpedo (Mini Torpedo Weapon, MTW). Njegovo područje djelovanje je oko 1000 m, a u kojemu će on biti djelotvoran protiv većine poznatih torpednih opasnosti, i to izvan "kruga uništenja" oko broda-cilja. Planira se da ta mini torpeda budu u operativnoj uporabi 2009. godine.
Mnogi vojni stručnjaci smatraju kako su "tvrda" protutorpedna djelovanja najprihvatljivije rješenje, jer uništavaju torpedo u napadu i potpuno eliminiraju opasnost. Samo "tvrda" rješenja protutorpedne obrane mogu se uhvatiti u koštac sa svim opcijama torpednih opasnosti. U bilo kojem pristupu "meke" protutorpedne obrane, uvijek postoji neki specifičan i često ozbiljan nedostatak, posebno u činjenici kako je stalno prisutan visoki rizik napada jednostavnim- neinteligentnim torpedima.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 15 : Foto: zbirka Kezić
Na temelju fizikalnih svojstava superkavitacije ruski teški torpedo Škval postiže brzinu 200 čvorova. Razvijen je u ruskom poduzeću Region, a prvi put javno prikazan 1998. godine

Budućnost torpedno-protutorpednih igara

Tko je danas pobjednik u srazu torpednih i protutorpednih sustava? Usprkos proklamiranim dominacijama nekih oružja, stvarnost je dokazala kako ona ne ostaju dominantna odveć dugo. Ukoliko neko oružje predstavlja preveliku opasnost, branitelj će naći vremena i novca da razvije protumjere. Sustavi protutorpedne obrane nisu jeftini, kako "meka" tako i "tvrda" rješenja. No, i ciljevi koje oni štite vrlo su skupi. Uspoređujući cijenu nosača aviona ili "jeftinije" fregate s protutorpednim obrambenim sustavima, nameće se zaključak o nedvojbenoj isplativosti ulaganja u daljnji razvoj protutorpednih sustava, posebice onih "tvrdih".
Takva tvrdnja postaje imperativom, posebice nakon razvoja ruskog "raketnog torpeda" VA-111 Škval, dužine 8 m i promjera 533 mm. Taj torpedo stvarno je podvodna raketa koja ispod vode ima brzinu do 200 čv, a 400 m nakon lansiranja kreće se brzinom 50 čv. Kad pronađe cilj, aktivira se puna snaga raketnih motora i brzinom 200 čv napada cilj. Njegov maksimalni domet je 6 milja. Malo je vjerojatno kako bilo kakav sustav akustičkog samonavoođenja može funkcionirati uz tako stvorenu visoku razinu hidrauličkog šuma. No, kako ukupno vrijeme napada tim torpedom ne traje duže od dvije minute, očito nikakvo samonavođenje nije potrebno. Takvo brzo podvodno oružje temelji se na fizikalnim značajkama superkavitacije. I zemlje Zapada intenzivno istražuju superkavitaciju i razvijaju nova podvodna oružja velikih brzina koja će sigurno izmijeniti dosadašnje scenarije podvodnog ratovanja.
S obzirom na trenutačne trendove razvoja tehnologije i na rastuće opasnosti regionalnih sukoba u priobalnim morima, može se očekivati pronalaženje potpuno djelotvorne protutorpedne obrane površinskih brodova, no za to će trebati vremena i mnogo novca.

[lovac]

Veoma kvalitetan i sveobuhvatan članak o torpedu!

Može se koristiti kao osnovna lektira prilikom izučavanja torpedistike.
Poznavajući autora, i ne čudimo se što je članak tako dobar! 

[motorista 57 klasa]

slika 15 : Foto: zbirka Kezić
Na temelju fizikalnih svojstava superkavitacije ruski teški torpedo Škval postiže brzinu 200 čvorova. Razvijen je u ruskom poduzeću Region, a prvi put javno prikazan 1998. godine


Da li je ovo greška?