Spašavanje prekinuto. Brod lagano klizi u dubinu.
Olujno more ljulja olupinu, spasioci prekinuli potraguSpecijalizirana nizozemska tvrtka Smit počela je crpljenje goriva s nastradaloga talijanskoga broda za kružna putovanja 'Coste Concordije'. Pretpostavlja se da je u spremnicima goriva za pokretanje šest pokretačkih dieselovih motora te u spremnicima za pokretanje brodskih generatora, toplu vodu itd. više od 2400 tona naftnih derivata. Najavljeno je da bi crpljenje goriva moralo potrajati oko dva radna tjedna.
Inače, svi spasioci su u ponedjeljak rano popodne napustili olupinu 'Coste Concordije', nasukane na bok na uskoj pličini ispred Giglia Porta na toscanskoj Isoli del Giglio. Brod, na rubu pličine, jednim krajem iznad podmorske provalije duboke oko 70 metara, počeo se ljuljati pod naletima olujnog mora pa su spasioci evakuirani.
Opet je promijenjen broj nestalih u brodolomu Coste Concordije, pa sada vlasti govore o '15 ili 16 osoba'. Talijanska glasila objavila su imena dijela nestalih talijanskih državljana. Među njima je 5-godišnja djevojčica iz Riminija.
Nade da je netko od nestalih još na životu sada su zapravo veoma male.
Meteorolozi najavljuju da završava razdoblje relativno mirnog mora. Stigne li oluja, opasnost je da se gotovo 300 metara dug brod, položen na samom rubu pličine duboke oko 26 metara, surva na dno duboko oko 70 metara.
Sudaraju se tri zahtjeva, tri potrebe: Vatrogascima treba još vremena da bi inspicirali kabine i prostore pod vodom, u nadi da će naći još nekoga živoga u eventualnom mjehuru zraka; zaštitari okoliša bi rado čim prije iscrpli nešto manje od 2500 tona dieselova goriva iz spremnika, kako ne bi zagadili morski i obalni okoliš; brodovlasnik studira metode kako olupinu učvrstiti, privremeno zakrpiti i onda je uspraviti za teglenje do najbližega ovećeg brodogradilišta, ili kako je izrezati na mjestu.
Luksuzni kruzer se razbio o hridi i potonuo jer se kapetan broda našalio sa šefom sale?!Milanski Corriere della Sera otkriva zašto je kapetan Francesco Schettino, zapovjednik Coste Concordije, priveo golemi krstaš tako blizu Ljiljanskom otoku, Isoli del Giglio, da ga je razbio o hrid i pobio tolike putnike. Ako je ta rekonstrukcija istinita – a nešto slično se govori od prve noći – onda je lakomislenost zapovjednika ne samo kaznene, nego i medicinske naravi.
Dakle, na brodu je kao šef sale, maître, bio ukrcan i Antonello Tievoli, jedini član posade s Isole del Giglio. Tjedan dana ranije molio je dopust za kratak odlazak kući, ali nije mu stigla zamjena. Premda su putnici bili na večeri, pozvan je na zapovjednički most, gdje mu se kapetan Schettino, praveći se da se šali, narugao: „Evo, gledaj tvoj otok!“. Milanski dnevnik tvrdi da je konobar smjesta rekao: „Suviše smo blizu!“. Tek što je to izrekao, brod je naletio na hrid koja je razderala oko 70 metara lijevog boka i onda, otrgnuta, ostala zaglavljena u pukotini.
Tievoli je također sišao na Isolu del Giglio, rekavši svojim rođacima: „Nisam nikada sanjao da ću ovako stići kući“.
Zapovjednik nije priznao da je ta njegova glupa šala bila povod nesreće. Ipak, odrekao se verzije koju je rekao novinarima: da je naletio na hridi neobilježene na navigacijskim kartama – jer je taj dio mora detaljno poznat stoljećima, te su hridi o koje je Schettino rasporio „Costu Concordiju“ zabilježene još na srednjovjekovnim portulanima. Umjesto toga, Lučkoj kapetaniji je rekao da se približio Isoli del Giglio da bi turistima pokazao otok i da nije primijetio da su ondje sike.
Putnika na palubi, koji bi mogli uživati u panorami, nije baš bilo mnogo, jer je temperatura zraka bila blizu ništici. Pola putnika bilo je na večeri, a od ostalih dio je bio već u kabinama, neki pak u kupaćim kostimima u bazenima i jacuzzima, totalno iznenađeni kad je voda počela curiti preko ruba, a onda nestalo svjetla – jer nikakvo objašnjenje nije stiglo. Neki od njih su spašeni bosi, u kupaćim gaćicama, a sve im je ino ostalo na brodu.
U javnost dopiru sve novi i novi podaci o maloumnosti zapovjednika Schettina. Putnici s broda slali su gomilu alarmiranih poziva na broj 112, pa je Civilna zaštita bombardirala tim alarmima Lučku kapetaniju u Livornu. Odande su četiri puta pozvali kapetana Schettina, koji im je sva četiri puta rekao da se ne zbiva ništa ozbiljno, samo da ima kvar na generatoru: ista laž koja je prodavana i putnicima. Priznao je da je razbio brod tek sat kasnije – ali ni tada ni ikada nije odaslao signal 'Mayday' (koji je u razdoblju bežične telegrafije bio zamijenjen šifrom SOS), dakle poziv u pomoć zbog brodoloma ili havarije.
Za razliku od svog zapovjednika, koji je kidnuo na obalu čim je mogao, pravi je heroj bio glavni povjerenik Manrico Gianpedroni (a ne Marrico Giampetroni, kako su prethodno javljali u Italiji). Ostao je u utrobi teško oštećena broda, pomagao putnicima da se izbave, sve dok se nije okliznuo i slomio nogu. Njega tada nitko nije izvukao, ostao je blokiran 36 sati, većim dijelom tijela u moru koje je prodrlo, znatno pothlađen, dok ga nisu našli spasioci i onda helikopterom odnijeli na operaciju u bolnicu u Grosseto.
I među ostalim članovima posade bilo je onih koji su podlegli panici, ali i onih koji su, poput grupe filipinskih sobara zaduženih za jedan od čamaca za spašavanje, prevezli s broda na obalu tri skupine po stotinjak pa i 150 putnika. „Kapacitet je 70, ali za dulji boravak na moru, ograničen količinom ukrcane vode i hrane. Za ovo malo od broda do obale mogli smo mirno ukrcati dvostruko ljudi a da nikoga ne ugrozimo“, rekao je jedan od sobara, očito razboritiji od stotinjak puta bolje plaćenog zapovjednika.
To što je ostalo nije malo. Lopovi koji to nisu znali, ali čitaju talijanske novine, u ponedjeljak su obaviješteni: u sefovima je pravo bogatstvo, milijuni eura u gotovini i nakitu. Karabinijeri sada nadziru olupinu bojeći se upada 'šakala' (u ovom slučaju 'čagalj' je suviše ljubezan naziv).
Izvor :
SDFoto galerija JL
