Naš je bio žućkaste boje, Zastava 750 LE, 82 ili 83 godiše.
Jurio je punih 110km/h.
Žena i ja smo vadili zadnje sedište, onda trpali stvari unutra, imali smo sreću pa smo negde kupili jednu "švercersku" krmaču i u nju je stala skoro sva kamp oprema, bila je "knap", kao da je rađena za "Fikusa".
Kuhinjicu smo napravili od kartonske kutije obložene aluminijumskom folijom.
Fića je bio u Trstu, Grčkoj, na Vršiču, Bledu, Bohinju (samo po Sloveniji smo za odmor napravili 3.500 km).
Peo se po Galičici u Makedoniji, pran je iz Ohridskog jezera, a bio je i jednog kišnog vikenda na Prespi, (smrzli smo se), ali priznajem da sam d....e potopio i u to jezero ondašnje nam domovine.
Fići je znala da "crkne" kontakt brava, tj. onaj uložak brave, od alata nije zahtevao mnogo, par ključeva, šrafcigera, klešta, obavezno klocne za ispod sajtni kada se podiže na dizalicu.
Ženi sam jednom skinuo čarape kada mi je pukao onaj malo kraći kaiš.
Matice koje su držale cev i lonac auspuha su bile čudne, mislim bronza ili mesing,?
? popuste (pošto su se širile drigačije od okolnih delova), promenio sam ih sa standardnim mislim M-10, stavio po dva komada i išao je kao zmaj.
Na Vršič smo se popeli bez "kuvanja", jedna motkica na poklopac motora, fiksirano "kobrom" onim gumama za krovni nosač i daščica sa "V" urezom u donju klapnu, milina jedna.
Povremeno je znao da zeza i onaj teleskopski termostat koji je otvarao baš tu donju klapnu, mislim da je bio punjen nekim voskom ili gelom.
Još uvek imam plastiku zadnih pozicionih, onaj zadnji desni.
Sa donje strane izbušiš malu rupu, fi 4 ili 6 mm i otiče kondenzat ili voda koja se nakupi.
Naš je imao crni plastični nosač kompletnog zadnjeg fara, e taj je hteo da se izvitoperi, zamenili smo ih onim mnogo boljim aluminijumskim, pa kad ih ispoliram pastom za sube, sijaju ko pasje m....o
BOŽE, bili smo toliko sretni kada smo ga kupili, naš prvi auto, polovan, a nama je blistao ko sunce.