Skroz desno kraj drveta je bure sa metlom. obratite pažnju na to, pa ću prvom prilikom ispričati anegdotu u vezi tog bureta.
U buretu je inače voda u svrhu protupožarne zaštite.
Na
ovom postu ranije obećao sam pojasniti jednu zgodu u vezi bureta na slici.
Naime u okviru školskog centra sve nastavno osoblje (sem nekoliko nastavnica), a i u okviru rukovodstava, bilo je iz domena Mornarice. Ili tehničke ili pomoračke struke.
Jedino je jedan major bio pešadinac. Bio je predavač i glavni za pešadijsku obuku. I kao takav uglavnom je glumio strogoću. Prezivao se Terzić. Dosta toga je predavao starijim generacujama, a i kod njihovog logorovanja rukovodio istim. I kad smo se mi počeli pripremati za naše logorovanje, ovi stariji uglavnom su nam kazivali kako će mo nadrapati kad nam stigne Terzić.
Sticajem okolnosti Teznić nam skoro ništa i nije predavao, to su nam predavali naši iz Mornarice, a logorovanjem je rukovodio Pavičević.
Ali nakon desetak dana, valjda u svrhu provjere i uvida u organizaciju logora, evo ti našeg Terzića. Ispregleda sve to i kao ostaće još koji dan. Mi pitomci naravno nemamo pojma šta je naumio.
Prvo veče samo što smo polegli u šatore i utvrdili san, kad ono odjednom u neko gluvo doba noći poče neka lupnjava i vika ''Borbena uzbuna''. Terzić u punoj ratnoj spremi, stoji kod onog bureta uz drvo i odadire s nekim čekićem po buredu. Bure je inače bilo puno vode, kao protupožarno srestvo i prekriveno drvenim poklopcem. To je bio poseban nekakav njegov čekić i lupnjava je bila tolika da bi i mrtvog probudio.
I mi naravno skači opremaj se, u stroj i na noćni zadatak. Do jutra se nismo vraćali u logor, nadrapali načisto.
Drugo veče mislimo, ma vraga valjda mu je dosta već smo sve riješili. Kad ono opet oko tri ujutro, opet lupnjava, opet stroj, marš odrali se načisto...komentar putem, - ''Najeb...
načisto, upropastiće nas onaj Terzin čekić..''.
Naredno veče pred suton, odjednom dreka. Terza se dere ko jarac. - ''Dežurni logora, gde je čekić'', - ovaj sleže ramenima, svi ćute, svi se prave blesavi. Niko nezna za čekić, a Terza zapo ko blesav da se nađe. Ma vraga nije ni nađen, a za kaznu završna vježba je bila postavljanje zasjede grupi Šoroovaca koji su inače bili došli sa njim isto radi vježbe.
I mi malci na mogućem pravcu kretanja te njegove kolone takvu zasjedu smo im postavili, uz upotrebu manevarske municije (ćorci)
, da nisu znali od iznaneđenja posle svega gde im je dupe, a gde glava
. Kad je to Terza video poslije nam je oprostio čekić i pohvalio klasu na izvrsno znalački postavljenoj zasjedi.
Na koncu logorovanja, kod raspremanja i pospremanja opreme, ekipa prevali bure da bi ga ispraznila od vode, kad ono ispade Terzin čekić. Neki od mangupa, vjerovatno razmišljajući kako će se sve promjeniti nestankom čekića, tako usput kao lagano se oslonio na poklopac bureta, a čekić k'o čekić naravno bućnuo u slatkovodne dubine bureta.