Veliki protivpodmornički brodovi klase „Комсомолец Украины“ (Projekt 61/61M)
Рашо:
Veliki protivpodmornički brodovi klase „Комсомолец Украины“ (Projekt 61/61M)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U drugoj polovini pedesetih godina prošlog vijeka, usled zaoštravanja hladnoratovskih odnosa, a ponajviše zbog narastanja vazduhoplovnih i pomorskih snaga zapadnih saveznika, u sovjetskoj mornarici se osjetila potreba za višenamjenskim brodom čiji bi osnovni zadaci bili zaštita plovnih sastava i borba protiv podmornica i vazduhoplova.
U skladu s tim, komandant Ratne mornarice (Glavkom VMF) je 14. marta 1956. godine utvrdio operativno-tehničku specifikaciju za razvoj novih „stražarskih brodova za protivvazdušnu i protivpodmorničku borbu“. Taktičko-tehnički zahtjevi za novi brod su definisani na vojnom brodograđevnom institutu i odobreni od strane komande mornarice 3. decembra 1956. godine. Na kraju, 30. aprila 1957. i Savjet ministara SSSR je odobrio TTZ novog boda, označenog kao „Projekt 61“. Projektovanje je povjereno lenjingradskom konstruktorskom birou CKB-53, a za glavnog konstruktora je određen B.I. Kupenski.
Radovi na projektovanju su potrajali do marta 1958. godine, da bi zvanično projektna dokumentacija bila usvojena 15. avgusta 1958. godine od strane Državnog komiteta za brodogradnju i Komande mornarice.
Glavni konstruktor broda, Boris Izrailjević Kupenskij [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Brodovi Projekta 61 su u mnogo čemu bili „prvi“. Osim što su to bili prvi sovjetski pravi višenamjenski brodovi, oni su bili i prvi brodovi za čiji su pogon korišćene gasne turbine. Osim toga, to su bili i prvi brodovi kojima se komandovalo i operacijama rukovodilo iz BOC-a umjesto sa komandnog mosta, a takođe su to prvi brodovi projektovani da nose protivvazdušne raketne sisteme.
U periodu od 1959. do 1973. godine, u brodogradilištu Br. 445 u Nikolajevu, Ukrajina, i brodogradilištu „Ždanov“ u Lenjingradu, izgrađeno je za sovjetsku mornaricu devetnaest brodova Projekta 61 i jedan brod usavršenog i modernizovanog Projekta 61M. Sedamdesetih godina je još pet brodova osnovnog projekta prepravljeno i dovedeno na standard 61M, ti prepravljeni brodovi su označeni kao Projekt 61MP.
Brod Projekta 61, bočni profil i pogled odozgo [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Modernizacijom po Projektu 61M, brodovima je, ugradnjom krilatih raketa brod-brod, omogućeno vođenje i protivbrodske borbe, ojačana je bliska protivvazdušna i protivraketna odbrana, a i elektronski sistemi na prepravljenim brodovima su „osvježeni“ i podmlađeni.
Bočni profil broda Projekta 61MP [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tokom svoje službe, brodovima je više puta mjenjana klasifikacija. U početku, klasifikovani su kao „stražarski brodovi“ (SKR), da bi 19. maja 1966. godine preklasifikovani u „velike protivpodmorničke brodove“ (BPK). Modernizovani brodovi 61M/MP su 28. juna 1977. godine nazvani „velikim raketnim brodovima“ (BRK), da bi im već 14. oktobra 1980. godine bila vraćena stara klasifikacija- BPK. I konačno, u januaru 1992. godine, pred kraj svoje službe, svi u tom trenutku preživjeli brodovi su opet postali „stražarski brodovi“- SKR.
Na Zapadu i u ostatku svijeta, s obzirom na veličinu i naoružanje, nije bilo nedoumica sa klasifikovanjem ovih brodova- raketni razarači.
U redovne zadatke brodova klase „Комсомолец Украины“ je spadalo i pokazivanje zastave na svjetskim morima i okeanima kao i posjete prijateljskim zemljama, pa su se više puta mogli vidjeti i u jugoslovenskim lukama.
Osim toga, do samog kraja Hladnog rata ovi brodovi su bili sjenke kapitalnih brodova američke mornarice i NATO-a, u stopu ih prateći i motreći na svaki njihov korak.
Рашо:
Taktičko-tehničke karakteristike
Standardni deplasman brodova Projekta 61 je iznosio 3.550 tona, dok je pun deplasman bio 4.510 tona (prvih sedam brodova je imalo nešto manji deplasman 3.465t/4.315t). Brodovi 61M/MP su bili nešto teži, standardnog deplasmana od 4.010 tona, a punog deplasmana 4.975 tona.
Dužina brodova je iznosila 144 metra, širina 15,8 metara, a gaz 4,57 metara. Modernizovani brodovi su bili nešto duži (146,2 metra) i imali su malo veći gaz (4,87 metara). Brodski trup je sa četrnaest vodonepropusnih pregrada podjeljen na petnaest odsjeka. Plovnost i stabilnost broda je bila obezbjeđena i u slučaju plavljenja tri susjedna odsjeka.
Maksimalna brzina brodova osnovnog projekta je iznosila 35,5 čvorova, dok su brodovi 61M/MP imali nešto manju maksimalnu brzinu- 32 čvora.
Maksimalni doplov brodova Projekta 61 iznosio je 3.500 milja brzinom od 18 čvorova, dok su brzinom od 34 čvora mogli doseći 1.520 milja. Modernizovani brodovi su brzinom od 18 čvorova mogli stići na daljinu od 4.640 milja.
Za pogon je odabrana jedna, za ono vrijeme, novina, gasna turbina.
Pogon je bio COGAG (kombinovani, gas i gas), a sastojao se od četiri gasne turbine M-3 ukupne snage od oko 72.000 KS. Tokom gradnje poslednjih jedinica, a i kasnije za vrijeme remonta, ugrađivane su modernije turbine M-3A/B/R/E (razlikuje se od broda do broda). Pogon je bio organizovan u dva zasebna odsjeka, pramčanom i krmenom, a same turbine su se mogle, radi zamjene ili remonta, vaditi iz broda kroz četiri dimnjaka. Dimnjaci su, inače, tako projektovani, niski i široki sa ugrađenim hladnjacima, da su smanjivali toplotni „potpis“ broda za oko 50% u odnosu na brodove slične veličine. Turbine su projektovane i izgrađene u „Južnom turbinskom zavodu“ iz Nikolajeva u Ukrajini.
Od pomoćnih motora, brodovi su posjedovali četiri gasna generatora GTU-6 snage po 600 kW i dva dizel generatora DG-200/P po 200 kW.
Generatori GTU-6 sa jednog od rashodovanih brodova Projekta 61 [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na samoj krmi je bila uređena helikopterska platforma za protivpodmornički helikopter Ka-25. Brod je imao mogućnost prihvata i ograničenog opsluživanja helikoptera ali ne i njegovog stalnog baziranja na brodu.
alfa:
Koliko je meni poznato,ovi brodovi spadaju u klasu Kashin i modificirani Kashin...niko ih ne naziva klasom Komsomolets Ukrainyy
Рашо:
Quote from: alfa on May 07, 2012, 11:25:50 am
Koliko je meni poznato,ovi brodovi spadaju u klasu Kashin i modificirani Kashin...
To ti je kao ja se zovem Radovan, a svi na Palubi me zovu npr. Petrašin jer im tako, kao, odgovara.
alfa:
Meni je svejedno kako ih ti nazivaš...ali sa tim istočnim imenima i šiframa samo se stvara zabuna kod onih koji baš nisu stručni o tim stvarima....Indija svoje kashine naziva Rajput ali uvek u zagradi piše kashin..tolko o tome
Navigation
[0] Message Index
[#] Next page