Polaganje minskih prepreka

[duje]

Šta kaže Pomorska enciklopedija o polaganju minskih prepreka?!


Polaganje minskih prepreka

Minske prepreke polažu površinski minopolagači, podmornice i avijacija. Navedeni nosioci minskog oružja, pri polaganju minskih prepreka, na različiti način ostvaruju taj zadatak, prema svojim taktičko-tehničkim mogućnostima i karakteristikama.
Zbog uloge minskog oružja u ratu, potrebno je još u miru planirati upotrebu mina. Plan miniranja prikazuje se na pomorskoj karti kako će se upotrijebit minske snage i sredstva u raznim varijantama operativne situacije na bojištu.
Plan sadržava: raspored osnovnih i dopunskih obrambenih minskih prepreka, osnovni rapored ofanzivnih minskih prepreka, raspored minskih skladišta s označenim količinama mina i minskih zaštitnika (po vrsti i količini) i baziranje minopolagača (satav, tip i broj). Plan se stalno ažurira i korigira prema promjenama operativne situacije te prema novim vrstama mina i nosilica minskog oružja.

[duje]

Polaganje minskih prepreka površinskim minopolagačima


Površinski minopolagači mogu biti za to posebno građeni brodovi, ili preuređeni trgovački (popisni) brodovi, ili ratni brodovi ako su opremljeni  uređejima za polaganje mina.

Površinski minopolagači mogu polagati: pojedinačne mine, minske bankove, različite vrste minskih linija, minska polja i minske zavjese.
Minske prepreke polažu se na osnovu naredbe za polaganje mina i prema tabeli podataka o naređenoj minskoj prepreci koje nadređena komanda dostavlja plovnoj jedinici. U toj tabeli nalaze se svi elementi za polaganje mina, osim podataka o poretku, brzini i vermenskome minskom intervalu, koje unosi komandant minopolagača. Nadređena komanda određuje brodove koji će obavit zadatak, skladišta u kojim će se ukrcat mine i vrijeme do kada ih treba ukrcati, vrijeme kad treba otploviti na zadatak, do kada treba mine položiti i kamo teba uploviti poslije obavljenog zadatka. Osim toga ta komanda utvrđuje hidronavigacijsko osiguranje polaganja i određuje izvršioca tog osiguranja. Komanda istodobno izdaje naređenje i minskom skladištu da pripremi mine i da ih dopremi do minopolagača. U naređenju se navodi vrste i broj mina (minskih zaštitnika), stupanj njihove spremnosti i elemneti koje treba postaviti na minskim uređajima, vrijeme i mjesto do kada mine moraju biti spremne za ukrcavanje i vrijeme ukrcavanja. Komandant minopolagača izrađuje zapovjed za polaganje i tabelu naređene minske prepreke za svaki minopolagač ili svaku grupu minopolagača. Minopolagač (ako samostalno izvršava zadatak) ili grupa minopolagača izrađuje shemu odluke za polaganje mina, pregled rasporeda mina  u minskoj liniji, tabelu o vremenu kad se mine polažu,  tabelu podataka o položenoj minskoj prepreci i izvještaj o polaganju minske prepreke. Shema odluke izrađuje se na pomorskoj karti i  ona detaljno pokazuje manevar  za polaganje minske prepreke te poziciju snaga koje borbeno i navigacijski osiguravaju polaganje.

[duje]

Površinski minopolagači polažu minske prepreke samostalno ili udruženo, što zavisi od broja minopolagača koji u tome sudjeluju i vrste minske prepreke.

Samostalno je polaganje, kad jedan minopolsgač polaže minsku prepreku u određenom području a prepreka sadržava jednak ili manji broj mina od njegova borbenog kompleta.  Pri tom polaganju minopolagač može polagati pojedinačne mine, minski banak jednorednu ravnu ili jednorednu cikcak minsku liniju.
Udruženo je polaganje, kada više plovnih jedinica (grupa minopolagača) polaže minske prepreke u istom području.  Ono može biti pojedinačno ili grupno. Pojedinačno je, kad se sastav, pošro stigne u područje određeno za polaganje mina, podijeli na pojedine brodove a zatim svaki minopolagač polaže samostalno minsku prepreku u istom području za polaganje, ili u istom minskom polju, i približno u isto vrijeme (obično se polažu tako pojedinačne minske linije u minskom polju ili divergentne minske linije). Polaganje je grupno, kad grupa minopolagača u međusobnoj ovisnosti, u određenom poretku (tako se polažu sve vrste minskih linija).
Prije polaganja minskih prepreka obavi se taktička, materijalno tehnička i hidronavigacijaka priprema za polaganje mina.

Tehnilčka priprema obuhvaća detaljan proračun ukupnog vremena koje je potrebno za polaganje. To vrijeme obuhvaća: vrijeme pripreme minopolagača, vrijeme potrebno za prelaz iz područja baziranja do skladišta, vrijeme potrebno za ukrcaj mina, završnu pripremu mina (ako se ona ne obavlja na maršu), za mars od skladišta do područja polaganja, za manevar, za polaganje mina i za povratak iz područja polaganja u bazu.
Materijalnotehnička priprema obuhvaća pripremu minopolagača za polaganje mina, dopremu mina do minopolagača, ukrcaj mina na minopolagač i njihov razmještaj na njemu te završnu pripremu mina. Ta priprema treba da bude, po pravilu, gotova pola sata prije nego što se stigne na poziciju polaganja.
Hidronavigacijska priprema i osiguranje minopolagača pri polaganju mina olakšavaju manevar minopolagačima i povećavaju točnost polaganja minskih prepreka. Primjenjuje se kad se mine polažu u međuotočnom i obalnom području (posebno u uskim I navigacijski nepogodnim područjima), kad se ostavlja prolaz za plovidbu između obale i minske prepreke ili kad se onavljaju prije položene minske prepreke. U tu svrhu postavljaju se posebni svjetionici, ako nisu dovoljni već postojeći, postavljaju se svjetleći plovci u moru ili svjetla na kopnu. Ako su navigacijske mogućnosti minopolagača ograničene pa se stoga na otvorenome moru, ili u širem međuotočnom području, mine nebi mogle točno polagati, onda ih za vrijeme polaganja vodi brod boljih navigacijskih mogućnosti ili ih navodi obalna radarska stanica odnosno brod -  navođač.
Prilikom vođenja brod -  navođač se nalazi neprekidno na čelu stroja minopolagača, vodi navigaciju i daje podatke za polaganje mina.

Pri navođenju minopolagači plove samostalno, a navođač ih navodi na poziciju na kojoj se polažu prve mine; ostale mine minopolagač polaže na osnovu proračunskog minskog interval, s tim da ih navođač  i dalje prati vodeći kursni nacrt minopolagača.

Pri udruženom polaganju minskih prepreka, površinski minopolagači obično uzimaju jedan od ovih poredaka: vrstu, smjer, stepen,  vrstu grupnih stepena, stepen grupnih vrsta, kolonu, kolonu grupnih stepena. Kakav će poredak zauzeti, ovisi o vrsti minske prepreke i mina, taktičko-tehničkim karakteristikama minopolagača, o zahtjevu sigurnosti minopolagača pri polaganju mina, o općim uvjetima  koji su bitni za udruženo polaganje (lako održavanje poretka i manevriranja u poretku te lako I brzo davanje signala) i o geografsko-hidrometeorološkim prilikama.

Minopolagač mora manevrirati tako da što točnije zauzme početnu poziciju za polaganje, da položi minske prepreke po naređenim elementima, sigurno iziđe iz područja polaganja i da ne naiđe na mine koje je položio. Da se to postigne, treba treba izabrati podesan način za polaganje minske prepreke, podesan poredak, pravilan kurs i raspored brodova te redoslijed polaganja.

[duje]

Manevar polaganja obuhvaća tri faze: manevar podilaženja (podilaženje) području i zauzimanje početne pozicije za polaganje,  zatim manevar polaganja i manevar izlaska iz područja polaganja.

Manevar prilaženja minopolagači počinju u blizini područja za polaganje;  on mora biti što jednostavniji da minopolagači ne bi smetali jedan drugome te da bi imali dovoljno prostora i vremena za zauzimanje pozicije u poretki i da bi ustalili poredak (kurs i brzinu). Pri samostalnom polaganju mina minopolagač zauzima na vrijeme kurs i brzinu za polaganje kako bi ih pravodobno mogao provjeriti prije nego što dođe na početnu poziciju za polaganje.  Pri udruženome pojedinačnom polaganju minopolagači se dovode u marševskom poretku u područje polaganja gdje se sastav raspušta i svaki minopolagač samostalno prilazi te zauzima početnu poziciju za polaganje.

Kad se polaže divergentna minska linija s istom početnom pozicijom polaganja, sastav minopolagača dolazi na početnu poziciju za polaganje gdje se raspušta i nakon toga,  svaki minopolagač samostalno polaže minsku liniju koja mu je naređena.

Pri udruženome grupnom polaganju, minopolagači, pošto su zauzeli poredak za polaganje, prelaze u kurs i brzinu polaganja što moraju provjeriti prije nego što stignu na poziciju za polaganje.  Kurs polaganja načelno se podudara sa smjerom minske linije. Brzina minopolagača određuje se prema taktičko-tehničkim mogućnostima minopolagača s ukrcanim minama,  prema vrsti mina koje se polažu, zahtjevu sigurnosti minopolagača i geografsko-hidrografskim karakteristikama područja za polaganje. Kad minopolagači dođu na početnu poziciju za polaganje, na određeni signal polažu prvu minu. Ostale mine polažu u određenom vremenskom interval koji ovisi o minskom intervali i brzini minopolagača.

Ako se polaže minska linija s nastavkom, potrebno je da spoj dijelova linije, koju polažu dva minopolagača, bude bude prekriven minama. U tom slučaju polaganje počinje začelni minopolagač i on daje signal prednjem minopolagaču da počne s polaganjem, kad na njegovoj palubi ostane potreban broj mina za naređeno prekrivanje. Da bi nailazak broda na minu postao vjerojatniji, pri polaganju višerene minske linije, mine se polažu s minskim pomakom. Ako se u minsku prepreku polažu i minski zaštitnici, treba položiti najprije minske zaštitnike.

Manevar izlaska iz područja polaganja minopolagači obavljaju na najprikladniji način ne smetajući drugim minopolagačima pri polaganju mina i vodeći brigu o vlastitoj sigurnosti.
Pošto je minska prepreka položena, minopolagači dostavljaju izvještaj koji sadržava: tabelu podataka o položenoj minskoj prepreci, pregled rasporada mina u minskoj liniji (redu), kursni nacrt broda polagača, odnosno manevar svih minopolagača pri grupnom polaganju.


PS: Tablela prikazuje karakteristika nekih minopolagača iz 80-tih godina prošlog stolječa.

[duje]

Polaganje minskih prepreka podmornicama


Konstrukcija mina i oprema podmornica omogućuju da ih podmornica polaže kroz torpedne cijevi; time je ostvarena konvertibilnost borbene upotrebe podmornice. Kakve će minske prepreke, s obzirom na oblik i veličinu, podmornica polagati ovisi o veličini njezina minskog bojnog kompleta koji se određuje u omjeru: umjesto jednog torpeda dvije mine. Zahvaljujući suvremenim sredstvima za vođenje navigacije, za promatranja  i veze te mogućnosti da se mine polažu u povodnoj plovidbi (tako se neopaženo može prići području polaganja, položiti mine i povući se), podmornice polažu pretežno ofanzivne minske prepreke tamo gdje je tajnost polaganja primarna.

Prema broju podmornica koje polažu minsku prepreku, postoji  pojedinačno i grupno polaganje mina. Na uskim bojištima mine će pretežno polagati  pojedinačna podmornica. Grupnim polaganjem mina može se istodobno položiti više minskih prepreka na širem području  što povećava efikasnost miniranja, angažirajući jače protuminsku obranu neprijatelja da otkloni novonastalu minsku opasnost. Pri grupnom polaganju, podmornice najčešće upotrebljavaju  poredak vrste, smjera i  klina. Grupa podmornica može polagati mine  na tri načina: grupno istodobno, grupno postupno i grupno samostalno. Pri grupnom istodobnom polaganju sve podmornice do određenog roka moraju biti spremne za izbacivanje (lansiranje) mina iz torpednih cijevi. Na signal broda ravnača sve podmornice polažu  mine istodobno s određenim vremenskim intervalom među minama.  Pri grupnom postupnom polaganju mine se polažu po signalu sa ravnača ili prema izračunatom vremenu: kad jedna podmornica položi mine, nastavlja druga i tako redom, dok dok posljednja ne završi polaganje određene minske prepreke.

Kad se grupno samostalno polažu mine, postupak ve ne razlikuje od postupka kad mine polaže pojedinačna podmornica, samo što se istodobno na širem području nalazi više podmornica s istim zadatkom.
U nredbi za polaganje minske prepreke preciziraju se područja polaganja, bezopasni prilazi, broj i vrsta mina, rok za njihovo polaganje, podaci o protivniku, plan minske prepreke (grafički prikaz prepreke na karti sa koordinatama pozicija za polaganje) i tabela podataka naređene minske prepreke.

Potrebno vrijeme za pripremu i izvršenje zadatka izračunava se kao kod površinskih minopolagača, s tim da se uračunava i vrijeme dok se ne uvukiu rezervne minetorpedne u  cijevi i vrijeme za polaganje tih mina. Na zadatak se isplovljuje noću ili po lošem vremenu, i to zaronjeno (podvodno). Za vrijeme plovidbe vodi se točna navigacija, jer,  uz dopunsko izviđanje, o njoj ovisi točnost polaganja mina.

Kontrolna pozicija određuje se neposredno prije nego što počne polaganje mina i s nje se odabira najkraći kurs do pozicije polaganja. Kad se polože sve mine iz torpednih cijevi, podmornica liježe na dno (ako je to moguče s obzirom na dubinu i vrstu dna) da bi popunila torpedne cijevi rezervnim minama. Kad se završi punjenje, ponovno otpočinje manevar polaganja. Ako ne može leći na dno, podmornica plovi minimalnom brzinom i pri tom puni cijevi  rezervnim minama; nakon toga vraća se u protukurs  da bi položila preostale mine kao nastavak prije položene prepreke ili paralelno s njom.Ako se zbog promjene situacije u području polaganja ne može izvršiti naređeni zadatak, komandant će podmornice, na osnovu podataka dobivenim dopunskim izviđanjem, samostalno položiti prepreke na drugom području.

Kad je zadatak izvršen, dostavlja se izvještaj s dokumentima koji grfičkim, tabelarnim i opisnim putem daje stvarne elemente minske prepreke.

Izvršeni zadatak, zbog specifičnih uvjeta pri polaganju mina u podvodnoj vožnji, rijetko se u svim detaljima poklapa s naređenim.

PS: Tabela je iz 80-tih godina prošlog stolječa

[duje]

Polaganje minskih prepreka avijacijom

    
Drugi svjetski rat pokazao je da je, s obzirom na brzinu, sigurnost i ekonomičnost, zrakoplov najpogodnije sredstvo za polaganje ofenzivnih minskih prepreka. Poslije rata poklanja se stoga velika pažnja poboljšanju aerodinamičkih karakteristika da bi se što manje narušila letačka svojstva zrakoplova. Minama se također, dodaju posebni uređaji kako bi se smanjila snaga njihova udara o površinu vode.
Isprva su zrakoplovi polgali mine u brišućem letu s visine od oko 100m i pri brzini od oko 300km/h. Njemačka ratna mornarica polagala je mine  i iz hidroaviona pošto bi on sletio na morsku površinu.
Mine s padobranima moraju se baciti s tolike visine da se padobran može otvoriti i smanjiti brzinu pada. Tako se visina za otkvačivanje mina povećala na 1000 do 2000m, a brzina zrakoplova na 400km/h. Današnja oprema i konstrukcija mina te oprema zrakoplova dopuštaju da se mine polažu s visine od 150 do 6000m pri brzini od 250 do 800km/h.

Helikopteri su univerzalno sredstvo koji se jednostavnom i brzom adaptacijom može upotrijebiti za različite zadatke, a među ostalim, i za polaganje mina, posebno u područjima gdje je slabo organizirana protuzračna obrana. Helikopteri se mogu prikriveno približiti području polaganja mina i sa veoma malih visina, s malom brzinom i dobrom točnošću za kratko vrijeme položiti mine. Posebno su pogodni za polaganje manjih obrambenih, ofenzivnih i manevarskih minskih prepreka.

Broj zrakoplova i njihov broj pri polaganju mina ivisi o karakteristikama zrakoplova kao minopolagača, o vrsti mina te o veličini minske prepreke koja se polaže. Pojedinačni zrakoplovi i manje grupe (2 do 4 ) upotrebljavaju se, uglavnom, pri polaganju mina u kanale, rijeke, tjesnace i luke. Za miniranje većih vodenih površina služe veće formacije zrakoplova.

Posebna važnost pri polaganju mina zrakoplovima pridaje se točnom vođenju navigacije. Prije su se mine polagale nedaleko obale, pa se pomoću orijentira  sa zemlje određinala pozicija zrakoplova te pozicije na koje je valjalo položiti mine. Danas se pomoću suvremenih navigacijskih sredstava mogu uspješno polagati mine zrakoplovima i na otvorenome moru. Za to se upotrebljavaju brodovi , odnosno zrakoplovi za vođenje ili navođenje zrakoplova minopolagača, ili se oni služe vlastitim navigacijskim sredstvima. U zahtjevu za polaganje mina precizira se mjesto, vrijeme, vrsta i broj mina za polaganje.  Komanda zrakoplovne jedinice na osnovu primljenog zadatka određuje broj zrakoplova, marš-rutu, visinu leta, poredak na marš-ruti i način polaganja mina. Usporedno s taktičkim pripremama za izvršenje primljenog zadatka  obavlja se tehničkomaterijalna priprema zrakoplova  i oružja. Da bi se minske prepreke položile što točnije potrebno je prethodno snimiti područje miniranja, što još više ističe potrebu  solidno i brižljivo izvršene navigacijske pripreme.

JLZ- M.Martinović

PS: Tabela je iz 80-tih godina prošlog stolječa.

[duje]

-Engleski minopolačač
-Mine pripremljene za obaranje

[duje]

Presjek prvih podmornica minopolagača