suponik
desetar
 Offline
Posts: 137
|
 |
« Reply #362 on: October 24, 2010, 06:12:31 pm » |
|
Deminiranje Jadrana uz pomoć stranaca
IAKO ZVANIČNICI ĆUTE ILI MINIMIZIRAJU OPASNOST, CRNA GORA IMA VELIKIH PROBLEMA SA NEEKSPLODIRANIM UBOJNIM SREDSTVIMA U SVOM PODMORJU
Tivat - Istraživački brodovi koji su boravili u Boki i duž obale Crne Gore, u želji da identifikuju kulturno blago u podmorju, definitivno su utvrdili solidnu količinu eksplozivnog materijala na dnu mora, koji je još aktivan – saopštila je na savjetovanju ruskih, američkih i crnogorskih stručnjaka za ekologiju mora “Rusalka” u Kotoru, direktorica Agencije za zaštitu životne sredine Crne Gore Daliborka Pejović. Taj njen istup jedna je od veoma rijetkih prilika u kojima su crnogorski zvaničnici priznali ono što svi koji žive ili rade na našem moru veoma dobro znaju, a to je da na dnu mora, često i na samo nekoliko metara dubine uz plaže i obalu, odbačene stoje stotine i stotine tona raznovrsnih neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUBS) zaostalih iz ratova koji su tokom 20. vijeka vođeni na ovim prostorima.
U Crnoj Gori se sa ovim problemom posljednjih godina “intenzivno bavi“ Javna ustanova Regionalni centar za obuku ronilaca i podvodno deminiranje iz Bijele (RCUD), institucija pod okriljem Vlade, koja je dobila izuzetno velika ovlašćenja, monopol u ovoj djelatnosti i ogromna sredstva poreskih obveznika Crne Gore i stranih država, prvenstveno SAD u vidu brojne opreme, donacija i tehničke pomoći. Direktor RCUD-a Veselin Mijailović u medijima je u više navrata izjavio da je ta ustanova do sada iz mora izvadila više od 100 tona raznovrsnih ubojnih sredstava, a svojevremeno je, veoma smjelo, poručio i da je kompletno Crnogorsko primorje do dubine od 70 metara, praktično očišćeno od svih opasnih eksplozivnih naprava. To su, u međuvremenu, demantovali brojni slučajevi u kojima su ribari, ronioci ili čak kupači na crnogorskim plažama nalazili brojna NUBS, ponekad čak i na samo nekoliko metara dubine uz obalu, kakav je, recimo, lani bio slučaj na Crvenoj plaži i Velikom pijesku kod Bara. Najnoviji slučaj desio se ove nedjelje u Tivtu, gdje je grupa stranih ronilaca u tjesnacu Verige na dubini od samo nekoliko metara u neposrednoj blizini plaže, podvodnom foto i video-kamerom snimila nekoliko topovskih granata većeg kalibra koje leže na dnu mora. Zanimljivo je, međutim, da je RCUD prije nekoliko godina uz veliku podršku tadašnjeg američkog konzula u Crnoj Gori Hojta Brajana Jia, organizovao akciju deminiranja Veriga u kojoj je sa dna tog tjesnaca u srcu Boke izvađeno preko 60 tona neeksplodiranih ubojnih sredstava. Tada je na sva zvona objavljeno kako su Verige napokon “čiste” i bezbjedne, da bi ubrzo počeli stizati demantiji od ronilaca i ribara koji su i dalje na tom najužem mjestu u zalivu Boke, gdje su obale međusobno udaljene samo 300 metara, nalazili stare granate i municiju.
Povodom učestalih prijava ronilaca, ribara i građana da se u Verigama i dalje mogu naći neeksplodirana ubojna sredstva, tadašnji rukovodilac Ekspoziture pomorske granične policije iz Kotora Vaso Marić lično je krajem marta prošle godine na dah preronio dio obale tjesnaca nakon čega je sačinio službenu zabilješku.
- Na tridesetak metara od otvorenog šanka u pravcu Veriga na dubini sedam do devet metara pronašao sam preko 30 raznih topovskih granata od kojih najviše onih kalibra oko 300 mm. Iste se nalaze na oko 15 metara od obale i predstavljaju potencijalnu opasnost za sve kupače i ronioce jer se u neposrednoj blizini nalazi plaža koja je u toku turističke sezone veoma posjećena - stoji, pored ostalog, u toj Marićevoj službenoj zabilješci. Granate koje je on tada otkrio i dalje stoje na istom mjestu i sada ih kao atrakciju snimaju strani turisti.
U ljeto prošle godine dopis Sektoru za vanredne situacije MUP-a i Pomorskoj graničnoj policiji uputio je i Ronilački centar “Marina” iz Herceg Novog, čiji su ronioci obišli “deminirane” Verige i napravili foto i video-zapise NUBS koja i dalje leže na dnu tjesnaca. Udruženje profesionalnih ronilaca Crne Gore tada se dopisom obratilo i gradonačelnici Kotora Mariji Ćatović, upozoravajući je da RCUD nije ni izbliza završio posao deminiranja Veriga, te da bi “logično bilo da onaj koji nije napravio posao do kraja, a za to dobio novčana sredstva, isti posao i dovrši“.
- Međutim, mišljenja smo da ovaj izuzetno delikatan posao zahtijeva stručnost i ozbiljnost, što g. Veselin Mijajlović zasigurno ne posjeduje, te predlažemo da posao čišćenja Veriga, ukoliko do njega dođe, odrade ronioci Mornarice Vojske Crne Gore - stoji u dopisu koji je potpisao predsjednik Udruženja Dragan Gačević.
Da RCUD nije sposoban da odgovori misiji za koju se sam kandidovao i uporno godinama medijski promovisao, dokazuje i drugi dio izjave direktorice Agencije za zaštitu životne sredine Daliborke Pejović sa nedavnog naučnog skupa u Kotoru gdje je ona kazala da Crna Gora “u nedostatku domaćih kapaciteta, očekuje međunarodnu pomoć u rješavanju problema sa eksplozivnim napravama u moru”.
To je, nažalost, sasvim logičan slijed dešavanja u proteklih pet-šest godina u kojima je Crna Gora svjesno ili ne, potpuno uništila sve svoje tehničke mogućnosti da iz sopstvenog podmorja na iole ozbiljnijim dubinama, ukloni potencijalno opasne neeksplodirane naprave. Naše Ministarstvo odbrane je, na temelju nikada javnosti objašnjene tobožnje stručne analize da Crnoj Gori ne treba raketno, torpedno i minsko naoružanje, sa njome ukinulo i protivminske snage (brodove i protivminske ronioce) u Mornarici VCG koja je do prije nekoliko godina raspolagala sa dva relativno savremena lovca mina tipa „sirius“. Ove brodove građene 50-ih godina prošlog vijeka bivša JNA je krajem osamdesetih rekonstruisala u savremene lovce mina, ugradivši na njih tada najmoderniji britanski protivminski sonar „Plessey 193“ i francuski sistem protivminskih ronilica na daljinsko upravljanje PAP-104 sa čime su ovi brodovi mogli otkriti i neutralizovati gotovo svaku ekplozivnu napravu na dnu mora. Ministarstvo odbrane Crne Gore, međutim, odlučilo je da nam lovci mina nijesu potrebni, pa je jedan od njih, brod M-152 prije nekoliko godina u tivatskom Arsenalu isječen kao sekundarna sirovina, a drugi M-153 je nedugo potom prodat jednom privatniku u Sloveniji. M-153, međutim, nikada nije otplovio za Sloveniju i već duže vrijeme trune na „mrtvom vezu“ u mjestu Muo kod Kotora, a visokosofisticirane protivminske ronilice tipa PAP-104 sa ta dva broda propadaju na ledini u bivšoj kasarni Lepetane kod Tivta.
U jednoj od polemika koje je lani vodio sa direktorom RCUD-a, komadant MCG kapetan bojnog broda Rajko Bulatović je saopštio da naša Mornarica sada nema ni specijalne protivminske ronioce koje je nekada, takođe, imala.
- Budući da se država svojevremeno opredijelila da djelatnost čišćenja podmorja od neeksplodiranih ubojnih sredstava povjeri posebnoj instituciji – Regionalnom centru za podvodno deminiranje i obuku ronilaca iz Bijele, Mornarica je iz razloga racionalnosti ukinula tu komponentu u našim ronilačkim jedinicama. Nelogično je bilo imati protivminske ronioce u Mornarici, kada je država već formirala namjensku instituciju za taj posao sa svim neophodnim tehničkim i prostornim resursima, a koja je dobijala i ne male strane donacije za bavljenje tom djelatnošću. Ako država, ipak, smatra da bi mi trebalo da se bavimo i ovom problematikom, Mornarica je spremna da u najskorije vrijeme ponovo u svoje ronilačke jedinice uvede i protivminsku komponentnu, obučavajući naše podvodne diverzante i za posao neutralizacije NUBS u podmorju - istakao je tada Bulatović. Civilno deminiranje mora razlikuje se od protivminskih dejstava koje izvodi Mornarica, ali ona sebi nije ostavila mogućnost da taj mogući problem rješava sama, jer RCUD i ne izvodi protivminska dejstva, već bi to trebalo da čini sama Mornarica zbog pokreta svojih brodova i sigurnosti plovidbe u našoj akvatoriji.
Država, odnosno Ministarstvo odbrane koje je Bulatović tada indirektno prozvao, očito ne smatra da se vojska koja se inače, tim stvarima bavi svugdje u svijetu, i u Crnoj Gori treba baviti protivminskom borbom na moru. Ministarstvo odbrane nije odgovorilo na pitanje „Vijesti“ na koji način namjerava da se nosi sa problemom neeksplodiranih ubojnih sredstava u našem podmorju, kao i sa eventualnim rizicima od terorističkog postavljanja morskih mina u teritorijalno more Crne Gore. Svakome ko iole poznaje ovu materiju potpuno je jasno da su morske mine kao relativno jeftino, jednostavno i okolnostima na političko-bezbjednosnoj sceni modernog svijeta, teroristima vrlo dostupno oružje, veoma opasna i gotovo primarna bezbjednosna prijetnja i rizik sa kojim se može suočiti more jedne države. Da bi se određeni morski pojas i zvanično smatrao kao „minirano područje“, nije potrebo da se on „zasije“ sa nekoliko desetina ili stotina mina, već je dovoljno da neko „nedobronamjeran“ negdje u more izbaci samo jednu takvu napravu. Rizik po bezbjednost plovidbe odmah se enormno povećava, troškovi osiguranja brodova rastu, a može doći i do potpune zabrane plovidbe područjem za koje se sumnja da je minirano. Ukoliko se to, daleko bilo, dogodi kod nas i ako neki naši nesrećni ribari, kao što je to bio slučaj prije desetak godina kod Crnog rta sa jednom barkom kočom, mrežom pokupe minu i odlete u vazduh „očistivši“ na taj način naše more od minske prijetnje, moraćemo skupo platiti neku stranu Mornaricu da njeni lovci mina dođu i pretraže naše suvereno more i podmorje i iz njega uklone mine. U protivnom, možemo samo plakati i sjedjeti na obali, ako već ne želimo da se divimo „mudroj“ politici našeg Ministarstva odbrane koje je onesposobilo protivminske resurse MCG.
Mijailović dobio gomilu para, a nije ispunio zadatak
RCUD je proteklih godina zahvaljujući državi i stranim, prvenstveno donatorima iz SAD, sakupio zavidnu opremu u kojoj je i najmoderniji tzv. side scan sonar za precizno mapiranje morskog dna. Takav sonar Mornarica nikada nije imala, a RCUD je svojevremeno dobio i dio vojnih resursa jer mu je ustupljena bivša hidrografska barkasa koja je sada ronilački brod „Explorer“. Nekadašnji ministar odbrane SCG Prvoslav Davinić danas je pred srpskim pravosuđem suočen sa tužbom za zloupotrebu službenog položaja zbog toga što je RCUD-u poklonio taj brod za koji su, u međuvremenu, Amerikanci dali donaciji od 92 hiljade dolara za remont i opremanje. “Explorer” je remontovan u tivatskom Arsenalu, ali se ne koristi baš često u deminerske misije, možda i zbog toga što brod nije uredno registrovan i nema izdatu validnu plovidbenu dozvolu od Lučke kapetanije Kotor. SAD su do sada u razne vidove podrške RCUD-u dale preko 950 hiljada dolara američkih poreskih obveznika, ali i pored toga ta institucija nije dostigla nivo dovoljan da na pravi način odgovori izazovima postojanja NUBS na Crnogorskom primorju. U to su se, prema pouzdanim informacijama „Vijesti“, uvjerili i sami Amerikanci, odnosno saradnici vojnog atašea u Podgorici koji su u pratnji nekoliko članova Udruženja profesionalnih ronilaca Crne Gore lično ronili na mjestima u Boki koja je prethodno RCUD proglasio „čistim“ od mina i granata i uvjerili se da na dnu mora i dalje stoje tone i tone eksploziva. Zanimljivo, nakon tih ronjenja, nijedan američki ratni brod koji je došao u posjetu Crnoj Gori, nije uplovio u Boku Kotorsku, već su isključivo dolazili u Luku Bar.
Siniša LUKOVIĆ
|
