duje
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 17 876
|
|
« Reply #17 on: July 25, 2012, 04:54:58 am » |
|
Serija lovačkih aviona Curtiss P-40 činila je na početku drugog svjetskog rata osnovu lovačkih eskadrila i u operativnoj službi bila korištena u većem broju od bilo kojeg lovca SAD, osim aviona P-51 Mustang i P-47 Thunderbolt. I njemački i japanski lovci bili su kakvoćom već nadmašili model P-40 Warhawk, iako je to bio čvrst, solidan avion, pa je on svoje pravo polje djelovanja našao u ulozi lovca-bombardera najužnom Pacifiku, u sjevernoj Africi i u Italiji.
Tip P-40 u osnovi bio je prerađen P-36 kod kojeg je, na desetom izgrađenom avionu zvijezdasti motor Pratt & Ehitney R-1830 zamijenjen rednim Allison V-1710, čime je dobiven model XP-40. Kod prototipa, koji je poletio u oktobru 1938, hladnjak je u početku bio smješten ispod stražnjeg dijela trupa, da bi uskoro bio premješten na uobičajeno mijesto ispod nosa aviona. Službena ispitivanje u maju 1939. pokazala su da je taj tip najbolji od sviju što su konkurirali, pa su odmah naručena 524 aviona P-40 serijske proizvodnje. Narudžba ovog prvog značajnijeg tipa, kojeg je karakterizirao motor od 1.400KS V-1710-33, stajni trap bez poklopca i dovod zraka za rasplinjač na gornjem dijelu nosa, smanjena je kasnije, s razvojem boljih modela , na 200 aviona. I zračne snage Francuske naručile su P-40, ali su poslije pada Francuske oni bili isporučeni RAF-u kao Tomahawk I.
U marti 1941. slijedeći je model, P-40B (Britanska oznaka Tomahawk II) izvršio svoj prvi let. Imao je zaštitni oklop za pilota, a dva mitraljeza od 7.62mm u krilima zamijenjena su s dva od 12,7mm u gornjem dijelu trupa, iznad motora. Proizvodnja P-40B dosegla je brojku od 131 avion prije nego što je uveden P-40C. Taj je tip prvi put poletio u aprilu 1941, a razlikovao se od prethodnih po samobrtvećim rezervoarima za gorivo i još jednom paru mitraljeza od 7,62mm u krilima. Izgrađena su bila 193 lovca P-40C. Avioni serija B i C bili su prvi avionic tog tipa koje su USAAF koristile u borbi kod Pearl Harbora i u jugoistočnoj Aziji. P-40 trpio je velike gubitke od iskusnih japanskih pilota, koji su letjeli na nevjerovatno pokretljivim Mitsubishi A6M. Veće uspjehe avioni P-40 su postigli u operacijama grupe američkih pilota-dobrovoljaca u Kini.
Kasnije u 1941. godini pojavio se P-40D s nešto izmijenjenim izgledom. Razlog je bio ugrađivanje motora V-1710-39, čime je omogućeno da se trup skrati za 15 cm a njegov poprečni presjek smanji. Uklonjeni su bili mitraljezi u nosu, a onima u krilima povećan je kalibar na 12,7mm. Najveća vidljiva razlika bila je u hladnjaku, koji je povećan i pomaknut točno ispod nosa aviona.
Slijedeći model, P-40E, bio je po broju izgrađenih aviona drugi, iza P-40N, a izgrađeno ih je bilo 2.320. Taj je model, sa svojih šest mitraljeza od 12,7mm u krilima, bio nešto teži od prethodnih i za 10km/h sporiji, s brzinom od 570km/h. P-40E je zadržao držače za bombe i odbacive rezervoare, koji su bili uvedeni kod modela P-40D koji su USAAF koristile u borbi protiv Njemaca. Kao i za mnoge druge avione sugerirano je bilo da se ugrade motori Rolls-Royce Merlin 28 od 1.300KS. Kod tog je modela, a bilo je izgrađeno 1.311 aviona, uklonjen dovod zraka na nosu, a poslije izgrađenih prvih 260 komada produžen je stražnji dio trupa za 50,8cm kako bi se poboljšalo upravljanje avionom pri malim brzinama.
P-40K je proizveden u isto vrijeme kad i P-40E, a imao je redni motor Allison V-1710-73 od 1.325KS. Maksimalna brzina tog tipa bila je 579km/h, prema 600km/h kod P-40E s Merlin motorom, ali je on sa svojih 4.536kg bio najteži model čitave serije. Prvi su primjerci imali original kratak trup i proširen prednji dio vertikalnog stabilizatora, ali je kasnije građen s produženim trupom modela P-40E. Proizvodnja modela P-40K dosegla je brojku od 1.300 avion, te te još 600komada P-40M, koji je u osnovi bio P-40K s motorom V-1710-81.
P-40G, kojih je 59 bilo izgrađeno sredinom 1940, bio je prerađen model izvornog P-40 da bi mogao primiti krila modela P-40E sa šest mitraljeza. Model P-40H nikad nije bio građen, a projekt P-40J je bio napuštan. Stoga je sljedeći model bio P-40L, poboljšana verzija P-40F, olakšan uklanjanjem dvaju mitraljeza i smanjenjem zapremine rezervoara za gorivo i zaštitnog oklopa. Iako mu je bila težina smanjena samo za 113kg, a performanse tek neznatno poboljšane, izgrađeno je bilo 700 aviona tog modela.
Uveden 1943. godine, P-40N bio je najbrojniji model aviona P-40, a izgrađeno ih je bilo 5.200 prije nego što je 1944. godine proizvodnja prestala. P-40N bio je avion lake kategorije, s rednim motorom V-1719-81 od 1200KS. Težina mu je je smanjena na 4.014kg uklanjanjem dvaju mitraljeza iz krila, prednjeg rezervoara za gorivo i nekolikim strukturalnim promjenama, čime je brzina povečana na 608km/h. Kod kasnijih modela vraćena su ta dva mitraljeza i dodani držači za teret bombi do 680kg. Poslije 1977. Izgrađenog aviona motor je bio zamijenjen sa V-1710-99, a nakon što je bilo isporučeno 3.023 tih modela, uveden je motor V-1710-115. Zadnji model te serije bio je XP-400, s četverokrakom elisom i hladnjacima motora Allioson V-1710-121 od 1.425KS ugrađenim u krila. Izgrađena su samo tri aviona tog modela.
Curtiss P-40D Kittyhawk I
Prikazani avion B iz sastava 250. eskadrile “Sudan” (kodna slova LD), na kojem je u Zapadnoj pustinji letio kapetan- pilot M.T. Judd 1942. godine. Kamuflaža je standardna po “Uzorku br.1” Ministarstva za zrakoplovnu proizvodnju za jednomotorne jenokrilce i shemi boja za Srednji istok – svijetlo smeđe i sivosmeđe gornje površine i nebeskoplave donje površine. Znaci nacionalne pripadnosti su uobičajeni. Crvena strijela je osobni znak pilota.
-Tip: lovac i lovac-bombarder jednosjed -Motor: jedan tekućinom hlađeni redni Allison V-1710-39, dvanaest cilindara, 1.150KS u polijetanju i na 3.566m -Naoružanje: šest mitraljeza Browning od 12,7mm sa 281 metkom po mitraljezu u krilima, plus do 318kg bombi -Maksimalna brzina: 563km/h na 4.572m -Brzina krstarenja: 415km/h -Početna brzina penjanja: 786m/min -Penjanje: 6.096, za 11min -Operativni plafon: 9.327m -Dolet: 1.851km -Težine: 2.816kg prazan; 3.511kg opterećen -Razmah krila: 11,38m -Dužina: 9,50m -Visina: 3,23m -Površina krila: 21,93m²
|