[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
I ne postoji ni jedan jedini smimak ili bolja fotografija, već su postavili ovaj amaterski fotošop. Ne verujem u to, ali neka bude da grešim.
Prevod teksta sa Google prevodiocem
Tajnost je u reduIzjava ministra industrije i trgovine Denisa Manturova da je tenk T-14 Armata prebačen na testiranje u Siriju šokirala je sve ljubitelje domaće oklopne tehnike. Od ovog tenka, prvi put prikazanog na Paradi pobede 2015. godine, očekivalo se nešto prelomno svih ovih godina, ali iz raznih razloga tenk dugo nije napuštao Rusiju. Bilo je dovoljno razloga za ovo, da budem potpuno iskren. Prvo, tajnost. Niko ništa slično nije radio u inostranstvu sa oklopnim vozilima, pa bi svako „svetlo“ vozila u realnim borbenim dejstvima moglo da stvori nezdravu pompu oko projekta Armata. Drugo, sigurnost. U 9 od 10 slučajeva borbene upotrebe tenkova T-90 u Siriji, sve je išlo po planu.
Kasnije su ova vozila završila u rukama militanata, a za sada nije poznata sudbina tenkova T-90 koje je zarobio neprijatelj. Ovakav kvar sa tenkovima T-14 nije se mogao dozvoliti, pa delom i zbog toga ni Ministarstvo odbrane ni bilo ko drugi nije izvestio o prebacivanju jedinstvene opreme u Siriju. Sve u vezi sa perspektivnim ratnim mašinama je pod velom tajne. Borbeno vozilo za podršku tenkova (BMPT „Terminator“), dronovi Orion, lovci Su-57, najnovije krstareće rakete – svet je za testove ovog oružja saznao tek šest meseci ili godinu dana kasnije, kada je i sam ministar odbrane Sergej Šojgu smatrao da je to neophodno. da se govori o borbenoj upotrebi ove tehnologije u Siriji.
Što se tiče tenka T-14 u Siriji, ista strategija je funkcionisala. Zvuči što je moguće kraće i informativnije: zašto provoditi beskrajna testiranja na terenu kada možete par puta baciti opremu u bitku. I ovde bih želeo da prigovorim poštenim primedbama teoretičara zavere da je nemoguće ponovo stvoriti sve uslove pravog rata na poligonu. Svi proizvođači oružja – i kod nas i u inostranstvu – imaju tendenciju da razmišljaju mnogo bolje o svojim proizvodima nego što jesu. U tom smislu, bitka je neka vrsta testa preživljavanja. Može - dobro. Ako ne može, razgovaraćemo.
Međutim, sam tenk T-14 niko nije video u Siriji. Upravo tako je bilo i sa tenkom T-90, koji je, suprotno očekivanjima, iznenada dovezen u zemlju na konju „Sirijskim ekspresom“ u količini od nekoliko desetina jedinica odjednom. Istina, razlika između tajnih testova T-14 u Siriji i T-90 je u tome što je aktivnost neprijateljstava tu i tamo, pre nekoliko godina, potpuno drugačija. Ako je T-90 radio u sastavu „vatrogasnih jedinica“ koje su bacane u najopasnije sektore fronta, onda je tenk T-14 oruđe za precizne operacije, tačne i prikrivene udarce, i zato je da niko ne govori o uspehu ili neuspehu, vojsci, niti proizvodnom pogonu.
U jednom od prethodnih materijala pisali smo o tome za šta su zaista sposobni ruski tenkovi i perspektivna vozila koja su već stavljena u upotrebu.
Izvori Lajfa u odbrambenoj industriji napominju da je UVZ tokom sirijske kampanje izvršio najmanje 150 tehnoloških izmena postojećih i perspektivnih tenkova. Sva rešenja su, kako objašnjavaju izvori, napravljena ili u remontnim pogonima u Siriji od strane lokalnih stručnjaka, ili su izvedena uz pomoć ruskih inženjera. „Armata“ u tom smislu nije bila izuzetak: u serijskom vozilu, optičko-lokacijski kompleks, osetljivost sistema za detekciju nadolazećeg projektila i motor se mogu promeniti. Eksperti nisu otkrili detalje, napominjući samo da „svaki rat unosi prilagođavanja u dizajn i motor se pre svega završava“.
Vreme još nije došloInženjer Andrej Kirilenko, koji je radio na stvaranju tenka T-72 Ural, primetio je da u ovom pristupu nema ništa iznenađujuće - nešto slično se dešava sa bilo kojom tehnologijom koja obećava.
Treba napomenuti da je pun ciklus testiranja u Rusiji porodice oklopnih vozila Armata, koji uključuje ne samo tenk, već i teško borbeno vozilo pešadije, već prošao. Prva pilotska grupa je ušla u trupe - neke od mašina su poslate da služe u Zapadnom vojnom okrugu, a neke - u Južnom vojnom okrugu. Međutim, tu se priča sa neposrednim uspesima tenkova Armata završava. Činjenica je da je automobil rođen prerano, a za njega nema ni bojnog polja ni konkurenata.
Previše skupo?Obećavajući razvoji ne mogu biti jeftini. T-14 „Armata” nije trebalo da bude izuzetak, ali su prve računice pokazale da neće sve biti kako obično biva. Pre nekoliko godina, brojni mediji su ukazali na verovatnu cenu jednog tenka u masovnoj proizvodnji - 250 miliona rubalja. S jedne strane, to je veoma skupo, ali s druge strane, cena običnog tenka T-90 sa modifikovanom elektronikom i modifikovanim naoružanjem je 220 miliona rubalja. 30 miliona za obećavajući dizajn nije tako skupo.
Međutim, vojska neće kupovati nova vozila u komercijalnim količinama u narednih pet godina iz nekoliko razloga. Glavni razlog je što nema smisla naglo menjati sve tenkove T-72B3 i T-90 koji se nalaze u ruskoj vojsci. Zašto? Jer u ovom trenutku na planeti Zemlji ne postoji neprijatelj protiv kojeg je potrebna upotreba takve visokotehnološke opreme. Ovde se, naravno, može prisetiti priča o raketama Kalibar, helikopterima Mi-28N i Ka-52, koji su takođe visokotehnološko oružje, ali se u Siriji redovno koriste.
Međutim, uz pomoć ove tehnike, prihodi ruskog budžeta se popunjavaju. Do 2024. godine, zahvaljujući izvozu vojne opreme, Rusija može povećati prihod od trgovine oružjem na 20 milijardi dolara. „Armata“ neće doneti novac ruskoj odbrambenoj industriji u dogledno vreme. Prosto zato što se na tehnologiji stvaranja napredne tehnologije toliko dugo radilo da to može da plati samo veliki državni odbrambeni nalog, koji još ne postoji.
Nezavisni vojni ekspert Aleksej Hlopotov, jedan od vodećih ruskih stručnjaka za domaća oklopna vozila, objasnio je da u Rusiji zapravo nema potrebe za takvim vozilima kao što je T-14.
Nema ni stranih konkurenata sa kojima „Armata” može da parira pod relativno ravnopravnim uslovima. Fundamentalno nove mašine nisu stvorili (iako su obećavali) Nemci, Francuzi i Amerikanci. Niko od stranih konkurenata „Armate“ ne može se smatrati tenkovima nove generacije, a neki (na primer, M1 „Abrams“) su potpuno ugroženi. To sugeriše da će još tri godine – i sa opštom dinamikom vojnih sukoba i svih pet godina – „Armata” biti u vegetativnom stanju, negde između proizvodne linije i vojske. Ovo vozilo će biti prodato u izvoz tek deset godina kasnije, što znači da se razvoj novog tenka neće uskoro isplatiti.
Izvor