Danas nađoh ovo na netu:
------------------------------------------
Zaboravljena novosadska Tvrđava20. OKTOBAR 2019.
Nenad Šeguljev
Malo je poznato da je i leva strana obale Dunava kod Novog Sada, prekoputa Petrovaradinske tvrđave, takođe dugo vremena bila utvrđena. Naspram tvrđave koja je sagrađena sredinom 13. veka u vreme ugarskog kralja Bele IV nalazio se mostobran. Ovo manje utvrđenje se oslanjalo na obalu Dunava, bilo je nepravilnog oblika i imalo jednu artiljerijsku kulu koja je, prema sačuvanom planu iz 1688. godine, imalo pet toparnica. Njegovim rušenjem i rušenjem utvrđenja na petrovaradinskoj steni, austrijski vojni inženjeri su krajem 17. veka započeli radove na izgradnji današnje Petrovaradinske tvrđave. Na steni je podignuta Gornja tvrđava, južno od nje sagrađen je Hornverk, dok se na stenu sa severne strane naslanjao Vodeni grad. Na nekadašnjem Velikom ratnom ostrvu podignuto je jedno manje utvrđenje, a na levoj obali Dunava novi mostobran u obliku krune. Osnovni bedem je imao dva bastionska fronta i protezao se do Dunava.
„Srpski grad“ opasan „starim retranšmanom“ prikazan na planu bitke kod Petrovaradina 5. avgusta 1716. godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Zapadno od ovog utvrđenja, na
„zlatnim gredama” između močvarnog zemljišta i na propisanoj udaljenosti od njega, počeće 1694. godine da se grade prve kuće i razvija naselje koje će biti nazvano Petrovaradinski šanac ili Racenštat („Srpski grad”), a 1748. godine će sa otkupom statusa „slobodnog kraljevskog grada” poneti novo ime – Novi Sad.
Mostobran na planu Tvrđave iz 1750. godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sredinom 18. veka dolazi do druge faze u izgradnji Petrovaradinske tvrđave. Do manjih ili većih promena dolazi na Gornjoj tvrđavi i Hornverku, dok Vodeni grad potpuno menja svoj oblik. To se dešava i sa manjem utvrđenjem na Velikom ratnom ostrvu i Mostobranu koji će se po površini proširiti, pa će se udaljenost od grada znatno smanjiti. Mostobran je takođe imao oblik krune, samo što su se ispred osnovnog bedema sada nalazila i druga spoljašnja utvrđenja (dve polukontragarde, dve linete i anvelopa). Pozadi bedema nalazio se barutni magacin Sv. Nepomuka, smeštaj za oficire, podoficire i vojnike, skladišta za naoružanje i pontonjersku opremu. Na samoj obali Dunava nalazila se crkva posvećena Sv. Janu Nepomuku. Kroz Mostobran je prolazio put prema pontonskom mostu koji je vodio ka Tvrđavi. Postojala su dva prolaza (na severnoj i južnoj strani) sa po dve kapije. Komunikacija od unutrašnjosti ka spoljašnjim utvrđenjima odvijala se kroz tzv. poterne (zasvođene prolaze) čije su kapije izlazile na drvene mostove preko kojih se dolazilo do lineta. Na grudobranima bedema nalazilo se preko 40 položaja predviđenih za dejstvo artiljerijom.
Mostobran na planu Tvrđave iz 1773. godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Blizina Petrovaradinske tvrđave, pre svega Mostobrana, uticaće znatno na prostorni razvoj Novog Sada. Rejon kompleksa Petrovaradinske tvrđave zahvatao je veću površinu od uskog područja oko Mostobrana, pa je ograničavao širenje grada prema reci. Rejon pod kontrolom Tvrđave protezao se, otprilike, linijom Dunav – Sremska – Vase Stajića – Ilije Ognjanovića Abukazema – Šumadijska – Mali bački kanal. Njegova ukupna površina, zajedno sa Tvrđavom, bila je oko 1000 ha. Tek nakon Prvog svetskog rata, kada je ovo utvrđenje predato civilnim vlastima, dolazi do njegovog rušenja radi izgradnje prvog drumsko-pešačkog mosta „Kraljević Tomislav” i probijanja Bulevara Kraljice Marije. Takođe, na području istočno i južno od pomenutih ulica polako počinje prostorno širenje Novog Sada prema Dunavu.
Rejon Tvrđave na bačkoj strani [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Još manje je poznato da je nekadašnji Petrovaradinski šanac, odnosno Racenštat, a kasnije Novi Sad, bio od kraja 17. pa do druge polovine 19. veka takođe utvrđeni grad. Upravo je Statutom iz 1748. godine Novi Sad trebalo da se „prema okolnostima rata i zidovima i bedemima kao i druge slobodne kraljevske varoši opaše”. Isto tako, bile su obavezne straže koje bi patrolirale gradom. Takođe, prema Statutu su stanovnici i građani Novog Sada bili
„dužni da se u vreme rata i u drugim opasnim prilikama verno neguju i održavaju vezu, koji su dužni, sa zapovednicima spomenute naše tvrđave a da u slučaju nužde i oružjem posadi u pomoć priticati (…) i svom snagom svojom do poslednje kapi krvi u pomoć i obranu priticati našem gradu i tvrđavi Petrovaradinu.”Pogled sa Tvrđave na Mostobran i Novi Sad početkom XX veka. Na samoj obali Dunava (levo) vide se delovi ovog utvrđenja koji su do danas sačuvani [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Svakako se ovde ne govori o zidanim, već o utvrđenjima podizanim u tipu poljske fortifikacije. Na starim planovima Petrovaradinske tvrđave, pogotovo onim koji prikazuju Bitku kod Petrovaradina 1716. godine, možemo primetiti da je tadašnji Racenštat bio utvrđen retranšmanom, brojnim redutama, redanima i drugim preprekama za mogućeg napadača. Redute su bili nezavisni, zatvoreni fortifikacijski objekti poligonalnih oblika, namenjeni zatvaranju nekog pravca i sastojale su se od zemljanog bedema niskog profila ispred kojeg se nalazio rov. Iz ovakvog objekta moglo se dejstvovati u svim pravcima. Redani su bili slični objekti, ali su se sastojali od samo dve face čije je teme bilo okrenuto prema očekivanom pravcu napada, dok su sa zadnje strane bili otvoreni. Na detaljnijim planovima primećuju se i dodatne prepreke za pešadiju i konjicu.
Utvrđena linija grada prostirala se otprilike duž današnje linije Kaćki most – Almaško groblje – Novosadski sajam – Dom zdravlja „Liman” – Vojvođanska – Vase Stajića – Dunavska. Na par stotina metara ispred ove linije nalazile su se redute (danas Strelište, TC „Big”, Stadion FK „Novi Sad”, Master centar, Klinički centar Vojvodine, Hotel „Aleksandar”…). Prosečna razdaljina između njih bila je oko 750 m. Redani su se nalazili u međuprostoru ili su bili naslonjeni na retranšman. U tadašnji Novi Sad se moglo ući samo kroz šest kapija. Prva kapija je svakako ona na početku Dunavske ulice. Po obodima grada su se, na pojedinim mestima utvrđene linije, nalazile Kisačka, Temerinska, Rumenačka, Futoška i Kamenička kapija.
Takođe, iza utvrđene linije bila su predviđena mesta za barikade. Spoljašnji prsten se nalazio na periferiji tadašnjeg grada, npr. na mestima današnjeg ugla Kisačke i Karađorđeve ulice. Unutrašnji prsten nalazio se u užem centru grada. Neke od njih su bile na prostoru današnjih ulica Jovana Subotića (ugao sa Kisačkom), Laze Telečkog, Svetozara Miletića, Pašićeve, kao i na prilazu današnjem Trgu slobode (Ulica Kralja Aleksandra, Pozorišni trg, Mite Ružića).
Novi Sad početkom 19. veka [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Za vreme Mađarske revolucije 1848/49. godine, austrijska vojska je u noći između 11. i 12. juna 1849. godine, nakon kratkih borbi, ovladala pojedinim redutama i zaposela Novi Sad. Pokušaj da se napadne Mostobran isprovociraće bombardovanje grada sa Tvrđave i Mostobrana.
Zapisi na marginamaMostobran je srušen nakon Prvog svetskog rata radi izgradnje prvog stalnog drumsko-pešačkog mosta „Kraljević Tomislav”. Opis ovog utvrđenja ostao nam je u zapisima Franca Šamsa sa početka 19. veka i Trive Militara sa početka 20. veka (vidi: „U šetnji oko Tvrđave”). Pored brojnih planova, njegov izgled možemo da vidimo samo na retkim fotografijama i razglednicama s kraja 19. i početka 20. veka.
Jedna od retkih fotografija (zima 1914/15) koja prikazuje „batardo”. Pronašli smo je na ebay-u i poklonili je Muzeju grada Novog Sada [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pojedini ostaci Mostobrana ostali su na obali Dunava i nakon njegovog rušenja. Nakon Drugog svetskog rata, kada je Petrovaradinska tvrđava stavljena pod zaštitu države, smatrani su delom celine zaštićenog kompleksa Tvrđave. Tokom izgradnje odbrambenog nasipa na levoj obali Dunava smatralo se da i pored toga ostaci ne treba da budu prepreka radovima, te su sačuvani i rekonstruisani samo oni delovi koji se i danas nalaze oko prostora Spomenika žrtvama racije u Novom Sadu 1942. godine. Osim dela zida Mostobrana prema Dunavu, sačuvana je i jedna manja „kula” koja predstavlja tek deo većeg fortifikacijskog elementa – batardoa, prepreke koja je razdvajala „suvi” rov Mostobrana od Dunava.
Ostaci batardoa (Foto: Nenad Šeguljev 2014) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor:
CLICK