ZastavnikDjemo
poručnik korvete
Offline
Posts: 3 509
|
|
« on: September 07, 2008, 05:26:42 pm » |
|
Korvete klase "Inhauma" predstavljaju prvu klasu savremenih ratnih brodova u celosti projektovanih i izgrađenih u Brazilu. Iako se u našoj literaturi pominju kao fregate (Boško Antić: "Površinski Ratni Brodovi", TRICONTINENTAL/NIU Vojska, Beograd, 1997.), u RM Brazila su klasifikovane kao korvete. Počeci ovog projekta sežu u daleku 1977, kada je počelo razmatranje zamene za 10 patrolnih korveta klase "Imperial Marinheiro", građenih sredinom 50-ih godina XX veka u Holandiji. Inicijalni plan je predviđao gradnju brodova 700 t deplasmana, koji bi bili pod komandom vojnopomorskih okruga, i koji bi služili za nadzor državne granice i EEZ. Početni projekat je nosio naziv NaPaOc (Navio da Patrulha Oceanica - Okeanski Patrolni Brod). Međutim, kada se istovremeno pojavila potreba za zamenom starih razarača kupljenih u SAD, došlo je do izmene plana, tako da je započet potpuno novi projekat, "Projeto Corveta". Konačna verzija novog projekta je imala preko 1900 t deplasmana, daleko više nego što je prvobitno bilo predviđeno, i sa tek nešto manje naoružanja nego što nose fregate klase "Niteroi", čime bi mogle da se kategorišu i kao lake fregate. Projekat "Corveta" je u celosti razrađen i osmišljen od strane Direkcije za Brodogradnju RM Brazila, u saradnji sa nemačkom firmom Marine Technik, koja je započela ugovorom potpisanim 1. Oktobra 1981. Izgradnja prva dva broda je odobrena 15. Februara 1982, a druga dva 9. Januara 1986. U početku je planirana izgradnja 16 brodova u četiri serije od po četiri broda, ali, zbog hiperinflacije koja je tada vladala u Brazilu, nije bilo moguće obezbediti adekvatna novčana sredstva za izgradnju predviđenog broja brodova, pa se ova klasa korveta ogranicila na samo 4 broda. Dva broda, Inhauma (V-30) i Jaceguai (V-31) su izgrađena u brodogradilištu "Arsenal da Marinha" u Rio de Žaneiru, a druga dva, Julio de Noronha (V-32) i Frontin (V-33) su izgrađena u brodogradilištu "Verolme Angra dos Rios". Dinamika gradnje i isporuke: V-30 Inhauma - kobilica je položena pocetkom Septembra 1983, porinuta je Decembra 1986, a uvrštena je u sastav RM Decembra 1989. V-31 Jaceguai - kobilica je položena Oktobra 1984, porinuta je Juna 1987., a ušla je u sastav RM Aprila 1991. V-32 Julio de Noronha je ušla u sastav RM Oktobra 1992, a V-33 Frontin Marta 1994.
Karakteristike
Cena jednog broda ove klase na dan isporuke je iznosila oko 150 miliona dolara, dok je udeo komponenata proizvedenih u Brazilu bio oko 50%. Skoro svo naoružanje je iz uvoza. Brodovi su naoružani jednim topom 114 mm Mk.8, dva PA topa 40 mm Bofors L-70, 4 lansera raketa brod-brod MM-40 Exocet i dva trocevna torpedna aparata Mk.32. Brodovi krcaju po jedan helikopter Super Lynx, opremljen pp torpedima, raketama Sea Skua, FLIR-om i radarom Sea Spray. Brod ima i dva šestocevna bacaca pasivnih dipola/IC mamaca Plessey Shield. Pogon je CODAG (Combine Diesel and Gas), i sastoji se od jedne gasne turbine General Electric LM-2500 snage 27490 KS, i dva dizel motora MTU 16V956 TB91 snage od po 3940 KS, povezani sa dve osovine i dva propelera. Stabilizatori su Vosper T. Električnu energiju proizvode 4 dizel alternatora MTU/Siemens od po 500 kW. Brodovi ostvaruju maksimalnu brzinu od 27 čvorova. Puni deplasman iznosi 1970 tona, dužina je 95.77 m, širina 11.4 m, a puni gaz je 5.3 m. Doplov je 4000 NM, pri brzini od 15 cvorova.
Senzori: Radar za površinko i vazd. osmatranje je Plessey AWS-4, sa sistemom za identifikaciju svoj-tuđ, radar za navigaciju Decca 1226TM, žiro-kompas Sperry Mk.29, radar za upravljanje vatrom Alenia RTN-10X, jedan optoelektronski sistem sa IC TV kamerom i laserskim daljinomerom Bofors EOS-400, dva optička nisana/daljinomera OFDLSE, sistem za protivelektronska dejstva ET/SLQ-1, ESM senzor Racal Cutlass B-1 i sonar Krupp-Atlas DSQS-21C. KIS je Ferranti CAAIS-450, koji integriše sisteme WSA-420 i WSA-421, koji su povezani sa kompjuterom Ferranti FM-1600E.
Posadu cini 133 čoveka, od toga 20 oficira i 113 podoficira i mornara.
Korvete klase "Inhauma" su predviđene pre svega za protivbrodsku i protivpodmorničku borbu, za pratnju obalnih i prekookeanskih konvoja, kao i za patrolu. Zahvaljujući modernim senzorima i sistemima za elektronsko ratovanje, u stanju su da izvrsavaju zadatke u veoma složenim uslovima. Uspešno su zamenjeni stari americki razaraci klase Gearing i Sumner, i, što je najvaznije, ova klasa je položila kamen-temeljac za samostalno projektovanje i izgradnju ratnih brodova, što se pokazalo prilikom razvoja korvete Barroso, o kojoj će biti reči kasnije, u nastavku ove teme. Iskustva iz upotrebe potvrđuju da je rec o tihim brodovima, veoma efikasnim u pp borbi, a odlikuje ih i relativno mali radarski odraz. Predviđeno je da se povuku iz aktivne upotrebe do 2020.
Jedini problem ovih brodova, koji je primećen tokom eksploatacije, je preniski pramac, samim tim, da bi se izbegao kontakt glavnog topa sa talasima, koji bi mogli u određenim uslovima, da izazovu strukturna ostecenja, top se okrece za 180* pri nemirnom moru.
|