Granične jedinice

[Hummer]

Da li su zasedna mesta na bilo kakav način uredjena?

[vojnik graničar]

Da li su zasedna mesta na bilo kakav način uredjena?

Pa evo ja ću da odgovorim za karaulu "Ceršak".
Zasjedna mjesta: Most, Dol, Sedlo, Žbun, Ugao, Vis, Rupa, ni na koji način nisu bila uređena.
To je kao da tebe netko stavi u sred neke šume ili pokraj nekoga puta da stojiš i da čekaš da netko dođe.
Recimo zasjedno mjesto Vis, Sedlo, Žbun, Ugao čak tu nisi imao gdje da sjedneš već si morao da stojiš na nogama čitavo vrijeme.
Netko tko ne bi želio stajati na nogama on bi sjeo na pod i naslonio se na stablo.
Ljeti su neki ležali i na podu na lišću.
Izmišljali bi od palih stabala neka improvizirana sjedala ili kako se snađeš.
Ja bi ponekad došao do granične crte pa bi sjeo na granični kamen.
Snalazili smo se kako tko zna i umije.
Zasjedna mjesta nisu smjela biti uočljiva, da ilegalni prelaznici ne posumnjaju gdje se nalazilo.
Čak smo morali u prisutnosti komandira karaule da oko zasjednog mjesta pokupimo sve papiriće koje bi graničari bacilo kao prazne kutije od cigareta, bombona, čokolade, novine itd....
Jedino zasjedno mjesto "Rupa" smo morali metlom napravljenom od grana stabala mesti od lišća u krugu od oko 10-15 metara.
Razlog je bio jednostavan da bi se noću mogli bez šuškanja kretati oko zasjednog mjesta a da nas prelaznici ne čuju tj. da se ne izdamo prije nego ilegalni prelaznici dođu u blizini nas.
Vidio sam i zasjedno mjesto karaule "Šentilj" koje se zove "Bunker - ježevi" ista stvar kao i kod nas nije uređeno.
Na jednom kamenu je stajala stara JNA vjetrovka na kojoj su sjedili graničari i čekali ilegalne prelaznike.
Zasjedna mjesta karaule "Sladki Vrh" nisam imao prilike vidjeti iako sam graničare sa te karaule jednom susreo na spoju.
Mislim da sam sve odgovorio ako što fali dopisat ću drugom prilikom.

[vojnik graničar]

Karaula „Drenak“ - V.P. 6052/9 - Granični odsjek Debar - Makedonija

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Evo nekoliko podataka koje mi je poslao vlasnik ove slike te mi je za istu napisao ovo.!

Pozdrav,
Ova fotografija je slikana sredinom veljače 1983 godine na karauli "Drenak", Jugoslavensko - Albanska granica.
Vidi se klupa gdje smo odmarali, osobito ljeti, a služila nam je i kao mjesto za čišćenje naoružanja, vidljive su i rasklopljene puške.
Vojnik sa potkapom je u vrijeme slikanja bio na dužnosti stražara kod karaule.
Vojnici sa vjetrovkama i oprtačima i Bin došli su sa rejona.
A ovi sa vjetrovkama bez oprtača su u pripremi za polazak na rejon. 

[vojnik graničar]

PIJANI KOMANDIR KARAULE "CERŠAK"

P.S.
Zbog čega u svakom postu insistiraš na imenu i prezimenu K-dira Karaule?
Ako je i poštovanje zbog zasluga, malo je previše.
Zar ne?

To je ovisilo od samog starješine.
Kod mene u šro major koji nam je držao NNG je s nama dijelio i rakiju i cigarete (obostrano, nije se libio da potraži kad nema i da ti da kad nemaš).
Rijetko kad smo teoriju imali u učionici, uglavnom po klupicama i mokrom čvoru gdje se moglo pušiti.
Totalno opuštena i drugarska atmosfera.
OMJ-ovci i pogotovo inženjerci o takvom su odnosu mogli sanjati.
Kasnije, na stažiranju u graničnim jedinicama, moj komandir čete bio je sušta suprotnost.
Bio je đubre kao čovjek, ali odličan kao starješina.
Zahtijevao je da se poštuje ps, ali ga je i sam strogo poštovao.
Komandir druge čete, inače moj brat motordžija, bio je kao i maloprepomenuti major.
Dijelio s vojskom i dobro i zlo, više puta bio kritiziran zbog toga, ali mu vojska nikad nije napravila neku glupost ili problem. (sem jednom, napali ga neki đilkoši, dok se on snašo skočila petorica vojnika koja se zatekla tu i dobro ih unakazila poslije morao objašnjavati što je vojska tražila u kafani u koje doba noći)
dzumbo, kad je m56 povučen iz naoružanja? trebalo bi polovinom 70tih ...

Pa da ne bi mislili da je iz "poštovanje zbog zasluga" evo ovaj tekst koji govori kakav je bio moj komandir karaule "Ceršak" zastavniku I klase Spasković Radoje.

Eto kako god okrenuo nitko od nas sa karaule nije doživio da komandir karaule „Ceršak“ stavi ruku na rame vojniku i da sa njim tako razgovara.
Vrlo rijetko smo sa njim mogli normalno razgovarati.
Od njega si naj češće mogao čuti dernjavu, prijetnje, što god napravili nikada mu nije bilo dobro, uvijek je našao neku zamjerku.
Ima je jednu naviku da rukom vojnika uhvati za vrat pa ga počne gušiti.
Priznajem da nas nije nikada udario.
Bar dok sam ja bio, što je bilo prije mene i poslije mene to ne mogu kazati.
Ja ga mogu i shvatiti da on nije želio da se previše sa nama „sprijatelji“.
Jer je želio da u nama drži neko strahopoštovanje prema njemu, da se zna ko je gazda u kući.
Komandir karaule nije pušio cigarete.
Tako niti je od nas tražio da mu damo cigarete niti su vojnici tražili od njega cigarete.
On je bio uredan čovjek.
Dolazio je u karaulu uredno obrijan, ošišan, odjeća je bila uredna.
Tu mu se nije mogla naći zamjerka.
Ali…..
Alkohol.
To je druga prića.
Tome nije mogao odoliti.
Ali i on kao komandir karaule koji je volio alkohol nije nikada ispred nas pio alkohol.
Osim 22.12.1988. god. kada je bio dan JNA tada je i nama podijelio po dvije čaše vina za ručak.
Taj dan je od ljudi koji su došli do karaule „Ceršak“ proslaviti dan JNA, na poklon dobio nekoliko litara alkoholnog pića pa je on to sve odnio svojoj kući, nek se nađe pri ruci ako zatreba.
Alkoholu nije mogao odoliti kad bi otišao kući ili u selo Ceršak.
Tamo je nadoknadio sve što nije mogao na karauli i ispred nas.
Većinom kad bi se napio došao bi prespavati u karaulu „Ceršak“, vjerojatno bi mu kod kuće prigovarala obitelj pa da bi to izbjegao došao bi na karaulu, tu je bio kao kod svoje kuće.
Evo jedne zgode moga pijanoga komandira karaule.
Ja sam bio na straži ispred karaule „Ceršak“.
Bila je noć negdje oko 22:00 – 23:00 sati.
Kada čujem da netko makadam putem dolazi prema karauli.
Na nebu je bio mjesec tako da sam komandira karaule odmah prepoznao.
Pravilo je bilo da stražar mora prvo pozvoniti na zvonce dežurnome karaule tj. dati mu doznanja da netko dolazi do karaule a onda se sakriti iza stabla trešnje ili mora doći do betonskog rova te uskočiti u njega i iz rova zaustavljati nepoznatu osobu koja dolazi u krug karaule.
Tako sam i ja bio bliže betonskom rovu pa sam uskočio u betonski rov.
Kad se komandir karaule približio na oko 10-ak metara ja se derem Stoj.
Kad čujem pijanim glasom komandir karaule odgovara razvučenim glasom: Ssssttaaaoooo sssaamm.
Sada tu ide ona poznata stvar oko zaustavljanja, ko ide, itd………
Onda ga ja pitam: Lozinka.
Kaže moj pijani komandir karaule: Ne znam lozinku, ali prepoznaješ mi glas i puštaš me u karaulu.!
On se napio pa je lozinku zaboravio a u svemu tome se dosjetio ovoga prepoznaješ mi glas i puštaš me.
Ja sam krepava od smija.
Tada iz osvijetljene karaule izlazi vani u mrak desetar te odmah ne vidi u kakvom je stanju komandir karaule Spasković Radoje.
Tada desetar započima predaju raporta o stanju u karauli i na granici.
Nabraja desetar brojno stanje graničara, koliko ima ljudi u zasjedama, kad je tko otišao, kad će se tko vratiti, gdje je tko itd…
A komandir karaule se ljuja ispred njega.
Ja se smijem a desetar me gleda nije mu jasno što je.
Kad je komandir karaule počeo govoriti odmah mu je bilo jasno.
Nakon toga je komandir karaule otišao spavati u svoju sobu na 1 katu.
Bilo je takvih situacija još.
Naj gore je kad ga iz sela ljudi dovedu pijanog do kapije jer nije mogao sam hodati pa ga tu ostave.

Evo što za njega kaže desetar JNA sa karaule "Ceršak" koji se predsatvio kao "KAPLAR".
Pa kaže.

Drago mi je to da sam pronašao ovaj forum možda ču pronačii kojug prijatelja moje generacije.
Bili smo mi prava generacija problema G. Spasoje me je par puta davio na hodniku karaule i to smo proživeli bilo je veoma ljepo niko nas nije moga promjeniti i danas imam stikova sa prijateljima sa karaule.

O tome kako ga još "Kaplar" opisuje možete pronaći ovdje.

[Pero™]

Graničar je počeo i o negativnim i ličnim stvarima.

Ako ste primetili, nikde nisam napisao kde sam ja bio. Baš zbog ličnih odnosa (uglavnom do oficira).

Karaule su bile svet za sebe. I na svakoj su bile dobre i loše stvari.

Neču puno pisati dalje, u životu i u JNA sam upoznao mnoge dobre ljude što su bili oficiri i podoficiri, pa bi jim teško palo da slušaju šta su njihove ''kolege'' radili. Pitanje je dali bi mi uopšte verovali.

Ipak ja sam ponosan da sam odradio svoje, da sam izvršavao dužnosti i danju i noči i da sam čuvao onu tada nam još zajedničku zemlju.

[Pero™]

Da li su zasedna mesta na bilo kakav način uredjena?

Iako mislim da je pitanje namenjenom Vojniku Graničaru, ipak da kažem kako je bilo kod nas. Zasednih mesta sa tačnom lokacijom nismo imali.

Vođi patrole su desetari naredili kojim putem treba da ide i da se vrati. Imali smo dva puta prema granici. Recimo tome: jedan je išao nagore a drugi desno od karaule. Onda su rekli kao plan, morate do kamena broj XY, tamo osmatrate recimo sat vremena, pa onda dalje levo ili desno prema drugom kamenu... ali to ne znači da smo morali da budemo baš uz kamen. Znači da od nekde pokrivamo rejon oko tog kamena ili između kamena. Znači imali smo raspored kde od prilike bi morali da budemo. Nekad smo bili baš uz kamen, nekad nekde uz granicu, možda u nekom žbunju ili na ivici šume. To sve je bilo po izboru vođe patrole.

Morali smo uvek da se vračamo po naređenom putu, naročito noču. Naravno osim ako nije bilo nešto izvanredno. Jer su bile patrole duže od straža, ali stražarima se uvek govorilo kad bi bio planirano da se vrati patrola i sa koje strane.

Nekih uređenih fortifikacija nismo imali. Bilo je na nekoliko mesta iskopanih nekoliko streljačkih zaklona, ali su več odavno prerasli travom, jedva da se videlo šta je to. U stvari toliko je bilo staro, da nebi više služilo nameni.

[Hummer]

Pero kad postavim neko pitanje u temi "Granične jedinice" pitanje se odnosi na sve graničare , i još nekih koji su prikladni da na isto odgovore.
Evo još jednog , koliko bi vremenski trajale patrole , znam da ono zavisi od nekih faktora ali od prilike.


Graničaru tvoj K-dir mu dodje kao Pašić iz filma "Karaula".

[Pero™]

Pero kad postavim neko pitanje u temi "Granične jedinice" pitanje se odnosi na sve graničare , i još nekih koji su prikladni da na isto odgovore.
Evo još jednog , koliko bi vremenski trajale patrole , znam da ono zavisi od nekih faktora ali od prilike.


Graničaru tvoj K-dir mu dodje kao Pašić iz filma "Karaula".

Znam, Hummer, znam. Ali ti si pitao za zasedna mesta. Taj termin kod nas nije ni postojao. Ali sam ipak napisao moje iskustvo u sličnoj situaciji. Bilo je jedno mesto, najniže na našem terenu, pa je i sa bugarske i naše strane bila šuma/žbunje  skoro do granice. Neznam zašto se to nije poseklo. Inače sa obe strane je bilo od granice dobro posečeno, uglavnom ostala samo trava. Neznam... ali možda su oba dve strane računale da je tu najlakše da se ubaci neko. Ipak nismo imali tamo neke naročite zasede ili je iko prolazio (barem da bi ga mi videli). I opet, Bugar su imali patrole dublje, uglavnom ne uz granicu, ni za nas se nije znalo kde smo jer smo pokrivali dosta velik teritorij, a i taj deo smo mogli da osmatramo bez da bi izašli iz šume da nas vide Bugari.

E sad na pitanje:

zimi smo imali patrole na 4 sata, onda sleduje 4 sata odmora. Pa tako tri puta u 24 sati. Ali tih 4 sata  nije bilo 4 sata spavanja. Kad dođeš iz patrole, skineš se, opereš se po potrebi (barem smo imali vodu i tuševe 24 sata na dan), prođe barem pola sata, pa legneš pa te probude više od pola sata pre patrole, pa dok se malo središ, obučeš, čekaš na odlazak, znači odmor bio 3 sata. Preko dana nas oficir nije ni puštao da spavamo, znači morali smo nešto da radimo, recimo da čistimo sneg.

Leti je bilo lakše, tad su bile patrole po 6 sati pa 6 sati odmora. To je puno povečalo procente odmora a i patrole su bile lakše jer nije bilo snega. Iako je noču još uvek bilo hladno pa smo iako protiv PS išli sa zimskim bundama.

Obično je bila jedna patrola na našem rejonu (10km). nekad su na tom delu bile dve karaule, ali je i JNA odustala, što nije bilo ''mušterija'' da jih hvatamo. Ali u vanrednim stanjima kao što je bila Univerzijada, tada smo imali po dve patrole na rejonu. Naravno svaka na svom delu da se nebi slučajno napucali noču iako smo bili opozoreni kde je druga patrola.

Straža oko karaule je bila klasično 2 sata i 4 sata odmora, odmor isti privilegij kao patrole.

Što se tiče filma Karaula. Prvi put kad sam ga gledao, u novinama kao najava pisalo komedija. Pa nije to bila nikakva komedija, na tome filmu meni ništa nema mešno, a u istini su se dešavale i gore stvari. Dobro, naravno nismo mi nikog napucali kao na kraju tog filma, ali moglo bi da se desi. Mi bogu iza nogu što smo mogli da računamo samo na sebe, pa ako je nešto sumnjivo...

[vojnik graničar]

Da li su zasedna mesta na bilo kakav način uredjena?

Jedno sam zaboravio.
To je kada stojiš u šumi a kiša pljušti.
Ili kada pada snijeg.
Ili ako vjetar puše.
Nemaš se gdje sakriti.
Onda tražiš stablo pa gledaš koji ima najveću krošnju.
Opet dobra strana je kada stablo ima lišća.
Loša strana je kada je lišće otpalo.
Ili gledaš da je bar to stablo malo nakrivljeno pa staneš ispod njega.
Ili da ima malo deblju granu gdje se skloniš od kiše - snijega.
Ja sam ponekada mislio sa sobom u patrolu i zasjedu ponijeti JNA šljem.
Ali on je težak.
Ureže ti se u glavu ako ga nosiš nekoliko sati.
Poneseš li šatorsko krilo i on se stopi.
Ponekada bi na terenu zapalili vatru pa bi se grijali.
Recimo noću kad upališ vatru ne vidiš ništa oko sebe a tebe svi vide.
Tako se ugriješ, nadimiš se, ali nikoga ne uhvatiš od prelaznika jer kad vide vatru u šumi tko će ti se približiti.
Dok sam ovo pisao sjetih se zasjednog mjesta "Rupa".
Ni dan danas mi nije jasno kako je to zasjedno mjesto dobilo ime "Rupa".
Ali ima jedna stvar u vezi tog zasjednog mjesta.
Na zasjednom mjestu "Rupa" bilo je jedno zemljano uzvišenje.
Bilo je dimenzija oko 15 metara x 5 metara.
A u tom zemljanom uzvišenju je bilo udubljenje.
Ja ću to udubljenje nazvati kao pećina.
Tako je to naj bolje da vam to slikoviti dočaram.
Ja ne znam kako je to udubljenje nastalo.
Da li su tu (pećini - rupu) graničari iskopali.
Da li je ta (pećina - rupa) nastala od pada stabla pa su korijenje tog stabla iščupalo sa sobom i zemlju pa je tu nastala ta (pećina - rupa) ni to ne znam.
Ta rupa je bila sa južne strane tog brežuljka.
Ali mi graničari smo iskoristili priliku pa bi kad je hladno ušli bi u tu rupu i zapalili bi vatru te bi se grijali.
Naravno ako su drva suha i ako ih uspijemo zapaliti.
Iz te rupe bi izišli i blatnjavi i nadimljeni.
Da li je zasjedno mjesto rupa dobilo ime po toj (Rupi) ili po nečemu drugome ne znam.
Danas na tom zasjednom mjestu nema nikoga ni po danu ni po noći.
Koliki smo trud davali za to zasjedno mjesto.
Koliko smo ljudski sudbina promijenili.
Tko zna da li je tko tu poginuo u generacijama prije nas.
Sada tu nema nikoga.

[Pero™]

.....

Danas na tom zasjednom mjestu nema nikoga ni po danu ni po noći.
Koliki smo trud davali za to zasjedno mjesto.
Koliko smo ljudski sudbina promijenili.
Tko zna da li je tko tu poginuo u generacijama prije nas.
Sada tu nema nikoga.

Klasične vojske zapravo vojnika koji smo bili u JNA na ovim prostorima više nema. Nema ni graničara kao što smo bili mi, što nismo mogli da biramo, ali smo ipak odradili svoj posao.

Kad gledam slike napuštenih karaula, obrasle travom, počele da raspadaju, nikako da izgledaju kao šte su nekad bile, ponos i branik tada nam zajedničke zemlje.

Razmišljam kako su izgledale dok je bila vojska u njima, šta li su radili kad je bio oficir tamo, kako su izgledali bez oficira, kakve su lične priče tih ljudi. Koliko jih je bilo u svim generacijama, kakve uslove su imali...

Nekad se na granicama ginulo, sada mogu svi da jih prolaze. Druga vremena, mlađim generacijama potpuno nepoznata i niko od njih više ne ceni naš graničarski rad i spremnost čuvanja zemlje.

[vojnik graničar]

KAD MUNJE ZAPARAJU NEBO

Još se nečega sjetih.
Nema gore stvari nego kada nebo počnu munje da paraju.
Uvijek je bilo pravilo da treba izbjegavati biti u blizini stabala jer da visoka stabla privlače munje.
A mi u sred guste šume, na vrhu brda.
Kada počnu munje da paraju nebo, u zemlju bi propao.
Ne znaš gdje bi više stao.
Opet imam taj puškomitraljez.
On je od metala.
Ne znaš više što bi učinio, da li bi ga negdje stavio sa strane ili ga nosio.
Majko mila od jednom tako velika šuma, na tako velikom brdu postane mala.
Gdje se god pomakneš imaš osjećaj da će te pogoditi grom.
Nije mi tada baš bila draga ni JNA, ni granica, ni granične jedinice JNA ni država.
Tada bi naj rdije sve prepustio nekome drugome dok se nebo ne razvedri.

[vojnik graničar]

Graničaru tvoj K-dir mu dodje kao Pašić iz filma "Karaula".

Pa nije to baš tako.
Možda izgleda ali nije tako.
Onaj iz filma "Karaula" se je opijao sa vojnicima, sa njima izlazio u grad u kafićima, tukao se....
Ovaj moj ispred nas nije nikada pio alkohol.
Osim 22.12.1988. god, za dan JNA i to reda radi jer su došli gosti u karaulu.
On se trudio biti uredan, trudio se je da nas graničare dovede u red.
Ali kad izađe iz kruga karaule i ode u selo Ceršak.....
Tamo ga nitko nije mogao kontrolirati.
Osim njegove obitelji.
A da ga njegova obitelj ne vidi pijana on bi onda došao u karaulu i tu prespavao.
Nije se komandir karaule dao tako ponižavati ispred vojnika da ga vojska gleda pijana i da mu se smiju.
Kad bi ga ja vidio pijana da je došao na karaulu uvijek je to bilo noću nikada po danu.
I kad dođe pijan onda bi se malo zadržavao po karauli.
Tad bi većinom odmah išao u svoju kancelariju na 1 katu u kojoj mu je bio i krevet i tu bi zaspao do jutra.

[vojnik graničar]

Slučajno sam naleteo na ovu sliku , "Uniforme i činovi graničnih jedinica" , čudi me što je na engleskom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nešto bi rekao za ovu sliku na stranici 51 koju je postavio "Hummer" a na kojoj su činovi graničnih jedinica JNA.
Kod mene na karauli "Ceršak" nije nitko imao čin razvodnika.
Bila su 4 odjeljenja a svako odjeljenje je imalo jednog desetara.
Nitko na karauli "Ceršak" od vojnika koji su bili nije dobio čin razvodnika ni čin desetara.
Te se činove dobijalo u Mariboru u kasarni "Tone Tomšič" V.P. 8164/20-3.
Mlađi vodnika u karauli nije nikada bilo niti je ikada netko došao a da je imao čin mlađeg vodnika.
Mislim da je tako bilo u čitavom graničnom odsjeku Maribor.
Komandir karaule je imao naj veći čin koji je mogao imati netko od podoficira JNA imao je čin zastavnika I klase.
Ponekad su u karaulu dolazilu u kontrolu oficiri JNA od čina kapetana pa dalje, nikada niti jedan general.

[vojnik graničar]

Karaula „Drenak“ - V.P. 6052/9 - Granični odsjek Debar - Makedonija

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Evo nekoliko podataka koje mi je poslao vlasnik ove slike te mi je za istu napisao ovo.!

Na ovoj fotografiji su svi gušteri, koji su na karaulu "Drenak" došli iz Bitole.
Ovaj u sredini je prije slikanja bio na straži kod karaule bez RAP-a, propustom dežurnog karaule.
Druga dvojica su čistila naoružanje na klupi.
Taj, što je podbočio ruke, poslije slikanja najuren je na glancanje čizama.
Poz....

[Pero™]

Što se tiče nevremena i munja, doletelo me jedno 2-3 puta. Naš teritorij je uglavnom bio na vrhovima brdi i između, posečena šuma, nema zaklona protiv prirode.

Rekli su nam, (što sam več iz civilstva znao), nemojte da idete ispod jednog ispostavljenog stabla, ako ste na čistini, čučnite ili legnite… I ako je nevreme, vratite se do šume, pa tamo izvršavajte osmatranje.

To je bilo leti, patrole trajale 6 sati. Za neko vreme, prođe nevreme, pa mi po starom napred u čuvanje granice.

Što se tiče oficira: nikad nije došao pijan. Šta je radio u prosto vreme nije moj problem. To da nije bio pijan je jedna od redkih stvar što mogu da kažem da je odradio po PS.Kao ti kažeš graničaru da je nekog davio… da je mene davio dao bi mi razlog da ga razbijem, uglavnom zbog razloga što jih nije uradio po PS.

Što se tiče desetara: kod nas je bio samo jedan na generaciju. Znači dva desetara na karaulu (osim u slučaju da su blizanci, onda su ostali zajedno), tako da smo imali od početka tri desetare, kasnije samo dva.

Nikakvih unapeđenja na našoj karauli nije bilo. I nebi imalo smisla, ajde recimo da aktivni oficiri kod unapređenja imaju bolju platu… šta češ na granici sa  onim vojničkim kusurom. Ali zar nije bio obaezan kurs za desetare? Desetar si postao tek posle kursa.