Vir: "Večernji list" Vojna povijest Zagreb
http://www.vecernji.hr/27.07.2016.
Besmrtni Grač: Suhoj Su-25 „Frogfoot“U modernoj zračnoj borbi cilj je uništiti neprijateljski avion prije no što on bude u prilici da pogodi vaš. U Drugom svjetskom ratu to se najčešće ostvarivalo ulaskom u rep protivnika i otvaranjem vatre iz različitog tipa oružja. Međutim, u Hladnom ratu, a napose od 60-ih godina jurišni borbeni avioni postaju sve više otporniji, brži i veći, a uvođenjem radara i navođenih raketa borba se distancirala od vizualnog dometa.
Snaga i sposobnosti borbenih aviona i obučenost i vještine pilota i tehničkog osoblja imali su presudnu ulogu u svim većim ratovima 20. stoljeća. Svi ti faktori, uz naoružanje i opremu, čine cjelinu borbenog aviona od čijih sposobnosti zavisi njegova (ne)izvršenost zadataka. Borbeni avioni su veoma skup proizvod i kao takav mogu ga priuštiti samo najbogatije zemlje i zemlje koje vode ambicioznu obrambenu politiku. Zadatak svakog jurišnog aviona u borbi je, nakon lovačkih izvidnica zračna podrška i ovladavanje zračnim prostorom. Avioni takvog tipa dobili su svoj zamah konstruiranjem Iljušina IL-2 „Šturmovika“ i Junckersa Ju-87 „Štuke“. Potonji je na višim, a Šturmovik na nižim visinama suvereno vladao nebeskim prostorom i pružao vatrenu podršku na linijama fronta svojim trupama. Ta dva aviona u jeku Drugog svjetskog rata odredila su karakteristike budućeg jurišnog borbenog aviona, a napredak tehnologije polučit će avione koji nadmašuju karakteristike inih koristeći najsuvremeniju tehnologiju. U modernoj zračnoj borbi cilj je uništiti neprijateljski avion prije no što on bude u prilici da pogodi vaš. U Drugom svjetskom ratu to se najčešće ostvarivalo ulaskom u rep protivnika i otvaranjem vatre iz različitog tipa oružja. Međutim, u Hladnom ratu, a napose od 60-ih godina jurišni borbeni avioni postaju sve više otporniji, brži i veći, a uvođenjem radara i navođenih raketa borba se distancirala od vizualnog dometa.
Još od početka 60-ih godina u Sovjetskom Savezu radi se na razvoju efikasnog jurišnog aviona za zračnu kontrolu velikih prostranstava Srednje Azije i Dalekog Istoka i za obranu od napadačkih krstarećih raketa njenog glavnog bipolarnog rivala, SAD-a. Sredinom 60-ih godina u konstruktorskom birou Suhoj došlo je do potrebe za razvijanjem aviona koji će ostvarivati prevlast u svom i neprijateljskom zračnom prostoru. Tu zadaću dobio je Pavel Suhoj, bjeloruski konstruktor jurišnih i lovačkih aviona i uspješni projektant aviona sovjetskih zračnih snaga.
Za vrijeme sovjetsko-afganistanskog rata Grač se pokazao prvom violinom te oružjem za nadoknadu i nedostatak teške ratne tehnike. Iako se kao najučinkovitiji bombarder koristio helikopter Mil Mi-24 „Hind“ (najrašireniji borbeni helikopter u svijetu), zbog svoje dobre oklopne zaštite i moćnog naoružanja, Grač se i nakon ozbiljnijih oštećenja u borbi s mudžahedinima u velikom broju slučaja uspješno vraćao u matičnu bazu, zbog čega je nakon rata u Afganistanu postao jedan od značajnijih komercijalnih proizvoda sovjetske vojne industrije. Treba napomenuti da je putem američke vojne pomoći afganistanskim mudžahedinima dopremljena protuzrakoplovna raketa „Stinger“, ali zahvaljujući Gračevoj žilavosti, brzini i činjenici da je parao zračni prostor leteći vrlo nisko s vrlo visokim manevarskim sposobnostima. Arsenal oružja koje je nosio taj zrakoplov bio je izuzetno širok i obuhvaćao je svaki tip bombe u naoružanju sovjetskog ratnog zrakoplovstva. Su-25 svojim konceptom preživljavanja direktnih pogodaka potpuno je opovrgnuo brojna mišljenja i stereotipe sovjetskih konstruktora da je jurišnom avionu radi preživljavanja potrebna samo (ili isključivo) nadzvučna brzina. Najveći problem je bio, da kada bi raketa pogodila jedan motor on bi se zapalio a kako su motori bili blizu jedan drugoga vatra se lako širila na drugi pritom potpuno onesposobljavajući zrakoplov. Gračevu „besmrtnost“ omogućavala je pilotska kabina napravljena od titanijumske kade debljine 24mm koja je zadržavala granatu 20mm s ukupnom težinom oklopa od 1.100 kg. Oklopom su zaštićeni i ostali vitalni dijelovi aviona poput poluge za upravljanje i rezervoara za gorivo čiji su zidovi ispunjeni pjenom za sprječavanje eksplozija. Nakon iskustava sa raketom „Stinger“ i „FIM-43 Redeye“ između motora je postavljena čelična ploča za sprječavanje uništavanja oba motora jednim pogotkom, nakon čega su avioni preživljavali i barem s jednim motorom, ako već neoštećeni u cijelosti, se vraćali u bazu. Učinkovito sredstvo protiv zapaljivanja motora na bazi freonskog sustava gašenja i toplinski mamci znatno su smanjili broj gubitaka Grača kroz cijeli afganistansko-sovjetski rat, a bilo ih je 23 uključujući i one oborene na tlu, uz osam pilota i sve to kroz više od 50.000 preleta. Ni jedan pilot nije bio izravno pogođen u pilotsku kabinu, pa je tako za rušenje jednog Grača bilo potrebno ispaliti i do 100 hitaca metaka 12,7 (jedan Grač u bazu se vratio sa 150 rupa od metka istog kalibra).
Od ostale tehnologije, Grač je imao elektronske nišanske ciljnike ASP-17 i laserski daljinomjer-označivač Kylon-PS, te radio kompas, radarski brzinomjer i radarski mamac. Mogli su nositi i rakete zrak-zrak, a laserski vođene rakete H-25ML imale su od 139 ispaljenja čak 137 pogodaka. Kokpit je opremljen TV ekranom sistema ciljanja Shkval. Treba uzeti u obzir da su se sovjetski borbeni avioni opremali tih godina u skladu sa svojim mogućnostima, a kokpiti pilota uglavnom su sadržavali analogne komande za razliku od američkih koji su imali uglavnom monokromatske CRT displeje te digitalne kontrole. To nikako ne umanjuje Gračevu ubojitost, a njegova modernizacija (Su-25KM „Scorpion“) početkom 21. stoljeća čini ga još ubojitijim, i to s redizajniranim kokpitom, novim navigacijskim sustavom, 2 LCD displeja i HUD displejem, a osposobljen je za uporabu svih vrsta oružja, koje je napredovalo zbog nepotpisivanja (neratificiranja) sporazuma SALT II kojeg je karakterizirala redukcija nuklearnog naoružanja.
Od afganistanske invazije, kada je njegovo ispitivanje opravdalo njegovu ulogu, počinje se koristiti u budućim ratovima (Iračko-iranski rat, Prvom i Drugom čečenskom ratu, Gorskom Karabahu, Abhaziji, Angoli, ratu Etiopije i Eritreje, pa i Makedoniji) koji su usmjeravali njegovu nadogradnju i potencijalnu modernizaciju.
•Konstruktor: OKB-Suhoj
•Tip: jurišni borbeni avion
•Podaci o razvoju: početak proizvodnje: 1968.;prvi let prototipa 22. 10. 1975.
•Dimenzije: dužina: 15,53m; raspon krila: 14,36m; visina: 4,80m; površina krila: 30,10m2
•Težina: prazan: 9.315kg; maksimalna poletna: 17,600kg; interno gorivo: 3000kg
•Performanse: maksimalna brzina: 970km/h; operativni plafon: 7000m
•Motor: 2x Sojuz R-95Š turbomlazni potiska 40,20 kN bez dodatnog sagorijevanja, hlađeni zrakom
•Naoružanje: top GŠ-30-2 30mm sa 250 granata; do 4000kg borbenog tereta na 10 podkrilnih nosača
Autor:
David Magdić, mag. hist.
