PALUBA
March 28, 2024, 01:21:57 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  [1] 2   Go Down
  Print  
Author Topic: Neke akcije BAF-a na teritoriji Jugoslavije  (Read 19729 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« on: November 15, 2012, 11:09:41 am »

Durmitorska operacija

U toku 1944g na tlu Jugoslavije su se odvijale žestoke borbe izmedju Partizana i Nemaca. Nemačka komanda jugoistoka je ispanirala i vodila više operacija s ciljem razbijanja glavnine NOVJ koja je pretila da ugrozi  nemačke pozicije u Srbiji.

Najveća operacija je  bila  operacija Ribecal (kod nas nazvana Durmitorska operacija) započeta 13 avgusta 1944g. Nemci su svojom velikom snagama zauzeli sve partizanske aerodorome u Crnoj Gori ,koji su do tada služili za prijem vojne poći i prenošenje ranjenika u Italiju,i to  Njegovuđe, Kolašin,Gornje Polje,Nikšićko polje.Ove aerodrorme su  saveznički piloti  nazvali „Dakota aerodromi“.Oni su bili jako nezgodni za sletanje i uzletanje ,jer su se nalazili u dolinama okruženi visokim planinama,vreme je obično bilo maglovito,ili kišovito,ili pak jako niski oblaci.Ipak ,po britanskim podacima oni su izveli 145 uspešnih sletanja ,650 tona materijala su isporučili,izmedju koji su bili i topovi i mazge,i prevezli oko 2000 ljudi u Italiju.

Partizani protiv kojih je pokrenuta operacija Ribecal su  imali jako veliki broj ranjenika koji su  znatno  sputavali  mobilnost formacija NOVJ, morali su da ih brane, a i za nosila su trebala 2-4 zdrava borca.

Kada je glavni aerodrom Negobudje  pao u ruke Nemaca situacija je postala kritična,više se nisu mogli avionima transportovati ranjenici .Kako V.Š. nije hteo da se ponovi pokolj ranjenika u predjašnjim bitkama ,traženo je od Saveznika da ih prebace u Italiju.Ali to nije bilo jednostavno jer je aerodrom morao da bude bezbedan,a Nemci su vršili jak pritisak.Medjutim kada su Bugarska i Rumunija prešle na stranu saveznika,Nemci su morali da izvoje mešto vojnika za čuvanje komunikacija po Srbiji.To je omogućilo da pritisak malo opadne i tada je britanski oficir za vezu pri štabu brigade, šef vojne misije, major Džon Rid,hitno javio komandi u Bariju da pošalju avione .

Partizani su odmah krenuli  da traže  neko zgodno polje,koje bi postalo aerodrom.Rukovodioci general Radovan Vukanović, i inž . major Obrad Bojović i pukovnik Radoje Dakić, su se sastali da bi odredili ravan teren za aerodrom,koji je dovoljno daleko da ga Nemci ne ugrožavaju.Inžinjer je predložio Krnovo,medjutim nije bilo dovoljno daleko od neprijatelja,pukovnik je predložio polje kod sela Ravno,medjutim ono je bilo jako neravno,a i blizi neprijatelja.Predlog je bio i Donja Brezna.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Donja Brezna

U traženju su im pomogli SOE oficiri por.Thomas Mathias i por.Philip Lawson koji su poslati da pronadju u urede teren.Lawson je trebalo da pronadje livadu ,a drugi je trebalo da organizuje prebacivanje.Sa njima je bio i šef vojne misije major Džon Rid.

Posle dva dana pregleda poljana  ,ona  kod sela Donja Brezna severno od Nikšića se činila najzgodnijom ,mada su britanski oficiri bili nezadovoljni. Nisu  im odgovarali  navigacioni uslovi,Vojnik i  okolna brda, bili su velika smetnja, za sletanje i uzletanje aviona. A ni prirodna okrenutost avionske piste, nije odgovarala potrebnim i traženim uslovima, ali ovo  se, ni na koji način, nije moglo izmeniti i nadomestiti.To je bila jedna ravna površina izmedju visikih brda,najveća dolina pivskog regiona,sa nadmorskom visinom od 1000m, pruža se pravcem istok-zapad dužinom od oko 13 km ,a oko 1000m široka.Pored svega ovoga i zemlja je bila tvrda jer dugo nije padala kiša.

Posle premeravanja britanski oficiri  su se odlučili za njega,bilo je malo ali taman dovoljno da mogu Dakote  da slete. Kada je odlučeno gde će graditi aerodrom odmah je poslata  depeša Vrhovnom štabu, od komesara Korpusa, Radoja Dakića- Brke:
"Pravi se aerodrom na Breznima. Biće gotov 21. avgusta. Sa tim je saglasan i Šef Engleske vojne misije. Avioni mogu slijetati samo danju i očekujemo ih navedenog dana, poslije podne. Ranjenika imamo oko 1000. Javite hitno, radi dopreme ranjenika".
Na dobijenu depešu Vrhovni štab je vrlo brzo poslao svoju saglasnost.

Kada su se šefovi saglasili 18 avgusta je potpisan sporazum izmedju  Komesar Korpusa, puk. Radoja Dakića i britanskog maj.John Reed o izgradnji piste.Partizani su ,kao i uvek,angažovali lokalne žitelje,ovaj put je bilo malo sposobnih muškaraca(svi su bili u ratu ili ubijeni),pa su nagažovali žene , decu,i starce, a bilo je i Partizana koji su trenutno bili slobodni. Iz pet sela su dolazili ,neki čak i kilometrima udaljeni, sa alatom koji su imali ,i 19 avgusta  popodne odmah krenuli u rad.Uspeli su da uklone rastinje,medje, kamenje,popune rupe,sklone zeleni kukuruz,ograde,poravnaju teren i nabiju ga drvenim maljevima,i da naprave pistu dužine 830m i širine 80m(40m piste i ostatak zeleni pojas).Organizacija je bila dobra,radovi su tekli po planu čak je i hrana deljena na vreme.Iako je to bilo daleko od idealnog,ipak je bilo minimalno za sletanje transportih aviona.Posle dva dana  aerodrom je   bio spreman i to je  komadni BAF-a javio maj. Reed ,a štab 2 korpusa je javio svojoj komandi.Medjutim iz komande BAF-a su odgovorili  da imaju druge obaveze i da neće biti aviona do 23 avgusta.

Pista je bila gotova ,a kako aviona nema ,rasla je nervoza pa je Štab Drugog korpusa, opet novom depešom urgirao: "Ako avioni ne dođu 21-vog, trebaju doći 22-gog. Nijesmo sigurni da aerodrom možemo obezbijediti za 23. avgust"

Posle ove poruke ipak je odlučeno da pošalju avione.
A onda,  20 avgusta ,partizanski aerodrom nadleću dva britanska  Spitfajera i bacaju paket sa porukom.U njoj je objašnjeno da će avioni sletati na svaki sat,i to po 6 aviona,da je veoma važno da linija  odbrane aerodroma izdrži napade ,da u avion mogu stati po 30 ranjenika i da je potrebno organizovati dolazak i ukrcavanje ranjenika.Na kraju je pisalo da se cela akcija otkazuje ako pada kiša!

Ovaj aerodrom je bio potpuno nepoznat za pilote,pa tako jedan od njih, por.Mathijas,(koji je posle rata pisao) ,da su mislili  da idu u okolinu Dubrovnika,i bili su ne malo iznenadjeni kada su videli novu pistu. Isti ovaj poručnik ,koji je kasnije  prevozio ranjenike,opisivao je da je nekim ovo bila jedina šansa i da su se neki i po 4 meseca  vukli za Partizanima po planinama,sa skoro nikavom medicinskom pažnjom.(najčešće su imali samo zavoje,koji su skidani sa umrlih ili prezdravilih ,oprani i opet korišććeni,poneko dobijao lek ako ga je bilo,ako je imao sreću da imaju lekara koji bi mu kako-tako obradio ranu).Lekari su više hrabrili i tešili ranjenike ,ali i one koji su ih nosili,ponekad i po ceo dan,po strim brdima,uvalama,liticama,kanjonima,često bez odmora.

Vreme je u ovoj operaciji bilo od suštinskog značaja. S obzirom na snažan pritisak krupnih nemačkih snaga, cela akcija morala je biti dobro koordinirana i izvedena u veoma kratkom roku.Cela operacija je smišljena u komandi BAF- a, a operacijom je komandovao komandant puka James Palson.

Dok su saveznici spremali avione i posade ,dotle su Partizani organizovali ,pored uredjenja piste ,drugo veoma značajno,  prikupljanje ranjenika,smeštaj i organizovan ulazak u avione.

I dok su Partizani (3 cnogorska i 6 lička brigada protiv 7 SS divizije,Princ Eugen,i brdska divizija Branderburg) vodili žestoke i krvave borbe,ponekad i prsa u prsa, sa neprijateljem  koji su nadirali,nad aerodromom se prvo  pojavilo nekoliko lovaca,a za njima Dakota.Nastala je radost medju ranjenicima,koji su sa zebnjim celo jutro gledali u nebo,i posle dogovorenih signala prvi avion je sleteo u 9h ujutru 22 avgusta.Zaštitu tog  prostora,obezbedjivali su lovci,18 Mustanga i Spitfirea.

 Sletelo još aviona 267 sqvadrona RAF- a i prevezeno je oko 200 ranjenika (iz Partizanskog izveštaja je to 160 ranjenika ,a iz knjige Specijal Operations AAF  AID to European Resistance Movoments 1943-1945- stoji da je prevezeno 219 ranjenika).Na zemlji su se zadržali oko 20 minuta,i odmah poleteli.Za ukrcavanje su bili zaduženi partizanski oficiri  Obrad Cicmil i Vojo Nikolić,ali su veliku pomoć pružili i oni meštani koji posle izgradnje aerodroma ostali.Donošenje ranjenika u rejon aerodroma je bilo posebno važno,i nije se smelo kasniti ,niti se pretrpavati sa ranjenicima.Najvažnije da je sve funcionisalo .

Možda bi i brže ukrcali ranjenike da nije bilo talijanskih vojnika,koji su obučeni u lokalnu odeću,prvi uleteli u avione,ne bi li se dokopali Italije(zarobjeni vojnici divizije Garibaldi) ,pa su morali da ih izbacuju.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

A onda je nastalo zatišje, pa se mislilo da će po ostale doći sutradan.To se vidi iz naredjenja štaba 12 udarnog korpusa:

NAREĐELJE  ŠTABA  12. UDARNOG KORPUSA  NOVJ OD 22. AVGUSTA 1944. ŠTABU  6. PROLETERSKE DIVIZIJE ZA OBEZBEĐENJE AERODROMA BREZNA

ŠTAB  XII KORPUSA NOVJ  22 VIII 1944
ŠTABU  VI PROLETERSKE DIVIZIJE
1) Evakuacija ranjenika izvršiće se tek sjutra u toku dana, t.j 23 ov. m. Danas je evakuisano  svega oko 160 ranjenika.
2) Prema naređenju VŠ-a evakuacija se mora provesti i osigurati po svaku cijenu. Prema tome zadatak vaše Divizije jeste, da po svaku cijenu onemogući prodor neprijatelja koji bi i najmanje ugrozio aerodrom  ili samu evakuaciju. Položaje zadržati po svaku cijenu do daljnjeg naređenja.
3) U toku  današnjeg dana pokušali smo uhvatiti radio-vezu s vama, ali to nam nije uspjelo. U određeno vrijeme vaš radio-telegrafista neka obavezno sluša naše pozive, kako bi vam mogli prenositi izvjesna naređenja i vjestiti VŠ.
SMRT FAŠIZMU - SLOBODA NARODU!
Za štab  XII Korpusa
Načelnik,
p.pukovnik M. Đukić

Mi se nalazimo u s. Zaborje.
Naređenje kada ćete se povući dobićete od Štaba  II Korpusa. Po izvršenoj evakuaciji ranjenika, vaša Divizija smestiće se prostoriji: Orah - Ravno - Čemerno. Naš korpus smestiće se južnije od vas.
Načelnik,
p.pukovnik M. Đukić

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Skica aerodroma u Jugoslaviji 1944g iz knjige Specijal Operations AAF  AID to European Resistance Movoments 1943-1945

Medjutim posle podne istog dana još 24 aviona Šezdesete transportne grupe (60th Troop Carrier Group) transportovala je još 705 ranjenika i 17 savezničkih vazduhoplovaca na aerodrom kod Brindizija,ili Barija,i ukupno je prevezeno 940 ljudi. Sletali su u četiri grupe po šest aviona,a iznad njih su leteli lovci.Iako je dogovoreno da ulaze po 25-30 ranjenika,ipak je ulazilo i po 35 ,možda i više.Razlog je bio što su svi bili mršavi i retko ko je imao više od 50 kg.Ulazili su prvo oni na nosilima,po tri nosila,dok se ne napuni ,a onda  oni ranjenici koji mogu da hodaju,posedali izmadju njih.

Po pričanju jednog od ranjenika,avion je bio dupke pun,možda i više od 35 ljudi ,kada bi zatvorili vrata,prvo bi se čuli  motori,pa bi nastalo truckanje i poskakivanje,zapinjane točkova,kako avion hvata zalet.Onda bi avion napravio krug, iznad Krnova, Nikšića i Podgorice,Bara  pa  preko Jadrana.Oni koji su mogli ,su zavirivali kroz prozore,pa su ovim drugima pričali šta vide.Po sletanju u Bari,prvo su izlazili ovi što mogu sami,a onda ulaze bolničari,po četvorica na nosila.

Na kraju ,kasno popodne (negde piše noću 22/23 ),sleteli su ruski avioni grupe Sokolov i prebacili u Italiju preostale ranjenike ,njih 138.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Za sedam sati ,poslednji je uzleteo u 16h popodne,sletelo i uzletelo 36 aviona i prevezeno,po podacima BAF i SOE izmedju 800 i 1000 ljudi.Ali po podacima SOE  ,obradjenim posle rata ,ukupno je prebačeno 1078 ljudi,od toga 1059 partizana,16 savezničkih pilota,i 3 agenta koji su bili u nekoj od misija(uračunato su i oni koje su  prebacili ruski avioni).

Medju prvim koji je stigao  u Breznu bio je  i kom. James Palson,koji je bio šokiran stanjem ranjenika.U izveštaju je napisao ,”mnogi od spasenih su bili tifusari ,svi su bili neuhranjeni,vašljivi,bolesni,rana zagadjenih sepsom i svi koji su mogli da stoje su išli sami.Nosača ranjenika je bilo jako malo,i oni na nosilima su jedva bili živi,ali kada bi sleteo avion svi bi se oraspoložili“.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]









* brezna.jpg (60.92 KB, 500x375 - viewed 536 times.)

* aerodrom Brezna 1.jpg (74.22 KB, 560x341 - viewed 688 times.)

* plan aerodroma.psd.jpg (67.23 KB, 503x350 - viewed 557 times.)

* Aerodrom Brezna 1944.jpg (65.25 KB, 560x369 - viewed 642 times.)

* Aerodrom Brezna.jpg (67.76 KB, 562x364 - viewed 683 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #1 on: November 15, 2012, 11:13:48 am »

Po sletanju svih 6 aviona poredjali bi se jedan pored drugog ,i odmah je počeo ukrcaj.U avion je ulazilo 35(ili više) čoveka,a avioni se zadržavali 25 minuta,i odmah poletali svih 6 jedan za drugim.U ovoj operaciji su korišćene prenosne radio stanice Eureca/Rebeca.Eureca je bila na zemlji ,obično  postavljena  na neku uzvisinu,(i tada ima domet od 50 milja,)i navodi avione na aerodrom.Rebeca je prijemnik ,koji se nalazi u avionu.Pomoću njih su posade aviona lako nalazili partizanski aerodrom.

Posebna akcija u ovoj operaciji je bila prihvat ranjenika, pregled,i transport do bolnica koje su bile u okolini Barija i Brindizija.

A po pričanju onog ranjenika,kada se avion ispraznio,iz njega izlete jedan u engleskoj bluzi i sa petokrakom na kapi,pa počne da se valja i od veselja skače.Kasnije su saznali da je to bio jedan od Talijana koji se prošvercovao kao ranjenik.(iz dnevnog lista Pobjeda)
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Iako su Partizani posle ovoga bili oslobodjeni tereta ranjenika,ipak su se  povukli i Nemci su zauzeli aerodrom.Cela akcija je smišljena i organizovana u komandi BAF- a i Bariju.Ovo je bila prva velika akcija SOE i Partizana i završena je uspešno.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

PISMO ŠTABA  2.UDARNOG KORPUSA  NOVJ OD  22. AVGUSTA 1944. KOMANDANTU SAVEZNIČKOG  VAZDUHOPLOVNOG  KORPUSA KOJIM MU IZRAŽAVA ZAHVALNOST  ZA TRANSPORTOVANJE  TEŠKIH RANJENIKA  U ITALIJU

22  AVGUSTA  1944
KOMANDANTU BALKANSKOG  VAZDUHOPLOVNOG  KORPUSA
Gospodinu viceadmiral  Herne-u
U ime boraca, podoficira i oficira našega Korpusa, izražavamo Vam najtopliju zahvalnost, što ste, u času kada je neprijatelj velikim snagama napadao našu slobodnu teritoriju i ugrožavao živote naših ranjenika, svojski se zauzeli da se isti prenesu u Italiju gdje će se na slobodi liječiti . Isto tako izrazite zahvalnost Vašim sokolovima - avijatičarima na neumornom radu pri prenošenju
ranjenika iz borbene zone. Ovim je olakšano našim jedinicama još žešće biju našeg zajedničkog neprijatelja do njegovog konačnog uništenja.




* Ranjenici Bari.jpg (40.94 KB, 466x260 - viewed 414 times.)

* baza Bari.jpg (30.6 KB, 466x260 - viewed 363 times.)
Logged
jadran2
Stručni saradnik - istorija RM
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 13 147



« Reply #2 on: November 15, 2012, 11:58:16 am »

Lijepi opis dogadjaja!
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #3 on: November 18, 2012, 05:48:03 pm »

Dolazak sovjetske vojne misije u Vrhovni Štab

Partizani su na početku ustanka očekivali pomoć od SSSR-a ,pa iako su razmenjivane depeše,padala obećanja od strane Staljina da će poslati  vojnike,čak i topove, prva misija koja je stigla do njih  je bila Britanska.Tito je prema njima bio nepoverljiv,a pogotovu kada su otišli do Četnika Draže Mihajlovića.On je tada sovjetskim liderima pisao, da je prisustvo britanske misije dokaz da sovjetska  neodložno mora doći.Kao što je pisao Moša Pijade u to vreme- "Trebalo bi im (Moskvi) predložiti da pošalju svoje predstavnike ovamo nama, da ne bismo bili nasamo sa Englezima; neka to bude i neka zajednička saveznička misija pri našem Vrhovnom štabu. Imamo dovoljno oslobođene teritorije, dovoljna smo sila da se to ostvari. A i Djed(Staljin) bi mogao imati jednog svog čoveka kod nas. Neka ga, brate, spusti pa će sve ići glatko."(Knjiga - Bojovna planina)

Dok su čekali Ruse ,teritoriju je  preletao britanski avion,koji je izazivao nade,medjutim on je bacao letke u kojima se slavila uspomena na državni udar od 27. marta 1941g.
Kako je sovjetska misija izostala ,Partizani su se okrenuli sebi.

Slanje pomoći avionima je ,zbog daljine bilo nemoguće ,ipak je vojna misija mogla da stigne(možda podmornicom,kao britanska).Medjutim SSSR je  priznala Kraljevsku jugoslovensku vladu u Londonu, i njihovo poslanstvo u Moskvi, (koje je bilo zatvoreno posle aprilskog rata 1941g), ponovo je otvoreno 19. jula. Diplomatske veze bile su i formalno uspostavljene krajem avgusta: dr Milan Gavrilović vratio se u Moskvu kao jugoslovenski ministar, a Bogomolov je 3. septembra postavljen za sovjetskog ministra pri Simovićevoj vladi u Londonu.Oni su se na početku rata slagali sa britanskom politikom,gde su svi centri otpora u Jugoslaviji trebali da budu ujedinjeni i pod jednom komandom.Čak su ubedjivali Tita da obavezno pregovara sa Dražom o zajedničkoj borbi protiv Nemaca,pa možda i da se stavi pod njegovu komandu.

Kako je stanje u Jugoslaviji bilo nejasno , sovjetski vrh je  , bez znanja partizanskog Vrhovnog štaba, razmatrao pitanje o istovremenom slanju delegacija i kod Mihailovića i kod Tita da bi se proučilo stanje na licu mesta. Odbijanje Kraljevske jugoslovenske vlade da usvoji prethodni predlog izgleda da je bio glavni razlog što Rusi nisu poslali svoju misiju Partizanima.

Iako ih nisu direkno pomagali,Rusi su od novembra 1941g emitovali radio program, "Slobodna Jugoslavija" koja je radila sa Ruske teritorije i emitovali mnogobrojne biltene o operacijama  Narodnooslobodilačke vojske.Ipak nisu hteli da potpuno prekinu kontakt sa jednim starim komunistom,članom Kominterne.

Onda su  Britancima  stavili do znanja da neće uticati na Tita da saradjuje sa Četnicima,i celu stvar predstavili kao unutrašnju stvar Jugoslavije. Diplomatski kontakti u vezi sa jugoslovenskim pitanjima između britanske i sovjetske vlade  su prestali. Obe strane, bez uzajamnog savetovanja, izgleda da su planirale slanje misija na partizansku teritoriju.

Posle Teheranske konferencije ,Staljin je pregovarao o tome da i SSSR pomaže Partizane na Balkanu.Po njih je rat dobro krenuo,odbili su Nemce kod Staljigrada,Kurska i Dnjepra,i oni su se povlačili.Predlog je bio da i Rusi imaju misiju u Bariju,gde bi brodovima stizao  vojni materijal iz SSSR-a,i odatle avionima prenosila do odredišta.

Odmah je odlučeno da im se dostavi 20 tona materijala i 8 članova misije,u reon Drvara. Odredjeni su i znaci za prepoznavanje ,na zemlji 12 vatri u obliku slova X  i morzeova slova lampom P.Medjutim pojavila su se dva velika problema.Prvo, Partizani su stalno bili u pokretu,i nije se moglo sa sigunošću odrediti neko mesto gde bi izbacili tovar,a koje bi duže vreme bilo u njihovim rukama.Drugo treba preći veliku daljinu,gde vrebaju lovci,PA,i neizvesno vreme.Aviogrupa koja je dobila taj zadatak se nalazila u Ukrajni.Izabrane su najbolje posade sa iskustvom u dugotrajnim letovima i odlični naviatori.

Zbog ograničene količine goriva,nisu smeli dugo da se zadržavaju  ,tražeći dogovorene signale,pa se dešavalo da su se  vraćali neobavljena posla .Dešavalo se da je vreme toliko loše da ništa ne vide,pa idu do Jadrana da bi se orjentisali,a tek onda traže Partizane.Piloti su sami odredjivali rutu ali najkraća je bila Kijev-Subotica-i cilj.Ovaj način je bio jako  opasan i naporan za posade,tako da poletanje iz Italije deluje kao odlično rešenje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Odatle bi mogli da ,pored jugoslovenskih Partzana, pomažu i druge (U Grčkoj i Albaniji) Medjutim prvo su morali da pošalju vojnu misiju u njihov Vrhovni Štab.Zadatak misije je bio da utvrdi kako mogu da pomognu Partizane,šta im je potrebno od vojnog matrijala,i da utvrdi borbenu moć jedinica.

Odredjena je misija na čeli sa general potpukovnikom  Nikolajem Kornejevim( Николая Васильевич Корнеев), sa njm su još  išli  A.P.Gorškov (Анатолий Петрович Горшков )koji je upoznat sa partizanskim ratovanjem, jer je bio veza izmedju ruske  armije i ruskih Partizana,diplomat- V.S.Saharov(Василий Михайлович Сахаров ),prvi zamenik ministra finansija SSSR-a  M.F.Bodrov(Михаил Федорович Бодров ),i prevodioci V.V.Zelenin i N.I.Vetrov, i drugi .(Partizani su poslali svoju misiju koja je 12 aprila 1944g  na čelu sa gen.V.Terzićem stigla u Moskvu.)

Plan je bio da prvo  iz SSSR-a,prelete  dva aviona C-47,i da prevezu misiju i njenu opremu, jedan  je trebalo da prenese ljudstvo,a drugi potreban materijal .Sve ukupno je bilo 24 čoveka ,raznih specijalnosti i zaduženja.Kasnije bi iz SSSR-a preletelo  još aviona ,koji bi prenosili  iz Barija vojni materijal,a dovozili ranjenike.
General je predložio da saveznici izvedu neku vazdušnu akciju na tlu Jugoslavije,kada on i misija budu krenuli ka Partizanima,tako da budu okupirani i ne obraćaju pažnju na njih.

Krajem 1943g formirana je posada aviona koji će prevoziti generala i glavne članove misije.Pilot Aleksandar Šornikov,drugi pilot-Boris Kalinkin,navigator –Pavel Jakimov,inžinjer u avionu-Ivan Galaktionov,radio telegrafist- Nikolaj Verderevski.U njihovom avionu će biti 18 ljudi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pavel Jakimov, Aleksandar Šornikov

Za ovu misiju su tražili pilote koji imaju iskustva u noćnom letenju,sletanju na loše i na brzinu pripremljene terene ,koji su okruženi planinama,i koji mogu da nadju i prepoznaju signale sa zemlje. Ispostavilo se da su bolji oni piloti koji su pre rata leteli u aviokompanijama,prevozili putnike po svakakvom vremenu,noću i danju.

Početkom 1944g odredjena je putanja leta –Moskva,Astrahan,Teheran,Kairo,Bizerta,Malta,Bari.Krenuli su rano izjutra 17 januara ,a na odredište stigli početkom februara.Ovako kasno su stigli jer su imali probleme sa vremenom, avionima,i organizacijom puta.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U Bariju su ih Britanci ,naravno,očekivali mnogo ranije,pa je nastala izvesna nervoza kod komandanata. Oni su po dogovoru trebali da budu pri BAF-u,i da odgovaraju njhovoj komandi.
BAF se pripremao da dočeka sovjetske avione i da bi olakšali misiji obezbedjene su druge Dakote za njen prevoz.Po planu oni su trebali da slete na partizanski aerodrom i u povratku  prevezu ranjenike.Pored njih su pripremili  šest Savoia-Marchetti SM.82 ,koji bi nosili ostali teret,ali bi on bio spušten padobranima.To je sve planirano za 3 februar, i za taj dan je  249 Wing je obezbedio 9 lovaca za zaštitu.

Medjutim Rusi su na taj dan tek krenuli iz  Tunisa, pa je sve odloženo.Rusi stižu uveče  3 februara ,i na iznenadjenje svih,odmah su  tražili da im se omogući da 5 februara slete na Medeno polje.

Komanda BAF-a je odmah ,4 februara, izdata naredba 249 Wingu  ,pozvana je jedna Dakota iz 267 Squadron, sa njima bi išla i oba  ruska C-47,šest SM-82(koji su bili na aerodromu Lecce) .Pratnju bi obezbedio 250 Squadron sa 18 Curtiss P-40 Warhawk,(koji su bili na aerodormu Cutella,udaljeni 130 milja od Barija).Sve je spremno za 5 februar ,ali zbog lošeg vremena  otkazano.

A onda su predstavnici ruske misije tvrdili da je zaštita lovcima slaba.Zbog toga  su dodali  i 12 Republic  P-47 Thunderbolt,iz MASAF, koji će ih sresti nad Jadranom,kada budu krenuli.Medjutim ,iako su Partizani čistili letelište,sneg je uporno padao i nije se moglo sleteti a i uopšte vremenske prilike su bile jako loše pa je sve otkazano do daljneg.

Po prvobitnom  planu je trebalo da sovjetski avioni slete na neki od partizanskih aerodorma u blizini Bihaća,medjutim,kako smo rekli, vreme nije bilo dobro ,uslovi nad Jadranom i duboki sneg koji je bio na tim aerodromima su to onemogućavali u skorije vreme.Tada je predlog bio da iskaču padobranima,medjutim  od svih ljudi iz ruske misije samo njih četiri su znali da koriste padobrane.Sem toga ruski general je tek zalečio nogu od povrede(bio je ranjen),pa je na kraju odlučeno da se spuste jedrilicom.Predlog je dao rukovodstvo 334 Winga ,Britanci i Sovjeti su se složili i počele su pripreme.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
jedilica Waco CG-4A

Ni ovaj način nije bio lak ,naročito za one koji nisu imali nikave veze sa avijacijom. Trebalo je da se sve osobe bezbedno prevezu i slete na Medeno Polje i pored vremenskih uslova kavi su bili. Akciju je trebalo da izvede 334 wing ,i to sa tri C-47 i tri jedilice Waco CG-4A, i akcija  je  morala da se izvede u toku dana,da bi jedrilice bezbedno sletele.Za bezbednost je odredjeno  36 lovaca(24 aviona P-40  i 12 P-47).Kap.C.Turner je komandovao jedrilicama.Akcija je zakazana za 23 februar 1944g. Cela opreacija je nazvana Manhole.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Medeno Polje









* rusi nad jadranom.jpg (16.91 KB, 340x211 - viewed 1002 times.)

* jakimov i sornikov.jpg (10.23 KB, 300x245 - viewed 984 times.)

* 82.jpg (30.25 KB, 640x411 - viewed 402 times.)

* jedrilica.jpg (91.17 KB, 980x637 - viewed 451 times.)

* medenopolje zima.jpg (31.7 KB, 494x244 - viewed 301 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #4 on: November 18, 2012, 05:55:21 pm »

Navodno, u to vreme je 50 bombardera napalo aerodorme kod Zagreba,kao diverziju.Tako je 19 februara 1944g ruska misija od 23 člana i 6 britanskih oficira bezbedno sletela na aerodrom koji je bio prekriven dubokim snegom.Tri C-47 su uspešno dovukli i otkačili jedrilice ,i izbacili svoje tovare -oko 5 tona  ,kao i SM-82 .

Pilot jedrilice gde je bio ruski general, cap. Cornelius Turner,je uspešno poleteo u Bariju oko 11h  i krenuli su na sever.Leteli su nad morem,gde su im se pridružili Thunderbolti. Uskoro su  videli ostrva,a kako su se približavali obali ,i planine izmedju kojih treba da slete.Izbegavali su Split zbog jake protivavionske odbrane ,a njegov partilac Droop Newman je stalno proveravao gde su i da li su na kursu. General Kurnjejev je sedeo odmah iza pilota i vidno nervozan stiskao u ruci svoj pištolj.Posle preleta 402km ,piloti jedrilica su se odvojili kako je planirano i sami planirali preko snegom zavejanih pravoja,kada su jedan takav prešli ,ukazala im se velika dolina,na kojoj se nalazio aerodrom.Učinilo im se da neće uspeti,ali su ljujajući se levo desno uspeli da dodirnu sneg i  posle leta od 2h i 15min,zaustavili su se propavši metar u sneg .Po sletanju jedan od lovaca ih je nadleteo vrlo nisko,verovatno da se uveri da su doblo prizemljili .Jedrilice su obavile savršeno sletanje,tačno kod vatri kako je i planirano,iako je vidljivost bila skoro 0.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ruska vojna misija po sletanju

Kako je kap.Turner napisao,dok su se polako izvlačili iz jedrilice sa svih strana su došli Paritizani,naoružani do zuba,puškama,redenicima,noževima i bombama i  onako  smrdljivi pomagali im da izadju.Kada su obezbedili jedrilice prešli su  u obližnje mesto gde su pili do kasno u noć.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prijem ruske vojne misije u Vrhonom Štabu

Kako su jedrilice na snegu bile jako uočljive ,njihovi piloti su tražili od Partizana da sa konjićima koje su imali (ponije-kako ih  zovu Britanci )  povuku jedrilice u obližnju šumu i dobro ih maskiraju.Na to  ih je nateralo svakodnevno pojavljivanje nemačkog JU-88 iznad Medenog Polja.
Ovako sakrivene su stajale oko mesec dana sve dok  sneg i zima nisu popustili.Kada se sneg dovoljno istopio,da omogući poletanje , Dakote su pokupile jedrilice i vratile ih u Italiju.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Način na koji su podigli jedrilice

Ova dva ruska aviona C-47 su ostali u Bariju do juna 1944g,i za to vreme su sletali na partizanske aerodrome,i donosili municiju,oružije ,odeću,lekove, hranu,a u povratku prevozili ranjenike.Uskoro su se ovi vratili u SSSR ,a stiglo je 10 drugih  C-47, a kasnije još nekoliko,tako da je ukupno 16 ruskih transportnih aviona bilo u Bariju. Za njihovu zaštitu je brinulo 12 lovaca JAK 9DD ,specijalne verzije za daleke letove,pristiglih  u avgustu iz Rumunije.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
JAK 9 DD u Bariju 1944g


* 23 II 1944 dolazak rusa.jpg (43.78 KB, 400x333 - viewed 341 times.)

* prijem sovjetske misije..jpg (62.61 KB, 436x308 - viewed 330 times.)

* podizanje jedrilice.jpg (81.45 KB, 980x548 - viewed 304 times.)

* jak 9 dd u Bariju.jpg (22.42 KB, 506x253 - viewed 341 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #5 on: January 08, 2013, 06:31:10 pm »

Spasavanje Tita

Početkom 1944g zbog situacije na frontovima u Evropi,značaj jugoslovenskog ratišta je značajno porastao.Pored toga NOVJ se afirmisala kao značajna antifašistička sila,koju su pomagale velike sile iz te koalicije.Kako su Partizani ometali Nemačke planove,Adolf  Hitler je još polovinom 1943g naredio gen. Lotaru Rendulicu da Tita po svaku cenu likvidira,misleći da će tako da porazi Partizane. U to vreme centar oslobodjene teritorije u Jugoslaviji je bio Drvar sa okolinom,koji je duže vreme bio slobodan.Kao takav centar ,u njemu se nalazilo sedište CK KPJ,AVNOJ-a,Nacionalnog komiteta,V.Š. više savezniških misija i  drugih ustanova i organa partizanske vlasti.Svi oni su bili razmešteni u samom Drvaru i okolini.Na primer ,sovjetska vojna misije je bila u zaseoku Grujići,a anglo-američka u Drvar-selu.

U to vreme Rusi su u Bariju imali dva transpotna aviona DC-3 (koji su formaciski  bili u  334 Wing),koji su prevezli njihovu vojnu misiju  u  V.Š. Po planu ,oni su trebali da  održavaju  vezu sa tom misijom i dostavljaju Partizanima vojnu pomoć.Kako je aerodrom na Medenom Polju početkom 1944g bio zavejan ,  nije se moglo sleteti na njega. Tek početkom aprila je pilot Šornikov izveo probni let,da izvidi kakvo je stanje na „pisti“.Ali i dalje je bila puna raskvašenog snega ,pa je pakete dostavio padobranima.Tek posle nekog vremena je postalo moguće sleteti (doduše teško,ali moguće) pa su  ruski piloti  odmah krenuli,iako je na planinama još bilo puno snega,a „pista“ raskvašena .Nisu se dugo zadržali posle sat vremena su krenuli nazad.Od 22 do 28 matra Rusi su dva puta sletali i donosili opremu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ruska pošilka

Saveznički piloti  u Bariju   im nisu verovali  i tvdili da je  i dalje nemoguće sleteti na ovaj aerodrom,a posebno ne uzleteti  sa punim avionom.Da bi pokazali  da je moguće,posada  ruskog aviona je sa partizanskog aerodroma donela nekoliko korpi punih snega.Sujeta savezničkih pilota je bila povredjena pa su neki sledili Ruse.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ruski avion primaju ranjenike.Neki  britanski i američki avijatičari su doživeli da im Partizani kažu da bi više voleli da su ih ruski avioni prebacili u Bari!

Sovjeti su obavili više letova i doneli raznu opremu,lekove,hranu,a u povratku prevozili ranjenike.Zbog stalnih letova na istoj maršruti ,sami piloti su nalazili aerodrom bez navigatora.Na ovim letovima  su imali malu pomoć od radiste u avionu ,koji je imao mapu radiostanica Brindizi ,Bari,a koristio je i nemačku radiostanicu postavljenu iznad Splita za njihove avione.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Sa Titom je, pored drugih oficira  iz vojnih misija, bio i por.McGrath koji je bio u No. 2 Balkan Air Terminal Service(airlanded operations 60th Group ),koji je u velikoj meri pomagao pilotima u pronalaženju  partizanskih aerodroma i sletanju na njih .To su bile male jedinice koje se  sastoje  od jednog oficira,pilota,kaplara i narednika,sa malom radiostanicom,signalnim i navigacionim uredjajima,i ako uslovi dozvoljavaju ,sve to postavljeno na džip sa prikolicom.(Džipovi su dostavljeni ili sa C-47 koji su sletali na partizanske aerodorme,ili na specijalnoj platformi sa četiri padobrana izbačen iz specijalno preuredjenog Halifaksa)Njihov zadatak je da pronalaze odgovarajući teren za sletanje aviona,nadzirao pripremu takvih polja,omogućavao sletanje pomoću radio ili navigacionih uredjaja,i kontrolisali istovar i utovar tereta.Prva takva grupa je stigla sredinom maja 1944g na Medeno Polje,a do jula je bilo pet timova ,koji su pripremili 16 letelišta u okolini Drvara.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

To su uglavnom bile ravne ,travnate površine dužine 250-300metara  u dubokim dolinama.Mada su posade aviona radije dostavljale pakete padobranima nego da sleću na takva polja. Svi ovi aerodormi su bili aktivni,i saveznici su sa njih otpremali ranjenike i bolesnike,a donosili dragoceni tovar.Letelo se uglavnom noću.


* rusi pomoc.jpg (13.9 KB, 318x235 - viewed 876 times.)

* rusi pomic 2.jpg (23.92 KB, 435x271 - viewed 966 times.)

* rusi avioni2.jpg (20.43 KB, 434x282 - viewed 885 times.)

* tito i ruska misija.jpeg (114.25 KB, 300x294 - viewed 975 times.)

* padobrani.jpg (40.11 KB, 736x447 - viewed 334 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #6 on: January 08, 2013, 06:44:44 pm »

Zvanično je glavni aerodrom na Medenom Polju , otvoren sredinom aprila 1944g a pre toga prvi su sleteli  kap. Karl M. Benson i kap.Floid L.Tarne koji su pokupili 36 ranjenika sa Medenog Polja noću 2/3 aprila 1944g.Do kraja meseca je sletelo 15 aviona i prevezli su 168 ljudi,medju kojima i pripadnike Mc Clean misije i partizanske predstavnike koji su bili pri MAAF(Mediterranean Allied Air Forces).Akcija je dobila ime Plaindealer ,i bila je toliko uspešna da su saveznici imali više svojih predstavnika na aerodromima.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Britanski kanisteri

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Aldis lampa sa kojom su se ,Morzeovim znacima,sporazumevali oni na zemlji  i piloti u avionima.

McGrath je aktivno učestvovao u pravljenju aerodroma oko Drvara ,a posle evakuacije V.Š. je ostao sa Partizanima,pomagao u pravljenju aerodroma na  Ravanskom Polju,koji je bio sledeći partizanski aerodrom.I Rusi su imali svog čoveka P.N.Jakimov koji je obavljao sličan posao,to je bio navigator Šornikova,jednog od pilota sovjetskih aviona .On je ostao kod Partizana već na početku sletanja sovjetskih aviona na Kupreško polje i ostao sa njima do evakuacije Tita.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kanisteri i njihov sadržaj ,oružije umotano u udeću.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ruski avijatičari u razgovoru sa narodom.

Početkom marta su počela svakodnevna nadletanja nemačkih aviona ,izvidjanja i bombardovanja.Posle mesec dana i V.Š. je saznao da se priprema napad na Drvar.Odmah su preduzete mere za odbranu,pre svega od aviona.Medjutim kako je vreme prolazilo a ništa se nije dešavalo,pažnja je popustila,pa su neke jedinice  pomerene iz okoline Drvara.

Nemci su za osiguranje pobede obezbedili ukupno 340 aviona i jedrilica. Napad je počeo rano izjutra u 4 h i 30 min. 25 maja 1944g.Prve nalete  su izveli sa avionima He-46 ,Hs-126 i Ca-314, a nešto kasnije i sa Ju-87 sa ciljem da neutrališu odbranu i nanesu što više gubitaka.Zatim su došli padobranci i jedrilice,i dok su se oni spuštali Ju-87 koje su vukle jedrilice, su napale okolne visive.Napad iz vazduha je ponovljen oko 12h kao priprema još jednog desanta.Lovački avioni su obezbedjivali zaštitu,aerodroma i transporta.U toku dana su Nemci dobijali municij i hranu prevezenu sa nekoliko jedrilica i bacanjem padobranima.I sutradan je nastavljeno sa dostavljanjem zaliha iz vazduha,pomoć odbrani desanta iz vazduha,ali i napad na Partizanske jedinice u okolini.

Doneta je odluka de se V.Š. povuče iz pećine Međutim, povlačenje  jedinom prilaznom stazom onemogućavala je minobacačka i mitraljeska vatra. Zbog  toga izlazak je bio moguć isključivo betonskim prolazom ispod sedišta Vrhovnog štaba, a zatim niz strmu stenu , ispred ulaza u pećinu . Za spuštanje niz stenu poslužila su užad od padobrana koji su bili u  štapskim prostorijama . Povlačenje članova Vrhovnog štaba iz pećine počelo je oko  11 časova ,(kada je treća lička brigada zaustavila Nemce)i posle spuštanja niz stenu krenuli su   pećinskom klisurom, a potom prema istoku, duž borbenog rasporeda Prve prateće čete. U tim trenucima  Nemci su bacili drugi talas padobranaca,ali više nije postojala opasnost  da ih ugroze. Pored njega spasene su i vojne misije (zarobljeno je samo nekoliko američkih novinara,ili jedan američki oficir i snimatelj,kako u kojim knjigama).

Uz pratnji prištapskih jedinica Vrhovni Štab NOV je  nastavio  pokret ka Ataševcu i Klekovači  da bi 26. maja oko 13 časova stigao u Potoke, gdje je bilo rezervno sedište štaba, a u blizini se nalazio i glavni aerodrom Petog krajiškog korpusa.Pored V.Š.  i rukovodilaca NOP-a, ubrzo su stigle savezničke vojne misije. Međutim, Nemci su  saznali da se na tom području nalazi Vrhovni štab sa maršalom Titom, pa su krenuli u opkoljavanje Klekovače .U selu Potocima se nalazio aerodrom u Uvali,gde su, navodno ,čekali savezničke avione koji su trebali da ih evakuišu.Ovo se navodi u nekim knjigama ,naročito ruskim,ali kako su čekali avione kada su ,kako će mo kasnije videti ,izgubili vezu sa saveznicima!

Tog dana su nemački avioni izvršili snažan udar na selo i okolinu.Kako je šansa da saveznički avioni slete na ovaj aerodrom otpala, morali su dalje.
 Kada je pala noć Tito je sazvao kratki sastanak rukovodilaca i vojnih misija ,šta dalje.Predlog je bio da sa manjim grupama prodju ka bezbednom mestu,a ruski general ,šef ruske vojne misije, je predložio ,na osnovu njegovih ranijih iskustva,da idu zajedno.Tako su i uradili i  uspeli su da izadju iz okruženja pa su sa nekim partizanskim jedinicama i vojnim misijama stigli
29. maja u selo Poljice. Odatle sledećeg dana u reon planine Veliki Šator,gde su se sreli sa 1 proleterskim korpusom,a sa njim su  3 juna preko Pribelje i obronaka Vitoroge,stigli  na Kupreško polje, kod sela Vukovsko,gdje se nalazio pomoćni aerodrom Narodnooslobodilačke vojske.

Predstavnici vojnih misija su smatrali  da treba V.Š i Tito da se evakuišu na neko bezbedno mesto , predlog je bio Crna Gora,ili ostvo Vis.Odlučeno je da je ostvo bolja solucija.Ali kako se prebaciti tamo? Kako su V.Š. i Tito više verovali Rusima,predložili su gen.Kornevu da ih prebace ruskim avioni iz Barija.
Medjutim   nisu uspeli da uspostave radio vezu sa saveznicima u Moskvi i Bariju.
Po ruskim izvorima, ,u Moskvi su se zabrinuli zbog gubitka  kontakta sa V.Š. i svojom misijom.Oni su dobili poruku 25 maja izjutra da su napadnuti ,ali posle nije bilo  poruka.Staljin je više puta pitao šta je  sa V.Š. i njihovom  misijom,jer je smatrao da prekid  veza nije bio slučajan.Postavljalo se pitanje,šta se desilo sa radiostanicom,Titom,Ruskom misijom! Dobili su zadatak od najvišeg mesta da sasnaju šta se desilo.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tito i Vrhovni  Štab su se izvukli iz Drvara. Potoci 26. maj 1944.


* kanisteri.jpg (97.91 KB, 654x486 - viewed 333 times.)

* aldis lampa.jpg (63.27 KB, 535x650 - viewed 370 times.)

* kanisteri sadrzaj.jpg (68.45 KB, 655x414 - viewed 340 times.)

* 52.jpg (37.8 KB, 457x640 - viewed 360 times.)

* 26 majtito se izvukao iz drvara.jpg (58.68 KB, 408x344 - viewed 372 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #7 on: January 08, 2013, 06:52:28 pm »

Sovjetski radio operater je pri evakuaciji iz Drvara  morao da uništi veliku radiostanicu,jer nisu mogli da je nose po strmim obroncima brda.Poneo je i malu (pravljena je za partizane)“Sever“sa kojom nije bilo moguće uspostaviti vezu sa Moskvom.Ova radiostanica pri vojnoj misiji je imala šifru «Пурга»-mećava.I Britansko-Američka misija je izgubila svoje radiostanice.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Partizanska radiostanica tipa „sever“

A onda se 2 juna ruski  radio operater popeo na najviši vrh koji je mogao i uspeo da pošalje istu poruku i u Moskvu i u Bari ,komandantu Sokolovu,da na Kupreško Polje 4 juna u 22 sata pošalju avion.U Moskvi su primili poruku rano uzjutru sa olakšanjem.Zatim je  Jakimov uz pomoć Partizana pripremio teren za sletanje aviona.Ovo je izgleda bio teren za primanje paketa padobranima,pa su morali da na brzinu poravnavaju teren i uklone prepreke , i pripremili  su drva za signalne vatre.
 

Radio operater u avionu na na svojoj stanici primio poruku i predao pilotu  Šornihovu .On  se po prijemu  poruke iz Jugoslavije  spremao  da krene 4 juna,kada ga je pozvao kap.Preston(koji je odlično govorio Ruski) u komandu brutanske avijacije u Bariju,i predao mu drugu poruku iz istog izvora koja kaže da krene dan kasnije, 5 juna.Oni su u isto vreme primili poruku,ali  su je drugačije tumačili.Medjutim  Šornihov je poverovao u poruku koju je on dobio.  Iz nje je još  zaključio da su uspeli da se izvuku iz Drvara i da je sa njima njegov navigator.Predpostavio je da će on biti od velike pomoći ,jer poznaje uslove za sletanje aviona.

Pilot  je bio u nedoumici,šta da radi ,kada da ide?Odlučio je da ipak krene 3 juna,ali nije imao dozvolu britanske komande pri kojoj je bio(negde ruski autori navode kako je poleteo na svoju ruku,malte ne tajno).Poslužio se lukavstvom ,tražio je dozvolu da izvrši probni let,da izvidi situaciju,kako bi bio spreman 5 jula.Za  to je dobio odobrenje.
 
On noću 3/ 4 juna poleće iz Barija sa pilotom B. T. Kalinkin .On je bio pilot drugog  sovjetskog aviona koji je letio iz Barija . Nije bilo lako posadi ,orjentišu se sa mukom, zbog mraka i gustih oblaka , glavni orjentir  su  im bili vrhovi  planina u rejonu Kupresa.Njihov glavni navigator Jakimov je bio na zemlji kod V.Š. Pored lošeg vremena nad Jadranom ,nadleću Korčulu i Split ,gde bi Nemci mogli da upotrebe svoje PA topove . Bezbedno  su stigli,  ali sada imaju drugi problem,nisu mogi da  vide signalne vatre. Niski oblaci su prekrivali partizanski aerodrom ,pa su više od pola sata leteli  u krug . Postojala je stalna  opasnost da udare u neki planinski vrh, a onda  su najzad ,kroz razišle oblake primetili  vatre.

Sleteli  su uz teškoće na malu travnatu pistu,okruženu planinama,ali zahvaljujući umešnosti pilota  dodornuli su travu oko 21h ,kod sela Bajramovca.Mehaničar  I.G.Galaktionov je odahnuo kada je prestalo pištanje guma po kamenjaru i poskakivanje aviona  po polju  izpresecanim potocima, i avion se zaustavio.
Avionu su odmah prišli  Tito i gen.Kornejev  a ubrzo  članovi V.Š. i vojnih  misija, i raspitivali se koliko ljudi može da ukrca,kakav je plan.Posle kratkog dogovora odlučeno je da u prvoj grupi od 20 ljudi bude Tito ,članovi Vrhovnog štaba, Politbiroa CK KPJ i savezničkih vojnih misija,naravno i Titov pas Tigar! Medjutim ,u avion je ušlo 26 ljudi,i navigator Jakimov ,koji je iako ranjen u glavu preuzeo dužnost navigatora .Odmah po ukrcavanju su krenuli,avion je poskakivao preko rupa,hvatao brzinu i poleteo.Kada su bili iznad Jadrana u kabinu je ušao Tito i raspitivao se kakvi su uslovi za sletanje i poletanje ,interesovao se  da li mogu još jednom da se vrate.Po sletanju u Bari, oko 22 h ,pilot je odgovorio da će pokušati.Izveo je još jedan let i prebacio još 20 ljudi.

Po sletanju u Bari ,saveznici su shvatili šta se dešava  pa  su se priključili .Još iste noći  su  poletela  za Jugoslaviju  tri aviona C 47  iz 60th Group i pokupili su 74 osobe.Evakuacija se nastavila sledeće noći kada je 7 američkih  C 47  pokupilo 118 ranjenika,i to nekoliko sati pošto su aerodrom zauzeli Nemci.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U literaturi se pominje kako su saveznici svojim akcijama znatno doprineli uspehu Partizana,medjutim to je delimično tačno.Kada je 25 maja izvršen desant,komanda BAF-a je istog dana popodne saznala za njega,ali taj dan nisu preduzimali nikave akcije.Mada u knjizi SPECIAL OPERATIONS: AAD AID TO EUROPEAN RESISTANCE MOVEMENTS 1943 -1945,stoji da su odmah reagovali i noću 25/26 isporučili padobranima oružije,a tri noći  kasnije još 60 tona opreme.
 Samo su četiri lovca u rano popodne napali aerodrom kod Bihaća,ali je to bila rutinska akcija,bez ikakve veze sa desantom.Oni su tada na aerodromu zapalili jedan Ju-87 ,jedan izvidjački avion oborili,a nekoliko oštetili na zemlji.Ni sledećeg dana nisu preduzimali neke akcije u reonu Drvara,već su napali aerodorme Zadar i Bihać,koji nisu bili vezani za desantom,tako je nemačka avijacija angažovana u dejstvima ostala nenapadnuta.
Tek 27 maja se uključuje aktivno i tada se situacija u vazduhu bitno popravila za NOVJ.Oni su od 17 do 31 maja napadali aerodrorme oko zone operacije i znatno smanjili  napade nemačke avijacije.
Uništili su 26 aviona na zemlji ,a oboreno je još pet aviona.
Iako zakasnela ipak je akcija saveznika znatno umanjila dejstvo nemačkih aviona , a napadima na nemačke jedinice na zemlji  su pomagali partizanske akcije.
Počev od 27. maja, kada je izvršen prvi vazdušni napad na njemačke vojne koncentracije u Drvaru, saveznička avijacija je u više navrata bombardovala gradove: Petrovac, Ključ, Bosansko Grahovo,
Livno, Mrkonjić-Grad i Glamoč i vršila svakodnevne napade na komunikacije. Takvim akcijama otežavala je pokrete neprijateljskih snaga, a sem toga, dominirajući u vazduhu, paralisala je izviđačku i borbenu aktivnost njemačke avijacije.Pored ovoga izvršeno je nekoliko letova u veoma nepovoljnim uslovima,kojima je partizanskim jedinicama doturena hrana i municija što je nekim jedinicama bilo od velike važnosti.Tada je poverenje u saveznike uveliko povećano,skoro kao u ruse.

Kasnije ,Tito je sa još nekim rukovodilacioma u navećoj tajnosti sovjetskim avionima prebačen u Moskvu.
Komandant sovjetske misije u Bariju gen.Korneev je pozvao 19 septembra 1944g pilote iz avio baze  ,Mihajlova i Pavlova.(Oni su došli kasnije i iz Barija pomagali partizane do oslobodjenja Beograda,kada su prešli na zemunski aerodrom.)Pokazao im je kartu sa ucrtanom crvenom linijom na kojoj je napisano Krajova.Objašnjeno im je da će prebaciti V.Š. u Rumuniju.Trasa puta je bila neobična,prvo treba da lete sa Visa ka Bariju,ali pre nego dodju iznad kopna okreću i vraćaju se ka jugoslovenskoj obali . Odatle  preko Bosne i Srbije  treba da prelete  Dunav,ulaze u Rumuniju i  doleću do cilja.Polazak sa Visa je bio u 3 h ujutru i izvršen u navećoj tajnosti ,pa je Tito istog dana prebačen  u Krajovu.Odatle su opet sovjetskim avionima prebačeni u Moskvu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* sever.jpg (24.82 KB, 396x369 - viewed 327 times.)

* americki avioni.jpg (55.2 KB, 771x600 - viewed 514 times.)

* bari 1944 Šipirov,Mihailov,Pavlov.jpg (19.96 KB, 428x306 - viewed 311 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #8 on: April 26, 2013, 07:08:44 pm »

Miniranje Dunava

Za vreme 2 S.R. evropska reka Dunav je bila od velike važnosti za Nemačku.Ona je bila glavna komunikacija Trećeg Rajha sa madjarskim ravnicama,odakle su dobijali žito,sa rumunskim izvorima nafte, veza sa Turskom,i strategiski put ka Rusiji.Prevoz brodovima je bio mnogo ekonomičniji od prevoza železnicom .Izračunato je da je u 1942g samo Dunavom u Nemačku dovezeno 8.000.000. tona robe.Ovaj transport se za nekvarljivu  i kabastu robu koja ne zahteva brz prevoz , pokazao kao idealan,redovni neprekidni dotok materijala u Nemačku.Pored prevoza velikih količina žitarica,uljarica,stoke,krmnog bilja,rude,uglja,možda najvažnije za Rajh je bio prevoz nafte.Na početku rata Rumunija je bila četvrti proizvodjač nafte u svetu,a naftovodi od Ploeštija do Konstance i Djurdju na obali Crnog mora,omogućavaju lako prebacivanje u brodove.Tada je Nemačka zadovoljavala 60% svojih potreba odatle.Uspeli su da prebace 150 000 tona nafte mesečno do Beča ili Bratislave gde su je prebacivali u vagone i odvozili za Nemačku.Železnica na Balkanu je bila neadekvatna,a i mogla se lako prekinuti diverzijom.Kada su saveznički bombarderi uspešno presekli železnicu u Rumuniji i Madjarskoj,količina nafte koja se prevozila rekom je povećana.U tom trenutku su imali 250-300 barži gde je svaka mogla da preveze 1200-1500 tona,koje su mogle da budu rasute duž celog toka reke.Računali su da nije racionalno napadati tako rasute ciljeve. Sem Djerdapa , na reci nema  usko grlo,gde bi se napravio problem. Jedini problem na reci je bio led zimi i Sipsli kanal.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Izgradnja Sipskog kanala započeta je 1890. godine, a završena 1896. godine. Kanal je bio izgradjen na desnoj obali Dunava. Kanal je bio dug 2000 m a sirok 80 m.Uvedena je dopunska vuča plovila, pomoću snažnih lokomotiva i tegljača. Iako je sam Dunav na ovom mestu širokmoralo se ploviti po kanalu. Ove mere i pored svih napora i znatnih investicija nisu mogle značajnije izmeniti osnovne karakteristike plovnog puta – brzina do 5 m u sekundi,česte prekide plovidbe, koje su u sušnim godinama trajale po nekoliko meseci, kao i česte havarije plovila.   
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pre rata je postojala medjunardna kompanija Goeland,koja je imala uticaja na transport po Dunavu.Po njima Jugoslavija je imala decembra 1940g, 270 barži,50  barži za naftu,31 motornu baržu,i 51 brod za vuču.Kako je ova kompanija imala uticaja i u Jugoslaviji,uspela je da deo ovih plovila prebaci u Tursku.Ova kompanija je još 1939g pokušavala da spreči transporte za Nemačku,raznim sabotažama.Britanci i Francuzi su poslali u Rumuniju svoje eksperte koji su trebali zajedno sa rumunskim stručnjacima,da miniraju izvore nafte,u slučaju napada Nemaca.Medjutim ,u julu 1940g su svi proterani,a u nemačkoj štampi se pojavio tekst o planou da se minira i na taj način zatvori Dunav kod Gvozdenih Vrata.U ovaj plan je bila umešana i jugoslovenska vojska,koja je 1939g napravila otvore u steni za postavljanje eksploziva.Britanci su na početku 1941g odlučili da Ploešti mora biti bombardovan,medjutim britanski  avioni su bili na bliskom istoku.Pokušali su da iskoriste Grčke aerodrome,ali padom Grčke plan propada.Medjutim u junu su Sovjeti izveli takav napad,ali je bilo malo aviona i bili su neprecizni.
Britanci ipak nisu odustali,napravljen je tajni plan,da britanski bombarderi napadnu važna postrojenja oko bušotina.Trebalo je da učestvuje Long Eange Desert Group ,sa svojim avionima.Ideja je bila da se posle napada posade spuste padobranima ,a da ih sa obale Crmog mora pokupi ruska podmornica.Zbog obaveza koje je imala ova grupa od toga se odustalo.

Prvo miniranje Dunava za vreme 2 S.R. je izvela jugoslovenska vojska 1941g .Oni su postavili oko 200 mina uglavnom na madjaskoj i rumunskoj granici.Nemci su morali da odvoje znatne snage i tehniku ,da za sedam dana omoguće bezbednu plovidbu.

Kada je železnica postala nepouzdana početkom 1944g  transport brodovima u odnosu na železnicu se povećeo za 200%.Postalo je jasno da prekid transporta Dunavom ,makar i na kratko,može znatno da ugrozi vojnu mašineriju Nemačke.U  M.A.A.F. su napravljeni planovi  koji su se poklapali sa letnjom ofanzivom sovjetske vojske .Sovjeti su od početka rata hteli da postave mine u Dunav ,ali su u tome uspeli samo nekoliko puta , i to samo u delti . U aprilu je 205 avio grupi RAF-a dodeljeno da sa pomorskim stručnjacima otvore operaciju Gardening - Bašta. Do tada su po neku minu postavljali  Partizani,zajedno sa  pripadnicima stranih vojnih misija.Od početka rata saveznici su avionom postavili nekoliko mina 1943g ,i to   izmedju mesta Djurdju i Crnog mora.

RAF je  avionima  1944g intenzivno minirao reku od aprila do oktobra.Pošto su avioni leteli noću, uspeha miniranja je zavisio od vidljivosti,mesečine.Neke mine su bačene van plovnog puta,da li zbog nepoznavanja terena,ograničene vidljivosti ili žurbe.Desilo se  su bačene mine u neko jezero koje je udaljeno 60 km od Dunava.Bilo je i velike razlike da li je noć sa mesečinom ili ne.Kasnije je preciznost bila bolja  sa drugačijim nišanom.Taktika polaganja mina je zavisila i od reke,tamo gde je dublja voda može se baciti i sa veće visine,ali su bacali i sa 12 do 15 m,pa i sa 10m , pri brzini od oko 300km/h, i u intervalu od 3 sekunde.Bilo je 428 aviona koji su učestvovali,i samo desetak se nije vratilo,neki članovi su pobegli iz zarobljeništva i preko Partizana se domogli Italije, a neki su oslobodjeni  tek kada je pala Rumunija.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Prvu misiju je izvela  205 grupa(No. 205 - Heavy Bomber - Group RAF)  noću  8/9 aprila 1944g kada su tri Liberator iz 178 Sq  i 19 Vickers Wellington iz 37 Sq. bacili 40 akustičnih mina izmedju Bazijaša i  Beograda. Do 15 aprila je položeno još 137 akustičnih mina od 680kg,koje su trebale da uspore saobraćaj ,i na taj način pomognu sovjetskoj armiji .Oni su u to vreme vodili bitke u prolećnoj ofanzivi.Tokom maja je bačeno još  364 mine,uglavnom u rejon Železnih vrata.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U junu je miniranje obavljeno dva puta ,a noću 1 / 2 jula je bio najintenzivnije  do tada.Te noći  je 57 aviona bacilo 96 mina od 454kg i 96 aviona od 680kg.U ovoj akciji je 6 aviona nestalo ,i to je bio najveći gubitak do tada.Avione su oborili lovci za noćno dejstvo.Sledeće noći je položeno  još 60  mina,a onda je nastalo zatišje sve do 31 jula, kada noću avioni postavljaju još 177 mina.Na našim delu Dunava poslednji put su položene mine ,noću 30/31 jula kod Djerdapa ,Bazijaša i Turn Severina. Mine su postavljene i na Savi (na plovnom  delu) i Dravi ali u manjem broju.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* dunav.jpg (52.68 KB, 518x359 - viewed 471 times.)

* gvozdena vrata.jpg (40.65 KB, 351x337 - viewed 402 times.)

* vickerswellington.jpg (31.84 KB, 850x603 - viewed 395 times.)

* mina.jpg (16.18 KB, 349x310 - viewed 336 times.)

* mina2.jpg (11.28 KB, 529x252 - viewed 340 times.)
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #9 on: April 26, 2013, 07:14:53 pm »

U drugim delovima Dunava su nastavili polaganje mina pa su  u avgustu samo Liberatori iz 205 grupe  postavili  222 mine u različitim intervalima i broju aviona.U septembru  11 Liberatora i 48 Velingtona postavilo  139 mina.Poslednja misija je bila 4/5 oktobar 1944g kada je 4 Liberatora i 18 Velingtona postavljaju  57 mina u oblastima zapadno od Budimpešte i u Nemačkoj.

Avioni koji su upotrebljeni u ovoj akciji su  Vickers-Wellington Mk.Ic i Mk II,Liberator B-24D,Mk II i Mk VI,Handley Page Halifax B II i Mosquito Mk XXV.Baze odakle su poletali avioni,Tortanela ,Foggia ,Main,Amandola,Regina,Celona i Stornera sve u Italiji.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Avioni su mine polagali pojedinačno i u odredjenom vremenu.To je omogućavalo da Nemci očiste kritične delove plovnog puta.Može se misliti da saveznici nisu imali dovoljno aviona za ovu akciju,jer nije bilo masovnog postavljanja mina ,nije bilo dodatnog zaprečenja ,dok  letova radi uznemiravanja nije ni bilo.Lovci-bombarderi nisu leteli iznad reke da bi ometali i sprečavali razminiranje.

Ova akcija  nije zaustavila Nemce u povlačenju sa Balkana i dotura vojne tehnike,ali ,ipak im je zadala velike probleme.Iako su imali velike gubitke,zaustavljen saobraćaj na pojedinim delovima plovnog puta ipak su uspevali da rekom prevezu značajne količine.Za njih je ovaj put bio od strategiskog značaja i nastojali su da ga održe ,pa i po cenu velikih gubitaka.Razlog zašto saobraćaj nije potpuno zaustavljen je i što je 35% mina palo na neželena mesta(zbog nepoznavanja terena,nedovoljan intezitet napada). Potpuni prekid saobraćaja bi bio moguć jedino sa mnogo većim brojem položenih mina.Kako su britanci saznali od svojih agenata,saobraćaj je bio u haosu jedno vreme,pa  je na nekim delovima reke nastalo gomilanje barži koje su čekale vuču,magacini su bili pretrpani,ponegde se osetila nestašica nekih proizvoda(ugalj ,na primer).

Na fotografijama koje su napravili izvidjački avioni ,na kanalu Begeju,kod Titela i Ečke je bilo barži koje su usidrene,a duž Dunava i Save puno drugih barži koje čekaju vuču.Naftu su ranije iz barži trebacivali u vagone u Budimpešti.Avioni su   sada  primetili dizalice za pretovar tenkova u Novom Sadu.Sa  njima su tovarili vagone cisterne na barže.Treba pomenuti i da su Nemci trgovali sa drugim zemljama.Turskoj su trebali da brodovima isporuče robu,koja nije stigla zbog krize sa minama. Turska je izvozila u nemačku,pamuk,bakar i drugi strateški važnu robu,načešće Dunavom.

Zbog pretrpavanja robe u lukama pojavio se problem i radnika.Obučeni stariji brodarci su morali da budu na brodovima za razminiranje.To su rešili sa zarobljenicima,ruski su radili na nemačkim i madjarskim brodovima,a talijanski na srpskim i hrvatskim.Jedno vreme je nedostatak posada bio kritičan.Tako je u julu bilo 30 barži kod Zemuna ,koje su čekale posade.Dešavalo se da iz Nemačke krene barža u aprilu ,a na odredište u Rumuniji, ne stigne do juna.

Nemci su ovom akcijom bili zatečeni,ali brzo su se snašli i osmislili plan odbrane .Medjutim, sve do sredine avgusta nisu uspeli da ga potpuno realizuju.Anti mere su bile:

A) informacije o polaganju mina   —  one su dobijene od vojnih jedinica koje su pored reke,stražari,PA jedinice,policije, teritorijalne jedinice,posada brodova.Najvažnije je bilo da se što pre obaveste nadležni oficiri ,gde je bačena,kada ,broja aviona i visina sa koje su bačeni.

b)  mine koje su pronadjene da se deaktiviraju   —  Dunav je podeljen po sektorima,srednji je bio od Turn Severina do Budimpešte sa glavnim štabom u Beogradu.Za deaktiviranje mina su korišćeni brodovi za otkrivanje magnetne ili akustične mine,jedna eskadrila Ju 52 sa opremom za otkrivanje mina,ali i puno manjih brodova je uključeno u akciju.U Srbiji je, na brod Jug Bogdan postavljena oprema i za magnetme i akustične mine.Izgleda da je nemački kapetan postavljen na ovaj brod  ,zajedno sa još nekoliko pomorskih oficira, komadovao akcijom sa obale . Navodno ,toliko su se bojali mina.Naravno srpska  posada je bila na njemu.Medjutim oprema koju su brodovi vukli često je bila oštećena od podvodnih prepreka.Morali su da je poboljšaju,a to je iziskivalo vreme. Posle ovoga , akcija je donela uspeh i u avgustu  reka je smatrana za bezbednu.Ali su onda imali problem sa magnetnim minama sa satnim mehanizmom ,koja je mogla dugo da ostane neaktivna.Posle ovoga je nastavljeno intenzivno traženje mina,i plovidba sa uračunatim rizikom.Kako se situacija pogoršavala, kao krajnja mera je bila da napred idu stari brodovi na kojima treba da ekspodiraju mine.Medjutim to je radjeno samo kada je bilo potrebno brzo snabdeti jedinice na Balkanu,dok su ostala sredstva povučena za traženje mina u madjarskom delu.Pokazalo se da avioni Ju 52 imaju najviše uspeha.I oni su stradali , dva uništena  od eksplozije pri niskom letu,a dva su oborili saveznički lovci.Problem sa avionima je bio u nedostatku goriva.

c)   demagnetisati plovila  —  Podignuta je stanica za demagnetisanje u Rumuniji,još jedna je palnirana ,ali nije napravljena.Nemci su imali ideju da naprave flotu drvenih ili betonskih plovila i tako reše problem.Ni ova ideja nije ostvarena.

d)   otkrivanje i napad na avione PA i sa lovcima   —   ova metoda se pokazala kao najbolja. PA  su postavljeni duž celog toka reke ,tamo gde je najpogodnije za ispuštanje mina.To nisu bili topovi  za velike visine,jer su avioni reku preletali nisko  .Tamo gde su postavljeni , uspešno su branili svoj deo reke.Brodovi sa PA opremom nikad nisu završeni,ali su imali četiri ili pet brodova sa radarima koji su otkrivali avione.Takvi brodovi su najčešće bili  izmedju Novog Sada i Beograda.Brodovi sa mitraljezima velikih kalibara su stalno patrolirali rekom,više da bi podigli moral brodarcima.U Rumuniji su bile tri eskadrile noćnih lovaca,medjutim njihov učinak je bio slab.Uzroke njihovog neuspeha treba tražiti u  kasnom uočavanju aviona nad Jugoslavijom i sporog prenosa naredbe za napad.Tako da često nisu ni videli avione,sve dok ovi ne postave mine.Ponekad bi pustili i balon ,tako je jedan britanski pilot prijavio balon  kod Zemuna.Postojao je ambiciozan plan da se celi tok dunava u Rumuniji pokrije sa baražnim balonima i lakom PA sa reflektorima.Postavleno je 48 balona ali nikad nije nastavljeno.

Za avione i posadu su PA  i  nepredvidivo vreme ,bili najveća opasnost,veće i od lovaca.Tako su 28 aprila 1944g Flight Sergeant Steele sa svojim avionom Liberator FV962 krenuo u miniranje Dunava u Rumuniji,ali ih je pogodio PA .Izbio je požar koji su navigator i jedan od mitraljezaca ubrzo ugasili .Iako je avion oštećen,posada je bez gubitaka vratila avion na  aerodorm Celone.Nešto kasnije 5 maja je avion Liberator BZ930/S krenuo da postavi mine u blizini Bukurešta .Medjutim pogodjen je od PA ,i tada gine pilot Officer Allingham i jedan od mitraljezaca. Avion je nekako leteo pa ga je drugi pilot Flight Lieutenant Lewis vratio u bazu.

U toku 1944g počeli su avionski napadi na brodove i šlepove ,posebno u delu kod Novog Sada i Petrovaradina.U te napade su slati noćni lovci Beaufighters  iz   Mediterranean Coastal Air Force.Oni su naročito bili efikasni u noći sa mesečinom,gde su sa svojim 20mm topovima i raketama pravili veliku štetu.Napadali su i vozove ,ako bi na njih naišli pored reke .Krstarili su iznad Dunava ,ali i Save do Bosanskog Šamca. U noći 29/30 juna 1944g Beaufighters iz No. 255 Squadron su prvi put napali kod Slankamena  grupu barži.One su izgleda sadržavale sirovu naftu,pa su se zapalile i obasjali ceo kraj.Dim se popeo na visinu od 300 m. Tada je uništeno četiri barže za naftu i brod tegljač.Ponovljeno je još nekoliko napada ,a onda su ih jedne noći osvetlili reflektori i napali noćni lovci.Procene Britanaca  da su ovi avioni uništili osam velikih naftnih barži dok su 102 druga plovila oštećena,tako da je uništeno oko 100000 tona robe.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

U delu izmedju Petrovaradina i Zemuna su na minu naleteli veliki bolnički brod Saturnus,koji je potonuo ,kao i više šlepova krcatih raznom robom.Nešto kasnije na mine su naišli brodovi Princ Eugen,Riv Birgau i Kolovrat.U vreme najintenzivnijeg polaganja mina uništeno je  29 tankera sa gorivom iz Rumunije.

Prema britanskim podacima u ovoj akciji od aprila do oktobra je postavljeno 1382 mine,samo u Jugoslaviji.

Kada su se Nemci povukli iz Beograda,i oni su avionima polagali mine u Dunav.Koristili su magnetne ,ali i plutajuće kojim su napadali skele,pontone i prelaze.Na ovaj način su hteli da spreče rusku Dunavsku flotu,da  prevozi snabdevanje jedinicama na Sremskom frontu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* halifax.jpg (26.69 KB, 560x314 - viewed 441 times.)

* bristol-beaufighter.jpg (52.48 KB, 800x533 - viewed 444 times.)

* mina1.jpg (41.86 KB, 581x535 - viewed 431 times.)
Logged
U-Serb
mornar
*
Offline Offline

Posts: 25


« Reply #10 on: June 04, 2013, 07:45:07 pm »

Veoma zanimljiv deo o postavljanju mina na Dunavu.
Postavljanje mina po plovnim putevima Nemačke napravilo je kolaps u saobraćaju.

Interesuje me koji su izvori za gubitke brodova od postavljanja mina?

Uvek treba biti obazriv prema izvorima samo jedne strane.

Evo male digresije po pitanju preuveličavanja neprijateljskih gubitaka.

U pitanju je RAF Coastal Command;
In July 1941 Bomber Command's No. 2 Group RAF's Blenheims joined the campaign in 1941. They claimed 104 vessels sunk and 72 damaged. Only 73 vessels totalling 178,000 tons were credited destroyed and 62 vessels, totalling 96,780 tons damaged. Intelligence in August 1941 saw this drop to 31 destroyed (73,348 tons) and 58 (148,000 tons) damaged. Post-war assessments reveal even this was over stated. Final figures were seven sunk (9,556 tons) and six (13,088) seriously damaged. The figures improved after the autumn 1941. More resources, better training and equipment including more capable strike aircraft resulted in increasing kill numbers. By 1942, increased numbers of better aircraft and armament enabled the offensive capabilities of the Command to increase dramatically.
Logged
U-Serb
mornar
*
Offline Offline

Posts: 25


« Reply #11 on: June 04, 2013, 07:48:12 pm »

Po mnogima nemačko najefikasnije sredstvo za borbu protiv magnetnih mina.

JU-52

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* 09564.jpg (63.77 KB, 1000x676 - viewed 558 times.)
« Last Edit: June 11, 2013, 06:50:48 pm by Рашо, Reason: ubačena slika u atačment » Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #12 on: June 11, 2013, 06:46:07 pm »

Koristio sam nekoliko tekstova:

Mining of the Danube by No 205 group

R.A.F. Educational servis - Aktiviesin M.A.A.F.

Vojno istoriski glasnik -Gubici od mina na Dunavu i Savi u 2 svetskom ratu-Kontraadmiral u penziji Boško Antić.

Nisam se mnogo osvrtao na savezničke podatke,više me je interesovala avijacija koja je učestvovala.
Logged
kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
*
Offline Offline

Posts: 1 229


« Reply #13 on: July 05, 2013, 11:47:30 am »

Ako neko želi da sazna još neke informacije o ovoj temi neka  pročita teskt na-

https://share.upr.si/fhs/PUBLIC/doktorske/Torkar-Blaz.pdf

Iako piše najviše o Slovencima,ima puno novih informacija o odnosu Amerikanaca prema Partizanima,prenosu pomoći partizanskim brodovima,politici koju su tada vodili Saveznici prema Balkanu,akcijama koje su sprovodili na ostrvima i itd.
Meni je jako zanimljivo.
Logged
MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 62 007



« Reply #14 on: July 16, 2014, 09:30:32 am »

Napad aviona SAAF na brodu u Tršćanskom zalivu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* ew12 28.8.44.jpg.opt1259x1242o0,0s1259x1242.jpg (165.15 KB, 1259x1242 - viewed 330 times.)

* ew13 28.8.44.jpg.opt1263x835o0,0s1263x835.jpg (87.56 KB, 1263x835 - viewed 331 times.)
Logged
Pages:  [1] 2   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.04 seconds with 23 queries.