Zanimljiv članak iz "Slobodne Dalmacije", mislim, da ga je vrijedno pročitat, a svatko neka donese svoj zaključak.
http://www.slobodnadalmacija.hr/default.aspObjavljeno 03.04.2013. u 20:07
huškanje
Što je Kim Jong-unov režim u većim nevoljama, to on više prijeti ratom
..
FOTO: AFP
Prema posljednjim najavama, Sjeverna Koreja planira pokrenuti nuklearni kompleks Yongbyon, prenijela je tamošnja državna agencija KCNA. Iz Pjongjanga prijete i napadima na baze u Japanu, a kao potencijalna meta spominje se, između ostaloga, i Aljaska. Zapadni mediji pišu kako su Amerikanci približili svoje ratne brodove kopnu Sjeverne Koreje, a navodno su u to područje poslali i radarima nevidljive zrakoplove. Iz susjedne Južne Koreje obećavaju žestoki protuudar, dok Kina mobilizira svoju vojsku u blizini granice...
Sjeverna Koreja nije prvi put na rubu rata, pa neki analitičari nove prijetnje opisuju kao posljednju u nizu velikih predstava i demonstracija sile, dok drugi navode kako bi se žestoka ratna retorika ovaj put mogla prometnuti u nešto ozbiljnije.
Vojni analitičar Fran Višnar ističe kako je sjevernokorejska propaganda, i mirnodopska i ratna, oduvijek bila nalik na dobro režiranu predstavu čiji ciljevi nisu bili izraženi otvoreno.
-To se vrlo često događalo u prošlosti. Naime, propaganda praćena brojnim prijetnjama da će sjever smlaviti južnog susjeda, poput prvih mjeseci Korejskog rata 1950. godine, i da će nanijeti Amerikancima ozbiljne gubitke, za američke stratege i južnokorejske političare i vojnike samo je znak da je režim u Sjevernoj Koreji u nevoljama, da vjerojatno ima u njemu nesuglasica koje ne prodiru u javnost, te da se žestokom ratnom retorikom Pjongjang ne obraća samo svojim “najtežim” protivnicima, dakle, SAD-u, Južnoj Koreji i Japanu, nego da je većina tog verbalnog arsenala usmjerena prije svega prema vlastitom stanovništvu.
Poznato je da je narod u Sjevernoj Koreji, koji najvećim dijelom živi u neimaštini, stalno zaokupljen udovoljavanjem “Velikom vođi”, velikim i za mnoge impresivnim gimnastičkim, vojnim i cirkuskim predstavama, pa ga zato i ovolika količina mržnje prema Americi i “braći” s juga Korejskog poluotoka ne bi trebala ni čuditi.
Mi, dakle, zapadnjaci, ali i čitav ostali svijet iz Azije ne može znati koliko je ta propaganda učinkovita: vjeruju li ljudi stvarno u nju ili nemaju izbora? Može se procijeniti da su mnogi vjerni dinastiji “Kim” i da sadašnji poredak ne može funkcionirati bez čvrstog vodstva koje partija i vojska podupiru - naglasio je stručnjak.
On podsjeća da je mladi Kim Jong-un na tako visoki položaj došao ne zbog zasluga, ne zbog svojih sposobnosti, nego samo zato što u Sjevernoj Koreji u zadnjih pola stoljeća vrijedi dinastično pravilo azijskih despocija iz prošlosti po kojem sin nasljeđuje oca bez javnih prigovora. -Može se samo pretpostaviti što su mislili o mladom Kimu svi oni silni sjevernokorejski generali i veterani iz Korejskog rata kada se pred njima pojavio mladić bez ikakvog političkog, administrativnog i vojnog iskustva.
Mladi Kim je u Pjongjangu dočekan kao nužno zlo jer on nije vođa kalibra poput njegova djeda Il-sunga, pa i oca Kim Jong-ila, koji su stvarno uživali potpuni autoritet u svim strukturama kako sjevernokorejske vojne i partijske elite, tako i u narodu.
Zbog tih razloga nasljednik preminulog Kim Jong-ila morao je nešto napraviti da ojača svoju poziciju u sustavu u kojem se glava može izgubiti i za stvari koje su za nas nevjerojatne. Nije poznato je li mladi Kim u privatnim školama u Švicarskoj naučio išta drugo nego igrati igrice na računalu, uživati u američkim crtanim filmovima uglavnom iz Disneyjeve produkcije (i one stare i ove nove) i obožavati američku NBA košarkašku ligu, što je dokazao uoči pokretanja ovakve ratne propagande ugošćujući bizarnog bivšeg košarkaškog asa Dennisa Rodmana. Mladi Kim je odmah dobio najviši generalski čin, a da nije razlikovao podmornicu od razarača.
On naprosto mora opravdati u odnosu na domaće elite svaku generalsku zvjezdicu koju si je prišio i sada u zadnjih nekoliko tjedana sjedi u tzv. ratnoj situacijskoj sobi koju je sam kreirao i izdaje zapovijedi od kojih bi se - da su one realne - u Seulu i Washingtonu i vojnicima i političarima dizala kosa na glavi - ističe analitičar.
Od Višnara čujemo kako su Amerikanci potpuno hladnokrvni, u Južnoj Koreji su nešto oprezniji, a Japanci mudro šute puštajući da samoubilačke izjave i nakane mladog vođe budu potpuno razgolićene.
- Jer, kada bi napravio i četvrtinu onoga što najavljuje svojim protivnicima, prvo bi Amerikanci prešli na strateško razaranje sjevernokorejskog režima sa svim svojim oružanim i drugim instrumentima moći (najsuvremenija tehnologija kada su u pitanju teška i dalekometna oružja). Skrštenih ruku ne bi sjedila ni južnokorejska vojska koja ima više od 600.000 izvrsno obučenih vojnika, konvencionalne rakete zemlja-zemlja, napravljene u industrijskim gigantima kao što je, na primjer, “Hyundai”, i ratnim zrakoplovstvom koje se desetljećima obučava na američki način.
Primjerice, Sjeverna Koreja ima više od 600 mlaznih aviona različitih tipova kinesko-sovjetsko-ruskog porijekla, ali piloti nisu uvježbani i nemaju iskustva jednako kao i mladi Kim: godišnje ostvaruju samo 20 sati borbenih letova. Istodobno, svaki američki pilot deseterostruko nadmašuje taj standard - imaju od 280 do 300 sati borbenih naleta, a u tome ih slijede i južnokorejski piloti - informirao nas je vojni stručnjak, koji dodaje: “Slično je i u Japanu, pa se vjeruje da bi prvi put nakon Drugog svjetskog rata i izuzetno suvremeno japansko ratno zrakoplovstvo u nekom obliku sudjelovalo u odmazdi protiv sjevernokorejskog režima.”
Višnar kaže kako je mladi Kim možda do sada naučio i vidio vlastitim očima da je sjevernokorejski nuklearni potencijal zapravo u začetku stvaranja i da Amerikance ne može ozbiljno ugroziti. -Ipak, za svaki slučaj, američki proturaketni štit aktiviran je i u Južnoj Koreji i u Japanu, a u blizini sjevernokorejskih teritorijalnih voda plove i američki ratni brodovi, najviše razarači, koji imaju rakete osposobljene za obaranje i najsloženijih raketnih sustava zemlja-zemlja - rekao je stručnjak.
- Gotovo je sigurno da bi prva meta zajedničkog američko-južnokorejskog napada bili upravo položaji ogromnih količina sjevernokorejskih raketnih bacača i samovoznih topova.
To bi bilo veliko iskušenje za režim kojemu zasada više odgovara virtualni rat i predstava mladog Kima nego pravo ratovanje koje pamte ne samo Amerikanci i Južnokorejci nego i Sjevernokorejci. Od 1950. do 1953. zajedno s kineskim “dragovoljcima” poginulo ih je nekoliko milijuna - podsjeća analitičar.
- Danas bi - procijenio je - te žrtve pale u mnogo kraćem roku, pa je veliko pitanje koliki bi pritisak mogla izdržati velika sjevernokorejska vojska koju služe svi građani sa sjevera u trajanju od 10 do 12 godina.
- Mladi se Kim, također, svakodnevno koristi i onim prokušanim diktatorskim receptom - stvori vanjsku opasnost i ujedini vlastiti narod, što u današnjim uvjetima može biti i te kako rizično jer se upravo taj narod do sada silno žrtvovao i napatio za svoje vođe koji, očito, mogu postojati, djelovati i glumiti da vode svjetski značajnu vojnu silu samo u Sjevernoj Koreji - zaključio je Fran Višnar.
Lola Wright
Vojna snaga
Prema riječima našeg sugovornika, jedina doista ozbiljna snaga u Sjevernoj Koreji jest njezina kopnena vojska s više od milijun vojnika. -Ostalih 200.000 ljudi raspoređeno je u ratnom zrakoplovstvu i ratnoj mornarici Sjeverne Koreje. Sjeverna Koreja, naime, ima 21.000 dalekometnih topova i višecijevnih bacača raketa s dometima do glavnoga grada Južne Koreje Seula. Dođe li do rata čak i ograničenog kopnenog sukoba, sjevernokorejski generali su i ranije planirali da će tim “vatrenim” topničko-raketnim udarima sravniti sa zemljom polovicu Seula. Da se to ne dogodi pobrinut će se najsuvremeniji američki strateški bombarderi i lovci-bombarderi, koji se prebacuju na korejski poluotok, a glavna im je karakteristika da su gotovo potpuno nevidljivi za sjevernokorejske radare.
