Serija tenkova T-26

[duje]

Tenk T-26 je na osnovi jedne inozemne konstrukcije nabavljene u toku prvog petogodišnjeg plana sovjetske armije: bio je to britanski tenk Vickers “Six-Ton”,  nedavno konstruiran kao privatni poduhvat. Unatoč maksimalnoj debljini oklopa od 15mm, ti su tenkovi izgledali pogodni za neposrednu podršku pješadiji i šest tenkova modela A, tip s dvije kupole, svaki s mitraljezom od 7,62mm hlađenim vodom, nabavljeno je 1930.god. S novom oznakom  T-26 model je naredne godine ušao u proizvodnju s mitraljezom DA hlađenim zrakom. Neki su u desnoj kupoli imali mitraljez od 12,7mm kako bi se dobila bar ograničena mogućnost probijanja oklopa. Radi bolje vatrene podrške, drugi su kompletirani ili s topom od 27mm, ili, češće, s topom od 37mm u desnoj kupoli, a komandni tenk T-26(v) imao je veliku okvirnu antenu postavljenu oko tijela tenka.

TT podaci T-26 (mod. 1932)

-Težina: 9,6t
-Dužina: 4,65m
-Širina: 2,44m
-Visina: 2,24m
-Posada: 3
-Oklop: 6-15mm
-Naoružanje: top 40mm M1932/34, 122 granate,  1x mitraljez 7,62mm, 2.961 metak
-Motor: benzinac , 4-cilindra, 90KS
-Brzina: 31-35km/h
-Akcioni radijus: 220-240km

[duje]

T-26 sa dvije kupole

[duje]

Sa željom da se na tenk montira  snažnije i efikasnije oruđe od 37mm kako bi se povećala udarna moć tenka protiv neprijateljskih oklopnih vozila, godine 1933. tenk je dobio novu konstrukciju. Veći je top isproban u lijevoj  kupoli tenka s kojeg je uklonjena desna, ali je taj raspored davao premalo mjesta za novi top. Zbog  toga je usvojena jedna veća kupola, pomaknuta u lijevo. Vozila s jednom kupolom obično nose naziv T-26B, a prethodni  tenkovi s dvije kupole T-26A. Povećan je i kapacitet goriva da bi se readijus povećao sa 136 na 219km, što je učinilo tenk pogodnim za upotrebu s konjicom i pješadijom. Na kasnije T-26B bio je postavljen bolji top od 45mm. Prvi T-26B nisu imali mitraljez kao sekundarno naoružanje, pa su se T-26B upotrebljavali za podršku težom topovskom vatrom u bataljonima NPP. Dobivali su ih oklopne jedinice za proboj i mehanizirani pukovi u sastavu konjičkih divizija.

[duje]

T-26 imao je uobičajen raspored dijelova Vickesova “šesttonaša” sa zračno hlađenim motorom odostrag, verziju proizvednu po licenciji originalnog Armstrong Sinddelaya, pogonom na prednje kotače sa zupcima u upravljnje kvačilom i kočnicom.  Vješanje je bilo po klasičnom Vickersovom sistemu sa dva para dvostrukih potpornih kotača na lisnatim oprugama sa svake strane. Tenkovi su imali jednostavnu konstrukciji spojenu zakovicama, s tim da su na T-26B neki dijelovi na kupoli bili zavarani. Oba tipa T-26B imala su posadu od tri člana. Težina standardnog  T-26A iznosila je oko  8,4t, a T-26B je težio oko 9,1t.
 
TT podaci T-26B

-Posada: 3
-Težina: 9,2t – 9,6t
-Dužina: 4,88m
-Širina: 3,41m
-Visina: 2,41m
-Naoružanje: 37mm ili 45mm A/TK ili L/46, 2x mitraljez
-Oklop: 6-15mm
-Motor: GAZ  T-26, 8 cilindara, benzinac,  88KS
-Brzima: 27km/h
-Akcioni radijus: 110km
-Savladavanje rovova: 1,9m
-Okomita prepreka: 0.79m

[duje]

Maksimalna brzina tenka T-26B od 27km/h, manja od brzine T-26A od 35km/h, pokazala se nedovoljnom za mobilnije zadatke, pa se počelo eksperimentirati s verzijom čija je brzina povečana na 56km/h, tenkom T-46 s pogonom tipa Christie i vješanjem kao u tenkova BT. To se pokazalo složenim  i nije značilo napredak za tenkove BT.Da bi se zadržala masovna proizvodnja tenkova, izgrađeno je samo nekoliko takvih tenkova, a T-26 se i dalje proizvodio, samo što se njegova nova verzija pojavila 1937.god. i ta verzija ima ponekad oznaku T-26B-2. Konstrukcija je bila zavarena na još više mjesta, a na novom modelu je oklop malo pojaćan na 25mm na kupoli i 16mm na tijelu tenka, što je povećalo težinu na 9,4t. Porastao je i akcioni radijus na 336km. Mitraljez od 7,62mm montiran je koaksijalno s topom od 45mm, a ponekad bi bio postavljen i drugi mitraljez u stražnjem dijelu kupole. Kao kod T-26A, postojala je i komandna varijanta  s radio uređajem. 

[duje]

Prva borbena iskustva u Španjolskoj i u sovjetskim i kineskim rukama u ratu s Japancima dokazala su moć oruđa od 45mm, ali su pokazala da je vozilima potrebna jaća zaštita. Godine 1938. Pojavila se nova verzija T-26S, sa zavarenim oklopom od 25mm poboljšanog oblika, i to je popravilo situaciju. U novoj kupoli bilo je isto naoružanje  kao na T-26B-2, a protuavionski mitraljez, koji se ponekad stavljao na prve modele, također se mogao montirati. Težina novog modela bila je povećana na 10,3t pa je trebalo pojaćati vješanje i  transmisiju. Brzina je pala na 27km/h kod te verzije, koju su ponekad strani promatrači označavali kao T-26C. Kupola T-26C mogla se postaviti i na stariju šasiju T-26B-2.

SSSR je tenkove T-26 koristio protiv Finske u zimskom ratu 1939-1940.godine, gdje su se sukobili sa sličnim tenkovima – britanskim “šesttonašima”. (1938/1939. godine Finska je kupila 32 takva tenka). Međutim općim neuspjehom sovjetskih snaga zbog oštre zime, Finci su zarobili mnogo takvih tenkova i počeli ih koristit, pa je Finska usvojila  njihovu standardnu oznaku T-26, a svoj tip označila oznakom T-26E.

[duje]

SSSR je proizveo oko 4.500 tenkova T-26 svih maraka, a mnogo ih je bilo u naoružanju Crvene armije kad su Nijemci napali u junu 1941.god. Vatrena moć kasnijih verzija mogla se suprostaviti njemačkom oklopu, raspršene i dezorganizirane grupe,  slabo oklopljeni tenkovi nisu imali mnogo izgleda u borbi protiv koncentriranih njemačkih tenkova i protivtenkovskih topova. Nijemci su opkolili i zarobili mnoge T-26 u ispravnom stanju i koristili ih u operacijama protiv partizana,  a neki su bili pretvoreni u lake lovce tenkova s topom od 75mm Pak 97/38, koji je bio modifikacija zarobljenih francuskih artiljerijskih  oruđa od 75mm.

[duje]

Od sredine 1942.god. nisu se više tenkovi T-26 upotrebljavali u borbenim akcijama, iako je taj tip zadržan za sekundarne zadatke na mirnim granicama Dalekog istoka. Drugi su prerađeni u vozila za rušenje fortifikacijskih objekata s radio upravljanjem ili u tegljače topova od kojih su neki imali središnju nadgradnju sandučastog tipa. Među tim drugim varijantama bio je stanovit broj ne naročito uspješnih plamenobacača, OT-26, OT-130 i OT 133, vozila za polaganje dimnih zavjesa s oznakom DT-26 i mostovni tenk IT-26. Bilo je nekoliko samohodnih topova, kao što je AT-1 s tenkovskim 16,5 kalibarskim topom PS-3 od 76,2mm u stražnjem dijelu modificirane šasije koji je korišten kao artiljerijski tenk za podršku konjičkim formacijama.

[duje]

T-26 je za svoje doba bio dobar i pouzdan tenk, najčešće dobro  prilagođen sovjetskim potrebama. Bio je jednostavan i čvrst, dosta dobro naoružan kako bi mogao imati uspjeha u prvim borbama. Da se koristio spretnije, mogao je postići bolje razultate protiv Nijemaca, iako je od 1941.god. njegova kombinacija vatrene moći i oklopa  daleko zaostajala za kasnijim sovjetskim oklopnim vozolima. Tenk za podršku pješadiji T-50, koji ga je zamijenio, imao je top od 45mm i dobro oblikovan oklop od 37mm te je upotrebljavao vješanje s torzionim polugama kao i veći KV. Međutim, cijena takva tenka bila je jednaka kao i većeg srednjeg  koji je tad bio potreban za podršku pješadiji na vse opasnijim bojnim poljima, pa je tako proizvedeno samo 65 tenkova T-50.
(Drugi svjetski rat – tenkovi)

[duje]

.

[duje]

.

[duje]

.

[duje]

.

[duje]

.

[duje]

.