milan55
Prijatelj foruma
zastavnik
 Offline
Posts: 1 418
|
 |
« Reply #2 on: December 20, 2012, 08:43:45 pm » |
|
Necujno preko Irackog fronta
Skoro na kraju odsluzene Zrakoplovne Baze,pretrpane odsluzenim transportnim zrakoplovima, pod okriljem tame sumraka,grupica ljudi vrsi poslijednje pripreme.Nitko ne progovara niti rijeci.Petorka se sporazumijeva i bez suvisnih rijeci.Svaki pokret je na svojem mjestu.Tandem, ledjni padobrani, u kojima se u svojim spremnicima nalaze glavni i rezervni padobran,vec su postavljeni na ledja.Dzepovi borbenih odijela natrpani su sa svim za izvrsenje misije neophodnim sitnicama,dodatno, lake automatske puske,pistolj,rezervna municija,borbeni noz ,te elektronski sat sa visenamijenskom funkcijom.
Na ruksacima za dodatnu opremu koji svaki drzi ispred sebe polozeno na betonsku stazu piste,leze maske za kisik,jer ce grupa zrakoplov napustiti na velikoj visini.Iz pravca hangara dopiru zvuci turbo-motora transportnog zrakoplova.Vjerojatno upravo tog Herculesa na kojeg svi cekaju, i koji je za njih pripremljen.Kapetan Mitchell,komandant ove male Delta-force grupe pogleda na sat 22:30.Akcija se odvija po planu.Michaell se priblizava svojim "deckima" koje sve dobro pozna,koji su izvrsno trenirani,da se jos jednom uvjeri u nujihovu spremnost.Pri tome ga manje interesira ispravnost njihove opreme nego vise paznje posvjecuje njihovom psiholoskom stanju.Nitko se ne moze oteti uzbudjenju koje vlada pred ovakve "vruce" operacije,ali se svi trude da se to na njima ne primjeti.Cak i mladi porucnik MacGreen,njegov zamjenik na njegovo pitanje:"Koji ce vam ovo biti skok gospodine porucnice?",spremno odgovara."321, gospodine,i deseti sa velike visine", i u njegovom se glasu osjecao ponos i odlucnost.Pokraj mrsavog,srednje visine ,MacGreen-a stoji Buffter, najiskusniji skakac u cijeloj trupi,i pored toga je specijalista za orijentaciju na terenu i za prodiranje u dobro cuvane zone.O tom covijeku ovisi najvise uspijeh cijele akcije.Vodja grupe se krece dalje i kratko zastaje kod Rice,specijaliste za komunikacije, i sa dzepnom svijetiljkom na kratko osvjetljava ruksak u kojem se nalazi jedna od najmodernijih radio-stanica,posljednja rijec tehnike,bez koje cijela ova operacija ne bi imala nikakvoga smisla.Herkules rula preko stajanke prema grupici.Padobranci uzimaju svoju opremu i krecu prema bocnim vratima ispod krila zrakoplova, i kada je i posljednji usao u prostor za teret ,mehanicar iz posade zatvora vrata.Padobranci su posijedali i pripremili se za polijetanje zrakoplova, i ako su kao tako mala grupa izgledali izgubljeno u ogromnom prostoru transportera,napravljenom za 60 padobranaca u punoj ratnoj spremi.Zatvaranje vratiju a jos vise otvaranje rampe za teret pred skok,uvijek nosi u sebi neceg definitivnog,nema odustajanja,neovisno o tome da li osjecaju strah , mucninu,ili sumnju da li ce za predstojecu akciju imati dovoljno snage i "hladnu" glavu?Rampa ce se otvoriti na 400,1000 ili 10.000 m najkasnije do tada moraju nestati sva suvisna razmisljanja.Transporter rula bez zaustavljanja prema stazi za polijetanje,dodaje pun gas i nakon oko 1000 m polijece.Jedan dugi penjuci let dovodi taj modificirani MC-130H "Hercules" sa svojim lakim teretom na rub Stratosfere na 10.000 metara.Dok se ostatak grupe zabavlja gledanjem kroz male prozore u mrak zvjezdanog neba, Kapetan odlazi posadi u kabinu.Odprilike jedan sat nakon polijetanja poceti ce se pripremati ,i petnaest minuta nakon toga sjuriti ce se u mrklu noc preko rampe ispod repa.Cak ako je i neki Iracki radar zamijetio cetveromotorni MC-130H koji je i onako nekoliko puta mijenjao kurs i visinu leta, u cilju zavaravanja protivnika,i koji je pored toga opremljen uredjajima za protu elektronsku borbu i elektronsko ometanje,niti jedan tako jaki radar nije u stanju da otkrije prisustvo padobranaca kada budu klizili kroz noc ispod svojih padobrana tipa krilo.I oni ce nakon svoga klizajuceg leta u od prilike trajanju od pola sata tocno dostici svaki cilj, sa cijim detaljima su se prije akcije upoznali na osnovu fotografija dobijenim zracnim izvidjanjem.Zajedno sa navigatorom sjedi Michell iza navigaciskog kompjutera,koji ce nakon ubacivanja poslijednih meteoroloskih podataka tocno odrediti mjesto iskakanja i kurs koji ce Mitchell dati Buffteru, kao prvom u grupi da drzi zadati kurs cijelo vrijeme letenja sa padobranima.Mitchell se vraca natrag svojoj grupi da se izvrse posljednje pripreme.Svi ustaju, pricvrscuju se teretni ruksaci, maske za kisik, i Buffter pocinje sa kontrolom svakog pojedinca.Posebna paznja se poklanja maski i opremi za disanje , i svaki skakac koji je na redu za pregled stavlja ruke iznad glave da bi olaksao pregled.Buffter ce napustiti zrakoplov prvi, leti ispred grupe i drzi zadati kurs.Na svojoj kacigi ima pricvrsceni fluroscentni stapic ,sa kemikalijom koji kad se prelomi svijetli dovoljno da ostala cetvorica u grupi ga mogu slijediti.Mehanicar daje znak da se postave sa svake strane rampe sa palcevima na gore kada su spremni , jer uskoro slijedi izjednacavanje pritska sa vanjskom atmosferom i otvaranje rampe.On takodjer nosi na ledjima padobran, toplo odijelo i masku za kisik i u stalnoj je vezi sa pilotima u kabini preko interne veze.Na semaforu za iskakanje jos uvijek svijetli crveno svijetlo,kada se upali zeleno moraju padobranci bez oklijevanja napustiti zrakoplov.Osjeca se usporavanje lagano brzine i poznati zvuk izvlacenja flapsova,cijeli zrakoplov podrhtava od snage motora da savladaju povecani aerodinamicki otpor stvoren isvlacenjem flapseva i rampe za teret, vrata se otvaraju i unutrasnjost prostora za teret se ispunjava hladnim zrakom u obliku magle koji se vrtlozi po cijelom prostoru kabine.
Grupa je vec postrojena u red ,jedan iza drugoga sa Buffterom na celu,svi su lagano pogureni sa rukama na prsima spremni da na znak zelenog svijetla napuste zrakoplov.Zeleno!!!!
Zeleno!!!Niti sekundu nakon toga,presao je rub rampe Buffter,a ostali su ga slijedili.Kod pada bez dna, instiktivno su rasirili ruke i noge i opustili misice da ih struja zraka sama profilira i sto prije zauzmu stabilan polozaj tijela jer su skocili u divlju struju zraka,u jako turbolentno strujanje izazvano od velikog transpotera, a jaka struja zraka okrece tijela i kao da zeli pokidati opremu sa padobranaca.No uskoro zrakoplov a sa i njime strasna struja zraka nestaju u daljini.Nakon 3 do 4 sekunde padanja padobranci zauzimaju stabilan polozaj tzv."zaba-frog". i nesmiljeno padaju prema zemlji.Pogledom svi ostali traze prvog skakaca.Istog trenutka vide kako se njegov padobran otvara.Skoro u istom trenutku i oni posezu za mekim, pilot-padobrancicima,i vade ih rukom iz spremnika, i odbacuju od sebe u struju zraka.Kupola se izvlaci iz ruksaka na ledjima, i puneci ze zrakom,usporava drasticno slobodan pad.Buffter, se jos nije ni posteno uvjerio da mu se je padobran pravilno otvorio,kontrola kupole,njegov pogled se fixira na mjerne instrumaente,diskretno osvijetljene na prsima.Visinomjer pokazuje 31.700 ft. , a kompas 250 stupnjeva.Njihov kurs bi trebao iznositi 335 stupnjeva i zato grdosija od covjeka ,Buffter poteze desnu komandu upravljanja padobranom, da bi korigirao smjer.Takodjer su se i padobrani ostalih u grupi bez problema otvorili.Svi su sada zaposleni u uspostavljanju pravilnog i sigurnog razmaka izmedju pojedinaca u grupi.Fluroscentni stapici koji svi nose na kacigama, dobro se vide gledajuci odozgora ,dok se konture padobrana i padobranaca jedva zamijecuju.Cetvrtasti padobrani tzv. krila ,brzo reagiraju na svako povlacenje komandi za upravljanje padobranom,koje padobranci drze u rukama lijevo i desno u visini ramena.Povuku li se obije komande istovremeno prema dolje poveca se brzina propadanja, a ako se popuste prema gore poveca se horizontalna brzina.Odprilike 5 minuta nakon otvaranja padobrana ,"lete" padobranci u dvije kolone sa razmakom od 25 do 40 metara izmedju pojedinaca.Izmedju naprijed leteceg Bufftera i na zacelju nalazeceg kapetana sa jos jednim pripadnikom grupe postoji visinska razlika od odprilike 100 metara.Vodja grupe, ima tako izvanredan pregled cijele grupe.Pored toga on leti, isto kao i Buffter sa urdjajem za nocno osmatranje.U tim prvim kilometrima leta , nalaze se tocno iznad polozaja Iracke republikanske garde,koja se u pustinji ukopala spremna da se bori sa snagama saveznika.Jos uopce nije napad niti poceo, jos nisu pale niti prve bombe,jos cekaju fanaticni sljedbenici Saddam-a Hussein-a na" bitku svih bitaka", iz koje ce uz pomoc Allaha izaci kao pobjednici.Iako je gluho doba noci,grupa koja se krece na visini na kojoj lete putnicki zrakoplovi,moze uociti kompletne polozaje iracana jer se i najmanje svijetlo vidi, u ne nastanjenoj pustosi.Sa vremena na vrijeme noc zaparaju svijetlosni zraci sa svjetala vozila koja se krecu a podalje prema Jugu vidi se vatra koju su zapalili vojnici u inproviziranom skrovistu i koja se sa Zemlje ne moze vidjeti ,ali koja ne moze promaci pogledima pilota koji sa oko 50 km/sat slijede svoj kurs.Sa uredjajima za nocno osmatranje vide Mitchell i Buffter naravno dalje nego ostali, dako da zapazaju svaku kolonu vozila koja se krece na cesti prema frontu.Prepoznali su kolonu vozila koja se krece prema Basri.Za deset ili dvadeset minuta, vidjet ce rijeku Tigris i cestu koja se proteze paralelno sa rijekom,a paralelno sa cestom idu i kablovi optickih vlakana sistema veza cije unistenje je i cilj njihove operacije.Naprijed leteci Buffter baci sa vremena na vrijeme pogled prema dolje, a u besprijekornom poredku ostali lete iza njega.Na crnom nebu,izgledaju obrisi njihovih figura kao da direktno dolaze sa zvijezda na nebu, i djeluju nekako nestvarno,futuristicki.Lagano krckanje u slusalicama i kratko nakon toga rijeci Michell-a, da skrene pogled na desno,prekinula su Buffera u razmisljanju.Dolje ispod naziru se obrisi nekog zrakoplova,ustvari kad je bolje pogledao, helikoptera,koji leti na visini od 1500 foot, i odprilike na 3 milje udaljenosti.Padobranac lijevo od Bufftera je takodjer uocio helikopter jer pokretima ruke skrece paznju na postojecu opasnost.Letjelica se priblizava, i izgleda da zadrzava visinu letenja.Da li je neprijateljska posada uocila grupu padobranaca?zapravo je pre tamno da bi se to dogodilo, ali nikada se ne zna kako se sudbina moze okrenuti?Sva petorica padobranaca posmatraju nadolazeci helikopter, ciji zvuk motora se sve jace cuje usprkos zastitnim kacigama.Sekunde neizvjesnosti,sekunde postaju vijecnost.Svakog trenutka moze helikopter,jedan naoruzani Mi-8 "Hip", kako ga je kapetan Michaell identificirao,skrenuti,dobiti na visini, i otkriti grupu.Veliki "bumbar", zadrzao je svoju visinu i kurs i na srecu preletio pokraj njih na odprilike udaljenosti od pola milje. ....
Grupa se necujno i neotkriveno i dalje priblizava svome cilju.Teren ispod njih polagano poprima prave konture.Kazaljka visinomjera se pomakla ispod 10.000 foot-a crtice, a kurs od 335 stupnjeva su cijelo vrijeme drzali.Preko medjusobne radio-veze s vremena na vrijeme dolaze poruke od kapetana.Trenutno prelijecu neki naftovod,koji vodi od Sjevera prema Jugu i ovdje sijece cestu koja vodi prema Basri.Grupa se drzi nesto vise juznije,da ipak doskoci podalje od ove prometnice sa gustim saobracajem.Slika podrucja sa ciljem, dobijena izvidjanjem iz zraka, im se jako urezala u pamcenje.Vec se ispod njih pojavljuju male uzvisine ,brdasca, od pijeska ne visa od 50 metara,izmedju kojih se trebaju spustiti.1500 foot-a pokazuje sada visinomjer.Sada se moraju samo pripremiti na prizemljenje.Ispred lanca malih brdasaca ce doci ako na visini od tocno 1000 foot-a naprave jedan zaokret od 180 stupnjeva, da bi prizemljenje bilo u vjetar.Sada padobranci povecavaju odstojanje izmedju sebe,da bi u slucaju manevra izbjegavanja imali vise prostora i da ne smetaju jedan drugome.Buffter lagano okrece u vjetar i jednolicnim pokretima povlaci komande padobrana na dolje da bi sto vise smanjio horizontalnu brzinu.Noge su skupa i lagano povijene u koljenima spremne za mekani doskok u pijesak.Ostali su se prizemljili u neposrednoj blizini.Padobranci skidaju kacige i svoje maske za disanje i pakuju padobrane u torbice za nosenje padobrana.Mrtva tisina ima necega jezivog u sebi, pomisli Mitchell.Samo se cuje ubrzano disanje ljudi iz njegove grupe.Niti 3 minuta kasnije grupa se je formirala i marsira prema uzvisinama od pijeska da se sto prije zakloni.Brzi pokreti pomazu da se malo ugriju.Bez obzira sto nose specijalno toplo donje rublje i toplu borbenu uniformu da ih stiti od mraza i vrucine , jos uvijek osjecaju hladnocu.Na visini njihovog iskakanja vladaju temperature od -30 stupnjeva, a pustinja u kojoj ce se cim sunce izdje kuhati, ima sada nocu par stupnjeva ispod nule.Najradje bi iz svojih ruksaka sada izvadili vrecu za spavanje i legli spavati,jer ih je ovaj skok sa 32.000foot-a i relativno nagla promjena zraka kostala puno snage.Ali sada za to nema vremena i treba se sakupiti i posljednja rezerva snage za izvrsenje misije i sa brzim marsem sto prije napustiti zonu prizemljenja LZ.To povecava njihovu sigurnost jer se ne moze sa sigurnoscu iskljuciti da ih netko nije primjetio u zavsnici leta prije prizemljenja.Tempo je brz i vec se pocinju znojiti a njihov specijalni donji ves se pocinje lijepiti za tijelo.U nogama postaje vruce a cizme za skakanje postaju teske i tijesne.Ali oni su svi dobro iztrenirani i nauceni satima da marsiraju sa brzim tempom, jer je to sastavni dio njihovog posla.Slijedecih ce dana lezati zakopani po danu u pijesku a tek sa padanjem mraka postati ce aktivni.Dok ce MacGreen sa specijalistom za radio veze javljati sve pokrete trupa na cesti izmedju Basre i Abu al Khasib kao i kretanje brodova na Tigrisu,zadatak kapetana i preostale dvojice je da pronadju opticki kabel preko kojeg idu informacije i zapovijedi izmedju zaposjednutog Kuweit City-a i Bagdada.Mitchell i Buffter ce imedju ostalog ispitati i izmjeriti ravan teren izmedju brezuljaka i rijeke Tigris, da li je podoban za prizemjenje jednog regimenta XVIII.zracnog korpusa.Nekoliko puta na dan javljaju sve prikupljene podatke radio-stanicom,preko satelita u stab Americkih oruzanih snaga,gdje ce u jednom komandnom mjestu za specijalne operacije,sve te prikupljene informacije biti primljene, pohranjene i analizirane.U zadnjoj noci njihove akcije ce specijalista za eksplozive,na dva mjesta ,postaviti eksplozivna punjenja na opticki kabel koji ce tada daljinskim putem biti aktivirana kada pocnu borbene operacije.Izgleda da zracni napadi neposredno predstoje jer je grupa dobila naredjenje da napusti to podrucje i u nocnom marsu krene prema tocci gdje je zona izvlacenja grupe.Oko tri sata ujutro dosegla je mala grupa, sada vec bradatih ljudi isuseno rijecno korito,gdje su zalegnuli u pripravnosti.Pet minuta prije vremena odredjenog za sakupljanje grupe ukljuciti ce radio-specijalista mali transponder, koji ce pomoci posadi helikoptera da ih pronadje.Visoko gore na nebu vidi se jedan usamljeni zrakoplov, najvjerojatnije AWACS,predpostavlja kapetan,izvidjac kao i oni.Ali dok gore momci sijede u klimatiziranim kabinama iza ekrana,daleko od realnosti rata,ovi dolje moraju da odoljevaju vrucini po danu, hladnoci po noci,umoru u nogama,pijesku koji se uvlaci u sve pore,moraju da gledaju neprijatelja "oci u oci",.Przivjeti mogu u tim uvjetima samo zato jer su dobro uvjezbani ,poput vrhunskih sportasa,i zato jer su savladali skakanje padobranom kao i brzo i tiho likvidiranje straza iz objezbedjenja objekata.U tom tjednu su uglavnom vrsili daljinska izvidjanja u pozadini neprijatelja,iznenadni napad na jednu radarsku stanicu kao i na SCUD-bateriju.Zahvaljujuci izracunavanju pomocu kompjutera kursa "letenja" padobranom moguce je skoro jednako precizno slijetanje kao da su dovezeni helikopterom.Dok bi helikopteri lako bili otkriveni radarom,omogucuje dolazak krilom necujni iznenadni napad.Uglavnom dolaze nocu ali su moguca ubacivanja i danju kada ima niske oblacnosti koja ce im omoguciti neprimjetni dolazak do cilja, neovisno o tome da li lezi na nekom otoku ili na vrhu brda.Njihove akcije se mogu usporediti sa uspjesno izvedenim napadima u drugom Svjetskom ratu sa jedrilicama,napr. Pegasus most(D-day). KRAJ Milan
|
