Licna dokumenta gradjana

[zpetrov9]

Jedna Legitimacija za ostvarivanje popusta od 50% u prijevozu na Državnim Železnicama Kraljevine Jugoslavije. Knjižica je izdanje još iz
dvadesetih godina XX vijeka, ali je službeno izdana u Sarajevu 1935. godine. Na stranicama s podatcima se vidi na podlozi da piše tekst
Državne Železnice Kraljevine SHS. Ima tvrde kartonske korice koje su presvučene impregniranim platnom, dimenzija korica cca 82 x 120 mm.

Pomalo je neobično da stranice nisu bile numerirane.

[zpetrov9]

I jedna Članska knjižica člana Socijalističkog Saveza Radnog Naroda Jugoslavije - Bosne i Hercegovine iz 1963. godine

[ViribusUnitis]

Ispričavam se, malo kasnim u odgovoru na post 2209 u vezi Iskaznice Hrvatskog kluba u Beogradu. Sigurno je izdana prije aprila 1941., jer za vrijeme rata nije postojao Hrvatski klub u Beogradu niti bi takvo što bilo po volji Paveliću i Nediću.

[zpetrov9]

Ispričavam se, malo kasnim u odgovoru na post 2209 u vezi Iskaznice Hrvatskog kluba u Beogradu. Sigurno je izdana prije aprila 1941., jer za vrijeme rata nije postojao Hrvatski klub u Beogradu niti bi takvo što bilo po volji Paveliću i Nediću.

Pa meni se isto tako čini, ali po samoj iskaznici to nisam mogao niti potvrditi niti odreči. Zaista bi mi bilo neobično da je to tada postojalo u
Beogradu i ako s druge strane gledano, u Beogradu je postojao konzulat NDH.

[zpetrov9]

Još jedna vozačka dozvola iz vremena SFRJ izdana od Gradskog SUP-a Zagreb 1984. godine. Vjerovatno ih se većina nas sjeća jer smo ih
tada koristili. Na zadnjoj strani su imali i mogućnost za dva produljenja valjanosti i za dvije službene bilješke o zabrani upravljanja.

[zpetrov9]

Jedan zanimljiv osobni dokument, Legitimacija za trgovačke putnike, izdavana u kraljevini Jugoslaviji s rokom valjanosti od jedne godine.
Izdavala ju je Komora za Trgovinu Obrt i Industriju. Ova skenirana izdana je 1932. godine u Zagrebu. Obrazac je bio ispisan na sva tri
tada službena jezika Kraljevine, Srpskom, Hrvatskom i Slovenskom. Fotografija je bila pričvrščena sa četiri okrugle zakovice i ovjerena
običnim okruglim pečatom komore i suhim pečatom iste, što je zaista kvalitetno u poredbi s tadašnjim građanskim legitimacijama.

[zpetrov9]

Jedna Putna isprava-Pasoš iz vremena kraljevine Srbije izdana 1917. godine vlasniku s obitelji iz Jagodine. Na fotografiji je snimljena cijela
obitelj, za današnje prilike nezamislivo, a tada je to bilo normalno. Putna isprava je bila korištena i 1921. godine kada više Kraljevina Srbija
kao država više nije postojala već je bila u Kraljevini SHS. Putna isprava je tada sadržila samo 24 stranice. Moram priznati da je za putne
isprave toga vremena imala vrlo lijepo izrađenu pozadinu stranica.

[zpetrov9]

Jedna Uredovna svjedočba izdana za vrijeme NDH od strane Občinskog Poglavarstva u Bregani 1942. godine. I tada je bilo sirotinje koja nije
bila u mogućnosti platiti troškove liječničkog pregleda i liječenja.  Kako nam ide uskoro bi mogli zatrebati mnogi naši sugrađani ovakve ili
slične potvrde, možda je vlasti uzmu kao "predložak"?

[ViribusUnitis]

Post 2223 u vezi s 2209. Istina, postojao je konzulat NDH u Beogradu, ali to je javna ustanova nastala radi obavljanja određenih poslova koji su bili okupatorima u interesu. Hrvatski klub u Beogradu bio je privatno udruženje.

[zpetrov9]

Post 2223 u vezi s 2209. Istina, postojao je konzulat NDH u Beogradu, ali to je javna ustanova nastala radi obavljanja određenih poslova koji su bili okupatorima u interesu. Hrvatski klub u Beogradu bio je privatno udruženje.

Mislim da ste u pravu. Konzulat je bio otvoren vjerovatno uz suglasnost možda i po nalogu Njemaca, a na kraju i novonastale države su
morale nekako službeno komunicirati čak i ako se nisu previše volile. Ne znam da li je bio i konzulat Nedićeve Srbije u NDH (u zagrebu ili
Zemunu ako je postojao).

Možda još da prenesem ovu informaciju po pitanju Konzulata NDH u Beogradu:

"Prvi diplomatski predstavnik NDH, oficir za vezu sa vojnim zapovednikom Srbije, ali i civilni predstavnik NDH, bio je izvesni Josip Lončarević.
Uz njega su delovala još dva oficira i jedan podoficir, a uskoro i jedno civilno lice, kao sekretar.
Kancelarija oficira za vezu nalazila se na Prestolonaslednikovom trgu broj 2, u zgradi Glavne pošte, „ulaz sa severne strane”. Bio je to u
prvo vreme „Hrvatski klub – Ured za putnice”, u kome je dnevno bilo „1.000 do 1.500 stranaka po raznim pitanjima”, a od avgusta 1941.
konzulat. U njemu su radili vicekonzul Tihomir Vincetić i još tri činovnika.
Poslednje sedište konzulata NDH u Beogradu nalazilo se u nekadašnjoj zgradi u Dobračinoj ulici broj 22.Osobna kola konzula su imala
registraciju: CD ZA 76"

[zpetrov9]

Postavio bih jednu zanimljivu putnu ispravu NDH, Putnicu izdanu 1942. godine u Banja Luci. Bila je izdana novinaru koji je bio nastanjen u
Bratislavi u tadašnjoj Tisoovoj Slovačkoj. Vidimo da ima puno viza Slovačke i Mađarske, kao i pečata pograničnih kontrola. Vidimo da osoba
koja je popunjavala putnicu nije baš najbolje stojala s njemačkim jezikom kada je na mjestu upisa zanimanja napisala "Žurnalist". izdana je
sa rokom valjanosti od samo tri mjeseca što je malo neobično i za ratne prilike ako se zna da je vlasnik živio u Bratislavi.

Zanimljive su i Mađarske tranzitne vize, samo ona prva izdana 31. 03. 1942. ima tekst na Mađarskom i Hrvatskom jeziku, sve druge imaju
tekst na Mađarskom i Francuskom.

Isto je zanimljivo uočiti izlazne i ulazne pečate pograničnog redarstva NDH Gyekenyes. Nije mi jasno da li se tada Gyekenyes nalazio na
teritoriju NDH kao zadnja željeznička stanica prema Mađarskoj ili su samo predstavnici pograničnog redarstva NDH imali ispostavu-ured u
Gyekenyesu koji se i tada nalazio u Mađarskoj?

Već sam prije postavio to pitanje uz sken dozvole za korištenje tranzitnog vlaka za Golu. Nisam nigdje uspio pronaći zemljopisnu kartu NDH
dovoljne rezolucije pa da mogu vidjeti gdje je tada bila granica s Mađarskom. Danas je kao i za vrijeme SFRJ Gyekenyes u Mađarskoj.

[zpetrov9]

Postavio bih jednu zanimljivu putnu ispravu NDH, Putnicu izdanu 1942. godine u Banja Luci. Bila je izdana novinaru koji je bio nastanjen u
Bratislavi u tadašnjoj Tisoovoj Slovačkoj. Vidimo da ima puno viza Slovačke i Mađarske, kao i pečata pograničnih kontrola. Vidimo da osoba
koja je popunjavala putnicu nije baš najbolje stojala s njemačkim jezikom kada je na mjestu upisa zanimanja napisala "Žurnalist". izdana je
sa rokom valjanosti od samo tri mjeseca što je malo neobično i za ratne prilike ako se zna da je vlasnik živio u Bratislavi.

Zanimljive su i Mađarske tranzitne vize, samo ona prva izdana 31. 03. 1942. ima tekst na Mađarskom i Hrvatskom jeziku, sve druge imaju
tekst na Mađarskom i Francuskom.

Isto je zanimljivo uočiti izlazne i ulazne pečate pograničnog redarstva NDH Gyekenyes. Nije mi jasno da li se tada Gyekenyes nalazio na
teritoriju NDH kao zadnja željeznička stanica prema Mađarskoj ili su samo predstavnici pograničnog redarstva NDH imali ispostavu-ured u
Gyekenyesu koji se i tada nalazio u Mađarskoj?

Već sam prije postavio to pitanje uz sken dozvole za korištenje tranzitnog vlaka za Golu. Nisam nigdje uspio pronaći zemljopisnu kartu NDH
dovoljne rezolucije pa da mogu vidjeti gdje je tada bila granica s Mađarskom. Danas je kao i za vrijeme SFRJ Gyekenyes u Mađarskoj.

I nastavak iste isprave;

[zpetrov9]

U tadašnjoj Slovačkoj su i stranci morali na zadnje unutarnje korice prilijepiti knjižicu "Zeznam o pridele valut" u kojima se prikazivao iznos
strane valute koji se unosi i iznosi kao i potvrde ovlaštenih mjenjačnica o zamjeni strane valute.  Takva knjižica je postojala i prije toga u
vrijeme prve Čehoslovačke republike, ali i kasnije poslije rata za vrijeme ČSR. Kasnije više nije bila knjižica ali se sječam da su nam carinici
ČSSR kod ulaska u državu davali tzv "Colnu deklaraciu" koju smo na izlasku trebali predati. U nju su pored generalija upisivali iznose deviza.
Bile su raznih veličina i zadnje su ukinute negdje početkom 1990. ili 1991.

U ovoj putnici je bila zaljepljena na zadnjim koricama ovakva knjižica.

[zpetrov9]

Jedna Upravljačka izkaznica - Vozačka dozvola iz vremena NDH izdana u Zagrebu 1944. godine.

[zpetrov9]

I još jedna isprava iz ratnih vremena. radi se o Platnoj knjižici Državnog pravobranioca u Nišu, izdana 1942. godine. Ako pogledamo par
najzanimljivijih stranica (ima ih ukupno šezdesetak) tada možemo primjetiti da je plaća vlasnika bila ista početkom 1942. kao i kod zadnjeg
upisa od 01. 02. 1944. To me je iznenadilo jer je obično u ratu bila viša inflacija pa je i država morala povećavati plaće, a ovdje stabilno
kao da je u pitanju Švicarska, ali tako piše u originalu.