Ciro, reci nesto o izboru kadra (nacin, metod, ko je vrsio izbor...) i pripremi (jezik, upucivanje u problematiku) istog za slanje na osposobljavanje u Svedsku.
Licno, Milos Jovanovic, Vladimir Copic I Stanko Drandic su moji drugari i saradnici iz Pule. I bili su maheri svog posla! Voleo bih cuti i njihova iskustva.
Nazalost, vreme je ucinilo svoje pa su se veze pokidale...
Tebi, skidam kapu! Temu su obradio odlicno, razumljivo, precizno... jasno. Svaka cast!
Pozdravljam te iz Kragujevca.
Hvala “…koja” na pohvalama, ma nisam ja još završio sa temom, još toga ima pa se do kraja mogu i pokvariti.
Naravno ako
narod bude zainteresiran. Po masu pitanja ja bi se mogao i razmahati, ali uvijek me je strah da ću biti dosadan i neinteresantan
širokom auditoriju.
Ciro, reci nesto o izboru kadra (nacin, metod, ko je vrsio izbor...) i pripremi (jezik, upucivanje u problematiku) istog za slanje na osposobljavanje u Svedsku.
Kako se birao kadar? Hmmm…
Za projekt “Stina Jadran” trebalo je izabrati nekoliko timova – grupa.:
- Hardversku grupu za održavanje u okviru OSOJ službe,
- Hardveriste – specijaliste u okviru MEZ-a za instalaciju i održavanje,
- Operatere – poslužioce podsistema u okviru OSOJ službe,
- Softveriste (programere) u okviri MEZ-a
- Oficire, sistem analitičare u okviru KVPO.
1)
Hardverska grupa za održavanje u okviru OSOJ-a: To je sigurno najbolji odabir kadra koji je proveden, bez bilo kakvi manipulacija. Odabrani su ljudi koji su bili striktno Radarske – elektroničari specijalnosti. Dalje, koji su u struci proveli između 15 i 20 godina u operativi. Zatim koji su bili porodični i imali stanove u svojim mjestima gde su već radili. Potom, ljudi koji se upućivanjem na seminare i ostalo po pitanju Stine Jadran kad se stim završi, neće ići u nikakvu prekomandu već će ostati u svojim garnizonima. I na kraju koji su svojim službenim karakteristikama garantirali da će sigurno provesti pestojeće zacrtane zadatke. Odabrani su Ćiro, Šajatović, Kućas, Lošić, svi iz Splita, Ćopić iz Pule, Grgas iz Šibenika, Novaković iz Kumbora i Ristov iz Splita.
Niko od nas prije odabira i potom upućivanja na kurs Engleskog jezika (6mjesci audio-vizuelna metoda) nije znao ni razlog ni prestojeći program. To smo saznali tek kasnije. Ova ekipa je i po mome ličnom mišljenju odabrana po svim mogućim kriterjima da bi kao takva morala uspjeti.
2)
Hardveristi – specijalisti u okviru MEZ-a za instalaciju i održavanje,: Tu se nešto posebno nije tražilo. Odabrani su Božić i Višić kao prva postava s namjerom da se kasnije to proširi sa drigima. Obadvojica su već imali višegodišnje iskustvo sa elektronikom. Kasnije, pošto smo se mi priključili MEZ-u , njih dvojica su se “priključili” nama tako da je skoro sve palo na naša ljeđa.
3)
Operateri – poslužioci.: Odabrano je ljudstvo iz već postojeći OSOJ jedinica. Prvenstveno je za prvu postavu odabrano ljudstvo, mlađe, koje je u nekom smislu bilo sklono “tastauri”. Skupljeni su takvi ljudi iz Pule, Šibenika, Kumbora i Splita, sve iz OSOJ četa. Znači vodilo se računa da se ljudi ne opterećuju prekomandama. Odabrani kadar nije slan u inostranstvo. Obučeni su koliko se sjećam kod nas u Lori.
4)
Softveristi (programeri) u okviri MEZ-a: Ove ljude je u okviru digitalnog pogona u MEZ-u odabrao ing Vlado Pavlović. U periodu 1980 g. pa do 1984 g. u svoj pogon je doveo iz Splita, Mrdalj Jovicu, inženjera programera i konstruktora, najboljeg u svojoj generaciji na Splitskom Sveučilištu. Zatim, Popović Mladena, sa sličnim karaktristikama, Ivanka (zaboravio sam mu prezime) isto vrsnog znalca, Burić Jadrana takođe, imali su velike planove sa budućim KIS-om. 1982 g. Mrdalj i Burić su otišli na višemjesečni seminar kod Šveda po softverskoj problematici. Kad su trebali još i ostali iz te grupe da krenu, jednostavno se pojavio admiral Letica, (tad je bio mislim načelnik VPO pred penziju), pod hitno prebacio svog zeta iz Hidrografskog instituta i “mali” je otišao u Švedsku preko godinu dana na seminar. Istovremeno, prebacili su i Prapotnika, sina isto tako od admirala, koji je do tada mislim radio u Školskom centru (Vojnopomorska akademija JB Tito) i čim je prešao, pravac Švedska. Kasnije softverski doprinos po pitanju Stine Jadran od njih dvojice – duplo golo.
5)
Oficiri, sistem analitičari u okviru KVPO: Ovo je bilo zamišljeno kao grupa koja će u KVPO duboko da misli i donosi strateške odluke vršeći analize postojećeg stanja. Prvo je tu postavljen por.frg. Pavković Berislav. Već je ranije radio u taktičkoj vežbaoni u Lori. Bio je dobar znalac navedene problematike. Bilo je ugodno sarađivati sa njim, ali je bio teška flegma. Postojeći tim je bio zamišljen da u prestojećem periodu oformi bazu podataka o svim potencijalnim neprijateljskim snagama. Znači trebalo im je i nešto softverista. I nabavili su. Dobili su, mislim 1984 god, četvoricu mladi poručnika direktno po završetku Tehničke akademije. Bili su završili informatički smjer, Bogdanović Zoran, Prapotnik Anton, Pilipović Milan (najbolji matematičar u svojoj generaciji), I još jedan nemogu se nikako sjetiti imena poreklom iz Rovinja. Jedino je od njih Bogdanović kasnije prvo završio jednogodišnji kurs engleskog u Beogradu, a potom u Švedskoj godinu po po softverskoj problematici te kasnije od 1992 do 1997 god puno je doprineo oživljavanju Stine Jadran. Ostali su se utopili u blijedilo profesije. Kasnije se u ovom timu pojavio tj. priključio i por.bb Frankola Mario kao planer veze i radni parametara KIS Stine Jadran
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Eto toliko što se kraće moglo i da se zna za istoriju/povijest, da se ne zaboravi…
