OSTAVLJEN I ZABORAVLJEN
Je li starac pronađen u Vijetnamu bivši član Zelenih beretki za kojeg se mislilo da je mrtav 44 godine? [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ime narednika Johna Hartleya Robertsona uklesano je na memorijalnom spomeniku u Washingtonu zajedno s još 60 tisuća američkih vojnika poginulih u Vijetnamu. Njegova žena i dvoje djece nebrojeno su puta posjetili spomenik i odali počast poginulom ocu i suprugu.
No tvrdnja iz dokumentarnog filma "Unclaimed" uzdrmala je njihove živote, kao i američku javnost.
Naime, dokumentarac istražuje mogućnost da Robertson zapravo nije poginuo u tajnoj misiji "Zelenih beretki" u Laosu 1968. kako tvrde vojni dosjei, već da je živ i zdrav te da posljednje 44 godine živi u Vijetnamu.
Autori filma pronašli su 76-godišnjaka koji se ne može sjetiti svog imena, imena svoje djece, a više ne zna niti govoriti na engleskom jeziku.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
"Narednik Robertson" kazao je Emmyjem nagrađenom redatelju Michaelu Jorgensenu da je njegov helikopter srušen u zračnoj bitki iznad planina u Laosu, te da su ga potom zarobili vojnici sjevernog Vijetnama.
- Zatvorili su me u kavez, u logoru visoko u planinama. Uslijed neprekidnog mučenja i izgladnjelosti svako malo sam padao u nesvijest. Štapovima su me udarali u glavu pritom uzvikujući "Amerikanac!" Zatim bi me udarali još snažnije. Mislio sam da ću umrijeti. Iako su me premlaćivali i mučili, nikada im ništa nisam rekao - kazao je.
Robertson je nakon četiri godine uspio pobjeći. Sakrio se u šumi, a zatim ga je na polju pronašla žena koja ga je njegovala dok se nije potpuno oporavio. Kasnije se njome oženio.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tvrdi da je uzeo prezime i datum rođenja njenog preminulog muža, te da je ubilježen pod imenom Dan Tan Ngoc.
Par je kasnije dobio djecu, a Robertson nikad nije pokušao stupiti u kontakt sa svojom djecom u Americi.
Dokumentarac prati misiju veterana vijetnamskog rata Toma Fauncea koji je otputovao u Vijetnam s ciljem dokazivanja da je čovjek, za čije je postojanje prvi put čuo preko tračeva lokalnog stanovništva za vrijeme humanitarne misije 2008. godine, uistinu njegov suborac.
Fonce je kontaktirao redatelja Jorgensena i nagovorio ga da prati njegovu priču.
Jorgensen je, očaran samim Faunceovim životnim putem od vojnika, alkoholičara i žrtve dječjeg zlostavljanja, te njegovom gorljivom željom da pomogne nekome koga uopće ne poznaje, pristao preuzeti projekt bez obzira je li priča o Robertsonu istinita ili ne.
Kako se Jorgensen sve dublje upleo u priču, otkrio je nevjerojatne detalje. Naime, još davne 1982. godine postojala su izvješća da je Robertson živ, što ga je navelo da se zapita zbog čega nitko nikada nije kontaktirao njegovu obitelj i pokušao to dokazati.
- Zašto su ga Amerikanci tolike godine ostavili tamo? Ima li još takvih poput njega u Vijetnamu? - zapitao se Jorgensen.
Jorgensen je od visokopozicioniranih izvora doznao da postoji još preživjelih veterana poput Robertsona, ali da problem nije u tome što ih vijetnamske vlasti ne žele pustiti, već da američka vojska ne želi da se oni vrate kući.
Jorgensen je otkrio da američka vlada zna za slučaj Robertsona od 1991., te da su 2006. pokušali potvrditi njegov identitet. Tim je saznao da je 2010. Robertson dao otisak prsta u američkoj ambasadi. No, njegova obitelj nikada nije informirana.
U nastavku dokumentarnog filma dogovoren je susret Robertsona i njegova suborca kojeg je obučavao u '60-ima, koji tvrdi da je Robertsona prepoznao čim ga je ugledao.
Također, Robertsona su odveli u Kanadu, gdje živi njegova 80-godišnja sestra Jean Robertson Holly, koja je isto tako sigurna da se radi o njezinu bratu.
Identitet bi mogao biti potvrđen kad bi Jean pristala na DNA analizu, no ona to odbija, te tvrdi da joj ne treba nikakav test kako bi bila sigurna da se radi o njezinu bratu.
Njegova žena i dvoje djece iz Amerike isprva su pristali na DNA testiranje, no tijekom snimanja dokumentarca odustali su od nauma. Prema pričama koje su došle do redatelja, njegove kćerke ne žele saznati je li on uistinu njihov otac.
Po Robertsonovom dolasku u Kanadu, filmska ekipa je unajmila prevoditelja, koji je kazao da Robertson vrlo tečno govori vijetnamski, bez ikakvih tragova američkog naglaska, zbog čega je bio vrlo sumnjičav u cijelu priču. Ali, kako je sam kazao, kad je vidio obiteljsko okupljanje, sumnje su potpuno nestale.
Jutarni list
