Slažem se sa Vama da postoji mogučnost da je to bilo tako ako se gleda pojednostavljeno ali je i za Sloveniju po mojim saznanjima bilo kompliciranije.Neznam za pitomce iz Slovenije ali recimo za starješine(adm.Pogačnik)nisu prihvaćani baš bez "problema",pa i ako je se on u samom početku distancirao od Jugoslavije i čak je optuživan da je "bojkotovao"neke naredbe (komande iz Jugoslavije),tražio da uđe u Slovensku vojsku i nije prihvaćen.Čak je i pri sahrani bilo problema.Predpostavljam da su i pitomci imali probleme a naročito pri razdvajanju jer su neki vjerojatno bili za ondašnju državu i trebali donijeti odluku o prekidu školovanja te krenuti u neizvjesnost.
Mislim da je i samo preseljenje školskog centra izazivalo itekakvu dilemu kod pitomaca,jer se nije znalo kako će te novonastale države izgledati i kakvo će im biti školstvo.Treba reći da se tada nije znalo(sem ako su bili različiti sistemi obavještajnog rada na djelu)niti da li će se Jugoslavija održati ili rasturiti i kako.
Da to svedem u temu a i i na lični nivo pitomca,neznam kako je to izgledalo,jer tada nisam bio u vojsci ali predpostavljam da to nije bilo niti malo jednostavno pa sam zato i pitao.
Poz.
Postovani @karlo, svaki od starjesina ex JNA koji je aplicirao za poziciju u nekoj od novonastalih armija zemalja ex Yu tretirani su od slucaja do slucaja. Dosta su uzimane u obzir glasine i misljenja nekad podcinjenih ili ljudi koji nisu bili u prilici adekvatno cijeniti njihov prijasnji rad, bilo je i dosta ljubomore u eliminiranju "konkurencije". Uglavnom, u prvim godinama, starjesine iz ex JNA su gledane dijelom s podozrenjem. Najhumanije, ali ne i do kraja pravicno, ponasla se Vojska SRJ, kasnije koliko znamo podjeljena na VS i VCG.