Očito ih neko favorizuje u odnosu na ostale emisije EPP.
Producent filma je Akademija scenskih umetnosti u Sarajevu...

Ogroman interes bh. javnosti koji je izazvao dokumentarac "Napadanje" bio je povod za intervju sa rediteljem Admirom Crvčaninom, koji za DEPO Portal govori o snimanju filma o životu Mevlida Jašarevića prije pucanja na Američku ambasadu u Sarajevu, ali i nakon ovog suludog poteza i njegovog hapšenja
Admir Crvčanin je mladi bh. reditelj i diplomirani žurnalista. Dokumentarni film „Attacking“ (Napadanje), životna ispovijest osuđenog bh. teroriste Mevlida jašarevića, njegov je prvi filmski projekat, a trenutno priprema još jedan dokumentarac o kome ne želi otkrivati nikakve detalje.
Prije toga okušao se u tetaru kao reditelj hip-hop mjuzikla „Promjena“, a radio je i nekoliko muzičkih spotova i televizijskih emsija koje je sam producirao.
Ogroman interes BH. javnosti koji je izazvao dokumentarac "Napadanje", u kome Mevlid Jašarević prvi put otvoreno govori o svom dolasku u Bosnu i u Maoču, o djetinjstvu i odsrastanju, o odluci da uzme pušku u ruke i zapuca po Ambasadi SAD u Sarajevu, o majčinim suzama kada su mu stavljene lisice na ruke i zatvorskim danima, bio je povod za intervju sa Admirom Crvčaninom, koga na početku razgovara pitamo - koliko je teško biti mladi reditelj u BiH?
Ništa lakše niti teže - biti u bilo kojoj profesiji mlad i počinjati karijeru u BiH isto je kao i regionu. Mislim da smo svi nekako u istim problemima. Dodatnu težinu u našoj profesiji dodaje činjenica da je to profesija bez realnog tržišta, odnosno bez razvijene kreativne industrije koja se trenutno pretežno oslanja na javne fondove. I pretežno su odluke o dodjeljivanju sredstava iz tih fondova političko birokratske prirode, a ne estetske. Estetika je počela da robuje birokratiji i mnogo je važnije da li će se to što radite svidjeti tamo nekoj komisiji skrojenoj po političkom i nacionalnom ključu nego publici kojoj se obraćate.
Film „Attacking“ (Napadanje) je zapravo Vaš diplomski rad na Akademiji scenskih umjetnosti. Kada i kako je došlo do kreiranja ideje za nastanak filma sa ovom tematikom?
Došlo je onog momenta kada smo na jedanestom spratu UPI-jevog nebodera, gdje su nam bile smještene učionice, gledali live prenos napada na Američku ambasadu. Već sam tog trenutka želio da snimim nešto o tome. Scena u kojoj Mevlid drži raskrsnicu kao taoca je prvo izgledala kao neka scena iz lošeg holivudskog filma o teroristima, koja se otela kontroli. Svi gledamo i pitamo se zašto ga neko ne savlada jer stoji nasred raskrsnice, bez ikakvog taoca, sa kalašnjikovom u ruci. Uz sve to, moja sestra u tom trenutku studira na fakultetu koji se nalazi u kampusu do ambasade. I svi smo bili zbunjeni jer to nije bio klasičan terororistički čin kakav svi poznajemo nakon 11. septembra. I hvala Bogu pa nije bio, jer su nedužni ljudi mogli da nastradaju. Mevlid je toga dana mogao oduzeti na desetine života naročito ako uzmemo u obzir efikasnost reakcije naših mjera bezbjednosti.
Scena u kojoj Mevlid drži raskrsnicu kao taoca je prvo izgledala kao neka scena iz lošeg holivudskog filma o teroristima, koja se otela kontroli. Svi gledamo i pitamo se zašto ga neko ne savlada jer stoji nasred raskrsnice, bez ikakvog taoca sa kalašnjikovom u ruci
Šta Vas je tu najviše zanimalo?
Strašno me zanimalo šta stoji iza toga. Jer, on da je htio da ubije nekoga, evidentno je da je to mogao i učiniti. On je samo stajao nasred ulice i pucao u zgradu kojoj ne može apsolutno ništa. Kao neki Don Kihot musliman koji se bori protiv ambasadam a ne vetrenjača. Znači, elemenata za jedan film je bilo puno. Sve se to poklopilo sa tim da smo mi za diplomski rad trebali da uradimo dokumentarni film. Jednostavno, u odabiru teme nije trebalo puno razmišljati.
Kakav ste odnos uspostavili sa glavnim likom i kako je izgledao vaš prvi susret s Mevlidom Jašarevićem?
Moram priznati da sam imao klasičan stereotipni pogled na pripadnike tzv. vehabijskog pokreta. I nisam znao kako da započnem razgovor. Od svih filmova koji su mi se vrzmali po glavi, nisam mogao ni očekivati da će naš prvi susret biti tako prijatan. Naročito što mi je trebalo nekoliko mjeseci da dođem do Mevlida jer nije htio da razgovara sa medijima. U tome mi je pomogao advokat Duško Tomić koji je dao preporuku njegovom advokatu da nije u pitanju neki novinar željan senzacije. Naš prvi susret je bio bez kamera, jer on i dalje nije bi siguran da li bi pristao na snimanje. Uslijedilo je još par sastanaka prije snimanja. I ti sastanci su bili ključni jer Mevlid po svojoj prirodi nije pričljiv tip i ne otvara se tako lako. Ali kada se otvorio, dobili smo nekoliko sati zaista fantastičnog materijala.
INTERVJU/ ADMIR CRVČANIN, MLADI BH. REDITELJ