Resurs cevi artiljerijskih oruđa

[slobodan]

Hvala na ovako detaljnom odgovoru! Svi prilozi koje si postovao su veoma korisni i stručni i to je ono što sam i tražio!

[slobodan]

Pretpostavljam da je taj problem tehnološki rješavan već u Prvom svjetskom ratu jer su tada obje strane ispaljivale enorman broj granata. Kod Verduna su Nijemci 1916. iz oko 1.200 artiljerijskih cijevi ispalili u roku od osam sati dva milijuna granata. U kasnijim bitkama (npr. Britanci na Sommei) taj broj je premašen.

Podatak je zaista fantastičan! 2.000.000 granata za osam sati! To je oko 1.666 granata po oruđu za osam sati. Svako oruđe je ispalilo 208 granata u satu ili 3.5 granate u minuti. Ne znam kako se cevi nisu istopile od toliko učestalih opaljenja! Austrijski topovi su bili a i Boga mi ostali pojam kvaliteta jer su austrijanci imali najbolje livove na svetu. Tadašje cevi su izrađivane od liva a ne od čelika i nisu temički ni hemijski obrađivane tako da je ovaj podatak frapantan, zaista!

[ViribusUnitis]

Da ne bude zabune, iako je podatak doista nevjerojatan i zastrašujući, našao sam ga u David Stevenson, "1914-1918, The History of the First World War". Recimo da se autor i zabunio jer kad promislim 3,5 granate u minuti je na granici mogućeg. Međutim, WW1 bio je nesumnjivo artiljerijski rat. Strava artiljerijske pripreme opisana je i u književnosti i artiljerija je bila uzrok većine gubitaka. Konačno, fotografije okoliša nakon artiljerijskih dejstava kazuju da je to bio pakao. Područje oko Verduna sličilo je Mjesečevoj površini. Tokom rata topovi su neprestano usavršavani i moćne industrije su stajale iza toga, a nije se težilo najjeftinijim nego najefikasnijim rješenjima.

[duje]

Da ne bude zabune, iako je podatak doista nevjerojatan i zastrašujući, našao sam ga u David Stevenson, "1914-1918, The History of the First World War". Recimo da se autor i zabunio jer kad promislim 3,5 granate u minuti je na granici mogućeg. Međutim, WW1 bio je nesumnjivo artiljerijski rat. Strava artiljerijske pripreme opisana je i u književnosti i artiljerija je bila uzrok većine gubitaka. Konačno, fotografije okoliša nakon artiljerijskih dejstava kazuju da je to bio pakao. Područje oko Verduna sličilo je Mjesečevoj površini. Tokom rata topovi su neprestano usavršavani i moćne industrije su stajale iza toga, a nije se težilo najjeftinijim nego najefikasnijim rješenjima.

Ilustracija djelovanja artiljerije. Prije prvog svjetskog rata područje pokriveno šumom. Istočno od Vrtojbice 31.08.1917. (SLO područje fronte na Soči)

(slika iz knjige "Posledeh soške fronte" M. Simića)

[MOTORISTA]

Austrijski topovi su bili a i Boga mi ostali pojam kvaliteta jer su austrijanci imali najbolje livove na svetu. Tadašje cevi su izrađivane od liva a ne od čelika i nisu temički ni hemijski obrađivane tako da je ovaj podatak frapantan, zaista!

Možda kod teške artiljerije, ali KuK poljski topovi 8 cm M.99 i M.5 su imali bronzane cevi.

[slobodan]

Da ne bude zabune, iako je podatak doista nevjerojatan i zastrašujući, našao sam ga u David Stevenson, "1914-1918, The History of the First World War". Recimo da se autor i zabunio jer kad promislim 3,5 granate u minuti je na granici mogućeg. Međutim, WW1 bio je nesumnjivo artiljerijski rat. Strava artiljerijske pripreme opisana je i u književnosti i artiljerija je bila uzrok većine gubitaka. Konačno, fotografije okoliša nakon artiljerijskih dejstava kazuju da je to bio pakao. Područje oko Verduna sličilo je Mjesečevoj površini. Tokom rata topovi su neprestano usavršavani i moćne industrije su stajale iza toga, a nije se težilo najjeftinijim nego najefikasnijim rješenjima.

     Naravno da nema zabune, jasno je da si taj podatak pronašao u literaturi, nisi ga izmislio. Veliki rat je bio artiljerijski rat, tu si potpuno u pravu jer je artiljerija bila u to vreme tehnički najefikasnija u nanošenju gubitaka neprijatelju! Ne znam procenat, ne verujem i da takvi podaci postoje, koliko je žrtava artiljerijske vatre od ukupnih gubitaka ali pretpostavljam da je veliki!