Potonuce INS "Dakar"

(1/4) > >>

gvardian:
INS „Dakar“ bivsa podmornica Kraljevske Mornarice V.Britanije HMS „Totem“ , koja je 1965 kupljena od Izraela zajedno sa jos dvije (ukupno 3 podmornice) klase „Super –T“ , unaprijedjene i modernizirane „T“ klase podmornica.
INS „Dakar“ tj. HMS „Totem“ je pripadala 3 grupi Britanskih podmornica klase „T“ , koje su uvrstene u flotnu listu Kraljevske mornarice krajem 1945g.
Podmornici je prilikom posjete Kanadi 1945g  predat Totem Sjevenoamerickih indijanaca - Kanadskih iz Britanske Kolumbije , plemena „Cowichan“  koji je stitio podmornicu od svih nesreca .Totem je ukraden 1950g. kada je HMS „Totem“ bio u posjeti Kanadskoj luci Halifax , totem se nalazio na prednjem dijelu komandnog mosta kada je ukraden.Po legendi dok je totem na podmornici stitio je od svog zla i nesrece , tako da je posada poslije kradje totema odbila isploviti iz Halifaxa sve dok se totem ne vrati, posto ga nitko nije vratio, u brodogradilistu su izradili isti totem i podmornica HMS „Totem“ je napustila Halifax.
HSM „Totem“ je bio u skupini od 8 podmornica Kraljevske RM koje su unaprijedjene u klasu „Super-T“ , za borbu i operacije protiv Sovjetske RM.
Modifikacije na HMS „Totem“ su obavljene izmedju 1951g i Maja 1953g u brodogradilistu „Chathman“ koje je obavljalo sve konverzije za „T“ klasu podmornica, modernizacija je ukljucivala produzenje trupa za dodatnih 4.3m da bi se mogla smjestiti dodatna oprema, i dodatni pomocni motor sa vecim brojem akumulatorskih baterija.
Takodjer komandni most je prosiren sa novom kupolom i uklonjen je top sa palube, RADAR i SONAR su takodjer modernizirani.
Kada se HMS „Totem“ poslije modernizacije vratio u sluzbu , njezina podvodna makismalna povrsinska brzina je prelazila 18čv.Njezin tadasnji komadant , komandir John Coote je izvjestio da njegova unapridjena podmornica moze lako izmanevrirati neprijateljske eskortne brodove , posto HMS „Totem“ poslije modernizacije moze preci 1NM u 4min sa 18čv u podvodnoj voznji i dodatnih 10min u tihom pogonu sa 12čv , time bi se udaljila 3NM od eskortnih brodova.
Deplasman: 1290t povrsinski , 1560t zaronjeni
Duzina: 84.28m
Sirina: 7.77m
Gaz: 3.89m pramcani , 4.45m krmeni
Pogon: 2xOsovine , 2xDizel Motora sa po 2500KS(1.86MW) svaki, 2xElektricna Motora sa po 1450KS (1.08MW) svaki.
Brzina: 15.5čv povrsinska ,  9čv podvodna
Doplov: 4500NM sa 11čv povrsinske voznje.
Testirana dubina zarona : 91m
Posada: 61
Naoruzanje: 6 unutarnjih pramcanih TC , 2 vanjske pramcane TC , 2 krmene vanjske TC na sredini i 1 krmena vanjska TC na krmi , sa 6 dodatnih dopunskih torpeda.

gvardian:
Poslije prodaje 1965g , INS „Dakar“ je modificirana u brodogradilistu „Vickers“ od strane Britanskih i Izraelskih tehnicara  , gdje joj je ugradjena dodatna komora za naplavljivanje u kojoj je moglo stati 5 ljudi , sto je sluzbeno sluzilo za spasavanje podmornicara , ali u realnosti ta komora je napravljena za tihe inflitracije Izraelskih podmorskih diverzanata.Britanski tehnicari su se pobunili zbog dodavanja takve komore na podmornicu , ne samo zbog cinjenica da bi moglo uzrokovati prodor vode, vec i zbog toga sto je ta komora ugrozavala cjelokupni stabilitet podmornice.Poslije remonta INS „Dakar“ je provela 2 mjeseca u intezivnim povrsinskim i podvodnim testovima na Sjeveru Škotske , da bi se krajem 1967g,vratila u Portsmouth.Poslije modernizacije , Britansko Ministarstvo Obrane je zahtijevalo od Izraelske RM da dopusti nezavisnu temeljitu inspekciju i probne voznje prije primopredaje podmornice i isplovljenja podmornice za Haifu , ali Izraelska RM je odbila taj zahtjev , pravdajuci se zaostrenom situacijom na Bliskom Istoku koje je samim time zahtjevalo da podmornica bez ikakvih temeljitih provjera hitno isplovi prema Izraelu.
Tijekom modernizacije HMS „Totema“ / INS „Dakra“ , bivsi komadant HMS „Totema“ je ukazivao na nedostatak komunikacije izmedju posade i tehnickog osoblja koje je obavljalo modernizaciju , takodjer je ukazivao i na nedostatak „T“ klase podmornica , kojih je od 50 izgradjenih jedinica , 18 potonulo.Tijekom modernizacije je ukazao da bi sve sto se napravi trebalo biti duplo provjereno , ali to uglavnom nije bio slucaj.Dok se „Dakar“ modernizirao , prva kupljena podmornica „Super-T“ klase INS „Leviathan“ je bila zavrsena i isplovila je za Haifu pod komandom komandira Ze'ev Almoga.Oba komadanta podmornica INS “Leviathan“ i INS „Dakar“ su imali velike primjedbe na kvalitetu modernizacije i na kompletno ignoriranje i nedostatak komunikacije izmedju njih i tehnickog osoblja koje je obavljalo modernizaciju , a koje je bilo uglavnom sastavljeno od Izraelskih tehnicara i Britanskih tehnicara pod ugovorom od strane Izraelske RM.Poslije zavrsenog rada na INS „Leviathan-u“ , Izraelski tehnicari su smatrali da su iskusni u moderniziranju T-Klase , iako su clanovi Britanske tehnicke sluzbe izjavili poslije da „ti tzv.strucnjaci,nisu imali blage veze o T-Klasi podmornica“.Ovo neiskustvo se pokazalo ozbiljnim problemom na INS „Leviathan“ , koja je tijekom putovanja za Haifu imala problema sa napuknucem cijevi , prodorom vode kroz torpedne cijevi zbog nestrucnog brtvljenja poklopaca,itd.
HMS „Totem“ 10 Novembra 1967g je uvrstena u flotnu listu Izraelske RM kao INS „Dakar“ i komandu nad podmornicom INS „Dakar“ je preuzeo pbb Ya'acov Ra'anan.Tijekom primopredaje podmornice , replika totema Sjevernoamerickih indijanaca je uklonjena sa podmornice i poslata u muzej Britanske RM.
Ra'anan vidjevsi probleme koje su uzrokovali Izraelski tehnicari na INS „Leviathan“ izrazio je duboku zabrinutost prije putovanja i bojazan da ce slicna sudbina pogoditi i njegovu podmornicu.Svemu tome nije pomogla ni situacija kada se tijekom primopredaje Totem sa komandnog mosta uklonio i poslao u muzej , na sto je bivsa Britanska posada HMS “Totema“ ukazala posadi INS „Dakar“ kao vrlo los znak za novu posadu podmornice i podmornicu kao takvu.
Posadu INS „Dakar“ je cinilo 69 clanova posade ukljucujuci iskusnog komadanta pbb Ya'acova Ra'anana.Ra'anan je bio zvijezda u usponu Izraelske RM, rodjen 1934g u Becu odakle su njegovi roditelji emigrirali u Izrael poslije Nacisticke okupacije.Kao djecak Ra'anan je puno vremena provodio na moru , i sa 16 godina je pristupio u Izraelsku trgovacku mornaricu.Sluzbovao je na starom ledolomcu A-16 gdje je dosao do cina nostroma.Prihvacen je u Izraelsku pomorsku akademiju , na kojoj je diplomirao 1955g.Njegova prva duznost kao oficir , je bila zamjenik komadanta torpednog camca.Njegova prva komanda je bila zapovjednik desantnog broda.1957g se dobrovoljno prijavio u podmornicku sluzbu RM Izraela.Sa prvom Izraelskom obucenom podmornickom posadom je zavrsio skolovanje u Francuskoj i Engleskoj.1958g provodi godinu dana u Engleskoj cekajuci kupnju i isporuku prvih podmornica za RM Izraela.1959g vraca se u Izrael sa prvom INS „Tanin“ kao zamjenik komadanta od dvije kupljene podmornice „S“ klase od RM V.Britanije - INS „Tanin“ i INS „Rahav“.Poslije je sluzbovao na povrsinskim brodovima dok se 1963g nije vratio u V.Britaniju gdje je zavrsio obuku u podmornickoj skoli RM V.Britanije za komadante podmornica u Bazi „Delfin“ u Gosport-u.1965g je bio u grupi za kupovinu i preuzimanje 3 podmornice „Super-T“ klase od RM V.Britanije, i te iste godine je imenovan za komadanta INS „Dakar“.

gvardian:
U istu bazu gdje je zavrsio kurs za komadanta u Gosport-u ,Ra'nan se vratio 1967g da bi nadgledao modernizaciju INS“Dakar“.Poslije modernizacije koju je obavio Izraelski tim tehnicara , INS „Dakar“ je zaplovila 9.Januara.1968g prema Haifi.Po planu je bilo predvidjeno da podmornica prvo otplovi u povrsinskoj voznji do Gibraltara , gdje bi pristala i izvrsila nadopunu goriva i namirnica , i zatim u podvodnoj voznji pomocu snorknela od Gibraltara do Haife , djelimicno zbog tajnosti i djelimicno zbog uvjezbavanja.
9 Januara 1968g prije isplovljenja INS“Dakar“ za Haifu , podmornica INS“Dolphin“  3 i zadnja kupljena ,koja je bila vezana uz INS „Dakar“ u Portsmouthu je predana Izraelskoj RM u ceremoniji prije isplovljenja INS „Dakar“.
INS “Dakar“ je tog oblacnog snjeznog dana 9 Januara 1968g isplovila sa Portsmouthskog doka prema Haifi , pretovarena sa raznim materijalom i dodatnim osobljem podmornice – Izraelskim pomorskim komandosima.Britanski strucnjaci su izjavili da su podmornicu koja je napravljena za specificne zadace , tog dana Izraelci pretvorili u transportni brod , kojeg su opremili tako da sto vise materijala i ljudstva u njega moze stati.
Poslije 6 dana povrsinske plovidbe , 15 Januara 1968g ujutro , INS „Dakar“ je uplovila u Gibraltar.U ponoc istog dana „Dakar“ je isplovila iz Gibraltara na putu prema Haifi.INS „Dakar“ je po planu , cjelokupno putovanje u Mediteranu trebala obaviti zaronjeno , puneci baterije pomocu snorknela.Po standardnoj proceduri podmornica se trebala javljati radiom u zapovjednistvo svakih 24sata , i radio-telegramom svakih 6sati.
INS „Dakar“ je trebala uploviti u Haifu 2 Februara 1968g, ali posto je podmornica imala povoljnu brzinu , zapovjednik Ra'anan je zarazio dozvolu od komande da uplovi u Haifu prije predvidjenog datuma.To mu je odobreno , tako da je predvidjeno uplovljenje pomaknuto za 29 Januar 1968g.Poslije je Ra'anan zatrazio za novo pomaknuce datuma uplovljenja za 28 Januar 1968g , ali to mu je bilo odbijeno , posto je ceremonija uplovljenja bila vec predvidjena za 29 Januar 1968g.
U 06:10, 24 Januara 1968g, INS „Dakar“ je prosla Grčki otok Kretu i javila zadnju poznatu poziciju , Lat.34-16N , Long.26-26E .U sljedecih 18 sati , INS „Dakar“ se javila jos 3 puta , ali to su sve bile auto radio-telegrafske transmisije , koje nisu ukljucivale poziciju podmornice.
Dvije minute poslije ponoci 25 Januara 1968g , komanda Izraelske RM  je primila zadnju auto radio-telegrafsku transmisiju sa INS „Dakar“, sljedeca auto transmisija je bila predvidjena za jutro 06:00 25 Januara 1968g – ali ona nikada nije primljena.Poslije neprimanja automatske transmisije sa podmornice,komanda Izraelske RM je poslala poruke i pojacala slusanje svih frekvencija , pretpostavka je bila da podmornica ima problem sa radio-komunikacijskom opremom.
Cijelog dana 25 Januara 1968g, INS „Dakar“ je pozivana na svim frekvencijama , ukljucujuci i komercijalnim , preko njezinog medjunarodnog pozivnog broja „4XPZ“.Nikakav signal nije zaprimljen od strane INS „Dakar“.
U jutro 26 Januara 1968g , pokrenuta je medjunarodna operacija traganja i spasavanja , svi Izraelski brodovi i avioni i pomorske i zracne snage V.Britanije , SAD-a,Grcke,Libanona i Turske.
27 Januara 1968g radio stanica iz Nikozije na Cipru , je zaprimila SOS poziv na frekvenciji spasilacke plutace INS „Dakar“.Locirano je da je pozicija transmisije Jugo-Istocno od Cipra , gdje je zapoceto traganje, ali nista nije pronadjeno.
30 Januara 1968g u centru za traganje i spasavanje na Cipru , je utvrdjeno da su sanse da se pronadje podmornica i spasi posada ravne nuli.Odluceno je da se traganje zavrsi 31 Januara 1968g , i poslije zalaska sunca tog dana svi brodovi su se uputili prema svojim lukama , dok je Izraelska RM i RV nastavila potragu sljedeca 4 dana , da bi i oni 4 Februara 1968g prekinuli traganje za INS „Dakar“.
6 Marta 1968g Izraelski tadasnji premijer Moshe Dayan je objavio Izraelskom parlamentu da je Izraelska podmornica INS „Dakar“ izgubljena sa svom posadom.

gvardian:
9 Februara 1969g , godinu dana poslije nestanka podmornice , Arapski ribari su pronasli spasilacku plutacu INS „Dakar“ u na obali Khan Yunisa u jugo-istocno od Gaze.INS „Dakar“ je bio opremljen sa 2 takve plutace, jednom na provi drugoj na krmi.Te plutace su bile osigurane sa drvenim vratima ispod palube i pricvrscene za podmornicu sa metalnim kabelom duzine 200 metara.Ta drvena vrata se nisu mogla otvoriti iz unutrasnjosti podmornice.Ako podmornica nije bila u mogucnosti da izroni, posada je mogla lansirati plutacu na povrsinu gdje bi ona onda sljedecih 48 sati odasiljala SOS poruku.Tada bi se lokacija podmornice mogla pronaci radio-goniometrima.Na pronadjenoj plutaci nadjeno je samo 65cm tog metalnog kabela.Strucnjaci i naucnici su zakljucili poslije pregleda plutace , da je plutaca bila pricvrscena na INS „Dakar“ godinu dana dok se kabel nije prekinuo, i da podmornica lezi na dubini od 150 do 326 metara, i najvjerovatnije 50 do 70 NM od predvidjene rute.
Izraelska RM je poslije 26 pomorskih ekspedicija i pokusaja pronalazenja INS „Dakar“ , krajem Aprila 1999g. unajmila americkog istrazivaca Toma Detteweilera kao vodju ekspedicije , koja je uz pomoc 2 unajmljena Ciparska broda opremljena  sa  bocnim SONAROM „AMS-60“ , i dubinskom ronilicom „REMORA 6000“, pocela 9 Maja 1999 novu potragu za INS „Dakar“.
Zona pretrazivanja je podjeljena u linije , i duzine 60NM sa sirinom 8NM sa 16 linija za pretragu.Sa brzinom od 2čv , trebalo je otpr.30-40 sati da se svaka linija pretrazi.
24 Maja 1999g predvecer , SONAR „AMS-60“ je ukazao na prisustvo velikog objekta na dnu, preko sonara je uocen veliki crni objekt sa fragmentima rasutim po dnu.Odluceno je da se spusti dubinska ronilica da to istrazi, ali zbog loseg vremena trebalo je odloziti istragu sljedeca 3 dana.
28 Maja 1999g u 07:00 ronilica je zaronjena , i u 11:00 potvrdjeno je da je pronadjena podmornica INS „Dakar“ na dubini od 2900 metara.
Uspjeh zadnje ekspedicije i neuspjeh ostalih 26 , temeljio se na cinjenici , da je ostalih 26 ekspedicija tragalo za INS „Dakar“ van njezine planirane rute , kao sto su to objavili Izraelski naucnici prilikom pronalaska plutace.
Tom Detteweiler je tragao za INS „Dakar“ na njezinoj tocno planiranoj ruti , i ispostavilo se da podmornica nije niti milju otisla od njezine prvobitno planirane rute.

gvardian:
UZROK POTONUCA :
Prije nego sto je podmornica 1999g. pronadjena i sluzbeno objavljena pretpostavka potonuca , izjava komandira John Moora koji je zapovjedao HMS „Totem“ 1949g bila je sljedeca : „Baterije , tip baterija na toj podmornici je takav da proizvodi hidrogenska isparavanja ako se sa njima ne rukuje pazljivo , i ako je podmornica u podvodnoj snorknel voznji sa dizel motorima ,a baterije nisu posve iskljucene , to moze uzrokovati pojavu malih zracnih mjehura ispunjenih hidrogenom, sto vodi tome da moze uzrokovati malu eksploziju , dovoljnu da se probije trup.Modernizacija podmornice sa dodatnom komorom za diverzante , je uzrokovala smanjeni stabilitet podmornice i dodala jos jedan dio gdje se hidrogen moze nakupiti.“
Nalaz istrage potonuca INS „Dakar“ poslije pronalaska 1999g :
1.   Nesreca se dogodila izmedju ponoci i 3 sata ujutro.Podmornica je putovala sa 8.5čv , zaronjena sa snorknelom i dizel motorima.
2.   Posto je pogonjena sa Dizelima podmornica je punila baterije , i okretala su se oba propelera.
3.   Zbog nepoznatog uzroka , manji prodor vode je zabiljezen u pramcanom dijelu podmornice.Ovaj prodor je utjecao na balans podmornice i ona je izgubila stabilnost.
4.   Zbog brzine , podmornica je pocela brzo i naglo propadati , a cinjenica je da su oba propelera radila i da su dizeli punili baterije, cime je bilo sprijeceno da se pogon prebaci u „sve krmom“ – sto je moglo sprijeciti tragediju.
5.   U roku od 30 sekundi „Dakar“ je dosla do maksimalne dozvoljene dubine zarona i pocela implodirati.
6.   Implozija podmornice se desila brzo, sa ogromnom snagom.
7.   Tijekom implozije krmena spasilacka plutaca se otkacila od podmornice, ali posto je plutaca bila zakacena za metalni kabel od 200 metara koji se odvojio od podmornice ,zbog tezine ona nikada nije izronila na povrsinu u potpunosti.
8.   10-15 min je trebalo podmornici da se spusti do dubine od 2900metara.

I dan danas vecina od bivse Britanske posade HMS „Totem“ smatra , da je glavni uzrocnik ovoj tragediji to sto su uklonili Totem sa podmornice.

Navigation

[0] Message Index

[#] Next page