PALUBA
April 29, 2024, 07:43:50 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Čitajte na Palubi roman "Centar" u nastavcima, autora srpskog podoficira i našeg administratora Kuzme
 
   Home   Help Login Register  
Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 [32] 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 ... 51   Go Down
  Print  
Author Topic: Кафанска историја Београда  (Read 149318 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #465 on: October 04, 2021, 10:32:09 am »




Prčvarnice i aščinice – fast fud u Beogradu 1930tih


Beograd se posle Prvog svetskog rata i ujedinjenja Kraljevine SHS “borio” između tradicionalnog i modernog, postao je centar u koji su pristizali ljudi iz svih krajeva zemlje, a mnogi su bili siromašni radnici i zanatlije, kao i studenti iz raznih slojeva. Povećavao se, postao prava metropola sa svim svojim kontrastima koji su se međusobno preplitali, uklapali, lomili ili “mirili”.

Najveći problem bilo je stanovanje – oni koji bi dolazili morali su da se odreknu velikog dela zarade kako bi platili sobičak, prepun dosadnih i neistrebljivih stenica, sa često neprijatnim gazdaricama. Zime su bile posebno teške, kad bi se čak i voda za umivanje ledila.

Ono što je takođe bilo oskudno, ali ipak mnogo manji problem od stana, bila je ishrana. Ono što danas zovemo “brza hrana” na ulici, bilo je i nekada popularno. I te kako… To je, zapravo, mnogima bio jedini način da se za manje novca prehrane. U zavisnosti od toga koliko bi imali siće u džepu tako bi se i hranili studenti i radnici, gosti i nadničari.


Narodna kujna "Kod zlatnog bora"
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Hranilo se po čokadžinicama, prčvarnicama, narodnim kuhinjama (aščinicama), koje bi često od seljaka preuzimale neprodatu robu sa pijaca…

Ćevabžinice su bile i te kako popularne, a miris mesa sa roštilja širio se gradskim ulicama. Nisu to bile samo pljeskavice i ćevapi, već i neka zaboravljena jela, poput ćulbastije (goveđa “ruža” tučena da “omekša”).

Tu su bila i neka jela koja se danas mogu naći samo u specijalnim kafanama i restoranima, hrana za siromašne koja je u 21. veku postala “specijalitet”: crevca, škembići, pajšle ili tripe.

Kada se sa novcem baš ne bi oskudevalo, drugovi bi otišli na hrenviršle sa renom ili pak čvarke, a čvarci su bili kaloričan i pristupačan obrok. Slasnu večeru bi potom zalili kriglom piva.

Bilo je i veresija, koje su se nekada i praštale, a katkad bi ugostitelji znali da “uhode” svoje goste i godinama potom.


Narodna kujna - Ilija A Ristić
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


A osveženje – nije bilo govora o flaširanoj vodi i gaziranim sokovima. Pili su se boza i salep, a umesto trafika ove napitke prodavale su bozadžije i salepdžije, noseći boce na dvokolicama ili čak ramenima. Zastajali bi na uglovima ulica i užurbanim prolaznicima vikali: “Boza hladna, ledena” ili “Salep, medeni, medeni“.

Salep se prodavao vruć i to je još jedno, nažalost, zaboravljeno piće. Kako je pisao Dimitrije Knežev, Vojvođanin koji je u Beograd došao između dva rata da studira pravo, u svojoj knjizi “Beograd naše mladosti”, salep se proizvodio posle rata još “ponegde u Maćedoniji”.

To piće je, piše, bilo čudotvorno za nazeb.

“Nije ni čudo: Savremeni farmakolozi su pronašli da sadrži alkaloide i glikozide, baš kao i čudotvorni koren ‘ginseng’, koji piju kineski i tibetanski stogodišnjaci“.


Prodavac salepa na beogradskoj kaldrmi
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Od slatkiša bila je popularna, recimo, alva sa sudžukom uz gemišt.

Neki studenti morali su da rade kao konobari u studentskim udruženjima, ne bi li dobili besplatan obrok, jer nisu imali dovoljno novca. Tako se školovao deo buduće beogradske inteligencije.

Na ulicama su mogle da se vide i boce s mlekom, ono se prodavalo tako što su ga u grad donosili seljaci iz okolnih mesta: Kumodraža, Jajinaca, Vrčina… Bilo je i gradskih melakara, pa ste tako u Vojvode Stepe mogli da vidite čak i krave.

Mogli su se videti i seljaci koji na leđima nose prase, jagnje, živinu, i, ako imaju sreće, prodaju teret i pre odlaska na pijacu.

Beograd je bio toliko šarenolik da ste na jednom uglu mogli da vidite moderna zdanja i ulickanu gospodu, a na drugom prizor orijentalne varoši. I jedno i drugo činilo je grad koji je rastao, širio se i prihvatao sve namernike. Takav je, na sreću, ostao i danas.


izvor


* kod zlatnog bora.jpg (409.96 KB, 1600x1173 - viewed 39 times.)

* Prodavac salepa na beogradskoj kaldrmi.jpg (62.33 KB, 462x621 - viewed 29 times.)

* Narodna kujna - Ilija A Ristić.jpg (157.01 KB, 991x768 - viewed 35 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #466 on: October 04, 2021, 10:36:13 am »



U sklepanoj baraci na uglu Grobljanske i ulice Svetog Nikole, kroz čije rastočene daske je duvao vetar i leti i zimi, nalazila se bife-kafana zvučnog imena “Promaja”. Lokalni pijanci, stalni gosti smatrali su da im je “bolje da slušaju huk vetra u kafani nego dečiju dreku i ženino zvocanje po kući”, pa je bife radio do duboko u noć. “Promaja” je bila i svratište šatrovaca - bulbuderskih mangupa, što bi u povremenom i iznenadnom policijskom “prečešljavanju” grada u njoj, uvek rezultiralo hvatanjem poneke “ptičice”.

U isto vreme, jedna druga kafana, u Đevđelijskoj ulici kod Liona dugo godina nije imala svoj naziv.
“Kakvo bre ime ? Pa, neje to kuče da gu vikaju. Toj je bre kafana. Kuj znaje - taj će i da svrne” - bunio se gazda Triša, po kome je kafana dobila i neformalni naziv “Kod čika Triše”.

A onda se čika Triša razboleo od najteže moguće bolesti. Nesrećno se zaljubio pod stare dane. Svi su ga upozoravali na posledice ali nije vredelo. LJubav između njega i mnogo mlađe, zavodljive Eržike trajala je koliko i čika Trišina ušteđevina. Nakon višemesečne patnje i pijanstva bio je prinuđen da kafanu proda.Novom gazdi se ko zna zbog čega, svidelo ime bifea “Promaja” u Grobljanskoj pa je svojoj kafani nadenuo isti naziv, iako su je gosti i dalje zvali starim imenom.

“Kod čika Trišine promaje u glavi” - govorio je komšiluk koji ga je voleo, ne praštajući mu životnu grešku.


Malo veća fotografija, bife "Promaja", vlasnik Ljubomir D. Milojević



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]




* Biife Promaja.jpg (194.05 KB, 1280x912 - viewed 37 times.)
« Last Edit: October 04, 2021, 04:23:20 pm by Dreadnought » Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #467 on: October 04, 2021, 10:39:12 am »




Dućan i bife 'Kod Moravca' na Pašinom brdu, na uglu Vojvode Prijezde i Splitske (danas Rade Končara), početkom trideseteih.

Na fotografiji levo stoji, ponosni vlasnik Dragomir Stanojlović



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #468 on: October 04, 2021, 10:46:22 am »





Bife "Zeleni venac" Joviše M. Dragovića u Brankovoj ulici, oko 1940. godine.




[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]



* bife zeleni venac.jpg (245.05 KB, 1600x1113 - viewed 51 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #469 on: October 04, 2021, 11:55:57 am »




Nekada kultna mesta, a danas oblakoderi: Šta je izniklo na lokacijama nekadašnjih beogradskih kafana?


Stare beogradske kafane su mesta na kojima su se sklapala prijateljstva, započinjale ljubavi i dočekivale zore uz tamburaše. Nekada je kafana bila, može se reći, među najvažnijim državim ustanovama, spona između ljudi, bez obzira ko su oni i odakle dolaze.

Od pravih kafana i beomskog duha danas su ostala samo senka i enterijer - karirani stolnjaci, zadimljene prostorije, bokali i čokančići koji podsećaju na neka prošla vremena.

Mnoge kultne beogradske kafane nisu odolele susretu sa modernim vremenom, te je danas ostalo samo nekoliko njih koje i dalje rade, kao svedoci i spomenici nekim prošlim - boemskim vremenima.

Reporteri 24sedam istražili su koje su to sve kultne beogradske kafane zatvorene i šta se danas nalazi na mestima na kojim su se nekada ljudi upoznavali i delili dobro i zlo.



Kafana "Balkan" – počela da radi krajem 19. veka
 
Na Terazijama, gde se danas nalazi hotel Balkan, izvesni Sima Mehandžija je 1848. podigao kafanu sa imenom Balkan, ali su je svi zvali Simina kafana.

Kafana je ostala upamćena po tome što su patriote Miloš Milojević i Kosta Šumenković 1876. razvili ustanički barjak.

Balkan je 1884. svrstan u prvu kafanu koja je imala dozvolu za zapošljavanje žena.

Danas se na tom mestu nalazi hotel koji nosi isti naziv. Stari hotel Balkan srušen je 1935. a na istom mestu sagrađen je novi, pod istim nazivom.

Hotel danas ima zanimljivu istoriju, tradiciju i odiše, bar na neki način, duhom starog Beograda.


Hotel Balkan
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


"Albanija" – mesto gde se pila ljuta čačanska rakija

Kafana je izgrađena 1860. u turskom stilu sa žuto obojenom fasadom, na mestu gde se sada nalazi palata Albanije. Jedan od vlasnika bio je izvesni MIhailo zvani Albanez.

U kafani su se vremenom smenjivali turski sejmeni, narodna vojska i gardisti obe srpske dinastije, kao i trgovci, zanatlije, sitni činovnici… Poznata je po duhu starine i dobroj, ljutoj čačanskoj rakiji.

Sredinom tridesetih godina 20. veka, prilikom inspekcijskog pregleda, ostao je zapisan izveštaj u kome je izražen opšti utisak o njenom zapuštenom stanju, kao i zaključak da se ona popravkom neće moći dovesti u red.

I pored lošeg stanja u kome se kafana nalazila, ona je predstavljala omiljeno stecište starih Beograđana, većina je svraćala zbog društva, pa im nije smetao njen loš spoljašnji, a ni unutrašnji izgled.

Kafana je srušena odmah posle ponoći 17. oktobra 1936. godine.

Gradnja palate Albanija počela je 16. jula 1938, a radovi su završeni 20. oktobra 1939. godine.

Zgrada je građena u stilu srpskog modernizma - bezornamentalna fasada, slobodna osnova, vertikalna naglašenost, ravno završena peta fasada, ali poseduje i izvesne dekorativne i funkcionalne specifičnosti u stilu ar dekoa.


Kafana "London"

Davne 1873. godine podignuto je zdanje na uglu sadašnjih ulica Kralja Milana i Kneza Miloša. Pored te višespratnice morao je da prođe, baš kao i danas, svaki stanovnik glavnog grada.

Još u to vreme, u drugoj polovini 19. veka, planirano je da ova zgrada bude hotel, a nadenuli su joj ime "London", po čemu je kasnije dugo prozivano i celo okruženje. Ako bi neko imao da zakaže susret, odličan orijentir bilo je uputstvo: "Vidimo se kod Londona".

Godine 1962. hotel London je zatvoren, a umesto njega otvorena je kafana, a kasnije i moderan restoran.

Osamdesetih godina 20. veka u zgradi je otvoren popularni disko klub "London”. Godine 1992. restoran je pretvoren u jednu od filijala Dafiment banke, a nakon njene propasti, prostor je pretvoren u kazino, kasnije u vinski klub. Od 2019. godine prostor koristi jedan trgovinski lanac.


Kafana hotela "London"
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Kafana "Lepi izgled"

“Lepi izgled” je druga najstarija kafana u Beogradu, koja je krajem 19. veka prvi put otvorila svoja vrata za Beograđane i posetioce prestonice.

Ona se nalazila na uglu ulica Kneza Miloša i Drinske, a od kraja Drugog svetskog rata, 1945. godine, preselila se na novu adresu – ugao ulica Koste Glavinića i Vojislava Vučkovića.
 
Stara kafana “Lepi izgled”, na uglu ulica Kneza Miloša i Drinske, konfiskovana je posle rata i predata u ruke tadašnjeg “Ugostiteljskog preduzeća Mostar”.

Na staroj adresi danas se nalazi kula "Skajlajn", a do početka devedesetih godina tu je bila zgrada Saveznog SUP-a.


Kafana "Tri lista duvana"

Kafana "Tri lista duvana" podignuta je 1882. godine i nalazila se u zgradi stambeno-poslovne namene na uglu ulica Bulevara kralja Aleksandra i Kneza Miloša.

Iste godine kada je zgrada podignuta, Kosta Lazarević je otvorio kafanu na svom placu. Predstavljala je nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.

Iako zaštićena, zgrada je srušena 1989. godine, jer je na tom mestu planirana izgradnja hotela "Hilton".

U međuvremenu je izbio građanski rat u Jugoslaviji, pa gradnja hotela nije počela, a posle toga grad je ustupio lokaciju radi izgradnje Beogradskog biznis-centra. Ni ova zamisao nije realizovana, pa je 1995. godine odlučeno da se otvori privremeni parking koji se nekoliko godina nalazio na ovoj parceli.

Na ovoj parceli su 2007. započeti radovi na izgradnji modernog poslovnog objekta, ambiciozno dizajnirane zgrade "Tri lista duvana", jedne je od najatraktivnijih u Beogradu.

Ovo zdanje, visoko osam spratova i površine 8.000 m², spaja dve najvažnije saobraćajnice u centru - Bulevar kralja Aleksandra i Ulicu kneza Miloša, a visinom dominira nad Pionirskim parkom. Zgrada do danas nije useljena.


Kafana "Tri lista duvana"
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


izvor


* hotel balkan.jpg (219.91 KB, 696x1003 - viewed 45 times.)

* hotel london.jpg (352.52 KB, 1566x1200 - viewed 40 times.)

* tri lista duvana.jpg (193.05 KB, 1300x962 - viewed 42 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #470 on: October 04, 2021, 12:22:20 pm »





Kafana "Di Franko" na Terazijama, kasnije je promenila ime u "Atina".




[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* kafana Di Franko 1.jpg (164.89 KB, 1024x732 - viewed 50 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #471 on: October 04, 2021, 12:31:20 pm »




Kafana "Mornarica" u ulici Stanoja Glavaša na Paliluli, fotografija Ace Simica, 1932. godine.




[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Kafana Mornarica u Glavaševoj ulici tridesetih god....jpg (77.65 KB, 960x751 - viewed 36 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #472 on: October 04, 2021, 12:43:24 pm »




I Stevan Sremac je stanovao u komšiluku od kada se iselio iz stana svog ujaka Jovana Đorđevića, nad raskrsnicom Knez Mihailove i Sremske, ali on je radije zalazio „Kod orača”, koji se nalazio na uglu Svetogorske i Takovske.



Fotografija iz vremena oslobođenja Beograda oktobra 1944. godine, crvenoarmejski tenk T-34/85 ispred stare kafane "Orač" na uglu Svetogorske i Takovske.



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Ispred nekadašnje kafane Orač.jpg (122.27 KB, 1024x834 - viewed 41 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #473 on: October 04, 2021, 12:46:23 pm »



Beogradske priče: Poslednje veče piloti proveli u „Zori”

Zoran Nikolić | 20. novembar 2013.

Gde su piloti, branitelji Beograda, početkom aprila 1941. godine proveli noć uoči bitke. Svesni da ih čeka okršaj, avijatičari su se okupili u kafani, proveselili se poslednji put i - odleteli u nebo.

Kafana „Zora“, u sumrak 5. aprila 1941. godine. U vazduhu je visila nevolja, sve je mirisalo na rat, bombe i krv. Uskoro je baš tako bilo.

U to doba postojali su i neustrašivi piloti, koji su znali šta ih čeka, ali se nisu protivili sudbini, već su je očekivali gordo i spremni na ono što im je usud odredio.

Napred, u slavu

Sto druga eskadrila Šestog lovačkog puka avijacije Kraljevine Jugoslavije bila je do tog dana smeštena u Mostaru. Česti preleti italijanskih aviona koji su povređivali vazdušni prostor tadašnje države primorali su ovu jedinicu da bude u tom hercegovačkom gradu. Zatim je stigla komanda da hitno dođu u Beograd i oni su tako i učinili.

- Posle 27. marta bilo je izvesno da će biti rata - govore za „Novosti“ istoričari avijacije Aleksandar Kolo i Petar Nedeljković. - Dan pre šestoaprilskog bombardovanja ova jedinica dobija naređenje da pojača odbranu Beograda i oni sleću na Zemunski (Stari) aerodrom istog dana.

Piloti su dobili slobodno popodne i veče, ali tako što su morali da ostave tačno mesto i broj telefona mesta gde se nalaze, kako bi hitno mogli da se vrate u jedinicu.

- Otišli su da vide porodice i da se pozdrave sa njima. Možda tad - i nikad više - objašnjavaju Kolo i Nedeljković. - Posle toga su se, prema dogovoru, svi našli u kafani „Zora“. Jedni su otišli vojnim kamionom, drugi taksijem, ali su se u dogovoreno vreme uveče svi našli „na poslednjoj prozivci“ u ovom restoranu.

Sa pićem se nije preterivalo, jer su svi bili svesni da će ujutru da polete u susret nadmoćnim Nemcima. Ipak, pevala im je legendarna Divna Kostić, ali je odlučno odbijala da primi bilo kakav bakšiš.

- Sve se znalo. Jasno je bilo kakva opasnost im preti iz vazduha, ali nije bilo kukanja nad zlehudom sudbinom. Odjekivale su pesme „Ovaj mirisni cvetak“, „O svemu mi piši mati“, i drugi šlageri onog doba. Kada se noć „zagrejala“ čuli su se i stihovi „Oj, Hitleru, milu li ti nanu, ostavićeš kosti na Balkanu“.

Atmosfera u „Zori“ je kulminirala uz ove stihove i, čak, pucanje u vazduh. Bili su svesni šta ih čeka, ali su se srčano smejali sudbini u lice.

- „Zora“ je bila kafana koja je u ono vreme imala telefonsku liniju - kaže Nedeljković. - Oko jedan sat posle ponoći objavljena je prva, tiha uzbuna. Tada je odjeknulo zvono telefona, i glas sa druge strane zatražio je komandanta eskadrile Miloša Žunića. On je smesta naredio pokret. Ostalo je legenda.


Od kazina do poštovanja

Na mestu gde je nekada bila legendarna kafana dugo je bio kasino. Nedeljković i Kolo su često prolazili tim putem, i ne kriju da su bili očajni zbog takvog zanemarivanja ovog mesta.

- Onda smo čuli da je neko zakupio kockarnicu i rešio da je pretvori u ono što je nekada bila - kafana - nastavljaju priču istoričari avijacije. - Otišli smo tamo i upoznali Dragoljuba Mitrovića i Dejana Smiljanića, koji su vodili restoran. Objasnili smo im zašto je ovo mesto dragoceno, i ovi su rešili da restoran ukrase onako kako to i doliči.

Na zidovima ove kafane su velike fotografije heroja odbrane beogradskog neba 1941. godine, koji su dugo posle rata bili neopravdano zaboravljeni. To su bili junaci koji su ginuli za svoju zemlju, ma kako da je ona posle rata promenila državno uređenje, a kasnije i oblik. Avijatičari su bili heroji u pravom smislu te reči.

- Kada su mi ovi ljudi dobre volje ispričali istorijat kafane, bio sam zaprepašćen - kaže jedan od upravnika Dragoljub Mitrović. - Toliko godina je prošlo, a da niko ništa nije uradio kako bi očuvao sećanje na pilote, a oni su za nas dali i glavu i srce! Dogovorili smo se da „otkinemo“ od zaborava ono što možemo.

Ovo mesto je danas svojevrstan muzej, sačinjen u čast počivših pilota. Sa zidova nas smerno gledaju junaci koji su branili Beograd, u to vreme otvoreni grad.

Smerni pogledi starih letača teraju gosta kafane da za tren zatvori oči. Ukoliko to učini, na tren će čuti zvonki dodir čaša kojima se današnji gosti raduju životu. Baš onako kako su to radili heroji koje su čekali zagrejani avioni kojima će se vinuti u nebo. Poslednji put.

LJUDI DOBRE VOLJE

Ukrašavanje kafane nije delo bilo kakve organizacije. Naši sagovornici, Aleksandar Kolo, Petar Nedeljković, Dragoljub Mitrović i Dejan Smiljanić skromno govore kako su oni samo ljudi dobre volje koji su rešili da otmu od zaborava priču o neobičnom herojstvu ratnih pilota.


TELEFON POSLE PONOĆI

Svake godine u noći između petog i šestog aprila ova kafana radi duboko posle ponoći. Razlog nisu opijeni ili raskalašni gosti koji su zaboravili da krenu kući, već simbolika vezana za letače. Tačno u jedan sat posle ponoći, u isto vreme kada je komandant Miloš Žunić dobio poziv za pokret, u „Zori“ se glasno čuje zvonjava telefona nalik onoj, ratnoj. To je trenutak kada se gosti sa pijetetom sete branilaca ovog grada.



Izvor: Večerrnje Novosti


Kafana "Zora", u desnom delu fotografije.



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* kafana zora.jpg (291.06 KB, 1280x889 - viewed 41 times.)
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 494


« Reply #474 on: October 04, 2021, 12:47:27 pm »

Орач је Богами мењао адресе. Најпре ту на углу Светогорске и Таковске, па у Макензијевој, па кратко на углу Књегиње Зорке и Булевара ЈНА. Сад мислим да више не постоји кафана са тим именом.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 494


« Reply #475 on: October 04, 2021, 12:49:56 pm »



Beogradske priče: Poslednje veče piloti proveli u „Zori”

Zoran Nikolić | 20. novembar 2013.

Gde su piloti, branitelji Beograda, početkom aprila 1941. godine proveli noć uoči bitke. Svesni da ih čeka okršaj, avijatičari su se okupili u kafani, proveselili se poslednji put i - odleteli u nebo.

Kafana „Zora“, u sumrak 5. aprila 1941. godine. U vazduhu je visila nevolja, sve je mirisalo na rat, bombe i krv. Uskoro je baš tako bilo.

U to doba postojali su i neustrašivi piloti, koji su znali šta ih čeka, ali se nisu protivili sudbini, već su je očekivali gordo i spremni na ono što im je usud odredio.

Napred, u slavu

Sto druga eskadrila Šestog lovačkog puka avijacije Kraljevine Jugoslavije bila je do tog dana smeštena u Mostaru. Česti preleti italijanskih aviona koji su povređivali vazdušni prostor tadašnje države primorali su ovu jedinicu da bude u tom hercegovačkom gradu. Zatim je stigla komanda da hitno dođu u Beograd i oni su tako i učinili.

- Posle 27. marta bilo je izvesno da će biti rata - govore za „Novosti“ istoričari avijacije Aleksandar Kolo i Petar Nedeljković. - Dan pre šestoaprilskog bombardovanja ova jedinica dobija naređenje da pojača odbranu Beograda i oni sleću na Zemunski (Stari) aerodrom istog dana.

Piloti su dobili slobodno popodne i veče, ali tako što su morali da ostave tačno mesto i broj telefona mesta gde se nalaze, kako bi hitno mogli da se vrate u jedinicu.

- Otišli su da vide porodice i da se pozdrave sa njima. Možda tad - i nikad više - objašnjavaju Kolo i Nedeljković. - Posle toga su se, prema dogovoru, svi našli u kafani „Zora“. Jedni su otišli vojnim kamionom, drugi taksijem, ali su se u dogovoreno vreme uveče svi našli „na poslednjoj prozivci“ u ovom restoranu.

Sa pićem se nije preterivalo, jer su svi bili svesni da će ujutru da polete u susret nadmoćnim Nemcima. Ipak, pevala im je legendarna Divna Kostić, ali je odlučno odbijala da primi bilo kakav bakšiš.

- Sve se znalo. Jasno je bilo kakva opasnost im preti iz vazduha, ali nije bilo kukanja nad zlehudom sudbinom. Odjekivale su pesme „Ovaj mirisni cvetak“, „O svemu mi piši mati“, i drugi šlageri onog doba. Kada se noć „zagrejala“ čuli su se i stihovi „Oj, Hitleru, milu li ti nanu, ostavićeš kosti na Balkanu“.

Atmosfera u „Zori“ je kulminirala uz ove stihove i, čak, pucanje u vazduh. Bili su svesni šta ih čeka, ali su se srčano smejali sudbini u lice.

- „Zora“ je bila kafana koja je u ono vreme imala telefonsku liniju - kaže Nedeljković. - Oko jedan sat posle ponoći objavljena je prva, tiha uzbuna. Tada je odjeknulo zvono telefona, i glas sa druge strane zatražio je komandanta eskadrile Miloša Žunića. On je smesta naredio pokret. Ostalo je legenda.


Od kazina do poštovanja

Na mestu gde je nekada bila legendarna kafana dugo je bio kasino. Nedeljković i Kolo su često prolazili tim putem, i ne kriju da su bili očajni zbog takvog zanemarivanja ovog mesta.

- Onda smo čuli da je neko zakupio kockarnicu i rešio da je pretvori u ono što je nekada bila - kafana - nastavljaju priču istoričari avijacije. - Otišli smo tamo i upoznali Dragoljuba Mitrovića i Dejana Smiljanića, koji su vodili restoran. Objasnili smo im zašto je ovo mesto dragoceno, i ovi su rešili da restoran ukrase onako kako to i doliči.

Na zidovima ove kafane su velike fotografije heroja odbrane beogradskog neba 1941. godine, koji su dugo posle rata bili neopravdano zaboravljeni. To su bili junaci koji su ginuli za svoju zemlju, ma kako da je ona posle rata promenila državno uređenje, a kasnije i oblik. Avijatičari su bili heroji u pravom smislu te reči.

- Kada su mi ovi ljudi dobre volje ispričali istorijat kafane, bio sam zaprepašćen - kaže jedan od upravnika Dragoljub Mitrović. - Toliko godina je prošlo, a da niko ništa nije uradio kako bi očuvao sećanje na pilote, a oni su za nas dali i glavu i srce! Dogovorili smo se da „otkinemo“ od zaborava ono što možemo.

Ovo mesto je danas svojevrstan muzej, sačinjen u čast počivših pilota. Sa zidova nas smerno gledaju junaci koji su branili Beograd, u to vreme otvoreni grad.

Smerni pogledi starih letača teraju gosta kafane da za tren zatvori oči. Ukoliko to učini, na tren će čuti zvonki dodir čaša kojima se današnji gosti raduju životu. Baš onako kako su to radili heroji koje su čekali zagrejani avioni kojima će se vinuti u nebo. Poslednji put.

LJUDI DOBRE VOLJE

Ukrašavanje kafane nije delo bilo kakve organizacije. Naši sagovornici, Aleksandar Kolo, Petar Nedeljković, Dragoljub Mitrović i Dejan Smiljanić skromno govore kako su oni samo ljudi dobre volje koji su rešili da otmu od zaborava priču o neobičnom herojstvu ratnih pilota.


TELEFON POSLE PONOĆI

Svake godine u noći između petog i šestog aprila ova kafana radi duboko posle ponoći. Razlog nisu opijeni ili raskalašni gosti koji su zaboravili da krenu kući, već simbolika vezana za letače. Tačno u jedan sat posle ponoći, u isto vreme kada je komandant Miloš Žunić dobio poziv za pokret, u „Zori“ se glasno čuje zvonjava telefona nalik onoj, ratnoj. To je trenutak kada se gosti sa pijetetom sete branilaca ovog grada.



Izvor: Večerrnje Novosti


Kafana "Zora", u desnom delu fotografije.



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


Више пута сам планирао, али ми се никада није посрећило да се нађем у "Зори" у ноћ са петог на шести април, па да проверим звони ли стварно тај телефон!
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #476 on: October 04, 2021, 01:09:40 pm »




Kafana "Dva Megdandžija", nalazila se na mestu zgrade današnje beogradske opštine Stari Grad u Makedonskoj ulici.




Zgrada u kojoj je bila kafana "Dva Megdandžija", snimljeno pred rušenje.



[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* dva megdanadžije.jpg (226.32 KB, 1280x927 - viewed 36 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #477 on: October 04, 2021, 01:16:22 pm »





Krčma "Split" se nalazila u zgradi na uglu Kapetan Mišine i Skenderbegove ulice na Dorćolu.




[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Krčma Split - ugao Kapetan Mišine i Skenderbegove.jpg (313.05 KB, 1280x937 - viewed 40 times.)
Logged
milena braco
stariji vodnik
*
Online Online

Posts: 703


« Reply #478 on: October 04, 2021, 03:03:58 pm »

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

 Olimpijska baklja 1936. godine.


* 03 VAR0905-29-copia_MGZOOM (1).jpg (166.23 KB, 992x749 - viewed 39 times.)
Logged
Dreadnought
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Posts: 69 456



« Reply #479 on: October 04, 2021, 03:07:37 pm »




 Olimpijska baklja 1936. godine.


Prolaze pored "Zlatnog burenceta", super fotka 
Logged
Pages:  1 ... 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 [32] 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 ... 51   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.035 seconds with 22 queries.