PALUBA
March 29, 2024, 05:00:12 pm *
Welcome, Guest. Please login or register.

Login with username, password and session length
News: Važno - Obavezno proverite i neželjenu (junk/spam) e-poštu da bi ste našli svoj aktivacioni link te aktivirali svoj nalog
 
   Home   Help Login Register  

Prijatelji

▼▼▼▼

Mesto za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Del.icio.us Digg FURL FaceBook Stumble Upon Reddit SlashDot

Pages:  1 ... 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 [50] 51   Go Down
  Print  
Author Topic: Кафанска историја Београда  (Read 146528 times)
 
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
banebeograd
mladji vodnik
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 276



« Reply #735 on: January 13, 2023, 12:40:52 pm »

zadarska ulica
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #736 on: January 15, 2023, 01:52:06 pm »

Zanimljiva istorija nekadašnje kafane "Drina" na uglu Birčaninove i Svetozara Markovića.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

...prenosim objavu u potpunosti :

Zahvaljujući svom šarmu, inteligenciji, obrazovanju i pre svega intrigantnosti, grofica Brita de Kolas je za samo dve godine boravka u Beogradu stekla zavidnu poziciju na mondenskoj lestvici glavnog grada. Graciozna Šveđanka bila je rado viđena gošća Džokej kluba, prestižnog Ruskog cara, kalemegdanskih teniskih terena, letnjih pozornica popularnih restorana i svih onih mesta za izlaske na kojima se okupljao beogradski „bonvivanski krem“.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

 Svoju dokolicu prekraćivala je sportom: plivanjem i smučanjem a svoj talenat je naročito iskazivala u bavljenju automobilizmom. Ipak, najviše vremena provodila je u „Malom Parizu“, elitnom restoranu u Birčaninovoj ulici, praveći društvo svom suprugu Rolanu Abijatu, državljaninu Monaka, koji je u jednom trenutku svog života poželeo da okuša poslovnu sreću na brdovitom Balkanu.

Govorom novca brzo je pronalazio zajednički jezik sa birokratijom koja mu je bez mnogo otezanja otvarala vrata, dajući mu neophodne dozvole za rad. Prenoseći svoja hotelijerska iskustva, kao nekadašnji menadžer čuvenih hotela sa Azurne obale: Alhambre, Metropola, Pariza i Ermitaža, nekadašnjoj kafani „Drina“ udahnuo je evropsku notu. U novom, luksuznom enterijeru sa dahom svetske metropole, restoran pod novim nazivom „Petit Paris“ spremno je dočekivao goste, najčešće strance, službenike obližnjih ambasada, domaće činovnike raznih ministarstava kao i mlade, perspektivne oficire. U veselim večerima protkanim džezom, zvonkim zveketom šampanjskih čaša i koketnim osmesima, sklapana su nova prijateljstva, vodile se neobavezne priče o modi, sportu, politici...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Grofica i njen suprug bi s vremena na vreme odlazili na putovanja, što poslom, što zadovoljstvom, ponekad zajedno, ponekad svako za svoj groš. A groša je hvala bogu bilo, pa se moglo i trošiti. Pored beogradskog „Malog Pariza“ m'sje Rolan je u Žuan Le Penu, letovaištu između Nice i Kana, takođe držao restoran, dok je mlada grofica u Parizu vodila školu, među damama veoma popularne, švedske gimnastike. Poput današnje joge ili aerobika, reklo bi se. Putne objave bile su im prošarane pečatima Španije, Švajcarske, Portugalije, Francuske ...

A onda je u Beograd, decembra 1934. godine, depešom stigla strašna vest. Na jednom od svojih čestih putovanja, miljenica beogradskog džet seta, grofica Brita de Kolas poginula je u strahovitoj saobraćajnoj nesreći. Negde na krajnjem jugozapadu Francuske na putu što od Bajona vodi ka španskoj granici, trenutak nepažnje, velika brzina i opasana krivina bili su fatalni. M'sje Rolana je vest o smrti voljene osobe dotukla. Svi planovi o zajedničkom životu i trajnom ostanku u Beogradu raspršili su se poput semenki maslačka, u jednome dahu. Spakovao je svoje kofere i zaputio se neznano kud, negde u Evropu, odakle je i došao.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Nedugo zatim, njegov kompanjon Erman Bahman, prepustio je restoran drugom zakupcu koji je vratio stari naziv „Drina“.

Iako je bilo svakodnevnih potvrda, malo ko je verovao da se u Evropi već vodio rat koji je tek trebalo da počne. Špijunske afere, teroristički napadi, atentati na političke neistomišljenike ali i najviše državne predstavnike, na političku pozornicu su izvodili staljiniste, trockiste, cioniste, antisemite, komuniste, fašiste, falangiste, ustaše i komite koji su, boreći se za glavnu ulogu na sceni, iskakali poput iskrica iz zapaljenog fitilja. Glavni vatromet, veći nego ikad, bio je veoma blizu.

4. septembra 1937. godine u Lozani je brutalno ubijen sovjetski špijun Ignjac Rajs. Ubistvo je bilo kazna ali i upozorenje svima onima koji bi, poput njega, otkazali poslušnost Staljinovom režimu. Pedantna švajcarska policija brzo je otkrila ko su bili izvršioci ovog čina. Imena dvoje od njih bila su izuzetno zanimljiva.

Visoki oficir NKVD-a, Vladimir Pravdin u svojim tajnim misijama predstavljao se kao Fransoa Rosi i Rolan Abijat, dok je njegova pomoćnica u atentatu, partijska drugarica ali i ljubavnica, Gertruda Šilbah, posedovala i dokumenta na ime Brite de Kolas! Nesumnjivo je bilo da je Rolan Abijat bio upravo onaj gospodin iz beogradskog „Malog Pariza“, što potvrđuje i kasnija biografija ovog vrhunskog agenta, koji je uspeo da dočeka penziju kao oficir KGB-a, što se u poslu kojim se bavio oduvek smatralo velikim uspehom . Rolan Abjat tj. Vladimir Pravdan svoju špijunsku delatnost uspešno je obavljao i u Americi kao dopisnik agencije TASS. Preminuo je u Moskvi 1970. godine.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Ostalo je nepoznato da li je Gertruda Šilbah (negde čak i Nojgebauer) bila ona„naša“ grofica de Kolas, beogradska mezimica ili je samo iskorišćen identitet nesrećnice čiji je život bio sladak, uzbudljiv ali i kratkotrajan.Gertruda Šilbah je imala manje sreće od svog kolege . Nakon jednog poziva iz "centrale" gubi joj se svaki trag.Pretpostavlja se da je završila u zloglasnoj moskovskoj Lubjanki ili nekom od logora "za one koji su izdali ideju ".

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Priče o Beogradu kao nekakvoj špijunskoj Kazablanki ljuljuškale su se na žici pretpostavki. Sa jedne strane uvek je bilo zgodno znati kako kuca srce jedne nacije i kojem će se carstvu prikloniti kada bude bila saterana uza zid a opet sa druge, zahvaljujući lepršavoj atmosferi i njegovom kosmopolitizmu, Beograd je uvek bio „sigurna kuća“, zgodno mesto gde se moglo sakriti i odahnuti, pred velike događaje. Šta je od toga istina ostaće, izgleda, trajno sakriveno u prašnjavim arhivama.








* FB_IMG_1673785201076.jpg (92.95 KB, 950x644 - viewed 1 times.)

* FB_IMG_1673785505169.jpg (131.12 KB, 1080x1642 - viewed 4 times.)

* FB_IMG_1673785993492.jpg (79.83 KB, 1080x696 - viewed 1 times.)

* FB_IMG_1673786188288.jpg (49.76 KB, 604x602 - viewed 1 times.)

* FB_IMG_1673786548774.jpg (15.48 KB, 400x592 - viewed 1 times.)

* FB_IMG_1673786642118.jpg (27.02 KB, 393x450 - viewed 106 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #737 on: January 18, 2023, 11:41:07 am »

Хотел 'Славија', ул. Св. Саве бр. 2.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Предео око данашњег Трга Димитрија Туцовића у прошлости је био пољопривредно добро Ђоке Симића, па је народ овај крај прозвао Симићев мајур. Касније је променио назив у Енглезовац, по Енглезу Франсису Макензију, који је од Симића откупио посед. Он је имање испарцелисао и почео да продаје као плацеве за градњу кућа. На њему је у периоду између 1882. и 1889. године подигнут и један хотел. Пројектовао га је и изградио инжењер Франтишек Неквасил и дао му име Славија. Он је био пореклом Чех, а у Београд је дошао 1880. године. Временом је и трг на коме се хотел налазио, прозван Славија. Стари хотел Славија срушен је 6. априла 1941. године, за време немачког бомбардовања. Трг је носио име Славија све до 1951. године, када је добио садашњи назив. Овај део београдске вароши некада се звао и Савинац, по црквици, која је подигнута у славу Св. Сави.



* Хотел Славија.jpg (190.54 KB, 960x530 - viewed 3 times.)
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #738 on: February 02, 2023, 11:11:20 pm »

Mika "Alas" i članovi muzičkog društva SUZ , u nekoj od beogradskih kafana...

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* FB_IMG_1675375725604.jpg (91.34 KB, 1080x707 - viewed 3 times.)
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #739 on: February 02, 2023, 11:58:18 pm »

Pošto su Turci otišli iz varoši, na Dorćolu nije bilo mnogo kafana ni dućana. Jedino je Dušanova ulica imala dosta dućana a naročito kafana. U tim se kafanama provodio patrijarhalni, veseli život, pun sevdaha i raspoloženja, a zalivan tada jeftinim vinom i pravom turskom kafom. Tu se pilo i igralo, tu su se spremale podvale i čarlame. Za taj život veli čiča Ilija u svom komadu “Dorćolska posla”: Zar je prvina da čujem Dorćolca ulicom pevati, pa mora da peva kad oko njega sve peva i bašte i osmanluci i ptice i devojke, sve peva.

Na Dorćolu je tada bilo nekoliko kafana koje su nosile nazive svojih gazda Hadži Janjina, Taletova (kasnije Dardaneli), Dumina (kasnije nazvana Nušićeva, jer je u njoj veliki dramski pisac kao đak učio da igra bilijar) zatim kafana Narodni direk, a koja je kasnije promenila ime u Kod dva papagaja. Tu su još bile kafane Kod Đerdapa, gde se gotovila dobra riba i riblja čorba, kafana Kod Spuža, kafana Kod palidrvca, kafana Kod dva lovca, Jevrejska kasina i druge. Tadašnji Dorćol bio je omiljeno mesto naših glumaca i književnika: čiča Ilije, Nušića, Milorada Gavrilovića i drugih koji se docnije sele u Skadarliju kod Tri šešira, Dva jelena i Bumsa.

Dorćol nekad i sad, Beogradske opštinske novine 1. decembar 1937. godine

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* FB_IMG_1675378616441.jpg (100.31 KB, 1080x747 - viewed 3 times.)
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #740 on: February 03, 2023, 01:03:50 am »

Veoma zanimljiva emisija, preporučujem

Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #741 on: February 14, 2023, 12:06:31 pm »

'Мала Славија' 1930. године.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* Кафана 'Мала Славија'.jpg (29.78 KB, 253x275 - viewed 71 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #742 on: February 17, 2023, 10:28:43 am »

Кафана код 'Шумадинца' (раније се звала 'Елба') налазила се у Краља Александра улици број 269.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
У кафани су, углавном, одседали кочијаши, слуге, коцкари, џепароши и курве. Увече (до зоре) се у њу није могло ући од (полу)света. Одјекивала је песма а газда с момцима непрекидно је био на ногама, служећи госте вином и ракијом. Свађе, увреде и туче дешавале су се редовно, а убиства повремено. (1930)


* код 'Шумадинца'.jpg (45.77 KB, 408x229 - viewed 60 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #743 on: February 21, 2023, 11:40:11 am »

500 београдских кафана, кафаница, бифеа и подрума


Лутају понекад странци нашим улицама. Око поноћи виде погашене лампе великих локала на Теразијама, виде готово утрнуле, чкиљаве светиљке на бандерама, чују бат ногу стражара који иде 'ленијом', увијен у бунду и снове, тек им затутњи у ушима позни фијакер, пред нечијим мрачним вратима замијучу мачке у љубавној екстази; пси, као у Цариграду, туку се по глувим улицама, а ко зна из којих далеких авлија бесани петлови кукуричу, у доба кад за модерне људе тек отпочиње фриволност ноћи... То их све порази.
- Зар је ово престоница, упитају се они, понекад, са зловољом, гледајући лево и десно, на пусте, глуве улице, у спуштене шалоне на кућама, у мирне баште, у неке ружичасте светлости, што са ниских спратова продиру на улицу, кроз танке засторе на прозорима спаваћих соба. Учини им се да у Београду сви полежу чим сунце зађе и да је у поноћ цео Београд само један дубоки, пространи, огромни кревет.
А међутим... кад би ови странци умели само да разгрну завесе, са неких ниских прозора, на кућицама забаченим, кад би имали неко мађијско уво да прислушну београдску ноћ, кад би им допрли гласови из 500 постојећих кафана, кафаница, барова, подрума, развејаних као дискретно светле тачке широм Београда, обавијених густим димом цигара, тада би они видели како Београд живи својим специфичним животом. Многобројне наше кафане, чађаве и прљаве, где око келнераја дању и ноћу дремају мачори и шене кучићи и мачкице за парче шећера, нису кафане за учену, благогласну дисертацију. Не говори се у њима много, као по руским чајџиницама и кафанама, не фразира се о бескрајном и социјалном; теме су више неме. У њима се више ћути, срче, превлаче мисли димом, као у каквој далекој источњачкој пушионици опијума, и кад би био још данас чаршијски ред, стари посетиоци би тако радо изули ципеле, да им све буде потаман. У нашим оријенталским кафаницама гости траже заборав. И црна кафа их опија. И комовица. Некад обоје у дугом низу стаклића и шољица. Онда се пева. Траже се ћеманета. Лепе се још увек стотинарке на чело примаша; кити се свака танка жица, банчицама као цвећем, љуби се свирач, љубе се гости, љуби се живот. И оргије се праве у тим часовима, оргије без женског срца, без женског колена. Оргије за њу, док она спава.
Сваке поноћи, вриште виолине. Онамо јецају лагано, јер се веселник сетио добре, покојне мајке и сузе лије за њом; у помен честите жене горка се чаша искапљује, уз музику болану. Под другом лампом, корак-два улицом, узавире крв од побеснеле свирке. Пије се у заборав неостварених снова. Седи издрпан човек. Брадат и сам. Погнуо главу међу руке и чека смрт. Некад је био млад и шик. Избријан и уман. У Паризу су га ценити, и Оскару Вајлду био је љубавник. Сада је само сенка, само жртва музике, вина, кафанских врата из Краља Александра улице. Кафана му је кућа, кафана му је црква, кафана му је живот и гроб.
Зора свањује, над улицама се раздањује, канте млекаџија тандрчу преко калдрме, мачак почиње да се протеже, а по нашим кафанама, димљивим и уским, интимним, где се сви знају, сви заједно певају и сви заједно плачу и сви љубе, за вечно братство, у тим кафанама још увек ври. Промукло, негде, балалајчики певају о шампањцу, о женама и Сибиру; чочеци, клонули, малаксалом руком тресу даире, намигујући оком, ијучући за Истоком, а под другим кафанским кровом, стари траже да се подмладе, да им се пева песма, она песма што се певала док је краљ Милан био млад.
Београд се шири и број кафана расте... Јер није свуд берићет. Негде кров пропушта, негде је хлеб скуп, негде кости севају, негде душа плаче. И зато ноћи засладе сву горчину дана... М. С. (1925)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #744 on: March 06, 2023, 10:17:38 am »

Кафана 'Вук Караџић' у Скадарској улици број 3. (1931)



* Кафана 'Вук Караџић'.jpg (45.25 KB, 351x245 - viewed 42 times.)
Logged
JASON
Stručni saradnik - istorija
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 9 120



« Reply #745 on: March 10, 2023, 09:56:25 am »

А. Г. Балаж: Кафана 'Манак' у Босанској улици (1930).

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]


* кафана 'Манaк'.jpg (51.95 KB, 273x309 - viewed 33 times.)
Logged
motorista 57 klasa
Prijatelj foruma
poručnik korvete
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 3 074


Да ли ћемо још коме сметати зато што смо своји?


« Reply #746 on: March 10, 2023, 11:06:31 am »

Nisam siguran da li je ovde pomenutaa jedna izuzetno dobra kafana, Mika Alas.
Dok sam bio mlad i živeo na Banovom Brdu, često sam sa ekipom odlazio u ovaj objekat.
U to vreme, pre 40 godina, još je bila prava boemska kafana, sa ciganskom muzikom.
A Mija vlasnik kafane nas je pazio kao svoje rođene.
Na linku možete videti više o kafani.
https://www.mikaalas.co.rs/riblji-restoran-mika-alas.html
Logged
Boro Prodanic
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 14 811


« Reply #747 on: March 10, 2023, 11:23:05 am »

Nisam siguran da li je ovde pomenutaa jedna izuzetno dobra kafana, Mika Alas.
Dok sam bio mlad i živeo na Banovom Brdu, često sam sa ekipom odlazio u ovaj objekat.
U to vreme, pre 40 godina, još je bila prava boemska kafana, sa ciganskom muzikom.
A Mija vlasnik kafane nas je pazio kao svoje rođene.
Na linku možete videti više o kafani.
https://www.mikaalas.co.rs/riblji-restoran-mika-alas.html

Restoran Mika Alas je relativno blizu moje firme, zato često odemo tamo, čak i na doručak (riblji, naravno).

Posebno mi se sviđa riblja čorba koja je uvek perfektna, pržene kečige koje retko gde nađete i dimljeni šaran. Dobra je i riblja pašteta koja se servira kao malo predjelo.

Sve u svemu, odlično mesto, iako nisam nikada bio uvečer, kada ima i muzika.
Logged
kumbor
Stručni saradnik - opšti
kapetan bojnog broda
*
Offline Offline

Gender: Male
Posts: 17 447


« Reply #748 on: March 10, 2023, 05:19:19 pm »


Ja takođe imam lepo iskustvo kod Mike Alasa, mada se moj drug navodno tamo otrovao (sedeo dva dana na "tronu"). Ja već dobru godinu nigde nisam našao pristojnu krupnu štuku, jer je to moja omiljena riba, a zakonitu kečigu (pola kila i više za komad) nisam video oko pet godina. Tzv. "olovke" kečige od 100 grama i 20cm dužine, inače zabranjene za izlov, ne računam i ne jedem, jer mi je žao.
Logged
Milan (longtrip)
kapetan fregate
*
Offline Offline

Posts: 7 424



« Reply #749 on: April 26, 2023, 07:54:33 am »

Logged
Pages:  1 ... 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 [50] 51   Go Up
  Print  
 
Jump to:  

Prijatelji

▼▼▼▼

Prostor za Vaš baner

kontakt: brok@paluba.info

Powered by MySQL Powered by PHP Powered by SMF 1.1.19 | SMF © 2013, Simple Machines
Simple Audio Video Embedder

SMFAds for Free Forums
Valid XHTML 1.0! Valid CSS!
Page created in 0.032 seconds with 23 queries.