Kako se uran prevozio Jadranom
Otkrivamo detalje o prvoj plovidbi broda s nuklearnim otpadom hrvatskim moremFotografije snimljene iz zrakoplova pilatus PC-9, koji je nadzirao brod
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prije nekoliko mjeseci Središnja koordinacija za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru na adresu Vlade RH poslala je izvještaj o radu i aktivnostima u 2012. godini. Na čak 102 stranice birokratski suhoparnog dokumenta nizaju se raznolike statističke brojke, lepeze tablica, grafikona, te nabrajaju aktivnosti koje su tijela poput MUP-a, Obalne straže, Ministarstva pomorstva, te Lučkih kapetanija imali na moru tijekom 2012.
Pa se tako navode brojke od ukupno 349 plovidbi brodova Obalne straže, pomorske policije i ostalih nadležnih koji su u prošloj godini na hrvatskom Jadranu preplovili ukupno 17 tisuća milja. Navodi se i 203 tisuće litara goriva koliko su hrvatski brodovi progutali u nadzoru plave pučine.
Zrakoplovi pilatusi PC-9 Obalne straže u 2012. imali su 32 leta, te ukupno 51 sat naleta. Tragali su i spašavali piloti pilatusa čak 22 puta, a izviđali onečišćenja mora dva puta. Za oko zapinje jedna rečenica pri dnu osme stranice rečenog dokumenta gdje se kratko spominje nadzor trgovačkog broda imena „Sea bird“(„Morska ptica“, prev.a.). I ništa više od rečenog na temu „Morske ptice“ u izvještaju za Vladu.
Naoružani timovi
Naoko, nebitan detalj. No, iza te škrte rečenične stavke krije se, kako doznajemo, velika tajna operacija praćenja 100 metara dugog broda koji je kroz ZERP plovio prošle godine 8. i 9. studenoga. U skladišnom prostoru tog trgovačkog broda pod danskom zastavom, a čije fotografije snimljene iz kokpita pilatusa PC-9 za vrijeme akcije objavljujemo, nalazilo se ravno 60 bačava osiromašenog urana, otpada iz jedne srednjoeuropske nuklearne elektrane.
Bila je to prva plovidba broda s nuklearnim otpadom hrvatskim morem. Daleko od javnosti i novinara. Punih godinu dana od akcije nadležni se nisu pohvalili tom uspješno obavljenom zadaćom koja ukazuje kakve opasnosti već sada prijete hrvatskom Jadranu.
Cilj akcije, a u sklopu nadzora prekograničnog prometa opasnog otpada, bio je pratiti brod s mora i iz zraka, te intervenirati ako se brod iz bilo kojeg razloga zaustavi. Ključna osovina ove akcije bili su Obalna straža-MUP-Ministarstvo pomorstva. Da ne bi bilo zabune, radilo se o legalnom transportu nuklearnog otpada prema krajnoj destinaciji za skladištenje, uz prethodnu dojavu. No, kako se plovidba hrvatskim dijelom Jadrana dijelom odvijala i u mrklim noćnim satima, procijenjeno je da se brod ima staviti pod 24-satni nadzor. Ništa se nije htjelo prepustiti slučaju.
„Sea bird“ isplovio je iz Trsta 8. studenoga u 10 sati ujutro, te na otvorenom moru, nakon što je ušao u ZERP ispred obale Istre, dobio diskretnu pratnju broda Obalne straže iz Pule koji ga je pratio do sredine Jadrana. Dva sata kasnije iz zračne baze u Zemuniku doletio je zrakoplov pilatus PC-9 koji je nadzirao brod i snimao sve što se događa na palubi. U noćnim satima, oko 20 sati brod je plovio sredinom Jadrana. U 1 sat ujutro dobiva pratnju drugoga broda Obalne straže koji je doplovio iz Splita.
S obzirom na vrstu tereta, noćna plovidba procijenjena je kao posebno rizična. Na brodovima Obalne straže cijelo vrijeme bili su naoružani prekrcajni timovi spremni za brzu intervenciju. Da je bilo potrebe, u hladnoj noći, prekrcajni timovi munjevito bi se gumenjacima dobacili do „Sea birda“, svladali posadu u mogućoj nakani da iskoriste tamu i bačve sa uranom pobacaju u jadranske dubine. Da je kakva teroristička grupa pokušala oteti brod, prekrcajni timovi bi intervenirali. U slučaju da se teretnjak zaustavio zbog kvara, Obalna straža pružila bi pomoć.
U neizvjesnoj noći, na brodu obalne straže čula se samo radiokomunikacija, zvukovi mora, vjetra i brodskog motora. Nakon noćne etape plovidbe, ujutro, negdje oko 8 sati iznad broda, na 40-ak kilometara do Lastova, ponovno se pojavljuje pilatus Obalne straže. Zrakoplov vrši snimanje, te zajedno s ophodnim brodom prati “Sea bird“ koji u 14 sati napušta hrvatski Jadran u pravcu Otranta.
Položeni test
Valja napomenuti da su u teritorijalnom moru u pripravnosti bili i brodovi pomorske policije. „Sea bird“ je u plovidbi hrvatskim Jadranom bio praćen i sustavom automatske identifikacije brodova (sustav AIS). VTS-operater koji sjedi za svojom konzolom u jednom od centara u Splitu, Dubrovniku ili Rijeci u svakom trenutku vidio je sliku kretanja broda na ekranu, odnosno vidio je njegove podatke preko sustava; kompletni podaci o brodu, posadi, teretu. AIS-uređaj moraju imati svi brodovi veći od 300 bruto tona.
Akcija kontrole plovidbe „Sea birda“ po svemu sudeći bila je akcija osjećaja, doživljaja, testa, probe spremnosti i uvježbanosti brodova i ljudi Obalne straže u realnim uvjetima sa svom raspoloživom tehnikom. Sposobnosti i znanja pripadnika naše Obalne straže nisu Potemkinova sela. Nadamo se da novi ophodni brodovi koji im toliko trebaju također više neće biti Potemkinova sela.
Denis KrnićRizična Jabučka kotlina
Kako kažu upućeni, najrizičniji dio Jadrana gdje bi svaka kriminalna grupa poželjela skriti bačve sa uranom ili agresivnim kemikalijama je, bez sumnje, Jabučka kotlina. Ta najdublja točka Jadrana, čak 240 metara, vele upućeni, pod posebnim je nadzorom. U doba Jugoslavije Jabučka kotlina bila je omiljeno mjesto zaranjanja podmornica JRM-a, ali i omiljeni deponij gdje je završavalo staro naoružanje i neupotrebljeno streljivo koje i danas tamo leži u mračnim dubinama.
Nadzor 'Pume'
Prema izvještaju aktivnosti Središnje koordinacije za nadzor i zaštitu prava i interesa RH na moru, 7. kolovoza prošle godine izvršeno je radarsko praćenje danskog broda „Puma“ koji je s nuklearnim otpadom iz crnogorske luke Bar isplovio za Port Said u Egiptu.
Taj je brod, inače građen za opasne vrte tereta, u studenom 2010. godine iz Kopra, kroz međunarodne vode, za ruski Murmansk prevozio 333 tone nukelarnog otpada Nuklearnog instituta u Vinči nedaleko od Beograda. O prijevozu te nuklearne pošiljke Jadranom obaviještene su i hrvatske pomorske vlasti, a sve se odvijalo u tajnosti.
SD
