Poznate licnosti tokom vojne sluzbe
(1/59) > >>
Kuzma®:
U danasnje vreme kada su na ovim prostorima vojske postale profesionalne i kada je ukinuto obavezno sluzenje vojnog roka malo cudno izgleda kada se pomene da je neka poznata osoba sluzila vojni rok.
Pod pojmom poznata osoba mislim na stvarno velike zvezde filma, muzike, sporta... a ne na tzv. VIP-ove koji su postali poznati kao suprug ove pevaljke, kao starlete i starletani itd.

Dragan Dzajic, Goran Bregovic, Djordje Balasevic, Zdravko Colic.... samo su neka imena  poznatih vojnika u JNA i za cije vojnikovanje smo mozda culi. Ali koliko nas zna o vojnoj sluzbi kraljice Elizabete, Li Marvina, Carlsa Bronsona i drugih svetskih imena?

Ovde cu pomenuti i jedne i druge, a pozivam i ostale clanove da dopune ovaj spisak pricom o nekoj poznatoj osobi koja ovde nije pomenuta.
Kuzma®:
SPORTISTI  U JNA

U SFRJ je vojna obaveza bila opsta, tako da su nju morali da ispune i vrhunski sportisti.
Odnos prema njima se menjao kroz vreme. U pocetku su sluzili vojsku u posebnim sportskim jedinicama (cetama) pri SD “Partizan”, koje je do pocetka 60-tih bilo deo JNA.

Kasnije su formirane sportske cete u koje su upucivani vrhunski sportisti, a nakon zavrsetka osnovne obuke dobijali su prekomandu u garnizone gde su imali uslove za treninge .
Sredinom 70-tih godina proslog veka rasformirane su sportske cete i sportisti su upucivani u sve jedinice JNA.
Sredinom 80-tih formirana je u Beogradu sportska ceta za vrhunske fudbalere.

DRAGAN DZAJIC

Po misljenju mnogih najbolji fudbaler svih vremena na ovim prostorima vojni rok u trajanju od 15 meseci je sluzio 1973-1974. godine u Somboru. Komandant mu je bio pukovnik Veljko Maskovic. Tokom vojnog roka je trenirao u vojnom FK Avijaticar koji je vodio zastavnik Djurkovic

Citat iz lista TEMPO

Quote

Dugo se pričalo, kada je govoreno o njegovom (sada već bivšem) oboljenju kičme, o tri preloma nogu za poslednjih 18 meseci, da se priprema teren da bude oslobođen služenja vojske.

— Čuo sam i ja mnogo puta te priče i jedva sam čekao ovaj trenutak da bi ih na najbolji način demantovao. Sledećih 15 meseci Dragan Džajić je vojnik, a ko hoće da proveri — neka dođe.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kuzma®:
SLOBODAN SANTRAC

Slobodan Santrac je vojni rok sluzio iste godine kada i Dragan Dzajic - 1973. Zanimljivo je da je vojni rok sluzio u Gornjem Milanovcu gde je njegov otac Dane kao oficir JNA sluzbovao 10 godina. U vreme Slobodanovog odlaska u vojsku otac Dane je vec bio penzionisan kao potpukovnik.


Iz lista  TEMPO, oktobar 1973

Quote

Kao dete, Slobodan je bio »sin kasarne«, sada kao vojnik u istoj toj kasarni određen je i za pisara u kancelariji komandira.

- Prvo ću sebe - rekao je ocu Slobodan - kao pisar da određujem za požarnog, a posle svoje drugove. Uvek ću svakom da pomognem koliko mogu, da ga zamenim, jer želim da svoj rok pošteno odslužim, kao i svi vojnici.

Prvi put kao vojnik Slobodan Santrač izašao je u Gornji Milanovac, gde je proveo detinjstvo, na dan koji je bio određen za svečanu zakletvu.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ] [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kuzma®:
U kasarni 4.jul u Beogradu vojni rok je sluzio fudbaler Zvonimir Boban. Bio je u inzinjerijskom bataljonu a kasnije na prijavnici. Rec je periodu 1988-89.
Prema fotografiji u isto vreme i u istoj jedinici su sluzili:Dejan Savicevic, Darko Pancev, Fadilj Vokri, Aljosa Asanovic, Dragan Jakovljevic.

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]

Pretpostavljam da se u toj kasarni nalazila pomenuta sportska ceta za vrhunske fudbalere.


Iako postoje podaci za mnoge sportiste nije moguce pronaci bilo kakav detalj ili fotografiju u uniformu.


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
1975.godina - nepoznata jedinica - fudbaleri Branko-Brane Oblak, Nedzad-Nenad Bjeković, Jovan Acimovic-Kule, Enver “Leteci Mostarac” Maric, Rizah Meskovic-Mate i Vladislav Bogicevic-Bleki


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Dragan Kicanovic kao vojnik u Zrenjaninu, godina 1979


U nastavku evo spiska jos malo sportista sa podacima gde su sluzili kao vojnici.
Svi podaci su preuzeti sa raznih internet portala pa su greske u podacima moguce.


Rok Petrovic, skijas,  sluzio 1988 u Kadetnici u Mariboru
Drazen Petrovic, kosarkas, "Karlo Rojc" Pula, 1985. godine. U istoj kasarni 1986. su sluzili: kosarkasi Franjo Arapovic, Drazen Anzulovic iz Cibone, Petranovic i Popovic iz Zadra
Semir Tuce, fudbaler Veleza, Konjicka kasarna u Zemunu 1988.godine
U Tolminu su '81 i '82 sluzili skijaši Bojan Krizaj, Jure Franko, Boris Strel i još neki iz tadasnje reprezentacije. Sluzili su 6+6+3 meseca samo leti.





 
Kuzma®:
List SPORT iz 1971.godine pise o sportistima u garnizonu Sombor.

Quote

Kako je Somborski garnizon oživeo otkako su došli vojnici sportisti

Izazov Boškovu!


Nedavnim dolaskom mladih vojnika, Sombor je tako reći preko noći postao grad sportista u uniformama. Posebno ih se veliki broj obreo u jedinici pukovnika Veljka Maškovića, od svih veoma cenjenog starešine i ljubaznog domaćina. U plavim uniformama avijatičara najviše je fudbalera — Ivan Ćurković, Ilija Katić i Milorad Tošić (Partizan), Branko Gračanin (Dinamo), Šanta (Crvenka), Drašković i Đilas (Proleter — Zrenjanin), Lukač (Novi Sad), Bugarin (Bosna — Visoko), Halilović (Rudar — Ljubija), Milojević (Borac — Čačak) — a tu su i najbolji jugoslovenski bokser Zvonko Vujin, rukometaš pančevačkog Dinama Pendić, zatim dvojica veoma popularnih iz sveta spektakla — pevač Leo Martin (Miša Jović) i glumac Ljuba Moljac (Miodrag Andrić)...

Toliko »zvezda« odjednom odavno se nije našlo u ovoj jedinici, pa treba očekivati da će sportski i kutlurno-zabavni život u njoj biti veoma bogat.

— Sve su to dobri momci, veoma vredni i disciplinovani — kaže pukovnik Mašković. Samim tim što su popularni, i njihove obaveze kao vojnika su veće, jer treba da služe za primer ostalima. Verujem da će tako i biti. S druge strane, mi ćemo se, koliko nam to mogućnosti dozvoljavaju, truditi da im omogućimo da se i u vojsci bave sportom i svojim poslovima, da održe raniju formu.

Ne remeteći ustaljeni red u kasarni i program obuke, pukovnik Mašković nam je predusretljivo, u vreme ručka, u svojoj kancelariji omogućio sastanak sa najpopularnijim »remcima«. Svi pozvani (izuzev obolelog Ivana Ćurkovića, koji se u vreme naše posete nalazio u Vojnoj bolnici u Novom Sadu) došli su u svečanim uniformama, utegnuti i glatko izbrijani.

Pozdravljali su strogo po vojničkim propisima i uopšte ponašali se ozbiljno kao "stari vojnici”. Raspoloženi i duhoviti komandant Mašković — inače, po sopstvenom priznanju, veliki prijatelj sporta — potrudio se da razgovor bude neusiljen i spontan. On je postavljao pitanja vojnicima i odgovarao na njihova, a reporteru je preostalo samo da beleži »cake«.

— Činilo mi se da si ti, Leo, rastom znatno manji!

— Verovatno zato — odvratio mu je Leo Martin — što ste me gledali samo na malom ekranu.

— Jesi li javio supruzi da te može posetiti na dan polaganja svečane obaveze?

— Imamo tromesečnog sinčića i ona ne može od njega ni da »mrdne«. Ostaje jedino da me ponekad pustite da »skoknem« do Beograda...

— Videćemo... A koliko ti imaš dece, Ljubo, upitao je pukovnik Ljubu Moljca — Miodraga Andrića.

— Skoro dvoje!

Svi su se nasmejali.

— Pa, jednog sina već imam — objasnio je Ljuba — a drugi će uskoro da se rodi.


— I moja žena je pred porođajem — upao je Ilija Katić. — Glavu dajem da će biti sin!

— Proslavićemo to — raspoložen je pukovnik Mašković. — Posebno ako bude junior!

— Jel može ovako, druže pukovniče — nestrpljiv je Katić. - Ako bude sin — deset dana odsustva, a ako bude kćerka — ništa?

— Videćemo, ne uzbuđuj se pre vremena...

Trebalo bi da Zvonko Vujin ove godine učestvuje na prvenstvu Balkana i Evrope i Mediteranskim igrama. On veruje da će vojne vlasti imati razumevanja za njegove sportske ambicije i omogućiti mu da se dobro pripremi za navedena takmičenja.

— Ubeđen sam da će ovo biti najuspešnija godina u mojoj karijeri — kaže Vujin. — Na šampionatu Balkana i na Mediteranskim igrama osvojiću zlatne medalje, a na prvenstvu Evrope bar — neku!

Razgovor se potom preneo na to šta sve mladi vojnici — sportisti i umetnici mogu da učine da bi boravak u kasarni bio prijatniji i njima i njihovim drugovima. Spomenute su usmene novine, koncerti, gostovanja u obližnjim mestima, sportske i druge priredbe. Fudbaleri su najbrojniji i od njih treba najviše i očekivati.

— Imamo tim bolji od nekih prvoligaša — kaže Ilija Katić. — Ako budemo češće trenirali, uspesi neće izostati.

— Možemo mirne duše da izazovemo Vujadina Boškova i reprezentaciju — zadovoljan je pukovnik Mašković. — Domaći Radnički je za nas suviše slab protivnik...

Da ove ocene nisu preterane, najbolje je pokazao nedavni susret ekipe somborskog garnizona sa prvoligašem Crvenkom, koji su vojnici — fudbaleri lako dobili sa 3:1. To je bio njihov prvi nastup. A tek kad se uigraju...

— U jedinici smo veoma lepo primljeni — rekao je na kraju Branko Gračanin. — Zato ćemo se svim snagama truditi da i mi što bolje ispunimo svoje obaveze. I kao vojnici, i kao sportisti...

U to niko ne sumnja.


D. Čolović

Snimio: R. Knežević

[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Vujin, Miodrag Andrić, pukovnik Mašković, Katić, Drašković, potpukovnici Džunić i Delić


[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ljuba Moljac pod snežnom paljbom Tošića, Vujina, Rendića, Gračanina, Draškovića, Katića,
Halilovića, Lea Martina i Šante
Navigation
Message Index
Next page