Solaris
kapetan bojnog broda
 Offline
Gender: 
Posts: 12 357
#vragu i rat#
|
 |
« on: December 26, 2013, 05:12:02 pm » |
|
Sparrow
To je mnogo veća raketa od drugih suvremenih američkih AAM. Nastala je od tri razliite obitelji.
Svaka je imala drugog voditelja programa, ali kasnije je od toga došlo do potpuno novih verzija za sasvim druge namjene, kao što je ASM (Shrike) i SAM. lako se ne može natjecati u proizvodnji s Falconom i Sidewinderom, proizvodnja od 40000 Sparrowa predstavlja jednu od najvećih svota novca u historiji razvoja raketa.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Sperry je sa svojim giroskopima ušla u program 1946. prema ugovoru s mornaričkim BuAer. Od 1951. Sperry ima ugovor za kompletni tehnički razvoj rakete XAAM-N-2 Sparrow i sufiks I jer je u to vrijeme već postojao Sparrow II. Prvi reprezentativni opitni vođeni letovi izvedeni su 1953. korištenjem različitih aviona nosača kao što je FeD Skyknight, te DB-26 na poligonu Pt Mugu. Bila je to raketa s vođenjem po snopu s dipolnim antenama oko tijela koje su primale signale od avionskog radarskog snopa (za koji se pretpostavljalo da je zahvatio cilj).
To je pokretalo križna delta krila da bi se raketa održala u središtu snopa. Na repu su postavljena u istoj liniji nepokretna krilca. Propulziju je davao motor sa čvrstim gorivom a montaža rakete izvođena je u odjeljku Sperry-Farragut koji je radio kao mornarički rezervni industrijski pogon u Bristolu, Tenesi. Cijeli prednji dio bio je zaobljen i profiliran a sadržavao je razorno fragmentiranu bojnu glavu od 23,6 kp s blizinskim upaljačem.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Avioni platforme mogli su nositi po četiri rakete na potkrilnim lanserima. Srpnja 1956. dobijen je IOC, a Sparrow I je uskoro opremao Atlantsku i Pacifičku flotu, kao i mornaričke kopnene baze.
Douglas Aircraft je 1955. dobio ograničena sredstva od BuAera za Sparrow II, kao glavnog oružja za predloženi avion-presretač F5D-1 Skylancer s brzinom od 2 Macha. Sparrow I bila je potencijalno snažnija raketa, ali njezini korijeni daleko su vodili nazad, što je značilo da boluje od ozbiljnih nedostataka koje je Douglas znao kako treba otkloniti.
Za pravo čudo kompanija se nije orijentirala na vođenje SARH nego na potpuno radarsko aktivno vođenje, a to je teško na raketi promjera 203 mm, što je zajedničko svim verzijama Sparrowa. Tvrtka Bendix Pacific dobila je posao da realizira ovaj sistem vođenja. Westinghouse je trebao osigurati radar X-24A za avion.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Konstrukcija rakete imala je mnogo veći volumen posebno u prednjem dijelu i povećane aero- dinamičke površine s pravokutnim vrhovima. Sredinom 1956. mornarica je odlučila obustaviti avion Skylancer i raketu Sparrow II, djelomično radi Sparrowa Ili i već različitih razvijenijih aviona kao što je Phantom II i Crusader III.
Trenutno je mrtvi program oživjelo zrakoplovstvo Kanade kao naoružanje za supersonični presre- tač Arrow koji je mogao nositi do osam komada u prostoru za oružje, međutim, normalno je trebalo da nosi tri plus osam mješovitih radarskih/IR Falcona. Pod jakim pritiskom veliki kanadsko- američki program za Sparrow II spremljen je za Douglas koji je ostao nosilac ugovora, ali uz pomoć drugih tvrtki.
Ekstremne tehničke teškoće kombinirale su se s redukcijom fondova za tvrtke koje su radile za vanjske korisnike. Pored toga uveden je i čudan sistem zabrane komuniciranja između glavnih partnera dviju zemalja. Kada je premijer Diefenbaker otkazao program Astra i Sparrow II 23. rujna 1958. ugasio se i Arrow već slijedeće veljače.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Tri godine ranije Raytheon je počeo raditi na Sparrow III preuzimajući tvornicu u Bristolu za dovršenje proizvodnje Sparrowa I u 1956. Sparrow III imao je gotovo istu konstrukciju kao i Sparrow II, ali mnogo osjetljivije vođenje SARH.
Sredinom pedesetih godina Raytheon je postao jedan od najsposobnijih raketnih kompanija. vjerojatno zbog toga što je imala iskustvo u elektronici više nego u konstrukciji. Izgradila je raketni tehnički centar u Bedfordu, Massachusetts, s pokusnom bazom u Oxnardu (blizu Pt Mugu), California. Proizvodnju raketa Spar- row dijelila su poduzeća iz Bristola i South Lowella pored Bedforda.
Najveći dio konstrukcije rakete je precizni odlivak od lakog metala. Prve rakete Sparrow III imale su motor sa čvrstim gorivom i s odvojenom komorom. Vođenje je bilo s kontinuiranim valovima. IOC je dostignut 1958. za verziju AIM-7C. Verzija -7D imala je prepakirani motor sa tečnim gorivom Thiokol koji je bio usvojen od zrakoplovstva SAD još 1960.
Svi borbeni avioni Phantom mogu nositi četiri rakete Sparrow uz radare za osvjetljavanje ciljeva. U talijan skom avionu F-104S Starfighter radar je bio Rockwell R-21G/H, a u avionu F-14 Tomcat ugrađen je Hughes ANG-9.
Verzija -7E koristi slobodno postavljeni motor sa čvrstim gorivom koji omogućuje nešto veću brzinu od 3,7 Macha. Bojna glava od 30 kp ima kontinuirane šipke a eksploziv je upakiran u kompaktni doboš izveden od nerđajućeg čelika koji se razbija na 2600 komadića. Ugrađeni su kontaktni i blizinski upaljači. Nekoliko tisuća raketa 7E upotrijebljeno je u Vijetnamu iz aviona F-4.
|
