Da li Kina obnavlja iransku protivvazdušnu odbranu sa HQ-9B raketnim sistemima dugog dometa?08.07.2025.
Nakon što su se pojavili izveštaji da je Kina isporučila sisteme protivvazdušne odbrane Oružanim snagama Irana, usledile su velike spekulacije o tome koje vrste sredstava su mogle biti isporučene ovoj ratom pogođenoj bliskoistočnoj zemlji. Ovi izveštaji stižu tačno dve nedelje nakon što je okončano primirje posle jedanaestodnevnog sukoba između Irana i Izraela, koji je započeo izraelskim masovnim vazdušnim udarima na ciljeve u Iranu.Jačanje iranske mreže sistema PVO sa zemlje, kao i povećanje borbene gotovosti balističkih raketa i dronova za izvođenje protivnapada, očekivano su među najvišim prioritetima iranskih oružanih snaga. Pre ove isporuke, Iran nije posedovao savremene kineske sisteme PVO, oslanjajući se na sovjetske S-200, ruske S-300PMU-2, kao i na domaći sistem Bavar 373 kao okosnicu odbrane dugog dometa.
Efikasnost iranskih postojećih PVO sistema predmet je žestoke debate. Iranski zvanični izvori tvrde da su oborili četiri izraelska F-35 aviona, od kojih su tri, navodno, oborena sistemom Bavar 373. Ove tvrdnje bile su predmet detaljne analize u časopisu Military Watch, gde su razmatrane prednosti i slabosti iranske PVO, kao i veliki rizici koje F-35 pretrpi tokom prodora duboko u neprijateljski prostor. Izraelski i zapadni izvori negiraju da je bilo koji F-35 oboren. Čak i da su iranske tvrdnje tačne, to bi i dalje značilo nisku stopu gubitaka za F-35, naročito imajući u vidu da avion još uvek nema sposobnost nošenja protivradarskih raketa, koje će tek biti uvedene sa softverskim paketom Block 4, kao i širinu i dubinu iranske PVO mreže.
Iako se o ruskom S-300PMU-2 zna znatno više nego o iranskom Bavaru 373, reč je o sistemu starom preko dve decenije, koji više ne spada u sam tehnološki vrh. Zapadne službe su prethodno tvrdile da je Izrael uništio sve iranske S-300PMU-2 sisteme u napadima iz oktobra 2024, ali te tvrdnje su ozbiljno dovedene u pitanje kada je Iran četiri meseca kasnije prikazao sisteme netaknute na vojnoj paradi.
Iako Rusija i dalje važi za svetskog lidera po količini i kvalitetu opreme PVO, i dok su sistemi poput S-400 i S-500 među najnaprednijima, rat u Istočnoj Evropi i tenzije sa NATO-om su znatno ograničili ruski izvoz takvih sistema.
Za razliku od složenih sistema dugog dometa, razvoj srednjeg i kratkog dometa je tehnički manje zahtevan, pa su iranski domaći sistemi verovatno bliži nivou konkurencije. Ipak, kineski sistemi dugog dometa, uz elektronsko ratovanje, radare i komandne centre, mogu značajno ojačati iranske odbrambene sposobnosti.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kineski HQ-9B je trenutno najrasprostranjeniji sistem PVO dugog dometa van Rusije. Dizajniran je sa velikim akcentom na mobilnost, gde se rakete, radari i komandne jedinice transportuju na kamionima, radi bolje preživljavanja u borbi. Kina ima visokotehnološku industriju elektronike i radara, pa mnogi analitičari smatraju da HQ-9B nadmašuje ruske sisteme u pojedinim segmentima.
HQ-9B postoji u više varijanti i ranije je izvezen u Pakistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Egipat i Maroko. Egipatske isporuke iz 2024. tumačene su kao odgovor na rastuće tenzije sa Izraelom i Zapadom, posebno zbog izraelskih planova da iseli stanovništvo iz Gaze na egipatsku teritoriju.
Sa dometom gađanja od 250 kilometara, HQ-9B može da pokriva oko 200.000 km², ima 360-stepeni radarski obuhvat, koristi tzv. hladno lansiranje i sposoban je za istovremeno delovanje u svim pravcima. Sistem koristi više različitih vrsta raketa, koje međusobno pokrivaju različite domete, čime se stvara višeslojna odbrana. Takođe je temeljno testiran protiv simuliranih raketnih napada i elektronskog ometanja na vojnim vežbama.
Uprkos naprednim sposobnostima, isporuke HQ-9B i slične kineske opreme ne mogu u potpunosti zaštititi iranski vazdušni prostor, jer Iran nema dovoljno savremenih letelica, kao ni aviona za rano upozoravanje i komandovanje iz vazduha (AEW&C), što znatno umanjuje ukupnu efikasnost PVO sistema.
Izvor