PRESTINT
mornar
 Offline
Posts: 39
|
 |
« on: March 11, 2014, 02:27:54 pm » |
|
Korveta Fenice – četvorica za Tita
Uopće nije čudno da je na ratnim brodovima Regia Marina (talijanske ratne mornarice) tijekom Drugog svjetskog rata plovio veliki broj mornara podrijetlom iz Dalmacije, Rijeke i Istre. Relativno je nepoznata njihova sudbina, a potpuno nepoznata su njihova imena...
Na dan kapitulacije Italije 8/9/1943. godine korveta Fenice (C-50) nalazila se u vojnoj luci Brindisi. Upravitelj stroja je izdao naredbu da se pogon pripremi za brzo isplovljavanje. Izabrani mornar/ložač/mehaničar Ferluca, rođen na području pokrajine Venezia Giulia, čije je lice naruženo zaraslom ranom, budi ostale mornare/ložače. Pred njima je bio težak dan koji im na kraju donio nepredvidivu sudbinu.
Život u strojarnici korvete Fenice bio je neopisivo težak, buka je bila nepodnošljiva. Ložači su imali težak, ali osjetljiv, posao - bez njihovog rada ovaj moderni brod, izgrađen u brodogradilištu u Monfalcone, ne bi se mogao uopće pokrenuti. Čudno je da je brigu o srcu broda tih osjetljivih dana vodila grupa ljudi kojima je materinji jezik bio – hrvatski i koji su bili – komunisti!
Nakon 25/7. i pada fašizma, Ferluca i njegovi drugovi nisu propuštali priliku da pokažu svoje političko uvjerenje. Pozdrav „živio Tito“ i stisnuta šaka bili su njihovi odgovori na neke zapovijedi. Slijedile su kazne „pravih“ Talijana, pogotovo onih s „istarske granice“ kao mornara Mosera iz Trsta.
Možda i zbog toga, njih četiri, su voljela ostajati zajedno i njihovim prostorima u utrobi broda, gdje bi bistrili politiku.
Pritisnuvši dugme, prva grupa motora se pokrenula, a nakon toga slijedilo je paljenje i druge grupe motora.
Predstojila je još jedna od mnogobrojnih misija lova na podmornice i pratnje konvoja – redovite zadaće korvete koja je isporučena nekoliko mjeseci ranije.
Tog jutra, mali konvoj u kojem je bio brod pun tenkova, vozila i topova i dva manja motorna broda koji su došli iz smjera luke Bari ploveći uz obalu, čekao je da bude praćen do Albanije. Opasnost od napada britanskih podmornica je bila unaprijed najavljena; samo nekoliko sati ranije jedan parobrod je pogođen pred lukom Brindisi.
Nakon spoja korvete i konvoja, zamijećen je trag torpeda, srećom je promašio. To je izazvalo pravu pomutnju u konvoju. Korveta je odmah krenula u napad na podmornicu koju su mornari prozvali „duh“, jer je uspijevala pogoditi brodove i nestati unatoč tome što se koristio sonar. Ostatak konvoja je usmjerio pramce prema plićim vodama.
Korveta Fenice je isporučena Regia Marina samo nekoliko mjeseci ranije i predstavljala je trenutno ono najbolje u ratnoj floti krajem ljeta 1943. godine.
Tog jutra se činilo da korveta ima sreće, sonar je uhvatio signal u pokretu, za što se vjerovalo da je britanska podmornica koja pokušava pobjeći.
Zapovjednik, činilo se, točno je znao gdje usmjeravati brod (ustvari zapovjedništvo mu je proslijedilo informaciju da se ova podmornica uobičavala sakrivati među podrtinama brodova koje je sama potopila na određenom položaju) te je naredio da se određena zona pretražuje temeljito.
S uređaja na krmi tiho su u more odlazile dubinske bombe, slijedilo je napeto isčekivanje od strane posade. Slijedile su eksplozije...
Korveta je satima izmjenjivala bacanje bombi i tihu plovidbu da bi sonar pretraživao dno. U jednom trenutku, nakon nove serije dubinskih bombi, na površini se pojavila mrlja nafte i ulja.
Napokon je podmornica koja je potopila puno brodova i usmrtila mnogo pomoraca i mornara dočekala svoj kraj. No, zapovjednik je bio uvjeren da se radi o britanskom triku, naredio je da se lov nastavi dok nije potrošio sve dubinske bombe.
Bila je gotovo noć kada se korveta vratila u bazu. O ostatku konvoja niti traga, vladala je radio šutnja koja je onemogućavala postavljanje upita, a nedostatak signala poziva upomoć ukazivalo je da je konvoj, možda, došao do cilja.
Sunce je već bilo zašlo, a bila su pogašena i svijetla kako bi se onemogućila noćna bombardiranja. Blještali su samo svjetlosni signali sa svjetionika pred otocima Pedagne koji su pokazivali put za povratak kući. Posada je bila umorna, a pritisak se smanjivao saznanjem da mogu javiti komandi da je ovaj put korveta imala uspjeha.
Posada se postrojila na palubi- uobičajeno prilikom uplovljavanja i isplovljavanja iz baze. No, zajedno s posadama drugih talijanskih brodova bila je i malo posebna posada: posada britanske podmornice. Podmornica je bila oštećena, ali je putem radija dobila informaciju o kapitulaciji Italije te se sklonila upravo u luku iz koje je nekoliko sati ranije isplovio brod koji je želio njihovu smrt.
Posada korvete je bila iznenađena: promatrali su podmornicu koja je vihorila britansku zastavu i pozdravljala ih tradicionalnim britanskim hurra pozdravom.
Iz zapovjedništva Regie Marine nakon toga stigao je poziv da talijanski zapovjednik dođe na podmornicu gdje je dobio pohvale za lijepu, ali nesretnu, posljednju akciju protiv Saveznika.
U ludilu, rat je promijenio sudbinu žrtava. Kralj je bježao iz Rima kojeg su ostali braniti od Nijemaca hrabri časnici i stanovnici.
No, o svemu tome postrojena posada korvete nije imala pojma, slijepo su se držali naredbe o radio šutnji. Tek dolaskom u luku saznali su da su se satima borili proti neprijatelja koji to više nije to bio...
Te večeri, mornari iz naših krajeva, koji su bili osnovali ćeliju komunističke partije, viđeni su od strane posade da se druže, nešto došaptavaju... Drugog jutra, na prozivci nije bilo četvorice koji su nestali zajedno s naoružanjem. Kasnije se saznalo da su se noću spustili u more, izbjegli stražare i ukrcali na jedan jugoslavenski ribarski brod i otišli kućama da se bore za oslobođenje svoje zemlje. Saznalo se da je jedan od njih, nakon priključenja partizanima, pogođen njemačkom granatom koja mu je odnijela nogu...
Jedini koji je ostao na brodu bio je iz Rijeke. Slijedeće noći, između 9. i 10/9., nakon što je došao u posjed zapovjednikovog pištolja i oko deset tisuća lira, skočio je u more i priključio se otporu s druge strane Jadrana.
Rat je počeo ispisivati nove stranice.
Tisuću kilometara sjevernije, u Puli, mladi budući časnici talijanske vojne škole ukrcali su se na jedrenjak te su noću probili njemačku blokadu i zaplovili prema luci Brindisi. Nesretniji su bili podoficiri škole CEMM iz Pule- njihov jedrenjak, koji je isplovio nešto kasnije, blokiran je od strane motornih njemačkih topovnjača. Iskrcani su i krenuli na put prema njemačkim koncentracijskim logorima iz kojih se mnogi nisu vratili.
Desetog rujna korveta Fenice je dobila zapovijed: pripremite se idete ususret viskom gostu. Radilo se o kralju koji se ukrcao na Baionetta i sklonio u Brindisi ...
Na brodu više nije bilo posade iz naših krajeva, a imena će, vjerojatno, zauvijek ostati pokrivena velom tajne!
|
