O podmornicama uopšteno

[duje]

Rasklopni material glavnih strujnih krugova mora pri visokim istosmjernim naponima  (1.000V) prekidati struje i od 6.000A i struje kratkog spoja do 100kA. Mehanički prekidači su pouzdani ali su složeni, veliki i bučni. Na pomolu su tiristorski prekidači s prekidnom moći struja kratkog spoja i većom od 100kA. Manevarske sklopke (biračka, sklopka smjera i pokretač) izvedene su kao grebenaste višepolne i višepoložajne za nekoliko tisuća ampera po polu. Polovi su postavljeni u nizu na zajedničkoj osovini s elektromehaničkim pogonom.
 
Statički pretvarači (tiristorski) potpuno su istisnuli rotacijske, osim za pretvaranje frekvencije i stabilizaciju napona upotrebljavaju se i u uzbudnim krugovima propulzijskih strojeva. Građeni su tako da galvanski odvajaju mrežu od aku-baterije,što znatno pridonosi sigurnosti potrošača i dobrom izolacijskom stanju baterije.

Izmjenični trofazni generatori s prilagođenim pretvaračem u sastavu dizel-električne propulzije sve više zamjenjuju istosmjerne generatore, Izmjenični generatori  su beskontaktni s tranzistorskim regulatorom napona, imaju zatvoren krug ventilacije u kojem se nalazi i ispravljač. Ti generatori odlikuju se znatno jeftinijim održavanjem  i ne traže česte popravke.

Porivni elektromotor je sporohodan (200 okr./min) pa je u većih podmornica težak 50 do 60t. u eksploatacije se već nalaze i vodom hlađeni  istosmjerni elektromotori, a razmatra se i primjena supravodljivih unipolarnih elektromotora.
Umjesto posebnog elektromotora za bešumnu plovidbu, sve se više upotrebljava duboka regulacija glavnog porivnog elektromotora  koji se napaja iz posebnog statičkog pretvarača.

Opća rasvjeta na podmornici u svojim krugovima služi se i fluorescentnom rasvjetom. Rasvjetne armature imaju ugrađen tranzistorski pretvarač  i priključene su izravno na baterijski napon. Radna mijesta osvijetljena su žaruljama sa žarnom niti napona (24, 50V). Prijenosne aku-lampe, koje se tsalno pune, služe u nuždi.
(M.Žvanović)

[duje]

Upravljanje podmornicom

Sistemi i uređaji za upravljanje podmornicom. Upravljanje podmornicom  je proces usmjerivanja u toku površinske ili podvodne plovidbe koji se obavlja s izvršnim organima. Upravljanje po smjeru (promjena i održavanje kursa plovidbe) obavlja uređaj smjernog kormila. Za upravljanje u vertikalnoj ravnini (dubina i kut trima) kao izvršni organi služe dubinska kormila (pramčani i krmeni hidroplani) i upravljivi tankovi  (trim-tankovi i regler). U starijih podmornica svakom izvršnom organu pripadao je i zaseban uređaj za upravljanje i zaseban poslužioc . Postepnim usavršavanjem nastali su suvremeni integrirani uređaji za upravljanje koje poslužuje  samo jedan član posade-pilot;  oni mogu djelovat i automatski , pri čemu održavaju podmornicu  na naređenom kursu i dubini te uz željeni kut trima. Osnova integriranih sistema za upravljanje je procesno računalo čiji kapacitet služi, osim za upravljanje svim izvršnim organima, i za autamatski nadzor stanja svih mehanizama, i što je posebno značajno, za stvaranje “sintetičke slike” na kojoj se na nazoran način prikazuje stanje podmornice i stanje manevra u svakom trenutku, veoma blisko izravnom vizualnom kontaktu s okolnim prostorom.
(V.Kristić)

[duje]

Informacijski sistem.

Prema suvremenim definicijama, informacijski sistemi na podmornici obuhvaćaju uređaje i sredstva za navigaciju, komunikacije, osmatranje i za nadzor stanja. Sve aktivnosti podmornice usmjeravaju se na osnovi informacija koje prikupljaju, obrađuju, prenose i primjenjuju razni uređaji iz sastava informacijskog sistema.  Ti sistemi namjenjeni su da posada, prvenstveno zapovjedniku podmornice, pruže u svakom trenutku ažurnu informaciju o cjelokupnoj situaciji na osnovu koje se može donjeti odluka o idućoj aktivnosti Podmornice.  Najizrazitija je aktivnost podvodna plovidba koja se odvija na osnovi navigacijskih ingormacija.
Za vođenje navigacije osnovni uređaji su senzori pomoću kojih se kontinuirano mjere parametri plovidbe: kurs, brzina i dubina, što se obavlja pomoću kompasa, brzinomjera i dubinomjera. Kompas, kao najstariji sensor kursa na brodovima uopće, pa i na podmornicama, kontinuirano mjeri kurs (kut između trenutnog smjera plovidbe i meridijana). Za razliku od površinskih brodova, Klasični magnetni kompas nikad nij bilo moguće primjeniti na podmornici zbog efekta “magnetskog oklopa” čelićnog trupa. Od početka ovog stoljeća do danas na podmornicama se isključivo upotrebljava  kompas sa zvrkom (giro-kompas) čije djelovanje ne ovisi o magnetskom polju Zemlje, nego se zasniva na ravnoteži  sila  (gravitacijskih i inercijskih) zbog Zemljine rotacije.

Brzinomjer kao sensor gibanja, važan za izračunavanje prevaljenog puta, u početku nedovoljno točan, stalno se usavršava i mijenja (danas je najtočniji ultrazvučni  brzinomjer na principu Dopplerova efekta).
Podmornički dubinomjer pomoću ultrazvučne emisije mjeri dvije dubine: do površine i do dna. Klasične podmornice vode “zbrojenu navigaciju”, zasnovanu na poznavanju  početne geografske pozicije za koje se, na osnovu izmjerenih podataka o kursu i brzini, crtanjem na kartama pribrajaju odsječci prevaljenog puta radi određivanja nove pozicije. Na karti se crta ručno, uz primjenu navigacijskih pomagala i pribora, ili se ucrtava automatski posebnim uređajem – zbirnim stolom koji je povezan s kompasom i brzinomjerom. Na velikim podmornicama strategijske namjene primjenjuje se i inercijalna navigacija,  zasnovana na usavršenom giro-kompasu i senzorima ubrzanja  u smjerovima gibanja koji, uz primjenu računala, daju pouzdane pozicije i nakon dugotrajne plovidbe.

Komunikacije

Komunikacije pokrivaju informacijsku sferu  prijenosa informacija pomoću uređaja za vanjske i unutranje veze. S udaljenim korespodentima održavaju se vanjske veze pomoću  uređaja za radio-veze i  podvodne veze. Za veće i najveće daljine  služe radio-uređaji  na dugim, srednjim, kratkim i ultrakratkim valovima. Da bi jih mogla upotrijebiti, podmornica mora izroniti na periskopsku dubinu i iznad površine izbaciti radio – antenu. U zaronjenomu stanju moguć je prijem samo na dugim valovima, i to na malim dubinama. Podvodne veze noviji su oblik komuniciranja podmornice  sa drugom podmornicom, sa brodom, diverzantom, radio-relejnom plutačom itd., a zasnivaju se na hidroakustičkom prijenosnom mediju, relativno malog dometa. Unutranje veze (telefoni,interfoni) služe za prijenos komandi.

Zaronjena podmornica nema uvida u stanje oko sebe zbog čega je osmatranje, kao aktivnost prikupljanja informacija, posebno značajno. Periskop je bio dugo jedino sredstvo za  osmatranje površine, a podvodno osmatranje dugo nije bilo moguće. Pasivno podvodno osmatranje (slušanjem i smjeranjem šumova), pomoću pasivnog elektronskog sonara, poslije je dopunjeno uvođeno aktivnog sonara (ASDIC) koji, osim smjera, određuje daljinu cilja ili podvodne prepreke. Ubrzo se pokazalo da aktivni sonar, osim što ima mnogo manji domet, od pasivnog, svojom emisijom otkriva podmornicu, pa su napori usmjereni na usavršavanje pasivnog sonara koji, u sprezi računalom, može za svaki šumni cilj odrediti ne samo smjer nego i daljinu i parameter gibanja cilja. Klasični periskop usavršava se dopunama s optoelektroničkim senzorima (TV, laser,infracrvena tehnika) i prestaje biti ovisan o vidljivosti na površini. Radar, kao klasično sredstvo osmatranja na moru, postoji  na svim podmornicama, ali se upotrebljava u izuzetnim prilikama jer svojom emisijom otkriva podmornicu. Mnogo se čašće upotrebljava pasivno sredstvo-lokator radara , pomoću kojeg se, pri izronjavanju, utvrđuje prisutnost bilo kojeg radara na površini koji bi mogao otkriti podmornicu na površini već na osnovi izbačenog periskopa.  Antena lokatora radara  stoga se izbacuje prva, a ostali izdanci tak nakon provjere da pozicija nije osmatrana. U informacijske sisteme idu svi uređaji  koji su namjenjeni za trajni nadzor stanja, ispravnosti i spremnosti mehanizama, uređaja, oružja i energetskih izvora podmornice  kojima ovisi trenutna  pripremljenost za izvršenje zadatka.
(V. Kristić)

[duje]

 
Podjela podmornica po namjeni

[duje]

Dizel-električna propulzija

[duje]

Karakteristični režimi

[duje]

Održavanje životnih uvjeta u podmornici

Održavanje životnih uvjeta u podmornici za vrijeme ronjenja sastoji se o podržavanju  mikroklimatskih i radiološkig faktora u određenim granicama. Ljudski metabolizam, isparavanje i razgradnja organskih tvari, te aku-baterije  stalno zagađuju zrak u podmornici i smanjiju zalihe kisika, a u nuklearnim podmornicama, kao i u klasičnim za vrijeme atomskog napada, čovjek je ogrožen od radiološkog zračenja. Disanjem čovjek troši oko 25 l/h kisika (O₂  ) i razvija se oko 22 l/h ugljičnog dioksida (CO₂ ) i vlagu.

Regeneracijom zraka odstranjuje se CO₂ i obnavlja  O₂  u zraku.Najpoznatija sredstva za regeneraciju su:
kalijevsuperoksid (KO₂)  koji istovremeno razvija  O₂ i apsorbira CO₂u istom uređaju; natrijev klorat u obliku tzv. kloratne sviječe grijanjem razvija  O₂ a litijev hidroksid u patronama apsorbira CO₂. Na nuklearnim podmornicama kisik se dobiva  elektrolizom vode, a CO₂ se odstranjuje u apsorberu s monoetanol-eminom (MEA). Regeneracija počinja najčešće kod 1 do 1,5% CO₂, odnosno kod 18 do 19% O₂ u zraku podmornice.

4KO₂+2H₂O (iz zraka)→4KOH+3O₂
4KOH+2CO₂(iz zraka)→2K₂CO₃+2H₂O

Temperatura i vlažnost zraka regulira se klima uređajima. U boravišnim prostorijama i na stalnim radnim mjestima kao optimalna temperatura i vlažnost smatra seod 20 do 24°C i 50 do 60% relativne vlage.
Broj i koncentracija štetnih tvari u zraku ovisi o jačini izvora i trajanja ronjenja. Do sada je identificirano oko 200 štetnih primjesa u zraku podmornice, a pretpostavlja se da jih može biti i više. Samo za manji broj tih tvari poznato je kako djeluje na ljudski organizam kad jim je on duže izložen, pa su za njih određene najhveće dopuštene koncentracije u podmornici.  Najveći dio štetnih tvari miriše,  što se u podmornici ističe kao poseban oblik zagađivanja zraka. Posebna je opasnost vodik koji se razvija iz aku-baterija.  Zrak se pročišćuje filtriranjem i katalitičkom oksidacijom štetnih tvari. Mirisi i ugljikovodici  odstranjuju se filtriranjem preko aktivnog ugljena, fina prašina elektrostatskim  ili apsolutnim filtrima, a gruba prašina staklenom vunom. H₂ i CO oksidiraju se u H₂O i CO₂ na katalizatoru hopkalitu ili paladiju u eliminatoru H₂/CO.

Zrak u podmornici kontrolira se mjerenjem  CO₂, O₂, H₂ i CO. U nuklearnim podmornicama prati se dušik (N₂) i freon.  Ostali štetni plinovi kontroliraju se samo ako se sumnja da su prisutni do granice najveće dopuštene koncentracije i za vrijeme sistematskih analiza zraka, koje se provode prilikom primopredajnih ispitivanja i periodički  svakih 4-5 godina. Osobita pažnja posvećuje se praćenju H₂ u aku-jamama. Vodik se mjeri kontinuirano u svim fazama rada aku-baterije, tj. za vrijeme njezina punjenja, pražnjenja i mirovanja. Mjerni  instrumenti imaju obavezno zvučne i svjetlosne alarme za nivo koncentracije H₂ i greške instrumenta. Najveća koncentracija za H₂ u aku-jamama ovisi o razdiobi H₂ u jamama i položaju sonde mjernog instrumenta; ona je obično oko 2%, a najviše 3%.

Radiološka zaštita
 
U slučaju atomskog napada provodi se potpunom hermetizacijom podmornice  i mjerenjem radiološkog zračenja  na više mjesta u prostoru. U šnorklskoj ili površinskoj plovidbi zaštita se provodi usisavanjem zraka iz atmosphere preko ABH filtera.U nuklearnim podmornicama opasnost od rediajcije stalno je prisutna  od atomskog reaktora, pa se radijacija mjeri  kontinuirano u svim prostorijama. Radiološki detektori mjere β i ɣ zračenja na bazi Geiger-Müllerova brojača. Obavezno imaju zvučne i svjetlostne alarme za nivio radijacije i grešku instrumenta. Stupanj ozračenja posade kontrolira se osobnim dozimetrima.
(B.Žurić)      

[duje]

Štetne tvari po američkim standardima.

[ML]

Komunikacije[/b]

O komunikacijama odnosno vezi ima od https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=2337.msg93297#msg93297 dalje.

[duje]

Načelna shema upotrebe

[duje]

Dnevni podvodni napad

[duje]

Broj podmornica

[duje]

Njemačka UC II

[duje]

Ratne zone

[duje]

P "GLAUCO"  1905. godine